Pulska x-ica

    Još malo i stiže vrhunac priprema za Ljubljanu . Osjećam kako se forma približava nekom željenom nivou . Napokon je i vrijeme poslužilo , tako da treninzi idu bez poteškoća . Dužine trčim u zadnje vrijeme u tempu maratona . Nekako mi ide lakše nego sporijim tempom , a i dobro je navikavati se na tempo kojim ću krenuti na maraton . Prošle subote sam u kalendar priprema ubacio gradsku utrku od deset kilometara " Pulska x-ica" . Dobro mi je poslužila kao provjera trenutačne forme . Nisam imao nikakvih očekivanja što se tiče rezultata , jer sam dan utrke dočekao umoran ko pas . Naime u namjeri da završim obnovu krova kantinice u vrtu prije prognozirane kiše , nekoliko dana sam poslije posla radio do mraka . Nosi , diži , pili  ... grede , ploče , crijepovi ...Uglavnom i u subotu sam do ručka radio na krovu . Nakon ručka osjećao sam se baš umorno . Otišao sam leći nekih pola sata , što inače nije moj običaj i za divno čudo kad sam se ustao i istuširao više nisam osjećao nikakav umor .
  Spremili smo se i krenuli prema Areni . Mira je odlučila preskočiti utrku , jer je dugo pauzirala zbog ozljede , tako da je povela unuke da navijaju za nonića . Ispred Arene se skupilo začuđujuće puno ljudi . Osim trkača , trkačica i njihovih navijača , grad je bio pun ljudi koji su došli zbog " vizualia festivala " .tako da je bio prekrasan ambijent za trčanje . Start je bio ispred amfiteatra . Malo sam se bojao krkljanca zbog uske ceste prvih par stotina metara do Punte , pa sam odmah krenuo brzo pazeći da me netko ne saplete u toj gužvi . Nakon kružnog toka na skretanju prema mlinu našao sam se na začelju izdužene kolone bržih trkača i onih koji su se malo precijenili pa su malo po malo počeli posustajati . Prvi kilometar sam pretrčao za 4:12 što je za mene malo prebrzo , pa sam malo usporio i držao se oko 4:25 . Naišao sam usput na Kristijana koji je držao sličan tempo i odlučio ga pratiti dok mogu ( ipak je on malo brži ) . Tako je bilo do rive kad smo skrenuli uz željezničku stanicu do okreta ispod Tivolia . Nakon petog kilometra mi je tempo malo pao , ali još sam se držao grupice "pulsovaca" . Na rivi je bilo jako puno ljudi koji su bodrili trkače glasnim navijanjem . Nakon okreta imao sam priliku vidjeti one koji su trčali iza mene i procijeniti  koliko zaostaju . Kilometar nakon okreta još su nailazilia iz suprotnog smjera . Tu i tamo neko poznato lice . Evo ga i legendarni Bepo koji se i u 84. godini ne predaje . Iza njega je još uvijek popriličan broj onih puno mlađih koji ga ne mogu pratit . Nakon šestog kilometra tempo mi je pao na 4:40 . Grupica koju sam do sad pratio polako je odmicala i ostao sam sam dvadesetak metara iza njih . Do foruma je to već bilo i preko pedeset metara . Polako su me počeli prelaziti poneki koji su očito bolje rasporedili svoj tempo trčanja . Kod kazališta me prešao Raul iz kluba  , a kod Portarate Antonio . Lagano su odmicali uz đardine . Ispred Zerostrasse tunela Ivan , Slaven i Ozi bodre . Pozdravljam i ulazim u tunel . Gotovo je . Sad kad izađemo slijedi nizbrdica i zadnji uspon  prema cilju u Areni . Na nizbrdici pokušavam što više ubrzati . Više se nema šta štediti . Tih tristo -četirsto metara odlučujem ići maksimalno i ne dopustiti nikome da me pretrči . Puno ljudi navija glasno i stvara divan štimung . Uočavam i Miru sa unucima ispred tunela .Iris i Noa viču "nono , nono " dok me Mira pokušava uslikati . Mahnem i utrčavam u tunel iza kojeg slijedi kratak uspon i ulazak u cilj . Dok dolazim do daha bacam pogled na sat . Prosječni tempo 4:34 . I više nego zadovoljan idem po pivo . Stiže i Mira sa klincima . Malo sa njima razmjenjujem dojmove sa utrke , pa mi Mira predaje ruksak i odlazi jer klincima se spava . Ja se istežem i presvlačim dok čekam proglašenje .
   Što se tiče same utrke , ove godine moram pohvaliti organizatore . Jedina zamjerka koju imam je što se tiče čipova za vrijeme , koji su ove godine bili izuzetno loše kvalitete , pa je najmanje pedesetak trkača bilo bez plasmana jer im nije registriralo ulazak u cilj . Kasnijom provjerom video snimke to su donekle ispravili , ali ipak je to veliki lapsus . Za pohvaliti je što su odmah oučili i priznali grešku , ispričali se i obečali ispraviti to za iduću godinu. Kad se sve skupa sabere utrka je ipak odlično organizirana . Termin je idealan , a suradnja sa festivalom vizualije je pun pogodak , jer je prisustvovalo puno ljudi i atmosfera je bila odlična . Startni paket je vrlo bogat uz prihvatljiva startnina . Uglavnom sve predispozicije da iduće godine bude još veći interes za učestvovanje .

