Utješna stvar u vezi kišnih dana je činjenica da koliko god dugo traju nakon njih dolazi proljepšanje . Tako je i na kraju prošlog tjedna stiglo proljepšanje praćeno burom . Istina nije bila olujna kao prethodna , ali je ipak donijela pad temperature koja se sad kretala malo iznad nula stupnjeva . Lijepo sunčano vrijeme mami na šetnju , ali boravak na otvorenom pri takvoj hladnoći nije nimalo ugodan tako da su i ulice bile prilično puste . U nedjelju je bura malo oslabila i na suncu u zavjetrini kuće je bilo prilično toplo . Zbog toga sam odlučio trčati u kratkim hlaćicama i bez kape . Gore sam imao tri sloja lagane odjeće za trčanje . Dok sam čekao da mi sat uhvati signal sa gps-a lagano sam se zagrijavao i krenuo . Dok sam trčao po osunčanim ulicama bilo mi je čak malo toplo , ali čim sam skrenuo u hlad bulevara na vjetrometini nije baš bilo jako ugodno . Držao sam se maratonskog tempa i nakon nekog vremena taman sam se uspio zagrijati toliko da je trčanje bilo pravi užitak . Sa lakoćom sam nizao kilometre , na uzbrdicama pokušavao držati isti tempo i sve bi bilo idelno da nisam svako toliko nailazio na djelove staze gdje sam bio izložen udarima bure . Tu bih tek osjetio koliko je hladan zrak . I sad neznam jeli krivo to što sam disao dosta na usta ili to što me propuhalo onako znojnog , ali navečer sam počeo kihati , a iz nosa mi je krenulo curiti bez prestanka . Slijedeća dva dana sam bio u komi . Nisam imao temperaturu ni kašljao , ali mislim da sam potrošio jedno petnajst paketa papirnatih maramica . Trčanje sam normalno preskočio sve do ove nedjelje . Pošto nisam mogao trčati , a i sam boravak na otvorenom po toj hladnoći mi nije bio ugodan , radio sam po čitave dane . Tako mi je prošao cijeli tjedan . Zato sam jedva dočekao današnji dan kad ću opet malo protegnut noge . Ja i Mira smo otišli do Medulina malo otrčati uz more . Od jučer nema više bure i odmah je malo toplije . Osjećao se lagani maestral koji je donosio vlagu s mora pa su djelovi ceste u hladovini bili mokri . Stoga sam odlučio trčati u dugim tajicama što inače izbjegavam . Normalno nakon stotinjak metara mi je bilo pretoplo i onaj osjećaj sputanosti u nogama mi nikako nije odgovarao . Otrčao sam deset kilometara u tempu maratona , a na kraju sam se osjećao umorniji nego kad radim dvostruku dužinu . Možda je tome pridonijela i činjenica da sam otežano disao zbog djelomično začepljenog nosa .Ipak sve je nadomjestio osjećaj zadovoljstva što opet trčim .
nedjelja, 24. prosinca 2017.
četvrtak, 14. prosinca 2017.
Kraj godine
Tri tjedna su prošla od kraja oporavka nakon maratona i polako ulazim u uobičajen ritam treninga . Počeo sam sa fartlecima i uzbrdicama , nastavio sa "cruise tempo " dionicama i brzim ponavljanjima . Neki dugoročni program nisam još sastavio jer se još nisam odlučio za određenu utrku u proljeće . Sigurno ću opet u Zadar početkom svibnja i Plitvice u lipnju za kraj prije ljetnog odmora . Još se dvoumim za polumaraton u Izoli početkom travnja i o tome ovisi kako posložiti pripreme . Dok ne padne konačna odluka održavam kilometražu i trenutačnu formu što u zadnje vrijeme nije baš najednostavnije iz više razloga . Kao prvo sad je vrlo promjenjivo vrijeme , sa ekstremnim vremenskim uvjetima . Bilo je tu i olujne bure sa niskim temperaturama , olujnog juga i kiše , a bogami prije dva dana je i zasnježilo . Kad se tome pridoda i frka sa rokovima na poslu zbog kojih radim po cijele dane , nije baš jednostavno održavati redovno treninge . Nekako ipak uspijevam sve to skupa posložiti uz malo improvizacije .
Prošle nedjelje sam otrčao i utrku u Puli u sklopu istarske zimske lige u trčanju koju je organizirao moj klub . Ove godine sam odlučio nastupit samo na par takvih utrka jer mi se baš ne uklapaju u pripreme za duže utrke , a jedna od njih je naravno i utrka u Puli. Uostalom dobro će mi poslužit za vidjet u kakvoj sam momentalno formi . Danima sam pratio prognozu i na kraju je ispalo upravo po najavama . Dan ranije je snježilo i kišilo , da bi nedjelja osvanula pod suncem . Dosta je puhalo , ali za trčanje nije smetalo . Staza je dužine 5,6 km sa dosta uzbrdica i nizbrdica . Nije baš lagana , ali kako je dosta kratka , tempo trčanja je dosta visok . Odmah na startu sam krenuo oštro pokušavajući držati priključak na kraju duge kolone koja je pokušavala pratiti one najbrže . Gotovo do četvrtog kilometra sam držao tempo sa starim mačkom Lučanom , ali je onda on malo po malo počeo odmicati . Kako sam i tako bio blizu svojih krajnjih granica odlučio sam ga pustiti i nastaviti svojim tempom kako bi sačuvao malo snage za kraj . Kilometar prije cilja me sustigla Irena . Brža je od mene , ali sam je odlučio pratiti dok mogu . Tempo je bio taman koliko sam još mogao nekako držati . Na zadnjoj kratkoj uzbrdici još je ubrzala i otišla . Zadnjih tristo metara do cilja sam uspio malo ubrzati i na kraju je vrijeme bilo 36 sekundi brže nego prošle godine . Prosječni tempo 4:30 što je meni super za ovakvu stazu i trenutačnu formu . Nakon toga druženje uz pivo i pizzu sa prijateljima trkačima . Ugodnu atmosferu nije uspio pokvariti ni jaki jugozapadnjak čija snaga se sve više osjećala kako je vrijeme odmicalo . Ubrzo nakon što smo obišli stazu i pokupili sve oznake i trake počelo je opet kišiti .
Tijekom tjedna opet sve po starom . Malo kiša , malo bura , pa opet kiša i onda se ti snađi u tom vremenskom ringišpilu . U utorak naravno opet kiša , tako da sam umjesto treninga ostao cijeli dan na poslu . Ako ništa drugo barem su rokovi na poslu imali koristi od ove truleži od vremena . Blaženo ljeto .
Prošle nedjelje sam otrčao i utrku u Puli u sklopu istarske zimske lige u trčanju koju je organizirao moj klub . Ove godine sam odlučio nastupit samo na par takvih utrka jer mi se baš ne uklapaju u pripreme za duže utrke , a jedna od njih je naravno i utrka u Puli. Uostalom dobro će mi poslužit za vidjet u kakvoj sam momentalno formi . Danima sam pratio prognozu i na kraju je ispalo upravo po najavama . Dan ranije je snježilo i kišilo , da bi nedjelja osvanula pod suncem . Dosta je puhalo , ali za trčanje nije smetalo . Staza je dužine 5,6 km sa dosta uzbrdica i nizbrdica . Nije baš lagana , ali kako je dosta kratka , tempo trčanja je dosta visok . Odmah na startu sam krenuo oštro pokušavajući držati priključak na kraju duge kolone koja je pokušavala pratiti one najbrže . Gotovo do četvrtog kilometra sam držao tempo sa starim mačkom Lučanom , ali je onda on malo po malo počeo odmicati . Kako sam i tako bio blizu svojih krajnjih granica odlučio sam ga pustiti i nastaviti svojim tempom kako bi sačuvao malo snage za kraj . Kilometar prije cilja me sustigla Irena . Brža je od mene , ali sam je odlučio pratiti dok mogu . Tempo je bio taman koliko sam još mogao nekako držati . Na zadnjoj kratkoj uzbrdici još je ubrzala i otišla . Zadnjih tristo metara do cilja sam uspio malo ubrzati i na kraju je vrijeme bilo 36 sekundi brže nego prošle godine . Prosječni tempo 4:30 što je meni super za ovakvu stazu i trenutačnu formu . Nakon toga druženje uz pivo i pizzu sa prijateljima trkačima . Ugodnu atmosferu nije uspio pokvariti ni jaki jugozapadnjak čija snaga se sve više osjećala kako je vrijeme odmicalo . Ubrzo nakon što smo obišli stazu i pokupili sve oznake i trake počelo je opet kišiti .
Tijekom tjedna opet sve po starom . Malo kiša , malo bura , pa opet kiša i onda se ti snađi u tom vremenskom ringišpilu . U utorak naravno opet kiša , tako da sam umjesto treninga ostao cijeli dan na poslu . Ako ništa drugo barem su rokovi na poslu imali koristi od ove truleži od vremena . Blaženo ljeto .
utorak, 21. studenoga 2017.
Opušteno
Treći tjedan nakon maratona je upravo završio i sa njim i oporavak . U prvom tjednu sam tek u četvrtak otrčao 5 km lagano na stadionu u društvu razmjenjujući dojmove sa utrke . U nedjelju sam se odlučio na lagano rastčavanje prateći Miru na prvom kolu zimske lige . Medulin se ipak ne propušta . Ostala dva tjedna sam uglavnom odrađivao u nešto lakšem tempu maratona . Sad se mogu opet pomalo vratiti normalnom treningu .
Što se tiče otrčanog maratona , sad kad su se malo slegli dojmovi mogu napraviti objektivniju analizu same utrke . Ove godine sam si za jedini cilj postavio rezultat ispod 4 sata . Tome je bio prilagođen i program priprema koje su krenule još krajem šestog mjeseca . Na kraju je cilj i postignut . Otrčao sam 19 i pol minute brže nego prošle godine i obilato nadmašio zadanu vremensku granicu .Kad malo proanaiiziram prošlogodišnje pripreme i utrku sa ovogodišnjom neki se zaključci nameću sami po sebi .
Prva i osnovna razlika su pripreme . Iako su prošlogodišnje bile duže , tijekom ključnog dijela priprema spopale su me neke ozljede koje su me omele i navele da korigiram plan priprema i u utrku krenem ipak nedovoljno pripremljen za ciljeve koje sam si postavio . Naročito je do izražaja došlo manjak dužinskih treninga , koji se očitovao kroz velik pad tempa u drugom dijelu utrke . Kako su ozljede ( trbušni zid i vanjska strana koljena ) bile uglavnom posljedica zanemarivanja vježbi za jačanje trupa , odlučio sam na kraju svakog treninga ubaciti upravo seriju takvih vježbi . To je doprinijelo tome da sam ovogodišnje pripreme uspio odraditi u potpunosti prema zamišljenom planu priprema . Što se tiče dužinskih treninga ovaj puta sam zadnja dva mjeseca odradio u tempu maratona kako bi se što više naviknuo na taj tempo .
Drugi faktor koji je imao utjecaj na ovogodišnji rezultat je svakako iskustvo sa prošlogodišnje utrke i drugačije postavljeni ciljevi . Dok sam se prošle godine malo pribojavao same utrke i onog što me može zadesiti nakon tridesetog kilometra , ove godine sam u utrku ušao prilično samouvjereno . Znao sam stazu i dobro sam pripremljen tako da se nisam bojao nikakvih demona ni zidova kad postane teško . Osim toga dok sam prvi maraton trčao sa glavnim ciljem da završim utrku i samim time možda nesvijesno trčao malo previše kompromisno na sigurno , ove godine sam trčao sa jedinim ciljem da otrčim ispod 4 sata tako da sam otrčao bez ikakvih kočnica i do daske .
Nakon svega mogu zaključit da ostaje još prostora za poboljšati ovaj rezultat , jer prema nekim kontrolnim utrkama tijekom priprema , prema Jack Daniel-sonovim tablicama tempo za maratonsku utrku odgovara onom što sam ga držao do polovice utrke . Kako mi je nakon toga pao toliko da sam završio desetak minuta sporije od njihove procijene , mislim da imam dosta rezerve za poboljšanje kroz malo dorađenije treninge dužine .
Sad kad je oporavak završio , ostaje za odrediti ciljane utrke tijekom proljeća i prema tome napraviti novi plan .
Što se tiče otrčanog maratona , sad kad su se malo slegli dojmovi mogu napraviti objektivniju analizu same utrke . Ove godine sam si za jedini cilj postavio rezultat ispod 4 sata . Tome je bio prilagođen i program priprema koje su krenule još krajem šestog mjeseca . Na kraju je cilj i postignut . Otrčao sam 19 i pol minute brže nego prošle godine i obilato nadmašio zadanu vremensku granicu .Kad malo proanaiiziram prošlogodišnje pripreme i utrku sa ovogodišnjom neki se zaključci nameću sami po sebi .
Prva i osnovna razlika su pripreme . Iako su prošlogodišnje bile duže , tijekom ključnog dijela priprema spopale su me neke ozljede koje su me omele i navele da korigiram plan priprema i u utrku krenem ipak nedovoljno pripremljen za ciljeve koje sam si postavio . Naročito je do izražaja došlo manjak dužinskih treninga , koji se očitovao kroz velik pad tempa u drugom dijelu utrke . Kako su ozljede ( trbušni zid i vanjska strana koljena ) bile uglavnom posljedica zanemarivanja vježbi za jačanje trupa , odlučio sam na kraju svakog treninga ubaciti upravo seriju takvih vježbi . To je doprinijelo tome da sam ovogodišnje pripreme uspio odraditi u potpunosti prema zamišljenom planu priprema . Što se tiče dužinskih treninga ovaj puta sam zadnja dva mjeseca odradio u tempu maratona kako bi se što više naviknuo na taj tempo .
Drugi faktor koji je imao utjecaj na ovogodišnji rezultat je svakako iskustvo sa prošlogodišnje utrke i drugačije postavljeni ciljevi . Dok sam se prošle godine malo pribojavao same utrke i onog što me može zadesiti nakon tridesetog kilometra , ove godine sam u utrku ušao prilično samouvjereno . Znao sam stazu i dobro sam pripremljen tako da se nisam bojao nikakvih demona ni zidova kad postane teško . Osim toga dok sam prvi maraton trčao sa glavnim ciljem da završim utrku i samim time možda nesvijesno trčao malo previše kompromisno na sigurno , ove godine sam trčao sa jedinim ciljem da otrčim ispod 4 sata tako da sam otrčao bez ikakvih kočnica i do daske .
Nakon svega mogu zaključit da ostaje još prostora za poboljšati ovaj rezultat , jer prema nekim kontrolnim utrkama tijekom priprema , prema Jack Daniel-sonovim tablicama tempo za maratonsku utrku odgovara onom što sam ga držao do polovice utrke . Kako mi je nakon toga pao toliko da sam završio desetak minuta sporije od njihove procijene , mislim da imam dosta rezerve za poboljšanje kroz malo dorađenije treninge dužine .
Sad kad je oporavak završio , ostaje za odrediti ciljane utrke tijekom proljeća i prema tome napraviti novi plan .
četvrtak, 9. studenoga 2017.
Ljubljanski maraton - naplata duga
Prošle godine nakon godine i pol treniranja i takmičenja na kraćim dužinama odvažio sam se prihvatiti izazov nastupa na kraljici svih utrka , tom svetom gralu atletike - maratonu . Pripremama sam pristupio sa dužnim strahopoštovanjem . Program je predviđao 22 tjedna treninga koje nisam zbog nekih sitnijih ozljeda uspio odraditi u potpunosti . Mislim , a to se na utrci i pokazalo , da mi je falilo još malo dužinskih treninga . Pročitao sam sve članke vezane za iskustva sa maratonskih utrka na koje sam naišao , a naravno izdavio sa pitanjima i sve kolege trkače koji su već otrčali maraton . Pred samu utrku postavio sam sebi dva osnovna cilja . Prvi i glavni je bio završiti utrku zbog straha od ozljeda koje su me mučile tijekom priprema i straha od nepoznatog što me čeka poslije tridesetog kilometra . Ako se ostvari prvi cilj , za drugi sam si postavio vrijeme ispod 4 sata ( makar sekundu ) koje nisam uspio ostvariti . Dok sam mogao išao sam prilično dobrim tempom , ali previše sam vremena potrošio na okrijepnim stanicama , a kad je postalo teško nisam više mogao reagirati kako sam želio . Na kraju vrijeme 4:08:09 . Obzirom da je to prvi maraton bio sam zadovoljan , ali sam odlučio vratiti se iduće godine i na istom mjestu ispuniti i taj neostvareni cilj . Četiri sata moraju pasti .
U Ljubljanu smo stigli u subotu popodne . Smjestili smo se u apartman i otišli do sajamskog prostora po startne pakete . Malo smo prošvrljali po sajmu , kupili neke sitnice i dočekali kolege iz kluba . Nakon što smo podigli pakete , malo smo se družili kod Majde i Joška uz dobru paštu , pa otišli odmoriti .
Ujutro smo rano ustali i lagano doručkovali . Kod spremanja bila je mala nedoumica oko odijevanja , jer je temperatura bila samo 1 stupanj . Utrka na 10 km na kojoj trebaju nastupiti Mira i Alen je već u osam i trideset i još prognoziraju dosta vjetra . Na kraju se oblače slojevito obzirom da ću ih ja pratiti do startne zone , pa mogu uzeti višak robe . Apartman nam je bio na kilometar do starta , pa se Mira uspijela lagano zagrijati do tamo . Kad su ušli u svoj box uslikao sam ih , preuzeo višak odjeće i krenuo nazad prema apartmanu kako bih se stigao spremiti za maraton .
Brzo sam bio spreman , jer sam još ranije bio sve posložio . Pojas s gelovima , magnezijem i tabletama lupoceta ( za svaki slučaj ako nešto zaboli ) , flasteri za bradavice , vazelin za pazuh i stopala . Trebalo se samo obući i prije polaska posjetiti wc . Temperatura je vani došla na 10 stupnja , ali je vjetar još malo pojačao , pa sam odlučio ispod klupskog tankog dresa staviti još jednu laganu trkaću majicu sa kratkim rukavima .
Krenuo sam prema cilju kako bih predao ruksak sa stvarima supruzi i zetu koji su upravo završili svoju utrku i uključio se u rijeku ljudi koja se slijevala prema Kongresnom trgu odkud je dopiralo bubnjanje " Stroj machine " . Kod cilja je vladala neopisiva gužva . Nekako sam se našao sa svojima , predao stvari i polako krenuo prema svojoj startnoj zoni . Još je ostalo dosta vremena , pa sam zastao kod neke čistine kako bih se malo zagrijao jer zbog velike gužve u boksevima to neću moći . Desetak minuta zagrijavanja , malo istezanja i krećem prema zoni predviđenoj za trkače koji žele istrčati ispod 4:35 . Tu nailazim na Gorana s kojim sam se dogovorio pratiti tempo trkače za navedeno vrijeme . Još malo isčekivanja i napokon utrka kreće . Prvi kilometar trčimo slalom zaobilazeći trkače koji koji su se nekorektno utrpali u startne zone za vremena njima nedostižna , pa sad lagano trčkaraju ometajući druge . Držimo se blizu tempo trkača , kako nam nebi nestali u gužvi . Vjetar nam puše u leđa i trčimo lakoćom . Provjeravam tempo na satu i vidim da se vrti oko 5:05 min/km . Računao sam da će tempo trkači držati konstantni tempo do 5:20 , ali ovo je prilično brže . Odlučujem ih pratit i dalje pa što bude . Osjećam se dobro i odlučujem da ću pričekati sa gelom do petnaistog kilometra . Na prve dvije okrepe uzimam samo malo energetskog napitka i odmah nastavljam . Na petnaistom kilometru uzimama gel sa malo vode i odmah nastavljam . Ostavljam tempo trkače iza sebe i krećem prema dvadesetom kilometru . Želim iskoristiti dobar osjećaj koji me držao u tom trenutku i napraviti malu zalihu u vremenu prije nego postane teško . Znam da to nije baš najpametnija taktika , ali kad bi uvijek išli na sigurno život bi bio puno dosadniji . Uostalom da citiram legendarnog Steve-a Prefontaina " najbolji je tempo onaj samoubilački ".
Do dvadesetog kilometra držim tempo 5:10 . Nakon što se razdvajaju trase polumaratona i maratona gužve na cesti odjednom nestaje .Goran i tempo trkači su negdje iza mene i počinjem teško održavati tempo sam . Pridružujem se jednom trkaču čiji tempo mi najviše odgovara i slijedećih par kilometra se međusobno vučemo . Na dvadeset i petom kilometru me sustiže grupica sa tempo trkačima u kojoj je i Goran i nastavljamo dalje zajedno još par kilometara kad na jednoj laganoj uzbrdici Goran polako zaostaje , a ja uporno iako teško držim priključak . Prolazimo i trideseti kilometar . Uzimam i treći gel i nastavljam pratiti grupicu sa tempo trkačima .Tempo je sad pao na 5:30 . Polako mi grupica odmiče sve više i do trideset i petog kilometra već su gotovo sto metara ispred . Na okrepi ih sustižem . Uzimam i zadnji gel i nastavljam dalje za njima . Međutim sve ih teže pratim i ubrzo opet počinju odmicati . Sad već osjećam priličan umor i samo snagom volje uspijevam izvuć još malo energije i održavat tempo oko 5:50 . Grupica sa tempo trkačima se nazire još samo tamo u daljini na ravnim dugim djelovima ceste . Na četrdesetom kilometru na okrepi sustižem grupicu od pet šest trkača i nastavljamo zajedno . U daljini se čuje bubnjanje na cilju i to nam daje dodatni impuls pa se tempo opet malo popravlja . Stotinjak metara prije zadnjeg zavoja čujem Ivana koji me bodri sa strane i fotografira . Znam da mu nije lako pratit utrku jer se spremao cijelo ljeto za ić ispod 3:10:00 , a onda su mu se nanizale ozljede zbog kojih je morao odustat . Prije ulaska u ciljnu ravninu vidim semafor sa vremenom i mislim da mi se u tom trenutku i guzica smijala od sreće . Utrčavam u cilj pračen bučnim navijanjem supruge i kćerke i stopiram sat . Vrijeme 3:48:41 . Ne mogu vjerovati . Znao sam već oko tridesetog kilometra da ću ić ispod četiri sata, ali ovo nisam očekivao ni u snu .Prosječni tempo 5:24 . Dug od prošle godine je obilato naplaćen .
U Ljubljanu smo stigli u subotu popodne . Smjestili smo se u apartman i otišli do sajamskog prostora po startne pakete . Malo smo prošvrljali po sajmu , kupili neke sitnice i dočekali kolege iz kluba . Nakon što smo podigli pakete , malo smo se družili kod Majde i Joška uz dobru paštu , pa otišli odmoriti .
