nedjelja, 15. ožujka 2020.

A šta da radim

      Sad je i potvrđeno . Otkazane su obje utrke na koje sam planirao trčati ovog proljeća . Ustvari  " Wings for life " je otkazan , dok je  " Istrski maraton "  prebacio  termin održavanja na 11.10. Nadam se da će do tad ovaj jebeni virus ostat samo ružna uspomena . Uglavnom datum je idealan za trening trčanje prateći  Miru na njenom prvom polumaratonu . Time si ispunjavam želju da joj budem podrška na njenom debiju  , a bez da žalim za nekim ganjanjem rezultata . Dva je tjedna do ljubljanskog maratona  i lagano trčanje mi savršeno odgovara .
     Uglavnom sad imam i popunjen kalendar što se trčanja tiče do kraja godine . Plitvice ću ove godine preskočiti , kako bi  mogao na vrijeme početi sa pripremama za kraj ljeta i jesen . Dakle 30.08. polumaraton u Subotici , 11.10. polumaraton u Ankaranu i 25.10. najvjerojatnije maraton u Ljubljani .
     I sad ostaje pitanje iz naslova . Šta raditi sljedeća dva mjeseca . Nema utrka i svi programi treninga padaju u vodu . U nedostatku stimulansa za jačim treninzima , ostaje nam trčanje za gušt . Opušteno  , nesputano , laganini . U dobrom društvu uz ugodan tempo i malo čakule , čista uživancija . Trebalo bi iskoristiti i za istraživanje novih terena za trening , možda i malo dalje od samog grada . Nedjeljom bi se mogao uklopiti neki kratki izletić do neke lijepe staze u prirodi , čisto malo za promjenu . Aktivno , a opet opušteno . Nešto ćemo već smisliti .

    Naslov posta ( u nedostatku inspiracije ) je po pjesmi grupe Azra " A šta da radim "sa njihove prve singl ploče iz 1979 . godine .

srijeda, 11. ožujka 2020.

Puste želje

    Svakim danom koji prolazi sve su veći izgledi da će mi svi planovi u vezi proljetnih takmičenja pasti u vodu . Izgleda da mi jednostavno nisu suđeni . Prošle godine zbog ozljede i viroze mi je otpao zagrebački proljetni polumaraton za koji sam se spremao sa velikim očekivanjima . Ove godine sve je opet teklo idealno do ozljede . Nakon punih četiri tjedna lakšeg treninga na kraju ipak odustajem od ganjanja rezultata . Ozljeda još nije skroz prošla i smeta taman toliko da ne mogu trčati punom snagom . Uostalom forma je toliko pala da nema smisla ni pokušavati . I taman kad sam definitivno odlučio pratiti Miru u njenom prvom polumaratonu opet problemi . Ovog puta je za rušenje planova zaslužna pojava korona-virusa . Ono što je na početku izgledalo kao lokalna epidemija tamo negdje daleko , odjednom je preraslo u globalnu pandemiju . Glavno žarište je tu blizu nas , a vrhunac i kraj se ni ne naziru još . Mjere za suzbijanje zaraze su sve strože . Zatvaraju se granice , škole , vrtići , uvode se mjere izolacije i karantene .Ograničava se kretanje , otkazuju sve manifestacije i zabranjuju se masovni skupovi . Kao u nekom filmu znanstvene fantastike . U takvom ozračju sve je izvjesnije da se stanje neće tako skoro smiriti i da će najvjerojetnije otkazati Istrski maraton , a možda čak i Wings for life . Dakle sve moguće varijante  planova ostaju i ovog proljeća samo puste želje .

četvrtak, 5. ožujka 2020.

Pulski maraton - lud , zbunjen , normalan ?