Patike , tenisice ...obuća za trčanje

        Patike ili tenisice . Za vrijeme bivše države bilo je svejedno . Koristio se i jedan i drugi izraz . Uspostavom hrvatske države normalno je da se počelo sa korištenjem standardnog hrvatskog književnog jezika u javnom životu . I kako to obično biva u pokušaju čišćenja od nepoćudnih riječi dolazi do smiješnih situacija sa izmišljanjem nakaradnih izraza za neke stvari ( npr. zrakomlat itd.). Sva sreća da je većina toga ostalo samo na prijedlogu . Što se tiče patika ili tenisica tu se nije pokušalo izmisliti novu riječ , već se opredijelilo za riječ "tenisica" . Patika se odbacila pod obrazloženjem da je to turcizam tj.posuđenica od turske riječi patik što označava papuču . Sve bi držalo vodu kad u hrvatskom književnom jeziku ( i u svakodnevnom korištenju ) nebi bilo brdo tuđica pa i turcizma ( npr. dućan , sat , čarape , pamuk , limun , majmun , sapun ,bubreg , boje ...) . Uostalom riječ tenisica isto tako može biti upitna iz više razloga . Riječ tenis nije hrvatska riječ , već dolazi iz francuskog i engleskog jezika . Osim toga označava sasvim određeni sport . Iz toga proizlazi da bi tenisice trebali zvati sasvim određeni tip sportske obuće za igranje tog sporta . I to bi bilo u redu . Ali onda dolazimo do prilično  blesavih i jednostavno nespojivih izraza poput tenisica za trčanje , za košarku , mali nogomet itd. Čudno da nisu izmislili neki blesavi izraz koji bi barem bolje odgovarao obući za trčanje npr. trkalice ili trčalice . I kako mi je osobno ( a drugi kako žele )" tenisica za trčanje" blesav izraz , ja ću i dalje koristiti riječ patika . I tako dolazimo  napokon do onog bitnog što sam želio kazati .                                                                                                 Jučer sam nakon duge potrage kupio nove patike . Adidas  " supernova M" . Potraga je bila duga iz više razloga . Prvi i osnovni razlog je cijena . Najkvalitetniji modeli od svih poznatih marki  se kreću u rasponu od 900-1400 kuna što je prilično skupo . Zbog toga pokušavam ubosti vrijeme kad neki dućani stave popust na takve artikle . Tako npr. Adidas shop zna stavit u nekoliko navrata godišnje popust i do 40 % , kad trebaju stići novi modeli . Onda treba biti brz i kupiti po povoljnoj cijeni . Prije dvije godine sam tako kupio sebi svoje prve prave patike za trčanje , a prošle godine supruzi i kćerki . Još kad se to podijeli na nekoliko rata preko kartice ispada jako povoljno . Ove godine sam međutim promašio za par dana pa nije više bilo mojeg broja . Pokušao sam i preko web prodaje od nekoliko dućana koji imaju svoje dućane u Puli , ali isto nije bilo baš ništa prihvatljivo . Uostalom ne volim naručivati takve stvari na neviđeno . Svake godine isti modeli od gotovo svih proizvođača se toliko mijenjaju , da ponekad ostane isti samo naziv modela . Pa onda ti pokušaj opet kupiti model koji ti odgovara od ranije . Nema šanse .Zato ja volim kad kupujem lijepo izvrtit u ruci svaku patiku , opipati , savinuti , obuti i nagaziti dok me ne uvjeri da je baš ona ta koja meni paše . I zato mi idu na živce trgovine koje nemaju sve modele na skladištu , već se treba naručiti preko weba . Pa onda idi nekoliko puta u trgovinu i još ako na kraju ne odgovaraju ...Ne hvala .
   Uglavnom već sam izgubio svaku nadu da ću na vrijeme uspjeti kupiti nove patike , tako da ih stignem malo razgaziti prije maratona u Ljubljani kad sam se sjetio  Intersporta . Tamo nisam bio već dugo , a uostalom nikad nisam tamo naišao na neki veći popust . Ali ajde , ništa me ne košta proć i vidjeti .Odem ja tamo kad ono  akcija povodom Zagreb maratona i nađem ja ono što mi paše . Popust 30 % . Wow , probam ih ja , sve paše . Pitam prodavačicu koliko ih još imaju kako bih eventualno još negdje pogledao , kad ono zadnji broj . Uzimam . Sad sam neko vrijeme miran po tom pitanju .