Ujutro smo rano ustali i lagano doručkovali . Kod spremanja bila je mala nedoumica oko odijevanja , jer je temperatura bila samo 1 stupanj . Utrka na 10 km na kojoj trebaju nastupiti Mira i Alen je već u osam i trideset i još prognoziraju dosta vjetra . Na kraju se oblače slojevito obzirom da ću ih ja pratiti do startne zone , pa mogu uzeti višak robe . Apartman nam je bio na kilometar do starta , pa se Mira uspijela lagano zagrijati do tamo . Kad su ušli u svoj box uslikao sam ih , preuzeo višak odjeće i krenuo nazad prema apartmanu kako bih se stigao spremiti za maraton .
Brzo sam bio spreman , jer sam još ranije bio sve posložio . Pojas s gelovima , magnezijem i tabletama lupoceta ( za svaki slučaj ako nešto zaboli ) , flasteri za bradavice , vazelin za pazuh i stopala . Trebalo se samo obući i prije polaska posjetiti wc . Temperatura je vani došla na 10 stupnja , ali je vjetar još malo pojačao , pa sam odlučio ispod klupskog tankog dresa staviti još jednu laganu trkaću majicu sa kratkim rukavima .
Krenuo sam prema cilju kako bih predao ruksak sa stvarima supruzi i zetu koji su upravo završili svoju utrku i uključio se u rijeku ljudi koja se slijevala prema Kongresnom trgu odkud je dopiralo bubnjanje " Stroj machine " . Kod cilja je vladala neopisiva gužva . Nekako sam se našao sa svojima , predao stvari i polako krenuo prema svojoj startnoj zoni . Još je ostalo dosta vremena , pa sam zastao kod neke čistine kako bih se malo zagrijao jer zbog velike gužve u boksevima to neću moći . Desetak minuta zagrijavanja , malo istezanja i krećem prema zoni predviđenoj za trkače koji žele istrčati ispod 4:35 . Tu nailazim na Gorana s kojim sam se dogovorio pratiti tempo trkače za navedeno vrijeme . Još malo isčekivanja i napokon utrka kreće . Prvi kilometar trčimo slalom zaobilazeći trkače koji koji su se nekorektno utrpali u startne zone za vremena njima nedostižna , pa sad lagano trčkaraju ometajući druge . Držimo se blizu tempo trkača , kako nam nebi nestali u gužvi . Vjetar nam puše u leđa i trčimo lakoćom . Provjeravam tempo na satu i vidim da se vrti oko 5:05 min/km . Računao sam da će tempo trkači držati konstantni tempo do 5:20 , ali ovo je prilično brže . Odlučujem ih pratit i dalje pa što bude . Osjećam se dobro i odlučujem da ću pričekati sa gelom do petnaistog kilometra . Na prve dvije okrepe uzimam samo malo energetskog napitka i odmah nastavljam . Na petnaistom kilometru uzimama gel sa malo vode i odmah nastavljam . Ostavljam tempo trkače iza sebe i krećem prema dvadesetom kilometru . Želim iskoristiti dobar osjećaj koji me držao u tom trenutku i napraviti malu zalihu u vremenu prije nego postane teško . Znam da to nije baš najpametnija taktika , ali kad bi uvijek išli na sigurno život bi bio puno dosadniji . Uostalom da citiram legendarnog Steve-a Prefontaina " najbolji je tempo onaj samoubilački ".
Do dvadesetog kilometra držim tempo 5:10 . Nakon što se razdvajaju trase polumaratona i maratona gužve na cesti odjednom nestaje .Goran i tempo trkači su negdje iza mene i počinjem teško održavati tempo sam . Pridružujem se jednom trkaču čiji tempo mi najviše odgovara i slijedećih par kilometra se međusobno vučemo . Na dvadeset i petom kilometru me sustiže grupica sa tempo trkačima u kojoj je i Goran i nastavljamo dalje zajedno još par kilometara kad na jednoj laganoj uzbrdici Goran polako zaostaje , a ja uporno iako teško držim priključak . Prolazimo i trideseti kilometar . Uzimam i treći gel i nastavljam pratiti grupicu sa tempo trkačima .Tempo je sad pao na 5:30 . Polako mi grupica odmiče sve više i do trideset i petog kilometra već su gotovo sto metara ispred . Na okrepi ih sustižem . Uzimam i zadnji gel i nastavljam dalje za njima . Međutim sve ih teže pratim i ubrzo opet počinju odmicati . Sad već osjećam priličan umor i samo snagom volje uspijevam izvuć još malo energije i održavat tempo oko 5:50 . Grupica sa tempo trkačima se nazire još samo tamo u daljini na ravnim dugim djelovima ceste . Na četrdesetom kilometru na okrepi sustižem grupicu od pet šest trkača i nastavljamo zajedno . U daljini se čuje bubnjanje na cilju i to nam daje dodatni impuls pa se tempo opet malo popravlja . Stotinjak metara prije zadnjeg zavoja čujem Ivana koji me bodri sa strane i fotografira . Znam da mu nije lako pratit utrku jer se spremao cijelo ljeto za ić ispod 3:10:00 , a onda su mu se nanizale ozljede zbog kojih je morao odustat . Prije ulaska u ciljnu ravninu vidim semafor sa vremenom i mislim da mi se u tom trenutku i guzica smijala od sreće . Utrčavam u cilj pračen bučnim navijanjem supruge i kćerke i stopiram sat . Vrijeme 3:48:41 . Ne mogu vjerovati . Znao sam već oko tridesetog kilometra da ću ić ispod četiri sata, ali ovo nisam očekivao ni u snu .Prosječni tempo 5:24 . Dug od prošle godine je obilato naplaćen .
srijeda, 25. listopada 2017.
Uljanikova utrka - zadnja provjera
Mic po mic i ostao je još tjedan dana do maratona . Dugo sam se dvoumio oko nedjeljnog treninga . Trčati skraćeni trening dužine ili otrčati uljanikovu utrku .Naime već po tradiciji tjedan dana prije ljubljanskog maratona održava se u Puli utrka za Dan Uljanika . To je mala utrka sad uglavnom lokalnog karaktera koja se održava već po 35.put , a koju organizira uljanikova služba za sportsku rekreaciju . Sve do nedavno to je bila i jedina cestovna utrka koja bi se održavala u Puli . Utrka je imala svoje uspone i padove što se tiče broja takmičara i njihovog renomea , ali uz dobru organizaciju se uspjela održati do današnjih dana . Devedesetih godina sam otrčao dva puta utrku dužine 8 km. U ono vrijeme startalo se na otoku i trčalo uzduž cijelog brodogradilišta , da bi se izašlo na gradske ulice po bulevaru i opet unutar brodogradilišta (i tako dva puta ) do cilja . Trčala su tada i velika trkačka imena iz bivše juge poput Drage Paripovića , Romea Živka , Dalibora Balgača , Branka Zorka , Slobodana Mijolovića itd. da dalje ne nabrajam jer ne želim nekog ovako napamet izostaviti . Od domaćih snaga treba spomenuti Ozrena Rnjaka ( prvi prvak Hrvatske u maratonu ) koji je nastupio na svih 35 dosadašnjih utrka i koji je jednu i osvojio . Bila su to neka druga vremena što se trčanja tiče . Cestovnih utrka nije bilo puno , a i novac nije igrao toliku ulogu kao danas . Ono što je posebno vrijedno u cijeloj toj priči su utrke za djecu osnovnih i srednjih škola koja se oduvijek vrlo uspješno održavaju kao uvertira za veliku utrku i koja uvijek privuku vrlo veliki broj djece . Tako su dva puta sredinom devedesetih nastupile i moje kćerke i to vrlo solidno . U nedjelju su utrku pratila i njihova djeca i navijale za mene i zeta . Tko zna , možda će i njih dvoje jednog dana sudjelovat u utrci .
Uglavnom dvoumljenje oko nastupa je bilo zbog loše vremenske prognoze i utrke u Ljubljani iduće nedjelje .Od sedmog mjeseca se spremam za tu utrku . Pretrčao sam preko devetsto kilometara priprema i nisam želio navuć neku prehladu baš zadnji tjedan .Zbog toga sam cijelo jutro pogledavao kroz prozor i nekoliko puta se spremao krenuti pa odustao , dok napokon nisam odlučio otić do starta i tamo odlučit . Krenuli smo tako ja ,supruga , kćerka , zet i naravno moji najveći navijači unuci Noa i Iris . Kod Uljanika velika gužva i pored lošeg vremena . Nekako sam našao mjesto za parking i otišao po startni broj . Kišica je stala i odlučio sam ipak trčati . Skinuo sam se i krenuo sa zagrijavanjem . Od samog početka nisam bio baš u elementu . Osjećaj težine u nogama bio je prisutan čitavo vrijeme dok sam se zagrijavao . Obično bi tokom zagrijavanja sve polako sjelo na svoje mjesto , ali u nedjelju to nije bio slučaj . Možda je vrijeme utjecalo na to , možda se nisam dovoljno zagrijao , ali start utrke nisam dočekao najspremniji . Krenuo sam kako sam i planirao malo brže da ne zapnem u gužvi . Osim na trkače ispred sebe morao sam dobro paziti i na cestu koja je na nekim mjestima bila u dosta lošem stanju sa puno neravnina , lokvi vode i klizava zbog kiše . Osim toga trebalo je paziti i na šine od vlaka koji je nekad vozio teret kroz brodogradilište . Uglavnom prva dva kilometra sam pretčao relativno dobro . Tempo kako sam bio i planirao . Pratio sam Irenu i Danijela koji su brži , ali obično krenu malo opreznije pa mi je to pasalo . Mislio sam ih pokušati pratiti dok Danijel ne ubrza , a onda se držati Irene , ali već nakon drugog kilometra su lagano počeli odmicati . Tempo mi je počeo padati . Vidim da to nije moj dan i pokušavam spasit što se da . Pokušavam držati tempo koji će me dovest do cilja bez da puknem . Prolazim prvi krug boreći se da održim koliko toliko pristojan tempo , ali on je svakim kilometrom sve sporiji . Na otoku prilikom okreta vidim da su mi pratioci sve bliži i pokušavam zadnji kilometar sačuvati čim više pozicija . Kojih dvijesto metara prije cilja sustiže me klupski kolega Tomica . Dobrih stotinjak metara sprintamo rame uz rame uz navijanje znanih i neznanih i ulijećemo gotovo istovremeno u ciljnu ravninu .Ovaj put je on ipak bio za dlaku brži . Kao što bi rekao moj nekadašnji šef Pipe Cukon " jedanput teče zec , jedanput brek ".
Sve skupa kad se zbroji i pored toga što sam trčao ispod očekivanja , ipak sam zadovoljan jer sam naučio nešto novo . Koliko god bio spreman , svaka utrka je priča za sebe . Ponekad igra ulogu vrijeme , ponekad staza , ponekad pogrešno odrađena utrka , a ponekad jednostavno nije naš dan . To što sam prije mjesec dana otrčao 10 km u tempu 4:34 , ne znači samo po sebi da ću utrku od 7 km otrčati za 4:30 . Jednostavno to nije ista staza , uvjeti su drugačiji , a i ja sam u drugačijem treningu . Uglavnom trčim dionice ciljanim tempom maratona ili malo brže , a to je znatno drugačije nego kad odrađujem tempo dionice ili intervalne treninge . A očito mislima sam već u Ljubljani i utrku sam odradio misleći samo da se ne ozlijedim ili razbolim .
Do Ljubljane je ostalo još 4 dana . Kad se sve skupa uzme , pripremao sam se najbolje što mogu , uspio sam izbjeći ozljede i boleštine i sad ostaje samo vidjeti jeli to bilo dovoljno .
Uglavnom dvoumljenje oko nastupa je bilo zbog loše vremenske prognoze i utrke u Ljubljani iduće nedjelje .Od sedmog mjeseca se spremam za tu utrku . Pretrčao sam preko devetsto kilometara priprema i nisam želio navuć neku prehladu baš zadnji tjedan .Zbog toga sam cijelo jutro pogledavao kroz prozor i nekoliko puta se spremao krenuti pa odustao , dok napokon nisam odlučio otić do starta i tamo odlučit . Krenuli smo tako ja ,supruga , kćerka , zet i naravno moji najveći navijači unuci Noa i Iris . Kod Uljanika velika gužva i pored lošeg vremena . Nekako sam našao mjesto za parking i otišao po startni broj . Kišica je stala i odlučio sam ipak trčati . Skinuo sam se i krenuo sa zagrijavanjem . Od samog početka nisam bio baš u elementu . Osjećaj težine u nogama bio je prisutan čitavo vrijeme dok sam se zagrijavao . Obično bi tokom zagrijavanja sve polako sjelo na svoje mjesto , ali u nedjelju to nije bio slučaj . Možda je vrijeme utjecalo na to , možda se nisam dovoljno zagrijao , ali start utrke nisam dočekao najspremniji . Krenuo sam kako sam i planirao malo brže da ne zapnem u gužvi . Osim na trkače ispred sebe morao sam dobro paziti i na cestu koja je na nekim mjestima bila u dosta lošem stanju sa puno neravnina , lokvi vode i klizava zbog kiše . Osim toga trebalo je paziti i na šine od vlaka koji je nekad vozio teret kroz brodogradilište . Uglavnom prva dva kilometra sam pretčao relativno dobro . Tempo kako sam bio i planirao . Pratio sam Irenu i Danijela koji su brži , ali obično krenu malo opreznije pa mi je to pasalo . Mislio sam ih pokušati pratiti dok Danijel ne ubrza , a onda se držati Irene , ali već nakon drugog kilometra su lagano počeli odmicati . Tempo mi je počeo padati . Vidim da to nije moj dan i pokušavam spasit što se da . Pokušavam držati tempo koji će me dovest do cilja bez da puknem . Prolazim prvi krug boreći se da održim koliko toliko pristojan tempo , ali on je svakim kilometrom sve sporiji . Na otoku prilikom okreta vidim da su mi pratioci sve bliži i pokušavam zadnji kilometar sačuvati čim više pozicija . Kojih dvijesto metara prije cilja sustiže me klupski kolega Tomica . Dobrih stotinjak metara sprintamo rame uz rame uz navijanje znanih i neznanih i ulijećemo gotovo istovremeno u ciljnu ravninu .Ovaj put je on ipak bio za dlaku brži . Kao što bi rekao moj nekadašnji šef Pipe Cukon " jedanput teče zec , jedanput brek ".
Sve skupa kad se zbroji i pored toga što sam trčao ispod očekivanja , ipak sam zadovoljan jer sam naučio nešto novo . Koliko god bio spreman , svaka utrka je priča za sebe . Ponekad igra ulogu vrijeme , ponekad staza , ponekad pogrešno odrađena utrka , a ponekad jednostavno nije naš dan . To što sam prije mjesec dana otrčao 10 km u tempu 4:34 , ne znači samo po sebi da ću utrku od 7 km otrčati za 4:30 . Jednostavno to nije ista staza , uvjeti su drugačiji , a i ja sam u drugačijem treningu . Uglavnom trčim dionice ciljanim tempom maratona ili malo brže , a to je znatno drugačije nego kad odrađujem tempo dionice ili intervalne treninge . A očito mislima sam već u Ljubljani i utrku sam odradio misleći samo da se ne ozlijedim ili razbolim .
Do Ljubljane je ostalo još 4 dana . Kad se sve skupa uzme , pripremao sam se najbolje što mogu , uspio sam izbjeći ozljede i boleštine i sad ostaje samo vidjeti jeli to bilo dovoljno .
subota, 30. rujna 2017.
Pulska x-ica
Još malo i stiže vrhunac priprema za Ljubljanu . Osjećam kako se forma približava nekom željenom nivou . Napokon je i vrijeme poslužilo , tako da treninzi idu bez poteškoća . Dužine trčim u zadnje vrijeme u tempu maratona . Nekako mi ide lakše nego sporijim tempom , a i dobro je navikavati se na tempo kojim ću krenuti na maraton . Prošle subote sam u kalendar priprema ubacio gradsku utrku od deset kilometara " Pulska x-ica" . Dobro mi je poslužila kao provjera trenutačne forme . Nisam imao nikakvih očekivanja što se tiče rezultata , jer sam dan utrke dočekao umoran ko pas . Naime u namjeri da završim obnovu krova kantinice u vrtu prije prognozirane kiše , nekoliko dana sam poslije posla radio do mraka . Nosi , diži , pili ... grede , ploče , crijepovi ...Uglavnom i u subotu sam do ručka radio na krovu . Nakon ručka osjećao sam se baš umorno . Otišao sam leći nekih pola sata , što inače nije moj običaj i za divno čudo kad sam se ustao i istuširao više nisam osjećao nikakav umor .
Spremili smo se i krenuli prema Areni . Mira je odlučila preskočiti utrku , jer je dugo pauzirala zbog ozljede , tako da je povela unuke da navijaju za nonića . Ispred Arene se skupilo začuđujuće puno ljudi . Osim trkača , trkačica i njihovih navijača , grad je bio pun ljudi koji su došli zbog " vizualia festivala " .tako da je bio prekrasan ambijent za trčanje . Start je bio ispred amfiteatra . Malo sam se bojao krkljanca zbog uske ceste prvih par stotina metara do Punte , pa sam odmah krenuo brzo pazeći da me netko ne saplete u toj gužvi . Nakon kružnog toka na skretanju prema mlinu našao sam se na začelju izdužene kolone bržih trkača i onih koji su se malo precijenili pa su malo po malo počeli posustajati . Prvi kilometar sam pretrčao za 4:12 što je za mene malo prebrzo , pa sam malo usporio i držao se oko 4:25 . Naišao sam usput na Kristijana koji je držao sličan tempo i odlučio ga pratiti dok mogu ( ipak je on malo brži ) . Tako je bilo do rive kad smo skrenuli uz željezničku stanicu do okreta ispod Tivolia . Nakon petog kilometra mi je tempo malo pao , ali još sam se držao grupice "pulsovaca" . Na rivi je bilo jako puno ljudi koji su bodrili trkače glasnim navijanjem . Nakon okreta imao sam priliku vidjeti one koji su trčali iza mene i procijeniti koliko zaostaju . Kilometar nakon okreta još su nailazilia iz suprotnog smjera . Tu i tamo neko poznato lice . Evo ga i legendarni Bepo koji se i u 84. godini ne predaje . Iza njega je još uvijek popriličan broj onih puno mlađih koji ga ne mogu pratit . Nakon šestog kilometra tempo mi je pao na 4:40 . Grupica koju sam do sad pratio polako je odmicala i ostao sam sam dvadesetak metara iza njih . Do foruma je to već bilo i preko pedeset metara . Polako su me počeli prelaziti poneki koji su očito bolje rasporedili svoj tempo trčanja . Kod kazališta me prešao Raul iz kluba , a kod Portarate Antonio . Lagano su odmicali uz đardine . Ispred Zerostrasse tunela Ivan , Slaven i Ozi bodre . Pozdravljam i ulazim u tunel . Gotovo je . Sad kad izađemo slijedi nizbrdica i zadnji uspon prema cilju u Areni . Na nizbrdici pokušavam što više ubrzati . Više se nema šta štediti . Tih tristo -četirsto metara odlučujem ići maksimalno i ne dopustiti nikome da me pretrči . Puno ljudi navija glasno i stvara divan štimung . Uočavam i Miru sa unucima ispred tunela .Iris i Noa viču "nono , nono " dok me Mira pokušava uslikati . Mahnem i utrčavam u tunel iza kojeg slijedi kratak uspon i ulazak u cilj . Dok dolazim do daha bacam pogled na sat . Prosječni tempo 4:34 . I više nego zadovoljan idem po pivo . Stiže i Mira sa klincima . Malo sa njima razmjenjujem dojmove sa utrke , pa mi Mira predaje ruksak i odlazi jer klincima se spava . Ja se istežem i presvlačim dok čekam proglašenje .
Što se tiče same utrke , ove godine moram pohvaliti organizatore . Jedina zamjerka koju imam je što se tiče čipova za vrijeme , koji su ove godine bili izuzetno loše kvalitete , pa je najmanje pedesetak trkača bilo bez plasmana jer im nije registriralo ulazak u cilj . Kasnijom provjerom video snimke to su donekle ispravili , ali ipak je to veliki lapsus . Za pohvaliti je što su odmah oučili i priznali grešku , ispričali se i obečali ispraviti to za iduću godinu. Kad se sve skupa sabere utrka je ipak odlično organizirana . Termin je idealan , a suradnja sa festivalom vizualije je pun pogodak , jer je prisustvovalo puno ljudi i atmosfera je bila odlična . Startni paket je vrlo bogat uz prihvatljiva startnina . Uglavnom sve predispozicije da iduće godine bude još veći interes za učestvovanje .
Spremili smo se i krenuli prema Areni . Mira je odlučila preskočiti utrku , jer je dugo pauzirala zbog ozljede , tako da je povela unuke da navijaju za nonića . Ispred Arene se skupilo začuđujuće puno ljudi . Osim trkača , trkačica i njihovih navijača , grad je bio pun ljudi koji su došli zbog " vizualia festivala " .tako da je bio prekrasan ambijent za trčanje . Start je bio ispred amfiteatra . Malo sam se bojao krkljanca zbog uske ceste prvih par stotina metara do Punte , pa sam odmah krenuo brzo pazeći da me netko ne saplete u toj gužvi . Nakon kružnog toka na skretanju prema mlinu našao sam se na začelju izdužene kolone bržih trkača i onih koji su se malo precijenili pa su malo po malo počeli posustajati . Prvi kilometar sam pretrčao za 4:12 što je za mene malo prebrzo , pa sam malo usporio i držao se oko 4:25 . Naišao sam usput na Kristijana koji je držao sličan tempo i odlučio ga pratiti dok mogu ( ipak je on malo brži ) . Tako je bilo do rive kad smo skrenuli uz željezničku stanicu do okreta ispod Tivolia . Nakon petog kilometra mi je tempo malo pao , ali još sam se držao grupice "pulsovaca" . Na rivi je bilo jako puno ljudi koji su bodrili trkače glasnim navijanjem . Nakon okreta imao sam priliku vidjeti one koji su trčali iza mene i procijeniti koliko zaostaju . Kilometar nakon okreta još su nailazilia iz suprotnog smjera . Tu i tamo neko poznato lice . Evo ga i legendarni Bepo koji se i u 84. godini ne predaje . Iza njega je još uvijek popriličan broj onih puno mlađih koji ga ne mogu pratit . Nakon šestog kilometra tempo mi je pao na 4:40 . Grupica koju sam do sad pratio polako je odmicala i ostao sam sam dvadesetak metara iza njih . Do foruma je to već bilo i preko pedeset metara . Polako su me počeli prelaziti poneki koji su očito bolje rasporedili svoj tempo trčanja . Kod kazališta me prešao Raul iz kluba , a kod Portarate Antonio . Lagano su odmicali uz đardine . Ispred Zerostrasse tunela Ivan , Slaven i Ozi bodre . Pozdravljam i ulazim u tunel . Gotovo je . Sad kad izađemo slijedi nizbrdica i zadnji uspon prema cilju u Areni . Na nizbrdici pokušavam što više ubrzati . Više se nema šta štediti . Tih tristo -četirsto metara odlučujem ići maksimalno i ne dopustiti nikome da me pretrči . Puno ljudi navija glasno i stvara divan štimung . Uočavam i Miru sa unucima ispred tunela .Iris i Noa viču "nono , nono " dok me Mira pokušava uslikati . Mahnem i utrčavam u tunel iza kojeg slijedi kratak uspon i ulazak u cilj . Dok dolazim do daha bacam pogled na sat . Prosječni tempo 4:34 . I više nego zadovoljan idem po pivo . Stiže i Mira sa klincima . Malo sa njima razmjenjujem dojmove sa utrke , pa mi Mira predaje ruksak i odlazi jer klincima se spava . Ja se istežem i presvlačim dok čekam proglašenje .