  Nakon dugog premišljenja pala je i konačna odluka što se tiče utrka do ljeta . 21 km na Istrskom martonu , Wings for life u Zadru i najvjerojatnije 21 km na Plitvičkom maratonu . Ankaran i Zadar su već uplaćeni , a sve sam bliže i trčanju u Plitvicama . I sad kad sam riješio skoro sve dileme za prvi dio godine , lagano sam počeo vrtiti sve mogućnosti za kraj ljeta i jesen . Glavni orijentir je kao i uvijek Ljubljana . To se ne propušta , jedino je pitanje 21 ili 42 km . Od toga ovisi i plan priprema . Sve ostalo se podređuje tome . Tako treba uklopiti i subotički polumaraton koji je po terminu 8 tjedana prije Ljubljane . Ako napravim odmor nakon Plitvica , bojim se da se neću dovoljno dobro spremiti do Subotice . Trebat će dobro promisliti kod sastavljanja plana priprema .
   I dok sam tako vrtio sve što se nudi do jeseni , pogled mi je pao i na raspis za 2.Pula- marathon . Termin mi nikako ne odgovara , ali obzirom da je to ipak naša domaća utrka osjećam dosta veliko žaljenje što neću nastupiti na njoj . I dok čitam raspis  naprosto ne mogu vjerovati onome što piše . Odmah sam se sjetio naslova bosanske humoristične serije " Lud , zbunjen , normalan " .  Ja sam svakako prilično zbunjen nakon što sam pročitao satnicu odvijanja same manifestacije , a organizatori su bili ludo hrabri kad su je tako složili .  Za razliku od prošle godine sve utrke su ugurane u jedno predvečerje . Očito je želja bila da se čim manje zatvara promet u gradu i da se cijelo vrijeme trajanja maratona nešto događa oko same Arene . Međutim to zahtijeva vrlo preciznu i usklađenu organizaciju  , velik broj ljudi i potrebnu logistiku , a po viđenom prijašnjih godina to će biti teško postić . Općenito mislim da su već prošle godine organizatori zagrizli u preveliki zalogaj . Prve dvije godine trčala se utrka od 10 km , a u trećoj i četvrtoj pridodala se utrka na 5 km . Svake godine bilo je priličnih propusta u organizaciji utrke , ali bi se organizatori potrudili to ispraviti za slijedeću utrku , na kojoj bi opet nešto drugo zabrljali .  Onda su za petu godinu odlučili sve to proširiti i to ni manje ni više nego polumaratonom i maratonom . Ljubitelji trčanja su bili oduševljeni što su dočekali i takve utrke u svom gradu . Hvale vrijedan pokušaj koji se nažalost pokazao i prezahtjevan . Građani su slabo i kasno obaviješteni o utrci , zatvorenim cestama i alternativnim putevima u prometu , što je dovelo do prometnog kaosa te vrlo negativnih reakcija i komentara . Što se samih utrka polumaratona i maratona tiče veliki je propust i pomalo sramotna činjenica da nije bilo proglašanja i plasmana po starosnim kategorijama . Ali ok , kažu da se prvi mačići bacaju u vodu ( prilično morbidna izreka ) , pa se nadam da će ove godine sve to bolje ispasti . Ipak bojim se da bi ispred same Arene moglo biti velikih problema jer će trebati puno bolje ograditi koridore za start utrka , koridore za prilaz ulazu u Arenu prema cilju , te koridor za one koji kreću u drugi krug za maraton . Umjesto traka trebalo bi postaviti metalne ograde zbog nekulturnih prolaznika koji ometaju trkače svojim kretanjem preko staze . Druga stvar koja mi nikako nije jasna je vrijeme održavanja utrka polumaratona i maratona i to zbog djela staze koji vodi od uvale Valovine pored Muzila prema tvornici cementa , a koja je većim djelom skroz neosvijetljena . Start utrke maratona je u 17 sati , a polumaratona u 18 sati . Po toj satnici prvi polumaratonci bi trebali ulaziti u cilj približno oko 19:15 , a maratonci oko 19:45 . S obzirom da taj dan sunce zalazi u 19:07 ( lako za provjeriti ) jasno je da će većina polumaratonaca i svi maratonci najmanje kilometar i po bauljati po mraku ( maratonci dva puta ) . Trčao sam prije dvije godine sa društvom iz kluba onuda po mraku i unatoč jake mjesečine jedva smo nazirali cestu po kojoj se trčalo , a trčati utrku po tim uvjetima bi bilo suludo . Da nebi pričao na pamet , večeras sam nakon treninga prošao autom tim putem provjeriti da se nije nešto u međuvremeno promjenilo . Uzalud , sve je isto kao i onda . Mrak kao u kanalu od maneštre . Čisto sumnjam da je netko o tome razmišljao dok je sastavljao raspored satnice . A još manje vjerujem da će grad provesti javnu rasvjetu na toj dionici samo zbog jedne utrke , tako da mi se sve više čini da će ove godine organizacijski šlamperaj dosegnuti svoj vrhunac . Iskreno se nadam da se varam i da će na kraju sve proći kako treba , ali bojim se da su to sve samo puste želje .