Uranila jesen

  Nažalost , nakon cijelog niza nevera koje su zahvatile naše područje u zadnjih par tjedana , karig za kraj je stigao u vidu obilatih  kiša . Temperatura je prilično pala i čim sunce zađe bude prilično prohladno  vani . Kupanju je definitivno odzvonilo , a iako je kalendarski još ljeto jesen je pomalo već nastupila . Vremenske prognoze predviđaju pad temperature i kišu gotovo svaki dan  . Sad je već problem sa terminima za trening , a slijedi najvažniji dio priprema za maraton u Ljubljani . Recimo danas je po planu bio trening dužine od 30 km koji traje nešto manje od 3 sata . Jučer gledam prognozu , a ono daju kišu cijeli dan . Ponedjeljak kiša , utorak kiša , a ni slijedeći dani nisu baš ohrabrujući . Ako ne odradim u nedjelju zadanu dužinu , tokom tjedna je to već problem , a i poremetim cijeli plan treninga . A za maraton je trening dužine možda i najvažniji .
   Ništa . Ujutro još iz kreveta čujem kako rominja kiša pa nastavljam spavati . Barem ću se pošteno naspavati . Oko osam se dižem , a vani naravno kiša . Doručkujem lagano i svako toliko provjeravam stanje vani . Bez promjena . Oko jedanaist sati već planiram kako promjeniti trening za idući tjedan , kad ono kiša napokon popušta i čak se malo kao razvedrava . Na brzinu se presvlačim i krećem . Nisam pošteno ni skrenuo u drugu ulicu , a već se opet naoblačilo . Kako je velika južina odmah mi je toplo i teško za trčanje zbog velike sparine .
 Prolazim rivu , pokraj Uljanika  i skrećem na bulevar kad počinje lagano kap po kap opet kišiti . Idem dalje jer mi to ne smeta . Tempo sasvim dobar . Iako mi se čini da sam spor i težak , sat pokazuje konstantno oko 5:15 . Očito je forma jako dobra i to se vidi po tempu koji mi je sad uobičajen na treninzima dužine . Pokušavam se čim više držati tog tempa kako bih se navikao na takvo trčanje , jer je to moj ciljani tempo za maraton . Na uzbrdici pokraj cementare prema Muzilu kiša pojačava i sad više nije baš ugodno . Sad je kasno za odustati pa nastavljam . Prolazim uzbrdicu i počinjem se spuštati prema uvali Valovine . Tu sam već na udaru jakog juga , pa sad osim kiše i vjetar prilično smeta jer sam već prilično mokar . Dok gledam prema moru koje se pjeni od valova koji udaraju u stijene kroz mozak mi prolazi refren pjesme TBF-a " malo san maka ".
Zbilja moram biti malo "maknut" kad po tom vremenu umjesto doma na suhom ja trčim i riskiram neku upalu . I tako dok sam u sebi pjevušio " malo  sam , malo sam maka " u daljini sam primijetio dvoje trkača kako mi se približavaju .Pogledam malo bolje i ubrzo prepoznajem bračni par Irenu i Danijela Šajatovića . Wow , znači nisam jedini koji sam "maka" .Par minuta sam stao i popričao sa meni vrlo prijaznim i dragim kolegama . Oni su pri kraju treninga ( 30 km ) što znači da su počeli po kiši . Pozdravljamo se i nastavljam sad već dobro raspoložen .Ako nije njima smetalo vrijeme , zašto bi meni  . Koraci postaju sve lakši i opet trčim s užitkom . Prelazim uzbrdicu na Stoji i spuštam se na Lungomare . Uživam jer nema nikakvog prometa . Sva cesta samo za mene . Tišinu remeti samo huk podivljalog mora , dok ujednačenim tempom grabim prema uzbrdici iznad Valsalina .Dok si rekao keks i već sam na južnom bulevaru .Kiša sad još pojačava . Stižem do Bunarine i pravim dva kruga oko Histrije . Garmin pokazuje 17,5 km . Ulijećem u kafić i sa malo vode uzimam energetski gel . Odmh nastavljam dalje praćen začuđenim pogledima gostiju kafića . Krećem nazad istim putem . Uspijevam održavati više manje isti tempo bez naročitog naprezanja . Na kratkoj , ali strmoj uzbrdici prema Muzilu osjećam lagani umor u nogama . Nema veze od sad nadalje je samo nizbrdo i ravno . Na nizbrdici još malo ubzravam . Kiša je ovdje najobilnija . Bujice vode se slijevaju uz rub ceste , a ja sam mokar ko miš . Osjećam težinu majice koja mi se lijepi na prsima i mokri uložak u patikama kako šljapka pri svakom koraku . Zadnji kilometar malo usporavam i završavam malo prije kuće sa pretrčanih 30 km . Skroz mokar , ali zadovoljan . Odradio sam zacrtano i sad mogu mirnije planirati daljne treninge . Odmah na ulazu u kuću skidam sve sa sebe , lagano se istežem i ulijećem pod topli tuš .