Što se tiče same utrke , ove godine moram pohvaliti organizatore . Jedina zamjerka koju imam je što se tiče čipova za vrijeme , koji su ove godine bili izuzetno loše kvalitete , pa je najmanje pedesetak trkača bilo bez plasmana jer im nije registriralo ulazak u cilj . Kasnijom provjerom video snimke to su donekle ispravili , ali ipak je to veliki lapsus . Za pohvaliti je što su odmah oučili i priznali grešku , ispričali se i obečali ispraviti to za iduću godinu. Kad se sve skupa sabere utrka je ipak odlično organizirana . Termin je idealan , a suradnja sa festivalom vizualije je pun pogodak , jer je prisustvovalo puno ljudi i atmosfera je bila odlična . Startni paket je vrlo bogat uz prihvatljiva startnina . Uglavnom sve predispozicije da iduće godine bude još veći interes za učestvovanje .
ponedjeljak, 18. rujna 2017.
Patike , tenisice ...obuća za trčanje
Patike ili tenisice . Za vrijeme bivše države bilo je svejedno . Koristio se i jedan i drugi izraz . Uspostavom hrvatske države normalno je da se počelo sa korištenjem standardnog hrvatskog književnog jezika u javnom životu . I kako to obično biva u pokušaju čišćenja od nepoćudnih riječi dolazi do smiješnih situacija sa izmišljanjem nakaradnih izraza za neke stvari ( npr. zrakomlat itd.). Sva sreća da je većina toga ostalo samo na prijedlogu . Što se tiče patika ili tenisica tu se nije pokušalo izmisliti novu riječ , već se opredijelilo za riječ "tenisica" . Patika se odbacila pod obrazloženjem da je to turcizam tj.posuđenica od turske riječi patik što označava papuču . Sve bi držalo vodu kad u hrvatskom književnom jeziku ( i u svakodnevnom korištenju ) nebi bilo brdo tuđica pa i turcizma ( npr. dućan , sat , čarape , pamuk , limun , majmun , sapun ,bubreg , boje ...) . Uostalom riječ tenisica isto tako može biti upitna iz više razloga . Riječ tenis nije hrvatska riječ , već dolazi iz francuskog i engleskog jezika . Osim toga označava sasvim određeni sport . Iz toga proizlazi da bi tenisice trebali zvati sasvim određeni tip sportske obuće za igranje tog sporta . I to bi bilo u redu . Ali onda dolazimo do prilično blesavih i jednostavno nespojivih izraza poput tenisica za trčanje , za košarku , mali nogomet itd. Čudno da nisu izmislili neki blesavi izraz koji bi barem bolje odgovarao obući za trčanje npr. trkalice ili trčalice . I kako mi je osobno ( a drugi kako žele )" tenisica za trčanje" blesav izraz , ja ću i dalje koristiti riječ patika . I tako dolazimo napokon do onog bitnog što sam želio kazati . Jučer sam nakon duge potrage kupio nove patike . Adidas " supernova M" . Potraga je bila duga iz više razloga . Prvi i osnovni razlog je cijena . Najkvalitetniji modeli od svih poznatih marki se kreću u rasponu od 900-1400 kuna što je prilično skupo . Zbog toga pokušavam ubosti vrijeme kad neki dućani stave popust na takve artikle . Tako npr. Adidas shop zna stavit u nekoliko navrata godišnje popust i do 40 % , kad trebaju stići novi modeli . Onda treba biti brz i kupiti po povoljnoj cijeni . Prije dvije godine sam tako kupio sebi svoje prve prave patike za trčanje , a prošle godine supruzi i kćerki . Još kad se to podijeli na nekoliko rata preko kartice ispada jako povoljno . Ove godine sam međutim promašio za par dana pa nije više bilo mojeg broja . Pokušao sam i preko web prodaje od nekoliko dućana koji imaju svoje dućane u Puli , ali isto nije bilo baš ništa prihvatljivo . Uostalom ne volim naručivati takve stvari na neviđeno . Svake godine isti modeli od gotovo svih proizvođača se toliko mijenjaju , da ponekad ostane isti samo naziv modela . Pa onda ti pokušaj opet kupiti model koji ti odgovara od ranije . Nema šanse .Zato ja volim kad kupujem lijepo izvrtit u ruci svaku patiku , opipati , savinuti , obuti i nagaziti dok me ne uvjeri da je baš ona ta koja meni paše . I zato mi idu na živce trgovine koje nemaju sve modele na skladištu , već se treba naručiti preko weba . Pa onda idi nekoliko puta u trgovinu i još ako na kraju ne odgovaraju ...Ne hvala .
Uglavnom već sam izgubio svaku nadu da ću na vrijeme uspjeti kupiti nove patike , tako da ih stignem malo razgaziti prije maratona u Ljubljani kad sam se sjetio Intersporta . Tamo nisam bio već dugo , a uostalom nikad nisam tamo naišao na neki veći popust . Ali ajde , ništa me ne košta proć i vidjeti .Odem ja tamo kad ono akcija povodom Zagreb maratona i nađem ja ono što mi paše . Popust 30 % . Wow , probam ih ja , sve paše . Pitam prodavačicu koliko ih još imaju kako bih eventualno još negdje pogledao , kad ono zadnji broj . Uzimam . Sad sam neko vrijeme miran po tom pitanju .
Uglavnom već sam izgubio svaku nadu da ću na vrijeme uspjeti kupiti nove patike , tako da ih stignem malo razgaziti prije maratona u Ljubljani kad sam se sjetio Intersporta . Tamo nisam bio već dugo , a uostalom nikad nisam tamo naišao na neki veći popust . Ali ajde , ništa me ne košta proć i vidjeti .Odem ja tamo kad ono akcija povodom Zagreb maratona i nađem ja ono što mi paše . Popust 30 % . Wow , probam ih ja , sve paše . Pitam prodavačicu koliko ih još imaju kako bih eventualno još negdje pogledao , kad ono zadnji broj . Uzimam . Sad sam neko vrijeme miran po tom pitanju .
ponedjeljak, 11. rujna 2017.
Uranila jesen
Nažalost , nakon cijelog niza nevera koje su zahvatile naše područje u zadnjih par tjedana , karig za kraj je stigao u vidu obilatih kiša . Temperatura je prilično pala i čim sunce zađe bude prilično prohladno vani . Kupanju je definitivno odzvonilo , a iako je kalendarski još ljeto jesen je pomalo već nastupila . Vremenske prognoze predviđaju pad temperature i kišu gotovo svaki dan . Sad je već problem sa terminima za trening , a slijedi najvažniji dio priprema za maraton u Ljubljani . Recimo danas je po planu bio trening dužine od 30 km koji traje nešto manje od 3 sata . Jučer gledam prognozu , a ono daju kišu cijeli dan . Ponedjeljak kiša , utorak kiša , a ni slijedeći dani nisu baš ohrabrujući . Ako ne odradim u nedjelju zadanu dužinu , tokom tjedna je to već problem , a i poremetim cijeli plan treninga . A za maraton je trening dužine možda i najvažniji .
Ništa . Ujutro još iz kreveta čujem kako rominja kiša pa nastavljam spavati . Barem ću se pošteno naspavati . Oko osam se dižem , a vani naravno kiša . Doručkujem lagano i svako toliko provjeravam stanje vani . Bez promjena . Oko jedanaist sati već planiram kako promjeniti trening za idući tjedan , kad ono kiša napokon popušta i čak se malo kao razvedrava . Na brzinu se presvlačim i krećem . Nisam pošteno ni skrenuo u drugu ulicu , a već se opet naoblačilo . Kako je velika južina odmah mi je toplo i teško za trčanje zbog velike sparine .
Prolazim rivu , pokraj Uljanika i skrećem na bulevar kad počinje lagano kap po kap opet kišiti . Idem dalje jer mi to ne smeta . Tempo sasvim dobar . Iako mi se čini da sam spor i težak , sat pokazuje konstantno oko 5:15 . Očito je forma jako dobra i to se vidi po tempu koji mi je sad uobičajen na treninzima dužine . Pokušavam se čim više držati tog tempa kako bih se navikao na takvo trčanje , jer je to moj ciljani tempo za maraton . Na uzbrdici pokraj cementare prema Muzilu kiša pojačava i sad više nije baš ugodno . Sad je kasno za odustati pa nastavljam . Prolazim uzbrdicu i počinjem se spuštati prema uvali Valovine . Tu sam već na udaru jakog juga , pa sad osim kiše i vjetar prilično smeta jer sam već prilično mokar . Dok gledam prema moru koje se pjeni od valova koji udaraju u stijene kroz mozak mi prolazi refren pjesme TBF-a " malo san maka ".
Zbilja moram biti malo "maknut" kad po tom vremenu umjesto doma na suhom ja trčim i riskiram neku upalu . I tako dok sam u sebi pjevušio " malo sam , malo sam maka " u daljini sam primijetio dvoje trkača kako mi se približavaju .Pogledam malo bolje i ubrzo prepoznajem bračni par Irenu i Danijela Šajatovića . Wow , znači nisam jedini koji sam "maka" .Par minuta sam stao i popričao sa meni vrlo prijaznim i dragim kolegama . Oni su pri kraju treninga ( 30 km ) što znači da su počeli po kiši . Pozdravljamo se i nastavljam sad već dobro raspoložen .Ako nije njima smetalo vrijeme , zašto bi meni . Koraci postaju sve lakši i opet trčim s užitkom . Prelazim uzbrdicu na Stoji i spuštam se na Lungomare . Uživam jer nema nikakvog prometa . Sva cesta samo za mene . Tišinu remeti samo huk podivljalog mora , dok ujednačenim tempom grabim prema uzbrdici iznad Valsalina .Dok si rekao keks i već sam na južnom bulevaru .Kiša sad još pojačava . Stižem do Bunarine i pravim dva kruga oko Histrije . Garmin pokazuje 17,5 km . Ulijećem u kafić i sa malo vode uzimam energetski gel . Odmh nastavljam dalje praćen začuđenim pogledima gostiju kafića . Krećem nazad istim putem . Uspijevam održavati više manje isti tempo bez naročitog naprezanja . Na kratkoj , ali strmoj uzbrdici prema Muzilu osjećam lagani umor u nogama . Nema veze od sad nadalje je samo nizbrdo i ravno . Na nizbrdici još malo ubzravam . Kiša je ovdje najobilnija . Bujice vode se slijevaju uz rub ceste , a ja sam mokar ko miš . Osjećam težinu majice koja mi se lijepi na prsima i mokri uložak u patikama kako šljapka pri svakom koraku . Zadnji kilometar malo usporavam i završavam malo prije kuće sa pretrčanih 30 km . Skroz mokar , ali zadovoljan . Odradio sam zacrtano i sad mogu mirnije planirati daljne treninge . Odmah na ulazu u kuću skidam sve sa sebe , lagano se istežem i ulijećem pod topli tuš .
Ništa . Ujutro još iz kreveta čujem kako rominja kiša pa nastavljam spavati . Barem ću se pošteno naspavati . Oko osam se dižem , a vani naravno kiša . Doručkujem lagano i svako toliko provjeravam stanje vani . Bez promjena . Oko jedanaist sati već planiram kako promjeniti trening za idući tjedan , kad ono kiša napokon popušta i čak se malo kao razvedrava . Na brzinu se presvlačim i krećem . Nisam pošteno ni skrenuo u drugu ulicu , a već se opet naoblačilo . Kako je velika južina odmah mi je toplo i teško za trčanje zbog velike sparine .
Prolazim rivu , pokraj Uljanika i skrećem na bulevar kad počinje lagano kap po kap opet kišiti . Idem dalje jer mi to ne smeta . Tempo sasvim dobar . Iako mi se čini da sam spor i težak , sat pokazuje konstantno oko 5:15 . Očito je forma jako dobra i to se vidi po tempu koji mi je sad uobičajen na treninzima dužine . Pokušavam se čim više držati tog tempa kako bih se navikao na takvo trčanje , jer je to moj ciljani tempo za maraton . Na uzbrdici pokraj cementare prema Muzilu kiša pojačava i sad više nije baš ugodno . Sad je kasno za odustati pa nastavljam . Prolazim uzbrdicu i počinjem se spuštati prema uvali Valovine . Tu sam već na udaru jakog juga , pa sad osim kiše i vjetar prilično smeta jer sam već prilično mokar . Dok gledam prema moru koje se pjeni od valova koji udaraju u stijene kroz mozak mi prolazi refren pjesme TBF-a " malo san maka ".
Zbilja moram biti malo "maknut" kad po tom vremenu umjesto doma na suhom ja trčim i riskiram neku upalu . I tako dok sam u sebi pjevušio " malo sam , malo sam maka " u daljini sam primijetio dvoje trkača kako mi se približavaju .Pogledam malo bolje i ubrzo prepoznajem bračni par Irenu i Danijela Šajatovića . Wow , znači nisam jedini koji sam "maka" .Par minuta sam stao i popričao sa meni vrlo prijaznim i dragim kolegama . Oni su pri kraju treninga ( 30 km ) što znači da su počeli po kiši . Pozdravljamo se i nastavljam sad već dobro raspoložen .Ako nije njima smetalo vrijeme , zašto bi meni . Koraci postaju sve lakši i opet trčim s užitkom . Prelazim uzbrdicu na Stoji i spuštam se na Lungomare . Uživam jer nema nikakvog prometa . Sva cesta samo za mene . Tišinu remeti samo huk podivljalog mora , dok ujednačenim tempom grabim prema uzbrdici iznad Valsalina .Dok si rekao keks i već sam na južnom bulevaru .Kiša sad još pojačava . Stižem do Bunarine i pravim dva kruga oko Histrije . Garmin pokazuje 17,5 km . Ulijećem u kafić i sa malo vode uzimam energetski gel . Odmh nastavljam dalje praćen začuđenim pogledima gostiju kafića . Krećem nazad istim putem . Uspijevam održavati više manje isti tempo bez naročitog naprezanja . Na kratkoj , ali strmoj uzbrdici prema Muzilu osjećam lagani umor u nogama . Nema veze od sad nadalje je samo nizbrdo i ravno . Na nizbrdici još malo ubzravam . Kiša je ovdje najobilnija . Bujice vode se slijevaju uz rub ceste , a ja sam mokar ko miš . Osjećam težinu majice koja mi se lijepi na prsima i mokri uložak u patikama kako šljapka pri svakom koraku . Zadnji kilometar malo usporavam i završavam malo prije kuće sa pretrčanih 30 km . Skroz mokar , ali zadovoljan . Odradio sam zacrtano i sad mogu mirnije planirati daljne treninge . Odmah na ulazu u kuću skidam sve sa sebe , lagano se istežem i ulijećem pod topli tuš .
subota, 26. kolovoza 2017.
Ljetna idila
Evo , malo po malo i od prošlog posta je prošlo gotovo dva mjeseca . Desilo se u tom periodu svega i svačega , ali mene je ulovila teška fjaka za pisanje . Inače ljeto je godišnje doba koje je meni po mjeri i kakvo bih volio da traje cijelu godinu . Nema kiša , bljuzgi , magle , ni zime i kratkih dana . Sada je vrijeme sunca ,kratkih rukava ,mora i uživanja . Dani su dugi , ali opet ne toliko da bi stigli sve što bi željeli . Naprimjer napisati koji novi blog .
Ove godine je zagrijalo da je to nenormalno . Temperature su u Puli neke dane dosezale i do 35 stupnja . Kad je bilo burno nije bila neka frka , ali kad bi okrenulo na južinu to je bilo za popizdit . Oko podneva na cesti bi se smucali samo dokoni turisti spaljene crvene kože i pokoji domaći koji je to morao zbog posla. Ostali su se svi sklonili negdje u debelu hladovinu ili pod klimu .
Treninzi se ( da kucnem u drvo ) odvijaju po planu . Pripreme za Ljubljanski maraton napreduju bez posebnih problema . Preko tjedna kad sunce zapadne trening na stadionu , a nedjeljom dužina rano ujutro u hladu Šijanske šume . Toplo je , ali da se izdržati . Ipak odmah sam otklonio bilo kakvu mogućnost sudjelovanja na nekoj utrci do kraja rujna . Što se tiče treninga , a naročito nakon nedjeljnih dužina ( 24-30 km ) primijetio sam da mi jako pomaže plivanje za opuštanje mišića , tako da sam se ovog ljeta kupao više nego prethodnih nekoliko ukupno .
Nakon solidno odrađene baze , ulazim pomalo u završne pripreme za Ljubljanu . Slijede razne varijante intervalnih treninga i tempo dionica koji bi trebali što više povećati V02max kapacitet . Ako uspijem pametnim doziranjem treninga izbijeći neku veću ozljedu mogao bih prilično spremno nastupiti u Ljubljani . Toliko za sada .
Ove godine je zagrijalo da je to nenormalno . Temperature su u Puli neke dane dosezale i do 35 stupnja . Kad je bilo burno nije bila neka frka , ali kad bi okrenulo na južinu to je bilo za popizdit . Oko podneva na cesti bi se smucali samo dokoni turisti spaljene crvene kože i pokoji domaći koji je to morao zbog posla. Ostali su se svi sklonili negdje u debelu hladovinu ili pod klimu .
Treninzi se ( da kucnem u drvo ) odvijaju po planu . Pripreme za Ljubljanski maraton napreduju bez posebnih problema . Preko tjedna kad sunce zapadne trening na stadionu , a nedjeljom dužina rano ujutro u hladu Šijanske šume . Toplo je , ali da se izdržati . Ipak odmah sam otklonio bilo kakvu mogućnost sudjelovanja na nekoj utrci do kraja rujna . Što se tiče treninga , a naročito nakon nedjeljnih dužina ( 24-30 km ) primijetio sam da mi jako pomaže plivanje za opuštanje mišića , tako da sam se ovog ljeta kupao više nego prethodnih nekoliko ukupno .
Nakon solidno odrađene baze , ulazim pomalo u završne pripreme za Ljubljanu . Slijede razne varijante intervalnih treninga i tempo dionica koji bi trebali što više povećati V02max kapacitet . Ako uspijem pametnim doziranjem treninga izbijeći neku veću ozljedu mogao bih prilično spremno nastupiti u Ljubljani . Toliko za sada .
nedjelja, 2. srpnja 2017.
Teška fjaka
Svakom se vjerujem dogodio dan kad mu ništa živo ne ide od ruke . To se meni jutros dogodilo sa treningom dužine . Preciznije bi bilo kazati da mi ništa nije išlo od noge .
Plan je bio otrčati 18 km u nekom laganom tempu od 5:30 min./km . S obzirom da je noćas unuk spavao kod nas , Mira mi se nije mogla jutros pridružiti na trčanju pa sam krenuo sam . Ustao sam u šest i po , na brzinu se spremio i već prije sedam krenuo . Odmah na početku sam bio u nedoumici u kom smjeru krenuti . Najprije sam mislio prema Muzilu , pa preko Stoje i Lungomara do Verudele i nazad . Međutim već na rivi sam se premišljao dok sam prelazio jednim djelom po osunčanoj cesti . Rano jutro a već grije ko ludo . A kako li će tek biti na uzbrdici iznad Mornara i južnom bulevaru . Kad sam stigao do pošte okrenuo sam se i odlučio ipak ići do Šijanske šume . Ako ništa drugo barem se trči u hladovini šume . Do tad sam već odradio svojih dva kilometara zagrijavanja i korak je već trebao biti lagan , ali ja se nisam tako osjećao . Koraci su bili još skroz teški i neusklađeni . O nekom normalnom tempu nije bilo ni govora . Nastavio sam tako do Šijane . Nekako sam uspio ubrzati ispod 6 minuta po kilometru , ali nije to bilo to . Dočepao sam se šume i hlada i pomislio da će sad odjednom krenuti . Ali ništa od toga . Što je najluđe ništa mi posebno nije smetalo . U hladovini šume bilo je skroz ugodno . Nakon kišurine od prethodnih dana nije bilo ni sparine ni pretjerane vrućine . Za divno čudo nije bilo ni blata po stazi . Sve u svemu idealno za trčanje . Ali malo sutra . Ja se jednostavno danas nisam mogao skockati . Falilo je one lakoće u nogama i ritma koji ide sam od sebe . Kao da mi je cijelo tjelo uhvatila teška fjaka . Lako za tjelo , i glava je u fjaki . Obično bi lako snagom volje natjerao tjelo na dodatni napor kad bi bilo teško , ali danas je i to išlo sve usporeno i kratkotrajno . E sad , jeli tome uzrok bio prikriveni umor od dana ranije kad sam kod kuma ukrcao u kariolu i prebacio na drugo mjesto dva kubika pjeska i kubik bloketa , ili što sam se navečer uz društvo nakrcao pršutom i vinom , tko će ga znati . Uglavnom nije bilo baš bajno . Dok sam tako trčkarao , odlučio sam da kad već ne mogu otrčati 18 km željenim tempom , onda ću si dodati još dva ,tri kilometra u ovom kljakastom . I tako je išlo približno do 17.tog kilometra . Nisam stao ni popit vode . U biti nisam baš ni osjećao neku potrebu . Nisam više forsirao , već sam išao koliko sam u tom trenutku osjećao da mogu bez da si razbijam glavu sa time . Sjetio sam se starije kćerke i izraza " šanti , šanti " ( tako se nekako izgovara ) koji je pokupila dok je bila u Indiji . To bi valjda trebalo značiti " mirno , mirno " ili nešto u stilu ne razbijaj glavu nepotrebno , sve će biti ok . I onda odjednom na jednom ravnom djelu šumske staze po laganoj uzbrici koraci su krenuli sami od sebe i grabili ujednačenim brzim ritmom . Više nisam osjećao nikakve smetnje , odjednom je sve sjelo na svoje mjesto . Izašao sam iz šume i sad već ubrzanim korakom stigao doma . Ukupno 21,1 km , dužina polumaratona . Nisam toliko trčao još od Plitvica prije mjesec dana . Nakon istezanja i čaše magnezija i vode stao sam na vagu i ostao izneneđen . Iako nisam osjećao neko pretjerano znojenje i vrućinu , na treningu sam jutros izgubio skoro tri kilograma što je na mojih uobičajenih 66-67 kilograma težine prilično . Idući puta ću ipak ponijeti dosta tekućine na trening . A sad malo odmora .
Plan je bio otrčati 18 km u nekom laganom tempu od 5:30 min./km . S obzirom da je noćas unuk spavao kod nas , Mira mi se nije mogla jutros pridružiti na trčanju pa sam krenuo sam . Ustao sam u šest i po , na brzinu se spremio i već prije sedam krenuo . Odmah na početku sam bio u nedoumici u kom smjeru krenuti . Najprije sam mislio prema Muzilu , pa preko Stoje i Lungomara do Verudele i nazad . Međutim već na rivi sam se premišljao dok sam prelazio jednim djelom po osunčanoj cesti . Rano jutro a već grije ko ludo . A kako li će tek biti na uzbrdici iznad Mornara i južnom bulevaru . Kad sam stigao do pošte okrenuo sam se i odlučio ipak ići do Šijanske šume . Ako ništa drugo barem se trči u hladovini šume . Do tad sam već odradio svojih dva kilometara zagrijavanja i korak je već trebao biti lagan , ali ja se nisam tako osjećao . Koraci su bili još skroz teški i neusklađeni . O nekom normalnom tempu nije bilo ni govora . Nastavio sam tako do Šijane . Nekako sam uspio ubrzati ispod 6 minuta po kilometru , ali nije to bilo to . Dočepao sam se šume i hlada i pomislio da će sad odjednom krenuti . Ali ništa od toga . Što je najluđe ništa mi posebno nije smetalo . U hladovini šume bilo je skroz ugodno . Nakon kišurine od prethodnih dana nije bilo ni sparine ni pretjerane vrućine . Za divno čudo nije bilo ni blata po stazi . Sve u svemu idealno za trčanje . Ali malo sutra . Ja se jednostavno danas nisam mogao skockati . Falilo je one lakoće u nogama i ritma koji ide sam od sebe . Kao da mi je cijelo tjelo uhvatila teška fjaka . Lako za tjelo , i glava je u fjaki . Obično bi lako snagom volje natjerao tjelo na dodatni napor kad bi bilo teško , ali danas je i to išlo sve usporeno i kratkotrajno . E sad , jeli tome uzrok bio prikriveni umor od dana ranije kad sam kod kuma ukrcao u kariolu i prebacio na drugo mjesto dva kubika pjeska i kubik bloketa , ili što sam se navečer uz društvo nakrcao pršutom i vinom , tko će ga znati . Uglavnom nije bilo baš bajno . Dok sam tako trčkarao , odlučio sam da kad već ne mogu otrčati 18 km željenim tempom , onda ću si dodati još dva ,tri kilometra u ovom kljakastom . I tako je išlo približno do 17.tog kilometra . Nisam stao ni popit vode . U biti nisam baš ni osjećao neku potrebu . Nisam više forsirao , već sam išao koliko sam u tom trenutku osjećao da mogu bez da si razbijam glavu sa time . Sjetio sam se starije kćerke i izraza " šanti , šanti " ( tako se nekako izgovara ) koji je pokupila dok je bila u Indiji . To bi valjda trebalo značiti " mirno , mirno " ili nešto u stilu ne razbijaj glavu nepotrebno , sve će biti ok . I onda odjednom na jednom ravnom djelu šumske staze po laganoj uzbrici koraci su krenuli sami od sebe i grabili ujednačenim brzim ritmom . Više nisam osjećao nikakve smetnje , odjednom je sve sjelo na svoje mjesto . Izašao sam iz šume i sad već ubrzanim korakom stigao doma . Ukupno 21,1 km , dužina polumaratona . Nisam toliko trčao još od Plitvica prije mjesec dana . Nakon istezanja i čaše magnezija i vode stao sam na vagu i ostao izneneđen . Iako nisam osjećao neko pretjerano znojenje i vrućinu , na treningu sam jutros izgubio skoro tri kilograma što je na mojih uobičajenih 66-67 kilograma težine prilično . Idući puta ću ipak ponijeti dosta tekućine na trening . A sad malo odmora .
petak, 30. lipnja 2017.
Laganini
Evo , malo po malo i prošlo je skoro mjesec dana od plitvičkog maratona , a ja nikako da napišem neki novi red . Nekako me uhvatila neka fjaka po tom pitanju . Dani su jako dugi i na red su došle druge stvari koje sam ostavio za proljeće i ljeto . Vrijeme se stabiliziralo i odmah nakon Plitvica sam izvadio brod za redovno održavanje . Čiščenje , brušenje , kitanje i nanošenje novog sloja antivegetativnog premaza na podvodnom djelu trupa prošlo je relativno brzo i bez problema , ali sam zato palubu i nadgrađe trebao pripremiti za farbanje . Boja je od sunca nakon toliko godina prilično ispucala i nisam više mogao odgađati . Trebalo je to detaljno oprati , odmastiti , zakitati i izbrusiti prije nanošenja temeljne i završne boje . U moru bi to vrlo teško mogao napraviti , pa sam maksimalno iskoristio vrijeme dok je brod na suhom . Uzeo sam tjedan godišnjeg koji se poklopio sa praznicima i crnčio po cijele dane oko broda . Ali isplatilo se . Sad sam miran idućih deset godina što se nadvodnog dijela tiče .
Nakon plitvičkog maratona bio sam planirao dva tjedna odmora što se trčanja tiče , ali na kraju nije bilo ništa od toga . Nakon crnčenja po cijele dane oko broda lagano rastrčavanje mi je došlo kao odlična terapija za opuštanje . Jedino sam zbog radova preskočio jednu nedjeljnu dužinu . Uglavnom nakon dva tjedna laganini treninga odlučio sam nastaviti sa treninzima jer bi mi pauza poremetila početak priprema za ljubljanski maraton krajem desetog mjeseca . Prvi mi je cilj bio održati određenu tjednu kilometražu kako bih imao dobru podlogu za prave treninge koji su upravo počeli . Nastupile su i velike vrućine tako da treninge odrađujem navečer ili rano ujutro . Za dužine za sad dolazi u obzir samo šuma rano u jutro , jer se zbog jakog znojenja gubi puno tekućine koja se teško nadoknađuje , a i sunce je prejako pogotovo za moju kožu punu madeža . Da je nastupila sezona kupanja i odmaranja vidi se i po pustoši koja vlada na stadionu ovih dana . Na treningu odavno nije bilo toliko malo ljudi . Osim nešto atletičara iz atletskog kluba kojima sezona takmičenja još traje , gotovo da nema žive duše . Nama koji još uporno dolazimo to ispada super . Mjesta za parking koliko hočeš , a staze su sve nama na raspolaganju . Nikome ne smetaš i nitko nam ne smeta . Divota .
Nakon plitvičkog maratona bio sam planirao dva tjedna odmora što se trčanja tiče , ali na kraju nije bilo ništa od toga . Nakon crnčenja po cijele dane oko broda lagano rastrčavanje mi je došlo kao odlična terapija za opuštanje . Jedino sam zbog radova preskočio jednu nedjeljnu dužinu . Uglavnom nakon dva tjedna laganini treninga odlučio sam nastaviti sa treninzima jer bi mi pauza poremetila početak priprema za ljubljanski maraton krajem desetog mjeseca . Prvi mi je cilj bio održati određenu tjednu kilometražu kako bih imao dobru podlogu za prave treninge koji su upravo počeli . Nastupile su i velike vrućine tako da treninge odrađujem navečer ili rano ujutro . Za dužine za sad dolazi u obzir samo šuma rano u jutro , jer se zbog jakog znojenja gubi puno tekućine koja se teško nadoknađuje , a i sunce je prejako pogotovo za moju kožu punu madeža . Da je nastupila sezona kupanja i odmaranja vidi se i po pustoši koja vlada na stadionu ovih dana . Na treningu odavno nije bilo toliko malo ljudi . Osim nešto atletičara iz atletskog kluba kojima sezona takmičenja još traje , gotovo da nema žive duše . Nama koji još uporno dolazimo to ispada super . Mjesta za parking koliko hočeš , a staze su sve nama na raspolaganju . Nikome ne smetaš i nitko nam ne smeta . Divota .
ponedjeljak, 12. lipnja 2017.
Plitvički maraton - nedjelja
Ustajem rano kako bih stigao nešto lagano doručkovati prije utrke . Par feta dvopeka , maslac , med i bijela kava bit će dovoljni . Ne volim opteretit želudac kad je utrka tako rano . Slijedi spremanje za utrku . Vadim dres , hlačice .startni broj , patike ... naizgled je sve tu . Krema za sunčanje . energetski gelovi , pojas za gelove ...pojas , gdje je pojas ? Naravno ostao je u Puli . Kao i hanzaplast za bradavice . Super . Ok jbg. , hanzaplast ću lako nabaviti , ali što sa gelovima . Ove nove hlaćice za trčanje su odlične , ali nemaju nikakav đepić . Jedan gel sam podvukao pod remen od sata , a drugi ću morati držati u ruci . Nakon mazanja kreme za sunce , posjet WC-u i pripreme su gotove . Ispred apartmana se skupljamo i krećemo prema startnoj ravnini . Sunce već nemilice prži i svi se drže hlada . Lagano sam se zagrijao i krenuo prema startu . Do starta je preostalo još desetak minuta , ali već je bila velika gužva pa sam stao dosta iza . Ne volim kad se neki u zadnji trenutak provlače naprijed razgrčući ljude ispred sebe . Ako ti toliko znači bit u prvim redovima dođi ranije pa stani di te volja. Još malo skakutanja na mjestu i utrka je krenula . Trebalo je otrčati lagano kojih tristotinjak metara dok se kolona nije dovoljno razvukla kako bi se mogao uhvatiti neki željeni tempo trčanja.
Prvih osam i pol kilometara je lagana nizbrdica po cesti koja je uglavnom u hladu . Prava pjesma . Trabalo je pripaziti da se ne pretjera u tempu jer nakon toga slijedi prilično teška i duga uzbrdica . Jednostavno sam pustio nogu i trčao bez nekog naprezanja . Osjećao sam se dobro i trčao sa lakoćom . Svako toliko sam morao malo usporavati kako bih ostao u granicama zacrtanog tempa . Na prvoj okrepi uzeo sam samo malo vode i nastavio bez zadržavanja . Putem sam prošao Tomicu koji je na startu bio dosta ispred mene . Nakon osam i po kilometara nizbrdica naglo završava, prelazimo most i počinje duga i lagana uzbrdica . Više nema hlada i toplina se sve više počinje osjećati . Tempo osjetno pada , ali još se može pristojno trčati . Prije desetog kilometra staza oštro skreće sa magistralne ceste u brdo i tu počinje pakao . Strmina je velika i duga , ne vidi joj se kraj . Teško dolazim do daha dok sunce nemilice prži , a noge postaju sve teže . Znoj mi curi niz čelo , ulazi mi u oči , peče i ništa ne vidim . Tempo mi je jako pao i prolaze me sa svih strana . U tom trenutku me pretiče Igor , pozdravlja , ohrabruje i nastavlja dalje . U glavi mi je kao u košnici . Na okrepi uzimam prvi gel uz obilnu količinu vode .Vrtim stotinu scenarija tražeći izlaz iz krize . Pokušavam se smiriti . Ponašam se poput automobila koji posustaje pod opterećenjem na uzbrdici . Ubacujem u nižu brzinu i nastavljam . Skratio sam korak i zadržao željenu frekvenciju trčanja . Poput dizelaša nastavljam laganim tempom uzbrdo bez posustajanja . Nakon otprilike dva kilometra počinjem sustizati većinu onih koji su me preticali na početku uzbrdice . Očito su prelako shvatili težinu uzbrdice , ubrzo pukli i prohodali . Na moje veliko iznenađenje prolazim i pored Igora koji je također prohodao . On je ipak za dvije klase bolji trkač od mene , ali neredovito treniranje ( mala djeca ) i vrućina su učinili svoje . To mi daje dodatnu snagu za nastavak . Ubrzo uzbrdica postaje blaža sa više hladovine i korak opet postaje sve lakši . Na putu prema okrepi na petnajstom kilometru razdvajaju se staze za maraton i polumaraton . Maratonci skreću desno još više u brdo . U mislima ih pozdravljam " aj bog dečki , odoh ja na pivo " i nastavljam nizbrdo prema okrepi . Vadim drugi gel ispod remena , uzimam malo vode i nastavljam . Na ravnom dijelu staze me prolazi Antonio . Ovaj puta nije došao biciklom do Plitvica , pa je odmoran i lagano odmiče .Prije mjesec dana je biciklom došao do Zadra i dan poslije otrčao 20 km na Wings for life utrci . Ubrzo smo stigli do posljednje veće nizbrdice i tu sam opet došao na svoje . Čak sam se uspio približiti Antoniu . Preko drvenog mostića smo protrčali za čas i krenuli na posljednju uzbrdicu koja vodi skoro do cilja . Tješim se da je ostalo još manje od četvrtine utrke do kraja . Ide se kroz šumu i debelu hladovinu tako da je trčanje opet ugodno . Na jednom dijelu staze se mimoilazimo sa trkačima koji su iza nas . Mimoilazim se sa Nenadom . Računam da je dobrih minutu - dvije iza mene . Stotinjak metara iza njega idu Igor i Erol . Ako nastavim tako nema šanse da me stignu . Malo po malo i stižem do zadnje okrepe . Uzimam vodu i hodajući idem prema najstrmijem dijelu preostale uzbrdice . Ispijam čašu do dna i nastavljam hodati . Prikupljam zadnje rezerve snage i nakon pedesetak metara krećem opet u trk . Ubrzo hvatam opet svoj ritam i prelazim serpentinu sa koje imam pogled daleko iza sebe . Nikog poznatog na vidiku . Prelazim pokraj znaka za zadnji kilometar i znam da je ubrzo kraj uzbrdice . Ipak mi je dobro došlo jučerašnje rastrčavanje na utrci od 5 km koja je prošla kroz zadnju dionicu polumaratona . Sad točno znam da za stotinjak metara nastupa ravni dio i blaga nizbrdica do cilja . Na nizbrdici ubrzavam koliko mogu . U daljini vidim Miru koja trči prema cilju kako bi me dočekala sa pivom . Zadni zavoj i još stotinjk metara , pedeset , dvadeset , podižem ruku za pozdrav i prolazim preko ciljne ravnine . Gotovo je . Predivan osjećaj . Kao u vicu o Muji koji se pohvalio da je kupio dva droja manje cipele . Kad ga je Haso upitao zar ga ne stišču dok ih nosi , Mujo je odgovorio " je , ali da samo znaš kako je divno kad ih skineš ". A kako je tek dobro leglo hladno pivo , pa još jedno ...A nakon toga odojak uz Velebitsko u Vili Velebita .
Zaključak o plitvičkom maratonu ( polumaratonu ) - brutalno iskustvo koje treba ponoviti .
Prvih osam i pol kilometara je lagana nizbrdica po cesti koja je uglavnom u hladu . Prava pjesma . Trabalo je pripaziti da se ne pretjera u tempu jer nakon toga slijedi prilično teška i duga uzbrdica . Jednostavno sam pustio nogu i trčao bez nekog naprezanja . Osjećao sam se dobro i trčao sa lakoćom . Svako toliko sam morao malo usporavati kako bih ostao u granicama zacrtanog tempa . Na prvoj okrepi uzeo sam samo malo vode i nastavio bez zadržavanja . Putem sam prošao Tomicu koji je na startu bio dosta ispred mene . Nakon osam i po kilometara nizbrdica naglo završava, prelazimo most i počinje duga i lagana uzbrdica . Više nema hlada i toplina se sve više počinje osjećati . Tempo osjetno pada , ali još se može pristojno trčati . Prije desetog kilometra staza oštro skreće sa magistralne ceste u brdo i tu počinje pakao . Strmina je velika i duga , ne vidi joj se kraj . Teško dolazim do daha dok sunce nemilice prži , a noge postaju sve teže . Znoj mi curi niz čelo , ulazi mi u oči , peče i ništa ne vidim . Tempo mi je jako pao i prolaze me sa svih strana . U tom trenutku me pretiče Igor , pozdravlja , ohrabruje i nastavlja dalje . U glavi mi je kao u košnici . Na okrepi uzimam prvi gel uz obilnu količinu vode .Vrtim stotinu scenarija tražeći izlaz iz krize . Pokušavam se smiriti . Ponašam se poput automobila koji posustaje pod opterećenjem na uzbrdici . Ubacujem u nižu brzinu i nastavljam . Skratio sam korak i zadržao željenu frekvenciju trčanja . Poput dizelaša nastavljam laganim tempom uzbrdo bez posustajanja . Nakon otprilike dva kilometra počinjem sustizati većinu onih koji su me preticali na početku uzbrdice . Očito su prelako shvatili težinu uzbrdice , ubrzo pukli i prohodali . Na moje veliko iznenađenje prolazim i pored Igora koji je također prohodao . On je ipak za dvije klase bolji trkač od mene , ali neredovito treniranje ( mala djeca ) i vrućina su učinili svoje . To mi daje dodatnu snagu za nastavak . Ubrzo uzbrdica postaje blaža sa više hladovine i korak opet postaje sve lakši . Na putu prema okrepi na petnajstom kilometru razdvajaju se staze za maraton i polumaraton . Maratonci skreću desno još više u brdo . U mislima ih pozdravljam " aj bog dečki , odoh ja na pivo " i nastavljam nizbrdo prema okrepi . Vadim drugi gel ispod remena , uzimam malo vode i nastavljam . Na ravnom dijelu staze me prolazi Antonio . Ovaj puta nije došao biciklom do Plitvica , pa je odmoran i lagano odmiče .Prije mjesec dana je biciklom došao do Zadra i dan poslije otrčao 20 km na Wings for life utrci . Ubrzo smo stigli do posljednje veće nizbrdice i tu sam opet došao na svoje . Čak sam se uspio približiti Antoniu . Preko drvenog mostića smo protrčali za čas i krenuli na posljednju uzbrdicu koja vodi skoro do cilja . Tješim se da je ostalo još manje od četvrtine utrke do kraja . Ide se kroz šumu i debelu hladovinu tako da je trčanje opet ugodno . Na jednom dijelu staze se mimoilazimo sa trkačima koji su iza nas . Mimoilazim se sa Nenadom . Računam da je dobrih minutu - dvije iza mene . Stotinjak metara iza njega idu Igor i Erol . Ako nastavim tako nema šanse da me stignu . Malo po malo i stižem do zadnje okrepe . Uzimam vodu i hodajući idem prema najstrmijem dijelu preostale uzbrdice . Ispijam čašu do dna i nastavljam hodati . Prikupljam zadnje rezerve snage i nakon pedesetak metara krećem opet u trk . Ubrzo hvatam opet svoj ritam i prelazim serpentinu sa koje imam pogled daleko iza sebe . Nikog poznatog na vidiku . Prelazim pokraj znaka za zadnji kilometar i znam da je ubrzo kraj uzbrdice . Ipak mi je dobro došlo jučerašnje rastrčavanje na utrci od 5 km koja je prošla kroz zadnju dionicu polumaratona . Sad točno znam da za stotinjak metara nastupa ravni dio i blaga nizbrdica do cilja . Na nizbrdici ubrzavam koliko mogu . U daljini vidim Miru koja trči prema cilju kako bi me dočekala sa pivom . Zadni zavoj i još stotinjk metara , pedeset , dvadeset , podižem ruku za pozdrav i prolazim preko ciljne ravnine . Gotovo je . Predivan osjećaj . Kao u vicu o Muji koji se pohvalio da je kupio dva droja manje cipele . Kad ga je Haso upitao zar ga ne stišču dok ih nosi , Mujo je odgovorio " je , ali da samo znaš kako je divno kad ih skineš ". A kako je tek dobro leglo hladno pivo , pa još jedno ...A nakon toga odojak uz Velebitsko u Vili Velebita .
Zaključak o plitvičkom maratonu ( polumaratonu ) - brutalno iskustvo koje treba ponoviti .
petak, 9. lipnja 2017.
Plitvički maraton - subota
Na zadarskom Wingsu sam se pošteno razvalio , tako da sam cijeli idući tjedan lagano trčkarao i oporavljao se . Drugi tjedan sam krenuo sa normalnim treninzima , ali nikako nisam mogao odraditi zadano . Čim bih malo brže krenuo odmah bih osjećao težinu u kvadricepsima . Nije bilo druge nego posjetit fizioterapeuta i otrpjeti prilično neugodnu masažu . Zadnji tjedan prije Plitvica osjećam da stvari polako dolaze na svoje mjesto . Zadane tempo dionice napokon opet odrađujem kako treba . Sad možemo u Plitvice.
Prema Plitvicama smo krenuli rano ujutro jer nas je u Vili Velebita čekala janjetina za ručak . Cijelim putem smo se borili sa klimom u kombiju koja nije radila kako treba . Po uključenju bi radila kako treba , da bi ubrzo počela puhat topli zrak . A sunce je nemilice pržilo kroz stakla na kombiju . Kratki pljusak neposredno prije Plitvica samo je još povećalo sparinu . Sve se to ubrzo zaboravilo kad je na stol stigla izvrsna janjetina i Velebitsko pivo . Tako sam se napucao da sam jedva disao . Da bih došao k sebi odlučio sam otrčati uz Miru utrku na 5 km . Presvukli smo se i krenuli prema startu . Po putu smo naišli na legendarnu Rosa Motu koja je promotor utrke . Normalno pala je i zajednička fotka .
Na startu je bila tolika gužva da je prvih dvijestotinjak metara proteklo u pravom slalomu pri zaobilaženju i preticanju trkača koji su se šetkali po stazi . Mogli su barem stat na začelje kolone na startu . Nisu mi jasni . Stanu ispred po cijelo širini ceste i onda tapkaju s noge na nogu sporo da sporije ne može . Osmijeh od uha do uha i mašu znanim i neznanim na sve strane . Pa ti prođi ako možeš . Kad se kolona napokon malo razvukla mogli smo uhvatit željeni tempo .Kako je prvih dva kilometra nizbrdica , trčalo se lako pristojnom brzinom . Pogled na sat otkriva tempo 4:47 na prvom kilometru . Za Miru je to vrlo brzo , ali drži tempo bez problema . Na pitanje koliki je tempo odgovaram 5 po kilometru kako se nebi prepala . Njoj se i to činilo prebrzo , ali vidim da ga prati bez problem pa nastavljam u istom ritmu . Nakon okreta počinje uzbrdica . Korak joj postaje teži i tempo pada . Kod okrepne stanice trčim naprijed i čekam je sa vodom . Nastavljamo prema najstrmijem djelu uzbrdice . Trčim usporedo sa njom dajući tempo i bodreći je kako bi izvukla taj najteži dio . Nakon serpentina ulazimo u zadnji kilometar i uzbrdica postaje blaža . Kriza joj je prošla i tempo trčanja opet raste . Zadnjih tristotinjak metara je blaga nizbrdica i uspijeva još ubrzati . Kroz cilj ulazi gotovo u šprintu .
Odmah pita za vrijeme . 28:42 , tempo 5:47 na vrlo teškoj stazi . Mira je presretna rezultatom , a ja sa rastrčavanjem . Sad malo odmora uz finale lige prvaka . Sutra se trči za pravo .
Prema Plitvicama smo krenuli rano ujutro jer nas je u Vili Velebita čekala janjetina za ručak . Cijelim putem smo se borili sa klimom u kombiju koja nije radila kako treba . Po uključenju bi radila kako treba , da bi ubrzo počela puhat topli zrak . A sunce je nemilice pržilo kroz stakla na kombiju . Kratki pljusak neposredno prije Plitvica samo je još povećalo sparinu . Sve se to ubrzo zaboravilo kad je na stol stigla izvrsna janjetina i Velebitsko pivo . Tako sam se napucao da sam jedva disao . Da bih došao k sebi odlučio sam otrčati uz Miru utrku na 5 km . Presvukli smo se i krenuli prema startu . Po putu smo naišli na legendarnu Rosa Motu koja je promotor utrke . Normalno pala je i zajednička fotka .
Na startu je bila tolika gužva da je prvih dvijestotinjak metara proteklo u pravom slalomu pri zaobilaženju i preticanju trkača koji su se šetkali po stazi . Mogli su barem stat na začelje kolone na startu . Nisu mi jasni . Stanu ispred po cijelo širini ceste i onda tapkaju s noge na nogu sporo da sporije ne može . Osmijeh od uha do uha i mašu znanim i neznanim na sve strane . Pa ti prođi ako možeš . Kad se kolona napokon malo razvukla mogli smo uhvatit željeni tempo .Kako je prvih dva kilometra nizbrdica , trčalo se lako pristojnom brzinom . Pogled na sat otkriva tempo 4:47 na prvom kilometru . Za Miru je to vrlo brzo , ali drži tempo bez problema . Na pitanje koliki je tempo odgovaram 5 po kilometru kako se nebi prepala . Njoj se i to činilo prebrzo , ali vidim da ga prati bez problem pa nastavljam u istom ritmu . Nakon okreta počinje uzbrdica . Korak joj postaje teži i tempo pada . Kod okrepne stanice trčim naprijed i čekam je sa vodom . Nastavljamo prema najstrmijem djelu uzbrdice . Trčim usporedo sa njom dajući tempo i bodreći je kako bi izvukla taj najteži dio . Nakon serpentina ulazimo u zadnji kilometar i uzbrdica postaje blaža . Kriza joj je prošla i tempo trčanja opet raste . Zadnjih tristotinjak metara je blaga nizbrdica i uspijeva još ubrzati . Kroz cilj ulazi gotovo u šprintu .
subota, 20. svibnja 2017.
Wings for life Zadar - vikend za pet - nedjelja
Unatoč tehno party-u koji se održavao u lokalu točno ispod prozora apartmana , uspio sam zaspati relativno lako . Umor je očito učinio svoje . Spavao sam ko cok do jutra . Probudio sam se uz neki čudan osjećaj . Gotovo se nestvarna činila jutarnja tišina nakon onog derneka od sinoć . Pogledao sam kroz prozor , pokušavajući odgonetnuti kakvo će biti vrijeme za utrku . Nebo je bilo tmurno i tu i tamo bi kapnula koja kap . Ni malo obećavajuće .
Nakon obilnog doručka otišli smo malo prošetat po gradu . Za svaki slučaj ponio sam kišobran . Nije trebao , ali teški crni oblaci prijeteći su i dalje ispunjavali nebo nad Zadrom , a bilo je i dosta hladno . S mora je puhao prilično neugodan maestral . Otišli smo do tržnice , kupili šparuga i vratili smo se do stana . Trebalo se polako spremiti za utrku . Izvadili smo odjeću za trčanje , gelove , pojas za mobitel i ključeve i startne brojeve . Umjesto kreme za sunčanje izvukao sam dodatni dres sa kratkim rukavima jer sam mislio da ću se smrznut u klupskom laganom dresu ( kanotijeri ) . Iako ne volim imat ništa na glavi uzeo sam i šiltericu zbog moguće kiše koja bi mi smetala naočalama . Mira je isto uzela dodatni dres . Na kraju po meni još i najvažnija stvar pred utrku - WC i mogli smo krenuti .
Na ulici smo se priključili nepreglednoj koloni trkača koji su se kretali prema zoni starta . Nekako smo se probili do obale . Malo smo prošvrljali pred šatorima za podizanje startnih brojeva , ali nismo vidjeli nikog poznatog . Krenuli smo prema jugu gdje je bila manja gužva kako bi se malo zagrijali , ali je vjetar bio takav da sam se pobojao da će mi potrgati startni broj sa dresa . Krenuli smo prema platou sa videozidom gdje su nas čekale kćerka i unuka . Odjednom su se oblaci rasčistili i sunce je zasjalo svom snagom . Ubrzo je postalo toplo i sparno . Sva sreća da smo u svoj toj gužvi našli kćerku kojoj smo mogli ostaviti dodatne dresove i kapu , jer bi se inače skuhali . Malo smo se uslikali sa unukom i krenuli u startnu zonu . Došli smo dosta rano pa smo bez problema ušli u drugu startnu zonu koja nam je bila predviđena . Dok je spiker neumorno održavao vedru atmosveru , zone su se polakovih punile . Gotovo četrdeset minuta dok smo čekali start sunce je nesmiljeno pržilo . Sjetio sam se kreme za sunčanje koja je ostala neupotrebljena u sobi . Jbg. kasno je sad za žaljenje .
Truba je označila start utrke . Masa se pokrenula i polako su svi krenuli u bijeg od presretača . Nažalost sve je to išlo strahovito teško zbog puno trkača koji su se prošvercali u prvu i na početak druge startne zone i onda nakon starta šetnjom i hodanjem ometali one koji su pokušavali uhvatiti neki brži tempo . Dok su se tako vukli po stazi uspijevali su pričati sa publikom , pozdravljati , zastajkivati zbog fotografiranja itd . Jednostavno ne mogu to shvatiti . To isto su mogli raditi i iz četvrte startne zone , bez da ikome smetaju . Ja isto na utrkama gledam stati čim više naprijed , ali onda i trčim brzo bar dok se ne rasčisti gužva . Ovako sam trčao neku vrstu slaloma između tih statista sigurno više od kilometra . Na momente sam išao i dvije minute sporijim tempom od predviđenog . Uglavnom negdje nakon prvog kilometra gužva se malo prorijedila pa sam mogao ubrzati na željeni tempo . Sunce se i dalje pržilo i zbog velike sparine nakon kiše znoj mi je nenormalno curio niz čelo i kapao po naočalima . Što bi tek bilo da sam mogao krenuti brže . Na početku sam osjećao težinu u nogama , ali malo po malo sve je došlo na svoje . Negdje pri kraju uzbrdice na izlazu iz grada nebo su opet prekrili oblaci i trčanje je postajalo sve lakše i lakše . Svemu tome je pridonio i maestal koji je i dalje puhao . Cijelo sam vrijeme držao tempo oko 4:50 . Malo prije petog kilometra me stigao Igor . Neko vrijeme sam ga pratio i iako je on puno brži trkač od mene , tempo kojim smo išli mi je odgovarao . Mislio sam ga pratiti i dalje ako ne ubrza , ali na okrepnoj stanici sam ga izgubio iz vida . Ja sam kratko stao uzeti malo Red bulla i on je nestao . Nastavio sam dalje istim tempom . Razmišljao sam o tome da mi orijentir za nastavak utrke bude dvanajsti kilometar . Ako ga otrčim u vremenu od prošle godine ili brže ići ću dalje i pokušati otrčati makar sto metara više nego lani . Ako ne pričekati ću Miru . Dok sam tako vrtio misli , kilometri su se nizali u istom tempu . Trčao sam iznenađujućom lakoćom . Još kad se tome pridoda mnoštvo ljudi koji su navijeli cijelim putem , mogu reć da sam upravo uživao u utrci . Nisam odbio ni jedno dijete koje je pokraj ceste pružalo ruku za " daj pet ". Na dvanajstom kilometru vidim da sam malo brži nego prošle godine i nastavljam dalje istim tempom . Na okrepi uzimam gel i vodu . Pijem dosta i nastavljam dalje . Još uvijek trčim lagano i uspijevam držati tempo oko 5:00 . Nižu se duge ravne dionice sa blagim usponima i nizbrdicama . Negdje oko dvadesetog kilometra tempo mi lagano počinje padati . Sad već počinjem osjećati umor u nogama . Na okrepi uzimam opet Red bull i dosta vode . Sad osjećam da sam blizu ponavljanja prošlogodišnje udaljenosti i uspijevam se natjerati opet na tempo oko 5:00 . Kad sam pretrčao 22,2 km ispunio me je osjećaj zadovojstva . Nastavio sam dalje ne mareći više toliko na tempo . Ustvari trčao sam u skladu sa stanjem umora koje sam sad već dosta osjećao . Pokušavao sam opet podignuti tempo , ali više nije išlo . Falio je onaj " klik " u glavi koji te natjera da izvučeš iz mišića i onu rezervu za koju nisi ni znao da je još imaš . Sad me je čitavo vrijeme pratio zvuk razglasa koji je bodrio trkače iz auta koje prethodi presretača . Polako je bio sve bliži i bliži . Prošao sam dvadeset i treći kilometar , a on je još bio iza mene . Kad sam se primakao dvadeset i četvrtom kilometru pomislio sam " pa nečeš me sad stići par metara prije 24. km " i opet sam se uspio natjerati na kratko ubrzanje . Kad sam prošao oznaku 24. km polako sam počeo usporavati .Sto metara više ili manje , sad više nije bilo bitno . Kad je presretač prošao pokraj mene sat je pokazivao 24,31 km ( službeno po presretaču 24,23 ) , a ja sam zadovoljno stao hodati . Do okrepe na dvadeset i petom kilometru sam u laganom joggu stigao veselo čavrljajući sa drugim trkačima . Bio sam neopisivo žedan i kad sam stigao do okrepe nisam nikako mogao ugasiti žeđ . Popio sam možda i litru vode i neke "cole" , a žeđ je i dalje bila prisutna . Usput je dosta puhalo pa me bilo strah da ne pokupim neku upalu jer sam bio skroz mokar od znoja . Nažicao sam jednu ogromnu crnu vreću za smeće , probio rupe za glavu i ruke te navukao je preko glave do koljena . To je bio spas jer me je zaštitilo od vjetra i hladnoće . Sad sam se mogao posvetiti daljnjoj okrepi . Potamanio sam možda kilo naranči . Wow , kako je to bilo osvježavajuće . Tu sam naišao na Igora koji je pretrčao preko dvadeset i šest kilometara i nadmašio ženin rezultat . Da nije uspio kolege bi mu popile krv na slamku . Nazvao sam Miru . Ona je pretrčala 12,7 km . Mogla je i više jer čim je prešla dvanajst ona se zadovoljila time i usporila . Šteta jer je po meni mogla blizu 14 , ali ona je zadovolojna tako i to je ok . Bitno da je uživala .
U prekrcanom autobusu vratili smo se u Zadar . Nakon tuširanja super je legla fritaja sa šparugama i ombolo na teći . Nakon što smo utažili glad krenuli smo do platoa sa videozidom . Sve je bilo puno trkača koji su prepričavali doživljaje sa staze i usput gledali direktan prijenos sa utrka koje su se još vodile po svijetu . Malo po malo i uhvaćeni su bili i posljednji trkači u Milanu i Dohi . Svi su oni bili ispraćeni gromoglasnim aplauzom svih prisutnih na trgu . Poslije proglašenja pobjednika sa zadarske utrke otišli smo do kafića na piće . Vidio sam bocu Velebitskog piva , ali ga više nisu imali . Ponudili su mi Kasačko pivo koje se proizvodi u istoj pivovari i oduševili me sa njime . Poslije dobrog " galopa" idealno je sjelo " kasačko " pivo .
Nakon obilnog doručka otišli smo malo prošetat po gradu . Za svaki slučaj ponio sam kišobran . Nije trebao , ali teški crni oblaci prijeteći su i dalje ispunjavali nebo nad Zadrom , a bilo je i dosta hladno . S mora je puhao prilično neugodan maestral . Otišli smo do tržnice , kupili šparuga i vratili smo se do stana . Trebalo se polako spremiti za utrku . Izvadili smo odjeću za trčanje , gelove , pojas za mobitel i ključeve i startne brojeve . Umjesto kreme za sunčanje izvukao sam dodatni dres sa kratkim rukavima jer sam mislio da ću se smrznut u klupskom laganom dresu ( kanotijeri ) . Iako ne volim imat ništa na glavi uzeo sam i šiltericu zbog moguće kiše koja bi mi smetala naočalama . Mira je isto uzela dodatni dres . Na kraju po meni još i najvažnija stvar pred utrku - WC i mogli smo krenuti .
Na ulici smo se priključili nepreglednoj koloni trkača koji su se kretali prema zoni starta . Nekako smo se probili do obale . Malo smo prošvrljali pred šatorima za podizanje startnih brojeva , ali nismo vidjeli nikog poznatog . Krenuli smo prema jugu gdje je bila manja gužva kako bi se malo zagrijali , ali je vjetar bio takav da sam se pobojao da će mi potrgati startni broj sa dresa . Krenuli smo prema platou sa videozidom gdje su nas čekale kćerka i unuka . Odjednom su se oblaci rasčistili i sunce je zasjalo svom snagom . Ubrzo je postalo toplo i sparno . Sva sreća da smo u svoj toj gužvi našli kćerku kojoj smo mogli ostaviti dodatne dresove i kapu , jer bi se inače skuhali . Malo smo se uslikali sa unukom i krenuli u startnu zonu . Došli smo dosta rano pa smo bez problema ušli u drugu startnu zonu koja nam je bila predviđena . Dok je spiker neumorno održavao vedru atmosveru , zone su se polakovih punile . Gotovo četrdeset minuta dok smo čekali start sunce je nesmiljeno pržilo . Sjetio sam se kreme za sunčanje koja je ostala neupotrebljena u sobi . Jbg. kasno je sad za žaljenje .
Truba je označila start utrke . Masa se pokrenula i polako su svi krenuli u bijeg od presretača . Nažalost sve je to išlo strahovito teško zbog puno trkača koji su se prošvercali u prvu i na početak druge startne zone i onda nakon starta šetnjom i hodanjem ometali one koji su pokušavali uhvatiti neki brži tempo . Dok su se tako vukli po stazi uspijevali su pričati sa publikom , pozdravljati , zastajkivati zbog fotografiranja itd . Jednostavno ne mogu to shvatiti . To isto su mogli raditi i iz četvrte startne zone , bez da ikome smetaju . Ja isto na utrkama gledam stati čim više naprijed , ali onda i trčim brzo bar dok se ne rasčisti gužva . Ovako sam trčao neku vrstu slaloma između tih statista sigurno više od kilometra . Na momente sam išao i dvije minute sporijim tempom od predviđenog . Uglavnom negdje nakon prvog kilometra gužva se malo prorijedila pa sam mogao ubrzati na željeni tempo . Sunce se i dalje pržilo i zbog velike sparine nakon kiše znoj mi je nenormalno curio niz čelo i kapao po naočalima . Što bi tek bilo da sam mogao krenuti brže . Na početku sam osjećao težinu u nogama , ali malo po malo sve je došlo na svoje . Negdje pri kraju uzbrdice na izlazu iz grada nebo su opet prekrili oblaci i trčanje je postajalo sve lakše i lakše . Svemu tome je pridonio i maestal koji je i dalje puhao . Cijelo sam vrijeme držao tempo oko 4:50 . Malo prije petog kilometra me stigao Igor . Neko vrijeme sam ga pratio i iako je on puno brži trkač od mene , tempo kojim smo išli mi je odgovarao . Mislio sam ga pratiti i dalje ako ne ubrza , ali na okrepnoj stanici sam ga izgubio iz vida . Ja sam kratko stao uzeti malo Red bulla i on je nestao . Nastavio sam dalje istim tempom . Razmišljao sam o tome da mi orijentir za nastavak utrke bude dvanajsti kilometar . Ako ga otrčim u vremenu od prošle godine ili brže ići ću dalje i pokušati otrčati makar sto metara više nego lani . Ako ne pričekati ću Miru . Dok sam tako vrtio misli , kilometri su se nizali u istom tempu . Trčao sam iznenađujućom lakoćom . Još kad se tome pridoda mnoštvo ljudi koji su navijeli cijelim putem , mogu reć da sam upravo uživao u utrci . Nisam odbio ni jedno dijete koje je pokraj ceste pružalo ruku za " daj pet ". Na dvanajstom kilometru vidim da sam malo brži nego prošle godine i nastavljam dalje istim tempom . Na okrepi uzimam gel i vodu . Pijem dosta i nastavljam dalje . Još uvijek trčim lagano i uspijevam držati tempo oko 5:00 . Nižu se duge ravne dionice sa blagim usponima i nizbrdicama . Negdje oko dvadesetog kilometra tempo mi lagano počinje padati . Sad već počinjem osjećati umor u nogama . Na okrepi uzimam opet Red bull i dosta vode . Sad osjećam da sam blizu ponavljanja prošlogodišnje udaljenosti i uspijevam se natjerati opet na tempo oko 5:00 . Kad sam pretrčao 22,2 km ispunio me je osjećaj zadovojstva . Nastavio sam dalje ne mareći više toliko na tempo . Ustvari trčao sam u skladu sa stanjem umora koje sam sad već dosta osjećao . Pokušavao sam opet podignuti tempo , ali više nije išlo . Falio je onaj " klik " u glavi koji te natjera da izvučeš iz mišića i onu rezervu za koju nisi ni znao da je još imaš . Sad me je čitavo vrijeme pratio zvuk razglasa koji je bodrio trkače iz auta koje prethodi presretača . Polako je bio sve bliži i bliži . Prošao sam dvadeset i treći kilometar , a on je još bio iza mene . Kad sam se primakao dvadeset i četvrtom kilometru pomislio sam " pa nečeš me sad stići par metara prije 24. km " i opet sam se uspio natjerati na kratko ubrzanje . Kad sam prošao oznaku 24. km polako sam počeo usporavati .Sto metara više ili manje , sad više nije bilo bitno . Kad je presretač prošao pokraj mene sat je pokazivao 24,31 km ( službeno po presretaču 24,23 ) , a ja sam zadovoljno stao hodati . Do okrepe na dvadeset i petom kilometru sam u laganom joggu stigao veselo čavrljajući sa drugim trkačima . Bio sam neopisivo žedan i kad sam stigao do okrepe nisam nikako mogao ugasiti žeđ . Popio sam možda i litru vode i neke "cole" , a žeđ je i dalje bila prisutna . Usput je dosta puhalo pa me bilo strah da ne pokupim neku upalu jer sam bio skroz mokar od znoja . Nažicao sam jednu ogromnu crnu vreću za smeće , probio rupe za glavu i ruke te navukao je preko glave do koljena . To je bio spas jer me je zaštitilo od vjetra i hladnoće . Sad sam se mogao posvetiti daljnjoj okrepi . Potamanio sam možda kilo naranči . Wow , kako je to bilo osvježavajuće . Tu sam naišao na Igora koji je pretrčao preko dvadeset i šest kilometara i nadmašio ženin rezultat . Da nije uspio kolege bi mu popile krv na slamku . Nazvao sam Miru . Ona je pretrčala 12,7 km . Mogla je i više jer čim je prešla dvanajst ona se zadovoljila time i usporila . Šteta jer je po meni mogla blizu 14 , ali ona je zadovolojna tako i to je ok . Bitno da je uživala .
U prekrcanom autobusu vratili smo se u Zadar . Nakon tuširanja super je legla fritaja sa šparugama i ombolo na teći . Nakon što smo utažili glad krenuli smo do platoa sa videozidom . Sve je bilo puno trkača koji su prepričavali doživljaje sa staze i usput gledali direktan prijenos sa utrka koje su se još vodile po svijetu . Malo po malo i uhvaćeni su bili i posljednji trkači u Milanu i Dohi . Svi su oni bili ispraćeni gromoglasnim aplauzom svih prisutnih na trgu . Poslije proglašenja pobjednika sa zadarske utrke otišli smo do kafića na piće . Vidio sam bocu Velebitskog piva , ali ga više nisu imali . Ponudili su mi Kasačko pivo koje se proizvodi u istoj pivovari i oduševili me sa njime . Poslije dobrog " galopa" idealno je sjelo " kasačko " pivo .
srijeda, 17. svibnja 2017.
Wings for life Zadar - vikend za pet - subota
Posljednji tjedan prije utrke protekao je u vidu lakšeg treninga i iščekivanja vikenda . Sami treninzi su protekli bez problema . U utorak malo tempo dionica , a u četvrtak je trebalo otrčati nekih 6 km u tempu maratona . Međutim zbog gužve na stadionu u četvrtak sam trening odradio na asvaltu od stadiona do Stoje preko Lungomara , južnog bulevara do Bunarine i nazad . Na stadionu sam odradio hlađenje i istezanje . Da nebi sve bilo idealno za malo dodatne nervoze pobrinula se bol na donjem dijelu potkoljenice odmah iznad gležnja sa vanjske strane . Odmah me uhvatila panika . Boljelo je malo kod hodanja , a još se nisam ni ohladio .Što će biti sutra , hoće li proći do nedjelje ? Sto takvih pitanja mi se motalo po glavi . Pa di baš zadnji trening , možda se ništa nebi desilo da sam trening odradio na tartanu stadiona ... Jbg. šta je , tu je . Ako bude boljelo , stisnut ću zube i otrčati lagano sa suprugom i barem njoj malo pomoć . Nema odustajanja . Poslije tuširanja , malo sam hladio sa ledom pa izmasirao sa Voltaren gelom . Prilikom masiranja sam na bolnom mjestu osjetio malu kvržicu ( ili se meni barem tako činilo ) i tu sam malo bolje utrljavao gel . Uglavnom da ne duljim ujutro više ništa nije boljelo . Sad se moglo bezbrižno krenuti na put .
Na put smo krenuli ja , Mira , kćerka Martina i unuka . Kćerka je odlučila iskoristiti priliku i posjetiti prijateljicu u Zadru , a usput će svi skupa malo navijati za noniće . Cijelim putem nas je pratilo oblačno i tmurno vrijeme . Točno po prognozi . Iznenadila me je unuka koja je cijeli put do Zadra prošla bez problema . Malo je spavala , malo pjevala i zabavljala se kako samo već može trogodišnje dijete . A kako se tek oduševila kad je vidjela preparirane medvjede , srne , lisice i vepra na odmorištu kod Macole .
U Zadar smo stigli taman kad je počelo kišiti . Odnijeli smo stvari u apartman i krenuli do obale gdje su smješteni šatori od organizacije utrke . Podigli smo startne pakete i malo prošetali do morskih orgulja . Cijelo vrijeme je lagano kišilo , ali to nije omelo mnoštvo turista sa dalekog istoka koji su obilazili znamenitosti po poluotoku i neumorno fotkali mali milijun selfija . Uz sav trud nisam mogao odgonetnuti radi li se o japancima , kinezima ili ... pa sam se sjetio humorističnog članka na nekom portalu gdje ih je netko opisao kao " japanske kineze iz južne Koreje " . Vidljivo su bili impresionirani morskim orguljama , ali je zanimljivo koliko su se vrtili po instalaciji " pozdrav suncu " . Pokušavali su kao i ja dokučiti u čemu je fora oko te instalacije . Na cijeloj toj površini blago je svijetlilo tek nekoliko žaruljica . Čekali su uporno neku promjenu , hodali po tome , klizali ( kišilo je cijelo vrijeme ) , trljali stopalima , kuckali , skakali , ... ali ništa se nije događalo . Unatoč tome uporno su i dalje fotkali . Možda jednog dana gledajući te fotografije otkriju u čemu je štos oko " pozdrava suncu " . Meni i dalje nije jasno . Možda je jednostavno došlo do nekog kvara ili oštećenja pa ne radi kako spada . Na platou pokraj crkve sv. Donata postavljena je pozornica sa velikim video zidom . Uz pratnju matrice je pjevala Indira iz Colonije . Kišica je uporno i dalje lagano padala , pa nije bilo puno ljudi koji to prate , osim naravno turista koji su se i tu fotkali . Otišli smo doma i bacili se u krpe malo odmoriti . Sutra treba trčati .
Na put smo krenuli ja , Mira , kćerka Martina i unuka . Kćerka je odlučila iskoristiti priliku i posjetiti prijateljicu u Zadru , a usput će svi skupa malo navijati za noniće . Cijelim putem nas je pratilo oblačno i tmurno vrijeme . Točno po prognozi . Iznenadila me je unuka koja je cijeli put do Zadra prošla bez problema . Malo je spavala , malo pjevala i zabavljala se kako samo već može trogodišnje dijete . A kako se tek oduševila kad je vidjela preparirane medvjede , srne , lisice i vepra na odmorištu kod Macole .
U Zadar smo stigli taman kad je počelo kišiti . Odnijeli smo stvari u apartman i krenuli do obale gdje su smješteni šatori od organizacije utrke . Podigli smo startne pakete i malo prošetali do morskih orgulja . Cijelo vrijeme je lagano kišilo , ali to nije omelo mnoštvo turista sa dalekog istoka koji su obilazili znamenitosti po poluotoku i neumorno fotkali mali milijun selfija . Uz sav trud nisam mogao odgonetnuti radi li se o japancima , kinezima ili ... pa sam se sjetio humorističnog članka na nekom portalu gdje ih je netko opisao kao " japanske kineze iz južne Koreje " . Vidljivo su bili impresionirani morskim orguljama , ali je zanimljivo koliko su se vrtili po instalaciji " pozdrav suncu " . Pokušavali su kao i ja dokučiti u čemu je fora oko te instalacije . Na cijeloj toj površini blago je svijetlilo tek nekoliko žaruljica . Čekali su uporno neku promjenu , hodali po tome , klizali ( kišilo je cijelo vrijeme ) , trljali stopalima , kuckali , skakali , ... ali ništa se nije događalo . Unatoč tome uporno su i dalje fotkali . Možda jednog dana gledajući te fotografije otkriju u čemu je štos oko " pozdrava suncu " . Meni i dalje nije jasno . Možda je jednostavno došlo do nekog kvara ili oštećenja pa ne radi kako spada . Na platou pokraj crkve sv. Donata postavljena je pozornica sa velikim video zidom . Uz pratnju matrice je pjevala Indira iz Colonije . Kišica je uporno i dalje lagano padala , pa nije bilo puno ljudi koji to prate , osim naravno turista koji su se i tu fotkali . Otišli smo doma i bacili se u krpe malo odmoriti . Sutra treba trčati .
srijeda, 26. travnja 2017.
Vrhunac
Od uskrsa je evo prošlo deset dana , treninzi se nižu jedan za drugim i za divno čudo bez nikakvih problema . Forma je u očitom usponu i sad bi mi trebalo još dva - tri tjedna da budem skroz spreman . Nažalost , vremena više nema . Za deset dana je " Wings for life " u Zadru i ova zadnja dva tjedna sam u fazi taperinga . Nema više intervala , teških tempo dionica , a i kilometraža se pomalo smanjuje . S jedne strane mi je drago jer osjećam lagani umor , a s druge mi je žao jer na vrhuncu priprema nisam dostigao željenu formu . Nakon Zadra tjedan dan laganih treninga za oporavak i potom desetak dana normalnih treninga pred polumaraton na Plitvicama . Tamo nemam baš nekih pretjeranih očekivanja što se tiče rezultata . Nekompletne pripreme i teška staza ne pružaju previše nade za nešto spektakularno , ali nema veze . Dat ću sve od sebe , pa šta bude . Znam šta me očekuje . Staza je ubitačna , ali i to ima neke čari . Kad se pretrči još je veće zadovoljstvo zbog nastupa . Uostalom priroda je prekrasna i već zbog same te činjenice se isplati nastupiti .U Zadru i Plitvicama će nastupiti i Mira . Marljivo trenira i vjerujem da će i sama biti iznenađena pretrčanom dužinom u Zadru . U Zadru ćemo biti puna dva dana pa ćemo na miru moć malo razgledat grad i odmoriti . A nakon izleta i utrke na Plitvicama mala pauza od trčanja . Treba tijelo malo odmoriti , jer nakon toga počinju pripreme za maraton u Ljubljani .
utorak, 18. travnja 2017.
Kad jaganjci utihnu
Trening dužine je odrađen u subotu ujutro i pripreme za nedjeljni obiteljski ručak su mogle početi . Supruga je preuzela na sebe čiščenje šparuga , pripremu tjesta i izradu kolača ( izbor je pao za promjenu na međ.gibanicu ) , dok je moj zadatak bio priprema i mariniranje mesa . Janjetina je bila domaća , do prije par dana je lamprhala po livadi blizu Jadreški . Lijepo sam je rasjekao i mariniranu spremio u frižider preko noći . Maslinovo ulje , limunov sok , žlica senfa , češnjak , bosiljak ,majčina dušica , lovorov list , ružmarin , kadulja i papar u zrnu su odlična podloga za meso u pećnici . Još kad se pleh dopuni mladim krumpirom , mladim lukom i chery pomidorićima dobiješ kombinaciju za prste polizat . Naravno sve to treba zalit dobrim crnim vinom ( može i pivom ) .
Nedjeljno jutro je svanulo obasjano suncem , ali sa sjevera su prijetili crni oblaci koji su se velikom brzinom približavali . Nisam se ni okrenuo , a već je zarosilo . Srećom kako je brzo došlo tako je i otišlo . Već za par minuta je nebo bilo opet vedro bez i najmanjeg oblaka . Super , točno po prognozi . Sad se moglo sve pripremiti za ručak u dvorištu u hladu kivija .Ubrzo su stigle i kćerke sa obiteljima . Dobra klopa , vesela atmosfera uz razigranu unučad i vrijeme je naprosto proletjelo . U ponedjeljak je smo odlučili otić do stadiona na malo rastrčavanje . Trebalo je ubit malo nakupljenih kalorija od prethodnog dana . Za divno čudo zbog neradnog dana stadion je bio zatvoren , pa smo ušli kroz ogradu i imali sve staze za sebe . Mira je imala po programu dionice od 1000 metara , pa sam je ispratio jer mi taj tempo taman odgovara za lagano rastrčavanje . Na kraju trbušnjaci i istezanje . Odličan kraj dana . Jbg , sutra opet na posao .
Nedjeljno jutro je svanulo obasjano suncem , ali sa sjevera su prijetili crni oblaci koji su se velikom brzinom približavali . Nisam se ni okrenuo , a već je zarosilo . Srećom kako je brzo došlo tako je i otišlo . Već za par minuta je nebo bilo opet vedro bez i najmanjeg oblaka . Super , točno po prognozi . Sad se moglo sve pripremiti za ručak u dvorištu u hladu kivija .Ubrzo su stigle i kćerke sa obiteljima . Dobra klopa , vesela atmosfera uz razigranu unučad i vrijeme je naprosto proletjelo . U ponedjeljak je smo odlučili otić do stadiona na malo rastrčavanje . Trebalo je ubit malo nakupljenih kalorija od prethodnog dana . Za divno čudo zbog neradnog dana stadion je bio zatvoren , pa smo ušli kroz ogradu i imali sve staze za sebe . Mira je imala po programu dionice od 1000 metara , pa sam je ispratio jer mi taj tempo taman odgovara za lagano rastrčavanje . Na kraju trbušnjaci i istezanje . Odličan kraj dana . Jbg , sutra opet na posao .
nedjelja, 16. travnja 2017.
Vrhunac ili ne ?
Ostalo je još tri tjedna do Zadra i utrke Wings for life . Po prvobitnom programu prošli tjedan je trebao biti vrhunac priprema i sad je trebao krenuti "tapering" , tj. postupno smanjivanje kilometraže i intenziteta treninga do utrke kako bi se tijelo stiglo odmoriti i dočekati utrku u idealnom stanju . Nažalost , zbog trotjednog mirovanja sve se poremetilo.Nisam ni blizu vrhuncu forme i zadnjih nekoliko tjedana pokušavam čim više nadoknaditi propušteno . Tako sam prošli tjedan u utorak otrčao 5 km u Lt tempu . Nakon nedjeljnih 23 km po šumi , ovaj trening sam već prilično osjetio u vidu napetosti u kvadricepsima . U četvrtak sam mislio odraditi Deeksove četristotke ( 8 x ) u tempu 5 sekundi brže od tempa za utrke na 5 km . Međutim nakon prve takve dionice sam osjetio zatezanje u listovima , pa sam se pridružio kolegama koji su trčali 8 km u tempu polumaratona . To je već bilo ok za odraditi , ali očito je da se osjeća nakupljeni umor od zadnjih nekoliko tjedana . Dužinski trening sam odradio u subotu , zbog obiteljskog ručka za uskrs u nedjelju . To je značilo dan manje odmora . Dužinu sam planirao odraditi progresivno . Prvih 10 km u tempu 5 sekundi sporije od maratonskog tempa , slijedećih tri u tempu maratona , a zadnja dva 5 sekundi brže od maratonskog . Otišli smo do Medulina oko 11 sati . Vrijeme je bilo dosta nestabilno . Puhalo je , pa je bilo sasvim ugodno na suncu . Sa mora se nebo crnilo i prijetio je neverin . Krenuli smo pa šta bude . Nakon početnog zagrijavanja krenuo sam prema ciljanom tempu , ali sam stalno bio 5-6 sekundi brži i tako sam odradio prvih 14 km . Na uzbrdici bi tempo malo pao , ali po ravnom bi brzo to nadoknadio . Više manje tako je bilo do 17 km kad sam još za nekih 5 sekundi digao tempo i otrčao tako još dva km . Nakon toga sam zadnja tri otrčao lagano za hlađenje . Kad sam stao i istegao se , osjetio sam odjednom priličan umor . Sve se to polako nakupi i onda samo odjednom izbije na površinu . I šta sad . Mislio sam još idući tjedan odraditi jako i onda zadnja dva smanjivati , ali sad neznam jeli to baš pametno . Vrhunac forme očito nije ni blizu i još jedan tjedan intenzivnog treninga bi dobro došlo , ali ako se umor previše nakupio može samo još više štetiti . A nebih baš volio ni neku ozljedu sad prije utrke . Do utorka ću odlučiti .
ponedjeljak, 10. travnja 2017.
Dužine i ...dužine
Trening dužine obično radim nedjeljom . Ako sam zbog nečeg spriječen , odradim ga u subotu . S obzirom da sam za proljeće bio planirao samo nastup na polumaratonu , planirane dužine su trebale biti do nekih 26 km . Zbog nekih kraćih utrka krajem drugog mjeseca , zatim jake prehlade i na kraju ozljede stopala to se sve poremetilo . Uglavnom zadnju dužinu preko 20 km otrčao sam prije više od dva mjeseca . Sada opet podižem tjednu kilometražu i intenzitet treninga , pa sam za ovaj vikend bio planirao otrčati 20 km . Prošli vikend sam 16 km otrčao lako bez ikakvih problema , pa sam zaključio da podizanje za 4 km proći bez problema . Možda bi i prošlo da sam to odradio na cesti , ali odluka je pala na kros ( trim ) stazu u šijanskoj šumi . Naime sa obzirom da sam malo duže spavao , doručkovao i imao još nekih obaveza ujutro , na trčanje sam krenuo malo prije podneva . Kako je već prilično toplo po suncu otpale su sve varijante uz more i ostala je samo šuma koja je dolazila u obzir . Njena hladovina je pravi spas za trčanje po vrućini čak i usred ljeta . Osim toga nakon svakog kruga od 4 ili 5 km ( zavisno o odabranoj stazi ) može se malo osvježiti sa vodom ili izotonikom , što je vrlo važno kod pojačanog znojenja po vrućini .
Krenuo sam laganim i ujednačenim tempom unutar zadanog tempa za dužinu koji je meni između 5:40 i 6:00 minuta po kilometru . Uglavnom mi je teško održavati tako lagan tempo . Nekako mi se nakon kratkog zagrijavanja spontano tempo pojačava , pa ga moram stalno usporavati . Svrha treninga dužine nije nabijanje tempa i umaranje , već navikavanje tijela na dugotrajno trčanje . Tako neki trkači ni ne prate prijeđenu kilometražu , već vremensko trajanje trčanja . Progrevni treninzi dužina su već nešto drugo , a i oni se ne rade često . Da ne filozofiram puno , četiri kruga ili malo više od 16 km otrčao sam sa lakoćom . Uživao sam u trčeći u osami sa svojim mislima kroz taj mir i zelenilo . Ali peti krug su noge već malo otežale . Na kraju i tog kruga već sam osjećao dosta umora , ali tu nije bio kraj . Naime kako sam došao sa suprugom , a ona je imala za otrčati 14 km , rekao sam joj da kad završi svoje nek ode s autom , a ja ću lagano otrčati do kuće . Nisam računao da ću se toliko umoriti . Uh , sad bih rado nazad autom . Jebiga , sam sam si tako smjestio . Na klupici me je po dogovoru čekala boca sa izotonikom koju sam iskapio i krenuo šumskim putem nazad . Prvih stotinjak metara mi je bilo kao na trispetom kilometru maratona , ali poslije je opet krenulo . Kao dizelaš . Kad sam izbio na asvalt kod rotora već sam opet uhvatio neki pristojni tempo i nastavio tako do kuće . Sve skupa 23 km . Malo sam više od planiranog i umor sam jako osjećao . Očito fali dužinskih treninga , kojih nije baš jednostavno nadoknaditi . Bit će bolje .
Krenuo sam laganim i ujednačenim tempom unutar zadanog tempa za dužinu koji je meni između 5:40 i 6:00 minuta po kilometru . Uglavnom mi je teško održavati tako lagan tempo . Nekako mi se nakon kratkog zagrijavanja spontano tempo pojačava , pa ga moram stalno usporavati . Svrha treninga dužine nije nabijanje tempa i umaranje , već navikavanje tijela na dugotrajno trčanje . Tako neki trkači ni ne prate prijeđenu kilometražu , već vremensko trajanje trčanja . Progrevni treninzi dužina su već nešto drugo , a i oni se ne rade često . Da ne filozofiram puno , četiri kruga ili malo više od 16 km otrčao sam sa lakoćom . Uživao sam u trčeći u osami sa svojim mislima kroz taj mir i zelenilo . Ali peti krug su noge već malo otežale . Na kraju i tog kruga već sam osjećao dosta umora , ali tu nije bio kraj . Naime kako sam došao sa suprugom , a ona je imala za otrčati 14 km , rekao sam joj da kad završi svoje nek ode s autom , a ja ću lagano otrčati do kuće . Nisam računao da ću se toliko umoriti . Uh , sad bih rado nazad autom . Jebiga , sam sam si tako smjestio . Na klupici me je po dogovoru čekala boca sa izotonikom koju sam iskapio i krenuo šumskim putem nazad . Prvih stotinjak metara mi je bilo kao na trispetom kilometru maratona , ali poslije je opet krenulo . Kao dizelaš . Kad sam izbio na asvalt kod rotora već sam opet uhvatio neki pristojni tempo i nastavio tako do kuće . Sve skupa 23 km . Malo sam više od planiranog i umor sam jako osjećao . Očito fali dužinskih treninga , kojih nije baš jednostavno nadoknaditi . Bit će bolje .
petak, 7. travnja 2017.
Proljetno raspoloženje
I ode zima napokon . Kao što sam već bio pisao , zima je godišnje doba koje bih najradije preskočio . Sad pomalo dolazim na svoje . Dani su se produžili , vrijeme se uglavnom stabiliziralo bez oborina , sve je toplije , krenule su šparuge ... ma divota . Što se trčanja tiče i tu je sve bolje . Bol u predjelu metatarzalnog djela stopala se smiruje , treninzi se nižu , a i forma se pomalo vraća . U nedjelju sam lagano otrčao 16 km sa suprugom uz more do perojskog portića i nazad . Njoj je to najveća dužina dosad . Malo je osjetila umor na kraju , ali uglavnom je prošlo dobro . Možda je uspijem nagovoriti na polumaraton ujesen . Ima dosta vremena za pripremu , a uostalom ne treba joj puno . Sad normalno otrči nedjeljom 14 km , tako da se dužina može bez forsiranja postupno povećati . Idealan termin bi bio Zagreb maraton početkom listopada . U tom slučaju bi je pratio na utrci . Njoj bi to bila dobra potpora tijekom utrke , a meni bi poslužilo za trening prije Ljubljane .
U utorak sam preskočio trening na stadionu jer je obično taj dan gužva zbog atletičara iz atletskog kluba . Umjesto toga sam otvorio sezonu trčanja u šijanskoj šumi . Kako sam po planu trebao otrčati dionicu od 4 km u Lt tempu , poslije zagrijavanja sam otrčao krug po trim stazi koji je približno te dužine . S obzirom na konfiguraciju staze sa dosta uzbrdica na kraju sam bio jako zadovoljan jer je prosjek po kilometru bio samo 8 sekundi sporiji nego na tartanu . U četvrtak sam otišao na stadion uvjeren da neće biti gužve , kad ono opet atletičari . Četvrtkom inače nemaju trening , ali sad se očito spremaju za proljetne utrke pa treniraju punom parom . Nema veze . Dok sam se zagrijavao po osmoj stazi gužva se malo rasčistila , pa sam mogao normalno odraditi zacrtano . Za danas sam planirao konbinaciju dionica od 400 i 200 metara poznatu kao Deeksove 400-tke po australskom maratoncu i bivšem svjetskom rekorderu Robertu De Catstelli . On bi svaki tjedan odradio jedan takav trening .Uglavnom trening se sastoji od 8 dionica po 400 metara između kojih bi otrčao dionice od dvijesto metara . 400-tke bi trebalo otrčati u tempu 5 sekundi bržem od tempa utrke na 5 km , a odmah zatim 200 metara u tempu 35-40 sekundi sporijem od 400-tki . Cilj tog tempa je da se tijelo ne stigne oporaviti do idućih 400 . I tako 8 puta . Kako trening odmiče svako sljedeće ponavljanje bit će sve teže . Na taj način se podiže razina laktalnog praga i simulira stanje na utrci , a mišići se uče brže oporavljati . Ja sam odradio pet ponavljanja s obzirom na moje trenutno stanje . Nakon toga lagano rastrčavanje još 5 km u društvu Runningdide i istezanje . Super .
U utorak sam preskočio trening na stadionu jer je obično taj dan gužva zbog atletičara iz atletskog kluba . Umjesto toga sam otvorio sezonu trčanja u šijanskoj šumi . Kako sam po planu trebao otrčati dionicu od 4 km u Lt tempu , poslije zagrijavanja sam otrčao krug po trim stazi koji je približno te dužine . S obzirom na konfiguraciju staze sa dosta uzbrdica na kraju sam bio jako zadovoljan jer je prosjek po kilometru bio samo 8 sekundi sporiji nego na tartanu . U četvrtak sam otišao na stadion uvjeren da neće biti gužve , kad ono opet atletičari . Četvrtkom inače nemaju trening , ali sad se očito spremaju za proljetne utrke pa treniraju punom parom . Nema veze . Dok sam se zagrijavao po osmoj stazi gužva se malo rasčistila , pa sam mogao normalno odraditi zacrtano . Za danas sam planirao konbinaciju dionica od 400 i 200 metara poznatu kao Deeksove 400-tke po australskom maratoncu i bivšem svjetskom rekorderu Robertu De Catstelli . On bi svaki tjedan odradio jedan takav trening .Uglavnom trening se sastoji od 8 dionica po 400 metara između kojih bi otrčao dionice od dvijesto metara . 400-tke bi trebalo otrčati u tempu 5 sekundi bržem od tempa utrke na 5 km , a odmah zatim 200 metara u tempu 35-40 sekundi sporijem od 400-tki . Cilj tog tempa je da se tijelo ne stigne oporaviti do idućih 400 . I tako 8 puta . Kako trening odmiče svako sljedeće ponavljanje bit će sve teže . Na taj način se podiže razina laktalnog praga i simulira stanje na utrci , a mišići se uče brže oporavljati . Ja sam odradio pet ponavljanja s obzirom na moje trenutno stanje . Nakon toga lagano rastrčavanje još 5 km u društvu Runningdide i istezanje . Super .
petak, 31. ožujka 2017.
Da kucnem u drvo !
Nakon što sam odlučio stisnut zube i početi opet sa normalnim treninzima stvari su se počele polako micati s mjesta . Iako sam očekivao da će vraćanje u trenažni proces rezultirati sa jačim bolovima , na divno čudo to se nije dogodilo . Prilikom zagrijavanja neugoda bi bila prisutna , da bi tijekom treninga pomalo jenjavala i opet se osjećala tek prilikom hlađenja . Navečer malo rolanja bolnim dijelom po golf loptici te obloga hepan gelom preko noći . I tako cijeli prošli tjedan . Polako opet podižem kilometražu . Tempo dionice , malo intervala i lagane dužine . Pokušavam ne pretjerati . Sve to uz vježbe za jačanje trupa na kraju treninga . Nakon toga obavezno malo duže istezanje . Na to me je posebno upozorio fizioterapeut . Za divno čudo nakon tjedan dana imam osjećaj da me stopalo manje smeta . Možda će se ipak pomalo sve smiriti .
Što se forme tiče , vidljivo je opala i sigurno neću biti spreman kako treba do Zadra . Snaga i tempo se popravljaju iz dana u dan , ali bojim se da će mi faliti treninzi dužina . Ipak sam tri preskočio , a ostalo je još samo pet tjedana do utrke . Uz to trebam paziti da se ne pretreniram u želji da nadoknadim propušteno . Zato sam opet počeo pratiti otkucaje srca na treningu . To se pokazalo pametnim . Trening dužine sam umjesto u nedjelju zbog obaveza odradio u ponedjeljak . U utorak umjesto odmora sam odradio intervale od osamsto metara u tempu 4:19 uz puls 166 što je isto malo više nego što treba . Srijeda odmor , ali očito nedovoljan jer je u četvrtak na tempo dionici ( tempo 4:46 ) skočio na 171 . Osjećao sam se tromo , te sam skratio predviđenu dionicu . Sad treba pametno dozirati . Dobra stvar je što sve manje razmišljam o ozljedi , a sve više o kvaliteti treninga . Ali treba paziti jer se čovjek lako zanese i pretjera . Uglavnom svatko će najteže upravo sebe kontrolirati . Vidio sam to i kod drugih trkača . Uglavnom da kucnem u drvo , ide na bolje .
Što se forme tiče , vidljivo je opala i sigurno neću biti spreman kako treba do Zadra . Snaga i tempo se popravljaju iz dana u dan , ali bojim se da će mi faliti treninzi dužina . Ipak sam tri preskočio , a ostalo je još samo pet tjedana do utrke . Uz to trebam paziti da se ne pretreniram u želji da nadoknadim propušteno . Zato sam opet počeo pratiti otkucaje srca na treningu . To se pokazalo pametnim . Trening dužine sam umjesto u nedjelju zbog obaveza odradio u ponedjeljak . U utorak umjesto odmora sam odradio intervale od osamsto metara u tempu 4:19 uz puls 166 što je isto malo više nego što treba . Srijeda odmor , ali očito nedovoljan jer je u četvrtak na tempo dionici ( tempo 4:46 ) skočio na 171 . Osjećao sam se tromo , te sam skratio predviđenu dionicu . Sad treba pametno dozirati . Dobra stvar je što sve manje razmišljam o ozljedi , a sve više o kvaliteti treninga . Ali treba paziti jer se čovjek lako zanese i pretjera . Uglavnom svatko će najteže upravo sebe kontrolirati . Vidio sam to i kod drugih trkača . Uglavnom da kucnem u drvo , ide na bolje .
četvrtak, 23. ožujka 2017.
Trčanje uz nelagodu
Prošlo je i tri tjedna mirovanja . Malo terapije , malo mirovanja , malo vježbanja i onda konjska prehlada koja me dotukla . Već sam postao prilično nervozan što se tiče trčanja . Bol u stopalu se smanjila , ali još je prisutna i ne vidim da će ubrzo nestati . Očito bi trebalo još mirovati , ali koliko . U planu je utrka u Zadru za sedam tjedana i ako pauziram još malo bit ću skroz bez kondicije . Zato sam prošli četvrtak krenuo opet lagano sa treninzima . Sad treba polako opet hvatati ritam treninga i spasit što se spasit može . U nedjelju lagano nekih 14 km prateći suprugu , a u utorak kraća tempo dionica . Nelagoda u stopalu je prisutna , ali da se izdržati . Danas sam nakon zagrijavanja otrčao deset kilometara u tempu maratona po cesti i nije bilo loše . Nakon toga vježbe snage i dobro istezanje . Ako bol bude i dalje podnošljiva pripremit ću se i otrčati Zadar i Plitvice . Sve je nekako knap i nategnuto , ali ne želim odustati . Do tih utrka mi je zbilja stalo . Atmosferu u Zadru treba doživjeti , a usput ćemo ja i supruga par dana malo uživati u razgledavanju grada . Isto tako i Plitvice . Nakon toga ću uzet pauzu kako bi sanirao tu ozljedu do kraja i krenuo u pripreme za ljubljanski maraton .
nedjelja, 19. ožujka 2017.
U sjećanje na Eda Whitlocka
Prošla su evo već dva tjedna u mirovanju od trčanja . Upražnjavao sam vrijeme treninga sa vježbama jačanja tjela i dugim istezanjima , dok se nisam prehladio malo žešče . Nakon toga sam gotovo tjedan dana proveo na relaciji posao - kuća . Topli čaj , hrpa papirnatih maramica i laptop . I tako sam prije par dana pregledavajući stranicu Gazzette dello sport naišao na vijest o smrti velikog Ed Whitlocka . Ostao sam Šokiran . Dobro , čovjek je umro u osamdeset i šestoj godini , ali još prije nepunih pet njeseci je otrčao svjetski rekord u maratonu za svoju starosnu kategoriju u fantastičnom vremenu od 3:56:38 .Na fotografijama sa ulaska u cilj djelovao je vrlo svjež i veseo . Ja sam se tada pripremao za svoj prvi maraton i cilj mi je bio ići ispod 4 sata , tako da mi je taj rezultat bio fascinantan . Čovjek je odavao dojam da će bez problema utrčati u stotu , kad ono paf ... rak prostate i nema ga više . Možda je čak i na tom svom zadnjem maratonu bio već svjestan svoje bolesti , ali nije se dao do kraja .
To me ponukalo da malo proguglam o njemu i evo par crtica o njegovom životu .
Rodio se u Londonu 1931. godine . Za vrijeme školovanja i studiranja bio je odličan trkač . Nekoliko godina uzastopno je bio prvak Londonskog sveučilišta u krosu i utrci na 3 milje . Nakon završetka studija odlazi poslom u Kanadu i prestaje sa trčanjem . Trčanju se vraća u četrdesetim godinama života i to na utrkama na srednje staze . Svoj prvi maraton otrčao je neplanirano u 48.godini kako bi podupro sina koji se odvažio otrčati maraton sa 14.godina . Bez posebnih priprema za takve dužine istrčao je 2:31:23 . Nakon umirovljenja u šesdesetoj odlučuje se za cestovne utrke i postavlja si za cilj otrčati maraton kao prvi čovjek preko 70 godina koji ga je otrčao za manje od tri sata . Otrčao je nekoliko utrka ispod tri sata , najbrže u 73. godini 2:54:49 . Godinu dana kasnije 2005. trči 2:58:40 i postaje najstariji čovjek koji je otrčao maraton ispod tri sata . U narednim godinama ruši svjetske rekorde u maratonu do osamdeset godina
3:04:54 , do osamdeset i pet godina 3:15:84 . Zadnji rekord postiže u Torontu 16.10.2016. za starije od osamdeseti pet godina 3:56:38 . Planirao je rušenje rekorda za starije od devedeset godina kojeg drži britanac Fauja Singh u vremenu 5:40:04 , međutim bolest ga je nažalost u tome sprječila . Ostaju tako teško oborivi rekordi u praktički svim dužinama i svim starosnim kategorijama do devedeset godina . Nakon zadnjeg rekorda u listopadu prošle godine fiziolog Russell Hepple sa floridskog sveučilišta pozabavio sa slučajem Eda Whitlocka i ustvrdio da su njegovi rezultati fantastični i neobjašnjivi sa znanstvenog stanovišta . Po njegovom tumačenju ljudi u tim godinama su izgubili približno 40 % mišične mase što nije slučaj kod Eda koji je bio u odličnom fizičkom i psihičkom stanju .Njegov rekord od 2:54:48 ostvaren u 73. godini gledan znanstvenim parametrima odgovara vremenu od 2:04:48 , što bi bilo praktički dvije minute od apsolutnog svjetskog rekorda .
U svakom slučaju Ed Whitlock može biti uzor svima onima koji su zašli u neke srednje ili pozne godine da nastave sa svim aktivnostima koje vole ne osvrćući se na mišljenje drugih . Svojim je primjerom dokazao da ako je čovjek mlad u srcu može živjeti život punim plućima do kraja. Naravno , on je bio svojevrsni fenomen i ne može svatko pucati na takve rekorde i rezultate , ali svatko može nać neki svoj cilj za dostić i usput uživati u tome bez obzira na godine .
To me ponukalo da malo proguglam o njemu i evo par crtica o njegovom životu .
Rodio se u Londonu 1931. godine . Za vrijeme školovanja i studiranja bio je odličan trkač . Nekoliko godina uzastopno je bio prvak Londonskog sveučilišta u krosu i utrci na 3 milje . Nakon završetka studija odlazi poslom u Kanadu i prestaje sa trčanjem . Trčanju se vraća u četrdesetim godinama života i to na utrkama na srednje staze . Svoj prvi maraton otrčao je neplanirano u 48.godini kako bi podupro sina koji se odvažio otrčati maraton sa 14.godina . Bez posebnih priprema za takve dužine istrčao je 2:31:23 . Nakon umirovljenja u šesdesetoj odlučuje se za cestovne utrke i postavlja si za cilj otrčati maraton kao prvi čovjek preko 70 godina koji ga je otrčao za manje od tri sata . Otrčao je nekoliko utrka ispod tri sata , najbrže u 73. godini 2:54:49 . Godinu dana kasnije 2005. trči 2:58:40 i postaje najstariji čovjek koji je otrčao maraton ispod tri sata . U narednim godinama ruši svjetske rekorde u maratonu do osamdeset godina
3:04:54 , do osamdeset i pet godina 3:15:84 . Zadnji rekord postiže u Torontu 16.10.2016. za starije od osamdeseti pet godina 3:56:38 . Planirao je rušenje rekorda za starije od devedeset godina kojeg drži britanac Fauja Singh u vremenu 5:40:04 , međutim bolest ga je nažalost u tome sprječila . Ostaju tako teško oborivi rekordi u praktički svim dužinama i svim starosnim kategorijama do devedeset godina . Nakon zadnjeg rekorda u listopadu prošle godine fiziolog Russell Hepple sa floridskog sveučilišta pozabavio sa slučajem Eda Whitlocka i ustvrdio da su njegovi rezultati fantastični i neobjašnjivi sa znanstvenog stanovišta . Po njegovom tumačenju ljudi u tim godinama su izgubili približno 40 % mišične mase što nije slučaj kod Eda koji je bio u odličnom fizičkom i psihičkom stanju .Njegov rekord od 2:54:48 ostvaren u 73. godini gledan znanstvenim parametrima odgovara vremenu od 2:04:48 , što bi bilo praktički dvije minute od apsolutnog svjetskog rekorda .
U svakom slučaju Ed Whitlock može biti uzor svima onima koji su zašli u neke srednje ili pozne godine da nastave sa svim aktivnostima koje vole ne osvrćući se na mišljenje drugih . Svojim je primjerom dokazao da ako je čovjek mlad u srcu može živjeti život punim plućima do kraja. Naravno , on je bio svojevrsni fenomen i ne može svatko pucati na takve rekorde i rezultate , ali svatko može nać neki svoj cilj za dostić i usput uživati u tome bez obzira na godine .
utorak, 7. ožujka 2017.
Žene i maraton
Sutra je 8.mart , međunarodni dan žena koji se službeno obilježava još od početka prošlog stoljeća kao podsjetnik na borbu žena za ekonomsku , socijalnu i društvenu ravnopravnost . Iako o tome svi znamo većinu važnih činjenica , dobro je svako toliko podsjetiti se na to .
Stoga koristim priliku da svim ženama i trkačicama čestitam Dan žena . Zašto sam naveo i trkačice u čestitki ? Zato što je i u sportu žena kroz dugi niz godina bila izložena svojevrsnoj diskriminaciji . Mlađim ljudima je to možda i čudno , jer već dugi niz godina žene su prisutne i sudjeluju u gotovo svim sportovima ( pogotovo olimpijskim ) . Međutim nije uvijek bilo tako .
Atletika je sport koji obuhvaća trkačke , skakačke i bacačke discipline te je kao takva baza za praktički sve druge sportove i igre . Sastavni je dio programa od prvih modernih olimpijskih igara u Ateni 1896 . Od tad je u programu i maratonska utrka kao krunska disciplina . Naravno , u skladu sa tadašnjim razmišljanjima isključivo kao muška disciplina . Čak i u sportu , žene su dugo trebale voditi borbu za ravnopravnost sa svojim muškim kolegama . Danas se uglavnom razlike očituju u visini nagrada na takmičenja . Nekada je i sudjelovanje ženama bilo ograničeno samo na neke discipline koje su valljda bile prikladne za njih .
Što se tiče maratona dugo se smatralo da su duge staze , a naročito maraton prenaporne i opasne za žene zbog njihove fizionomije . Bilo je nekih iznimaka početkom stoljeća , kad su zabilježeni nastupi nekih žena na nekim revijalnim maratonima .
Tako je zabilježen nastup Marie-Louise Ledra na Tour de Paris Maraton 1918. godine u vremenu 5 sati 40 min.
1926. službeno je zabilježen nastup Violet Percy od strane međunarodne atl.federacije kao prvi svjetski rekord u vremenu 3:40:22 .
Međutim to su bili izuzeci koji spadaju u rubriku " vjerovali ili ne " , jer svi veliki svjetski maratoni i međunarodni olimpijski komitet su odbijali nastup žena na svojim takmičenjima .
Najstariji cestovni maraton u Bostonu nije dozvoljavao sudjelovanje ženama sve do 1972. godine . Prije toga je uporno odbijao prihvatiti sudjelovanje žena , što je dovelo do niza incidenata . 1966. godine je Roberta Louise Gibb sakrivena dočekala start utrke pa se priključila ostalim takmičarima i završila utrku .
1967. godine je opet nastupila neslužbeno , ali je to bila godina kad je službeno sa startnim brojem pristupila startu prva žena . Bila je to Katherine Switzer koja se prijavila pod inicijalima K.W. Switzer , pa su organizatori mislili da se radi o muškarcu . Kad je utrka došla do sedmog kilometara član organizacije Jock Sample ju je pokušao nasilno izgurati sa utrke , ali su ga srećom onemogućili njen tadašnji dečko i ostali takmičari koji su se zatekli u blizini . Uprkos tome završila je utrku u vremenu 4:20 ( sat vremena brža je bila Roberta Gibb koja je trčala bez startnog broja ) . Još se niz godina organizacija bostonskog maratona opirala ideji o sudjelovanja žena , do 1972. godine kad su napokon službeno ulkjučene žene u takmičenje i to upravo zalaganjem Jock Sempla .
Što se tiče Olimpijskih igara žene su prvi put nastupile u maratonu 1986. godine u Los Angelesu . Otad su se stvari toliko promjenile da na sadašnjim maratonima gotovo polovica takmičara čine žene . I ne samo na maratoskim utrkama , već i na puno dužim i težim takmičenjima kojih ima sve više i više kao npr. ironman triatloni , ultramaratoni itd.
Za kraj par podataka vezano za žene u maratonu :
- svjetski rekord u maratonu za žene ostvaren u mješovitim utrkama drži
Paula Radcliffe ( Velika Britanija ) sa vremenom 2:15:25 otrčan 13.04.2003. u Londonu
- svjetski rekord u maratonu za žene ostvaren u ženskim utrkama drži
Paula Radcliffe sa vremenom 2:17:42 otrčan 17.04.2005. u Londonu
- olimpijski rekord u maratonu za žene drži Tiki Gelana ( Etiopija )
u vremenu 2:23:07 otrčan 05.08.2012. u Londonu
- hrvatski rekord u maratonu za žene drži Lisa Stublić u vremenu 2:25:44
otrčan 07.04.2013. u Zurichu
Stoga koristim priliku da svim ženama i trkačicama čestitam Dan žena . Zašto sam naveo i trkačice u čestitki ? Zato što je i u sportu žena kroz dugi niz godina bila izložena svojevrsnoj diskriminaciji . Mlađim ljudima je to možda i čudno , jer već dugi niz godina žene su prisutne i sudjeluju u gotovo svim sportovima ( pogotovo olimpijskim ) . Međutim nije uvijek bilo tako .
Atletika je sport koji obuhvaća trkačke , skakačke i bacačke discipline te je kao takva baza za praktički sve druge sportove i igre . Sastavni je dio programa od prvih modernih olimpijskih igara u Ateni 1896 . Od tad je u programu i maratonska utrka kao krunska disciplina . Naravno , u skladu sa tadašnjim razmišljanjima isključivo kao muška disciplina . Čak i u sportu , žene su dugo trebale voditi borbu za ravnopravnost sa svojim muškim kolegama . Danas se uglavnom razlike očituju u visini nagrada na takmičenja . Nekada je i sudjelovanje ženama bilo ograničeno samo na neke discipline koje su valljda bile prikladne za njih .
Što se tiče maratona dugo se smatralo da su duge staze , a naročito maraton prenaporne i opasne za žene zbog njihove fizionomije . Bilo je nekih iznimaka početkom stoljeća , kad su zabilježeni nastupi nekih žena na nekim revijalnim maratonima .
Tako je zabilježen nastup Marie-Louise Ledra na Tour de Paris Maraton 1918. godine u vremenu 5 sati 40 min.
1926. službeno je zabilježen nastup Violet Percy od strane međunarodne atl.federacije kao prvi svjetski rekord u vremenu 3:40:22 .
Međutim to su bili izuzeci koji spadaju u rubriku " vjerovali ili ne " , jer svi veliki svjetski maratoni i međunarodni olimpijski komitet su odbijali nastup žena na svojim takmičenjima .
Najstariji cestovni maraton u Bostonu nije dozvoljavao sudjelovanje ženama sve do 1972. godine . Prije toga je uporno odbijao prihvatiti sudjelovanje žena , što je dovelo do niza incidenata . 1966. godine je Roberta Louise Gibb sakrivena dočekala start utrke pa se priključila ostalim takmičarima i završila utrku .
1967. godine je opet nastupila neslužbeno , ali je to bila godina kad je službeno sa startnim brojem pristupila startu prva žena . Bila je to Katherine Switzer koja se prijavila pod inicijalima K.W. Switzer , pa su organizatori mislili da se radi o muškarcu . Kad je utrka došla do sedmog kilometara član organizacije Jock Sample ju je pokušao nasilno izgurati sa utrke , ali su ga srećom onemogućili njen tadašnji dečko i ostali takmičari koji su se zatekli u blizini . Uprkos tome završila je utrku u vremenu 4:20 ( sat vremena brža je bila Roberta Gibb koja je trčala bez startnog broja ) . Još se niz godina organizacija bostonskog maratona opirala ideji o sudjelovanja žena , do 1972. godine kad su napokon službeno ulkjučene žene u takmičenje i to upravo zalaganjem Jock Sempla .
Što se tiče Olimpijskih igara žene su prvi put nastupile u maratonu 1986. godine u Los Angelesu . Otad su se stvari toliko promjenile da na sadašnjim maratonima gotovo polovica takmičara čine žene . I ne samo na maratoskim utrkama , već i na puno dužim i težim takmičenjima kojih ima sve više i više kao npr. ironman triatloni , ultramaratoni itd.
Za kraj par podataka vezano za žene u maratonu :
- svjetski rekord u maratonu za žene ostvaren u mješovitim utrkama drži
Paula Radcliffe ( Velika Britanija ) sa vremenom 2:15:25 otrčan 13.04.2003. u Londonu
- svjetski rekord u maratonu za žene ostvaren u ženskim utrkama drži
Paula Radcliffe sa vremenom 2:17:42 otrčan 17.04.2005. u Londonu
- olimpijski rekord u maratonu za žene drži Tiki Gelana ( Etiopija )
u vremenu 2:23:07 otrčan 05.08.2012. u Londonu
- hrvatski rekord u maratonu za žene drži Lisa Stublić u vremenu 2:25:44
otrčan 07.04.2013. u Zurichu
petak, 3. ožujka 2017.
I tata bi sine !
Utrka na Bunarini je prošla i odlučio sam vidjeti što je sa mojim bolom u stopalu . Odmah ujutro u ponedjeljak sam nazvao " fizio " Marjana i dogovorio tretman za utorak . Nije da mi utorak odgovara jer je to dan treninga , ali svi drugi termini su popunjeni do idućeg tjedna pa sam prihvatio . Znači taj dan nema treninga i gotovo . Jedini zajeb je bio taj što sam ja mislio na utorak sutradan , a Marjan na utorak idućeg tjedna . I tako sam se ja lijepo sutradan nacrtao u ambulantu i dobio košaricu . Očito je Marjanu bilo neugodno zbog nesporazuma , pa me ipak nekako ubacio za sutradan . I tako sam ja umjesto na tretman otišao na trening da ne propadne dan bez veze . Prvih par kilometra zagrijavanja osjećao sam malo neugodu u stopalu , ali kako je vrijeme odmicalo nisam više osjećao ništa , pa sam ipak odlučio odraditi 5-6 km u tempu maratona oko 5:20 .Normalno krenuo sam prebrzo i dok sam digao vrijeme preko 5:00 već sam otrčao kilometar , pa sam ipak odlučio otrčati tako do kraja . Kilometar po kilometar i na kraju 5 km u tempu 4:58 bez problema i bolova . Još dva kilometra hlađenja , istezanje i doma . Nisam osjećao nikakve smetnje ni navečer , ali zato ujutro kad ustajanja opet isto . Boli stopalo ,a hvatište tetive na peti kruto i bolno kod savijanja . I tako par minuta dok se noga malo ne razgiba . To me odmah podsjetilo na termin kod kostolomca popodne .
Popodne sam napokon ipak stigao na tretman . Najprije su na red došli listovi koji su još bili tvrdi nakon nedjeljne utrke i jučerašnjeg treninga . Na momente sam mislio da će mi oči iskočiti , ali kao što kaže pjesma " boys don,t cry " , pa sam stisnuo zube i u sebi lagano opsovao sve po spisku . Nakon listova na red je došlo hvatište tetive sa petom i stopalo . U pitanju je lagana upala . Vidi se i lagana oteklina oko gležnja . Kod stopala je koliko sam razumio upaljeno područje metatarzalnih kosti i zahtijeva određeno mirovanje dok se upala ne smiri . Led , masaža , hepan i odmor od treninga . Ja sam onako naivno pitao što znači mirovanje . U sebi sam računao da ću ipak moći lagano , možda i koju dužinu onako s noge na nogu , ali odgovor je bio jasan . Mirovanje znači mirovanje ,ako ne želiš da ti se još pogorša . Ok , shvatio sam. Jebi ga , tjedan do deset dana nebi trebalo baš toliko srozati pripreme za Wings for life u Zadru za dva mjeseca .
I tako sam sutradan ja otišao na stadion . Nema trčanja . Lagano zagrijavanje i nakon toga vježbe za jačanje trbušnih , leđnih i ostalih mišića . To sam u zadnje vrijeme bio zapostavio . Sad kad nema trčanja barem ću to malo nadoknaditi . I tako krenem ja sa vježbanjem , a malo dalje na stazi društvo niže krugove . Gledam i sve im zavidim . Odmah sam se sjetio legendarne scene iz filma " Ko to tamo peva " kad je gledajući seks iz prikrajka Miško ( A. Berček ) kazao ocu ( P.Vujsić ) " i ja bi to tata " , a otac mu na to odgovori " i tata bi sine " .
Popodne sam napokon ipak stigao na tretman . Najprije su na red došli listovi koji su još bili tvrdi nakon nedjeljne utrke i jučerašnjeg treninga . Na momente sam mislio da će mi oči iskočiti , ali kao što kaže pjesma " boys don,t cry " , pa sam stisnuo zube i u sebi lagano opsovao sve po spisku . Nakon listova na red je došlo hvatište tetive sa petom i stopalo . U pitanju je lagana upala . Vidi se i lagana oteklina oko gležnja . Kod stopala je koliko sam razumio upaljeno područje metatarzalnih kosti i zahtijeva određeno mirovanje dok se upala ne smiri . Led , masaža , hepan i odmor od treninga . Ja sam onako naivno pitao što znači mirovanje . U sebi sam računao da ću ipak moći lagano , možda i koju dužinu onako s noge na nogu , ali odgovor je bio jasan . Mirovanje znači mirovanje ,ako ne želiš da ti se još pogorša . Ok , shvatio sam. Jebi ga , tjedan do deset dana nebi trebalo baš toliko srozati pripreme za Wings for life u Zadru za dva mjeseca .
I tako sam sutradan ja otišao na stadion . Nema trčanja . Lagano zagrijavanje i nakon toga vježbe za jačanje trbušnih , leđnih i ostalih mišića . To sam u zadnje vrijeme bio zapostavio . Sad kad nema trčanja barem ću to malo nadoknaditi . I tako krenem ja sa vježbanjem , a malo dalje na stazi društvo niže krugove . Gledam i sve im zavidim . Odmah sam se sjetio legendarne scene iz filma " Ko to tamo peva " kad je gledajući seks iz prikrajka Miško ( A. Berček ) kazao ocu ( P.Vujsić ) " i ja bi to tata " , a otac mu na to odgovori " i tata bi sine " .
srijeda, 1. ožujka 2017.
Zimska liga na Bunarini
Tjedan nakon humatitarne utrke na Kamenjaku protekao je u ritmu izmjena " trening , oporavak , trening , oporavak " . Vrijeme je bilo uglavnom stabilno i vedro , što se nebi moglo reći za moje raspoloženje . Naime kao što sam već pisao i prošli tjedan bol koja se javlja u stopalu nikako da nestane . U stvari sve je prisutnija . Na treningu sve je ok , da bi po noći i drugi dan prilično smetala . Dan poslije uglavnom dobro , pa nakon treninga opet isto . Počeo sam osjećati i napetost u hvatištu tetive i pete , što me posebno zabrinulo , jer ozljeda ahilove tetive je ono što mi najmanje treba u ovom trenutku. Ma ništa , odlučio sam do utrke na Bunarini posebno pripaziti na treningu da se dobro zagrijem i razgibam te ograničiti treninge na lagao rastrčavanje i tempo dionice . Ništa brzih intervala , uzbrdica i slično . Treba se pripaziti , odraditi utrku i poslije posjetiti fizioterapeuta Marjana kako bi poradili na sanaciji ozljede .
Dan prije utrke sam prebacio brod na novi vez na Bunarini . Bura je derala kao luda , pa sam se prilično namučio . Kad sam završio , nazvao sam Ozrena i pitao treba li pomoć oko pripreme za sutrašnju utrku . Kako nije trebalo , poslijepodne sam kod kćerke odradio napokon silikoniranje prozora i postavljanje bodlji za zaštitu od ptica . To sam joj odavno obećao , ali nikako uhvatiti vremena . A ptičurine seru po prozorskoj klupčici neumorno . Kad sam i to sredio mogao sam odahnuti . Sutrašnji dan je sav po mom izboru .
Ujutro smo se ja i Mira fino naspavali , lagano doručkovali i pomalo se spremili za Bunarinu . U ruksak iz Ljubljane je stalo sve što nam treba za utrku , kolači za čaščenje u drugu torbu i možemo krenuti . Dan kao izmišljen . Sunčan , topao taman koliko treba za trčanje , ma predivno . Na Bunarini su pripreme tekle punom parom . Ozren je uporno pokušavao priključiti sustav za točenje piva na jednu bačvu , pod budnim okom Slavena i Nenada . Baloni za start i cilj su bili montirani , a klinci iz vrtića i škola su se već zagrijavali za svoje utrke . Polako su pristizali i ostali iz kluba i nosili kolače za domjenak poslije utrke . Otišli smo pogledati dječje utrke . Neki su se pripremali sa roditeljima , a malo dalje je grupa iz atletske škole kod Milanovića završavala sa svojim zagrijavanjima . Kad su stigli kćerka sa mužem i malim Noom , otišli smo se presvuć i lagano zagrijavati . Ujutro kad sam ustao malo me boljelo stopalo , pa sam čak mislio odustati od utrkivanja i otrčati lagano sa Mirom , ali kako sam se malo zagrijao bol je nestala i nakon dva kilometra laganog trčkaranja i istezanja sve je bilo ok . Na startu sam stao odmah iza onih najbržih . Volim krenuti malo brže , a tako izbjegnem saplitanje u one spore koji stanu naprijed i stvore pomutnju kad krene utrka . I pored toga što je odmah na startu uzbrdica , utrka je krenula prilično brzo . Do prvog kilometra uspio sam uloviti neki tempo koji bi mi trebao odgovarati do kraja . Gužva se polako razrijedila i mogao sam se usredotočiti napokon samo na svoje trčanje . Pokušavao sam držati priključak sa Irenom i Danijelom . Do četvrtog kilometra je staza bila valovita sa laganim uzbrdicama i nizbrdicama , a onda je uslijedio dosta oštar uspon kod Umbrele do hotela Park . Tempo mi je prilično pao . Nizbrdicu do svjetionika sam iskoristio da dođem malo do daha , a onda lagani uspod , ravno oko Histrie te završni kratki i oštri uspon iznad teniskih terena . Još petsto metara do cilja . Teško je , ali uspijevam produžiti korak prema nizbrdici koja vodi prema cilju . Prije nizbrdice vidim kćerku sa unukom kako čekaju da prođem i navijaju . " Ajmo nono " . Mahnem im u prolazu i krenem prema cilju . Iza sebe čujem nečije korake i teško disanje kako se približvaju . E nećete baš sad , promislim i ubrzam koliko god sam još mogao . Uspio sam ih ostaviti iza sebe . Uletio sam u cilj i krenuo polako nazad ususret Miri usput hvatajući zrak . Trebalo mi je par minuta da dođem k sebi . Lagano sam krenuo ususret trkačima koji su pristizali . Zanimljivo je pratiti ih kako se trse i muče za svaku poziciju iz perspektive nekog tko je to upravo ostavio iza sebe . Na nekih petsto metara od cilja dočekao sam Miru . Upravo je prošla zadnju uzbrdicu , ali vidim da još uvijek savim dobro drži svoj tempo . Pridružujem joj se . Kaže da je ok . Znam da ne može povećati ritam , pa joj savjetujem da malo produži korak i da malo više radi rukama . Na nizbrdici još uspijeva malo ubrzati i ulazi u cilj . Kad je malo došla do daha , kaže da joj nije bila teška utrka . Super .
Nakon što smo se presvukli , odlazimo do platoa sa hranom i pićem . Pizze , kolači , voće , pive ... Svega u izobilju . Malo se družimo uz klopu i pivo . A vrijeme kao izmišljeno . Organizatorima svaka čast . Sve je bilo odlično organizirano i ničeg nije falilo .
Dan prije utrke sam prebacio brod na novi vez na Bunarini . Bura je derala kao luda , pa sam se prilično namučio . Kad sam završio , nazvao sam Ozrena i pitao treba li pomoć oko pripreme za sutrašnju utrku . Kako nije trebalo , poslijepodne sam kod kćerke odradio napokon silikoniranje prozora i postavljanje bodlji za zaštitu od ptica . To sam joj odavno obećao , ali nikako uhvatiti vremena . A ptičurine seru po prozorskoj klupčici neumorno . Kad sam i to sredio mogao sam odahnuti . Sutrašnji dan je sav po mom izboru .
Ujutro smo se ja i Mira fino naspavali , lagano doručkovali i pomalo se spremili za Bunarinu . U ruksak iz Ljubljane je stalo sve što nam treba za utrku , kolači za čaščenje u drugu torbu i možemo krenuti . Dan kao izmišljen . Sunčan , topao taman koliko treba za trčanje , ma predivno . Na Bunarini su pripreme tekle punom parom . Ozren je uporno pokušavao priključiti sustav za točenje piva na jednu bačvu , pod budnim okom Slavena i Nenada . Baloni za start i cilj su bili montirani , a klinci iz vrtića i škola su se već zagrijavali za svoje utrke . Polako su pristizali i ostali iz kluba i nosili kolače za domjenak poslije utrke . Otišli smo pogledati dječje utrke . Neki su se pripremali sa roditeljima , a malo dalje je grupa iz atletske škole kod Milanovića završavala sa svojim zagrijavanjima . Kad su stigli kćerka sa mužem i malim Noom , otišli smo se presvuć i lagano zagrijavati . Ujutro kad sam ustao malo me boljelo stopalo , pa sam čak mislio odustati od utrkivanja i otrčati lagano sa Mirom , ali kako sam se malo zagrijao bol je nestala i nakon dva kilometra laganog trčkaranja i istezanja sve je bilo ok . Na startu sam stao odmah iza onih najbržih . Volim krenuti malo brže , a tako izbjegnem saplitanje u one spore koji stanu naprijed i stvore pomutnju kad krene utrka . I pored toga što je odmah na startu uzbrdica , utrka je krenula prilično brzo . Do prvog kilometra uspio sam uloviti neki tempo koji bi mi trebao odgovarati do kraja . Gužva se polako razrijedila i mogao sam se usredotočiti napokon samo na svoje trčanje . Pokušavao sam držati priključak sa Irenom i Danijelom . Do četvrtog kilometra je staza bila valovita sa laganim uzbrdicama i nizbrdicama , a onda je uslijedio dosta oštar uspon kod Umbrele do hotela Park . Tempo mi je prilično pao . Nizbrdicu do svjetionika sam iskoristio da dođem malo do daha , a onda lagani uspod , ravno oko Histrie te završni kratki i oštri uspon iznad teniskih terena . Još petsto metara do cilja . Teško je , ali uspijevam produžiti korak prema nizbrdici koja vodi prema cilju . Prije nizbrdice vidim kćerku sa unukom kako čekaju da prođem i navijaju . " Ajmo nono " . Mahnem im u prolazu i krenem prema cilju . Iza sebe čujem nečije korake i teško disanje kako se približvaju . E nećete baš sad , promislim i ubrzam koliko god sam još mogao . Uspio sam ih ostaviti iza sebe . Uletio sam u cilj i krenuo polako nazad ususret Miri usput hvatajući zrak . Trebalo mi je par minuta da dođem k sebi . Lagano sam krenuo ususret trkačima koji su pristizali . Zanimljivo je pratiti ih kako se trse i muče za svaku poziciju iz perspektive nekog tko je to upravo ostavio iza sebe . Na nekih petsto metara od cilja dočekao sam Miru . Upravo je prošla zadnju uzbrdicu , ali vidim da još uvijek savim dobro drži svoj tempo . Pridružujem joj se . Kaže da je ok . Znam da ne može povećati ritam , pa joj savjetujem da malo produži korak i da malo više radi rukama . Na nizbrdici još uspijeva malo ubrzati i ulazi u cilj . Kad je malo došla do daha , kaže da joj nije bila teška utrka . Super .
Nakon što smo se presvukli , odlazimo do platoa sa hranom i pićem . Pizze , kolači , voće , pive ... Svega u izobilju . Malo se družimo uz klopu i pivo . A vrijeme kao izmišljeno . Organizatorima svaka čast . Sve je bilo odlično organizirano i ničeg nije falilo .
utorak, 21. veljače 2017.
Život na dar
Ove nedjelje se otrčala humanitarna utrka " Život na dar " na gornjem Kamenjaku kod Preanture . Utrka je organizirana u svrhu promicanja svijesti kod ljudi o važnosti doniranja organa za spašavanje ljudskih života . Startnina za utrku se nije plaćala , već je svatko tko je htio mogao dati novčani prilog za edukaciju studenata medicine koji će raditi na promicanju davanja organa po školama .
Sama utrka se odvijala po predivnom krajoliku Gornjeg Kamenjaka u dužini nešto manjoj od četiri kilometara . Dobra promiđba po lokalnim medijima i putem društvenih mreža pridonijeli su velikom odazivu ljudi koji su tog nedjeljnog jutra došli do Premanture . Svemu tome je kumovalo i predivno sunčano vrijeme tog dana . U samoj utrci je učestvovalo 260 trkača , a sa prijavljenim hodačima brojka se popela na preko 400 učesnika . Bilo je tu ljudi svih generacija , od male djece do starijih ljudi koji su prošli stazu i usput mogli uživati u predivnom pogledu koji je obuhvaćao područje južne Istre od Pule preko medulinskog akvatorija pa sve do Velebita u daljini , a na drugoj strani brda pogled na uvalu Valun .
S obzirom na humanitarni karakter utrke atmosvera je bila opuštena . Veliki broj trkača je dotrčao od Pule i iskoristio utrku kao dio treninga dužine . Tomica je dotrčao čak iz Šišana . Normalno za nazad opet trčeći . Ja sam došao na utrku sa suprugom tako da smo stigli autom , jer bi njoj ipak to bilo previše trčanja od kuće i nazad ( oko 30 km ) . Zato sam utrku otrčao za ozbiljno . Sam start se prilično odgodio zbog velikog broja pristiglih učesnika . Mislio sam krenuti dosta brzo , ali prvih dvijestotinjak metara sam uglavnom morao dosta paziti i izbjegavati ove spore koji su stali ispred na startu . Nakon toga se kolona malo izdužila pa se moglo trčati po nekom svom željenom tempu . S obzirom da sam se prilično ohladio čekajući start , trebao sam otrčati gotovo cijeli kilometar dok nisam napokon došao do daha i uspio uhvatiti neki željeni ritam .Negdje na polovici staze odlučio sam se držati jedne mlade triatlonke koja je trčala sa ocem u tempu koji je bio taman negdje na gornjoj granici mojih trenutačnih mogućnosti . Put je vodio blagom uzbrdicom prema Premanturi . Pri vrhu sam malo ubrzao korak i prešao ispred mojih triatlonaca , ali su me sa lakoćom pratili i kad smo stigli do zadnjih stotinjak metara samo su ubrzali u sprint koji nisam mogao pratiti . Kad sam došao do daha pogledao sam na vrijeme . Tempo utrke 4:29 . S obzirom na konfiguraciju staze super . Vratio sam se uz stazu i ispratio suprugu do cilja . I ona je otrčala dobar tempo 5:31. Kad smo malo došli k sebi , krenuli smo prema Safari baru na južnom Kamenjaku kako bi odradili ipak neku dužinu . Sve skupa sa utrkom 14 km . Zadovoljni . Lijepo provedeno jutro . Nakon ručka naprosto nam je bilo žao provesti ovako lijepi dan doma , pa smo uzeli Neru i otpješačili još nekih 4-5 km uz more . Od umora ni traga , jedino stalna žeđ ,ali je pivo to lako riješilo . Savršen dan .
Sama utrka se odvijala po predivnom krajoliku Gornjeg Kamenjaka u dužini nešto manjoj od četiri kilometara . Dobra promiđba po lokalnim medijima i putem društvenih mreža pridonijeli su velikom odazivu ljudi koji su tog nedjeljnog jutra došli do Premanture . Svemu tome je kumovalo i predivno sunčano vrijeme tog dana . U samoj utrci je učestvovalo 260 trkača , a sa prijavljenim hodačima brojka se popela na preko 400 učesnika . Bilo je tu ljudi svih generacija , od male djece do starijih ljudi koji su prošli stazu i usput mogli uživati u predivnom pogledu koji je obuhvaćao područje južne Istre od Pule preko medulinskog akvatorija pa sve do Velebita u daljini , a na drugoj strani brda pogled na uvalu Valun .
S obzirom na humanitarni karakter utrke atmosvera je bila opuštena . Veliki broj trkača je dotrčao od Pule i iskoristio utrku kao dio treninga dužine . Tomica je dotrčao čak iz Šišana . Normalno za nazad opet trčeći . Ja sam došao na utrku sa suprugom tako da smo stigli autom , jer bi njoj ipak to bilo previše trčanja od kuće i nazad ( oko 30 km ) . Zato sam utrku otrčao za ozbiljno . Sam start se prilično odgodio zbog velikog broja pristiglih učesnika . Mislio sam krenuti dosta brzo , ali prvih dvijestotinjak metara sam uglavnom morao dosta paziti i izbjegavati ove spore koji su stali ispred na startu . Nakon toga se kolona malo izdužila pa se moglo trčati po nekom svom željenom tempu . S obzirom da sam se prilično ohladio čekajući start , trebao sam otrčati gotovo cijeli kilometar dok nisam napokon došao do daha i uspio uhvatiti neki željeni ritam .Negdje na polovici staze odlučio sam se držati jedne mlade triatlonke koja je trčala sa ocem u tempu koji je bio taman negdje na gornjoj granici mojih trenutačnih mogućnosti . Put je vodio blagom uzbrdicom prema Premanturi . Pri vrhu sam malo ubrzao korak i prešao ispred mojih triatlonaca , ali su me sa lakoćom pratili i kad smo stigli do zadnjih stotinjak metara samo su ubrzali u sprint koji nisam mogao pratiti . Kad sam došao do daha pogledao sam na vrijeme . Tempo utrke 4:29 . S obzirom na konfiguraciju staze super . Vratio sam se uz stazu i ispratio suprugu do cilja . I ona je otrčala dobar tempo 5:31. Kad smo malo došli k sebi , krenuli smo prema Safari baru na južnom Kamenjaku kako bi odradili ipak neku dužinu . Sve skupa sa utrkom 14 km . Zadovoljni . Lijepo provedeno jutro . Nakon ručka naprosto nam je bilo žao provesti ovako lijepi dan doma , pa smo uzeli Neru i otpješačili još nekih 4-5 km uz more . Od umora ni traga , jedino stalna žeđ ,ali je pivo to lako riješilo . Savršen dan .
ponedjeljak, 20. veljače 2017.
Promjenjljivo raspoloženje
Prvi tjedan nakon viroze je počeo obećavajuće . Vrijeme se opet stabiliziralo , ja sam se osjećao opet dobro i treninzi su se opet mogli vratiti u normalu . Međutim presing na poslu , produženi rad i evo frke sa vremenom za trening . Kad bi napokon bio slobodan već je bilo kasno za klupski trening na stadionu , pa sam iduća dva tjedna odradio kasno navečer uglavnom na Lungomaru ili Verudeli . Našlo se tu nešto uzbrdica , malo fartleka i laganog trčanja . Sve je to ok , naročito za brzo vraćanje u formu nakon viroze . Međutim u ovo vrijeme sam već trebao raditi malo jače intervalne treninge i tempo dionice . Ali šta je , tu je . U hodu prilagođavam program priprema novonastaloj situaciji i opet nekako hvatam zalet sa treninzima . Raspoloženje raste , ali ne za dugo . Taman kad trčanje postaje opet lako i zabavno , evo nezgode . Počinjem osjećati tupu bol u prednjem djelu stopala odmah kod prstiju .Ne smeta mi kod samog trčanja jer je sama bol podnošljiva , ali ipak traje sve skupa već dva tjedna . Jutro nakon trčanja osjećam tupu bol kod hodanja , a kad se malo razgibam gotovo nestane . Nakon slijedećeg treninga opet isto . Primijetio sam da mi je i gležanj malo natekao . Pretpostavljam da je to zbog previše trčanja po asvaltu , ali nažalost to je neminovno po zimi jer zbog kratkog dana ne stignem trčati po šumi . No dobro , dani se polako produžuju pa ću moći malo više u Šijanu po donekle mekšoj podlozi . Još da prođe utrka zimske lige u Puli , pa ću otići do fizioterapeuta Marjana nek malo pogleda o čemu se radi . Desetak dana ću malo lakše trenirati , pa će valjda sve biti ok . A onda pripreme za Zadar i Wings for life u svibnju .
ponedjeljak, 6. veljače 2017.
Temperatura
Sve što je lijepo obično kratko traje . Tako je i ovaj puta nakon razdoblja lijepog vremena , taman kad se navikneš i misliš da bi moglo potrajati naglo došlo do promjene . Tmurni oblaci su prekrili nebo , vlaga se navukla u sve živo i nije dugo trebalo da krene i kiša . Taman smo završavali trening u utorak navečer kad je krenulo sipati . Na poslu kao što sam i rekao već u srijedu pola kancelarije je hripalo i bilo pod temperaturom . Pa ti sad ostani zdrav . Normalno navečer 37,8 temperature . Ono što je bilo utješno je da nisam ni kašljao , ni šmrcao , a nije me ništa ni boljelo . Samo sam imao osjećaj da mi je glava kao balon , a oči su mi bile sjajne i crvene kao albino zecu . Drugi dan temperatura je pala , ali je onaj osjećaj slabine i mučnine i dalje bio prisutan . Uglavnom da ne duljim , ništa od trčanja . Tako je bilo do nedjelje kad sam se napokon opet osjećao normalno . Prognoza je bila da će kišiti tek popodne . Ujutro se napokon pokazalo i sunce . Čim smo to vidjeli odmah smo ja i supruga odlučili preskočiti doručak i zaletit se do lungomara i odraditi trening prije kiše . Dok smo se skidali kod auta već su se počeli skupljati crni oblaci . Najprije smo krenuli lagano do Stoje za zagrijavanje . Na povratku smo stali kod auta i skinuli još odjeće jer je bilo dosta toplo . Na putu prema Verudeli svako toliko bi sreli kojeg trkača , a i šetača je bilo poprilično . Svi su iskoristili mali predah između dviju kiša za malo protegnuti noge na sviježem zraku . Malo sam ubrzao tempo , ali ona viroza ili već šta je bilo je očito ostavilo traga jer sam pri kraju treninga osjećao malo više umora nego inače . Ali osjećaj zadovoljstva na kraju je bio velik . Uspio sam odraditi malo skraćenu dužinu od 16 km točno na vrijeme . Taman sam se presvukao i pokrenuo auto kad je počelo opet kišiti . Mrzim zimu .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)