utorak, 21. studenoga 2017.

Opušteno

  Treći tjedan nakon maratona je upravo završio i sa njim i oporavak . U prvom tjednu sam tek u četvrtak otrčao  5 km lagano na stadionu u društvu razmjenjujući dojmove sa utrke . U nedjelju sam se odlučio na lagano rastčavanje prateći Miru na prvom kolu zimske lige . Medulin se ipak ne propušta . Ostala dva tjedna sam uglavnom odrađivao u nešto lakšem tempu maratona . Sad se mogu opet pomalo vratiti normalnom treningu .
   Što se tiče otrčanog maratona , sad kad su se malo slegli dojmovi mogu  napraviti objektivniju analizu same utrke . Ove godine sam si za jedini cilj postavio rezultat ispod 4 sata . Tome je bio prilagođen i program priprema koje su krenule još krajem šestog mjeseca . Na kraju je cilj i postignut . Otrčao sam 19 i pol minute brže nego prošle godine i obilato nadmašio zadanu vremensku granicu .Kad malo proanaiiziram prošlogodišnje pripreme i utrku sa ovogodišnjom neki se zaključci nameću sami po sebi .
   Prva i osnovna razlika su pripreme . Iako su prošlogodišnje bile duže , tijekom ključnog dijela priprema spopale su me neke ozljede koje su me omele i navele da korigiram plan priprema i u utrku krenem ipak nedovoljno pripremljen za ciljeve koje sam si postavio . Naročito je do izražaja došlo manjak dužinskih treninga , koji se očitovao kroz velik pad tempa u drugom dijelu utrke . Kako su ozljede ( trbušni zid i vanjska strana koljena ) bile uglavnom posljedica zanemarivanja vježbi za jačanje trupa , odlučio sam na kraju svakog treninga ubaciti upravo seriju takvih vježbi . To je doprinijelo tome da sam ovogodišnje pripreme uspio odraditi u potpunosti prema zamišljenom planu priprema . Što se tiče dužinskih treninga ovaj puta sam zadnja dva mjeseca odradio u tempu maratona kako bi se što više naviknuo na taj tempo .
   Drugi faktor koji je imao utjecaj na ovogodišnji rezultat je svakako iskustvo sa prošlogodišnje utrke i drugačije postavljeni ciljevi . Dok sam se prošle godine malo pribojavao same utrke i onog što me može zadesiti nakon tridesetog kilometra , ove godine sam u utrku ušao prilično samouvjereno . Znao sam stazu i dobro sam pripremljen tako da se nisam bojao nikakvih demona ni zidova kad postane teško . Osim toga dok sam prvi maraton trčao sa glavnim ciljem da završim utrku i samim time možda nesvijesno trčao malo previše kompromisno na sigurno , ove godine sam trčao sa jedinim ciljem da otrčim ispod 4 sata tako da sam otrčao bez ikakvih kočnica i do daske .
   Nakon svega mogu zaključit da ostaje još prostora za poboljšati ovaj rezultat , jer prema nekim kontrolnim utrkama tijekom priprema , prema Jack Daniel-sonovim tablicama tempo za maratonsku utrku odgovara onom što sam ga držao do polovice utrke . Kako mi je nakon toga pao toliko da sam završio desetak minuta sporije od njihove procijene , mislim da imam dosta rezerve  za poboljšanje kroz malo dorađenije treninge dužine .
   Sad kad je oporavak završio , ostaje za odrediti ciljane utrke tijekom proljeća i prema tome napraviti novi plan .

četvrtak, 9. studenoga 2017.

Ljubljanski maraton - naplata duga

  Prošle godine nakon godine i pol treniranja i takmičenja na kraćim dužinama odvažio sam se prihvatiti izazov nastupa na kraljici svih utrka , tom svetom gralu atletike - maratonu . Pripremama sam pristupio sa dužnim strahopoštovanjem . Program je predviđao 22 tjedna treninga  koje nisam zbog nekih sitnijih ozljeda uspio odraditi u potpunosti . Mislim , a to se na utrci i pokazalo , da mi je falilo još malo dužinskih treninga . Pročitao sam sve članke vezane za iskustva sa maratonskih utrka na koje sam naišao , a naravno izdavio sa pitanjima i sve kolege trkače koji su već otrčali maraton . Pred samu utrku postavio sam sebi dva osnovna cilja . Prvi i glavni je bio završiti utrku zbog straha od ozljeda koje su me mučile tijekom priprema i straha od nepoznatog što me čeka poslije tridesetog kilometra . Ako se ostvari prvi cilj , za drugi sam si postavio vrijeme ispod 4 sata ( makar sekundu ) koje nisam uspio ostvariti . Dok sam mogao išao sam prilično dobrim tempom , ali previše sam vremena potrošio na okrijepnim stanicama , a kad je postalo teško nisam više mogao reagirati kako sam želio . Na kraju vrijeme 4:08:09 . Obzirom da je to prvi maraton bio sam zadovoljan , ali sam odlučio vratiti se iduće godine i na istom mjestu ispuniti i taj neostvareni cilj . Četiri sata moraju pasti .
   U Ljubljanu smo stigli u subotu popodne . Smjestili smo se u apartman i otišli do sajamskog prostora po startne pakete . Malo smo prošvrljali po sajmu , kupili neke sitnice i dočekali kolege iz kluba . Nakon što smo podigli pakete , malo smo se družili kod Majde i Joška uz dobru paštu , pa otišli odmoriti .
  Ujutro smo rano ustali i lagano doručkovali . Kod spremanja bila je mala nedoumica oko odijevanja , jer je temperatura bila samo 1 stupanj . Utrka na 10 km na kojoj trebaju nastupiti Mira i Alen je već u osam i trideset i još prognoziraju dosta vjetra . Na kraju se oblače slojevito obzirom da ću ih ja pratiti do startne zone , pa mogu uzeti višak robe . Apartman nam je bio na kilometar do starta  , pa se Mira uspijela lagano zagrijati do tamo . Kad su ušli u svoj box uslikao sam ih , preuzeo višak odjeće i krenuo nazad prema apartmanu kako bih se stigao spremiti za maraton .
   Brzo sam bio spreman , jer sam još ranije bio sve posložio . Pojas s gelovima , magnezijem i tabletama lupoceta ( za svaki slučaj ako nešto zaboli ) , flasteri za bradavice , vazelin za pazuh i stopala . Trebalo se samo obući i prije polaska posjetiti wc . Temperatura je vani došla na 10 stupnja , ali je vjetar još malo pojačao , pa sam odlučio  ispod klupskog tankog dresa staviti još jednu laganu trkaću majicu sa kratkim rukavima .
  Krenuo sam prema cilju kako bih predao ruksak sa stvarima supruzi i zetu koji su upravo završili svoju utrku i uključio se u rijeku ljudi koja se slijevala prema Kongresnom trgu odkud je dopiralo bubnjanje " Stroj machine " . Kod cilja je vladala neopisiva gužva . Nekako sam se našao sa svojima , predao stvari i polako krenuo prema svojoj startnoj zoni . Još je ostalo dosta vremena , pa sam zastao kod neke čistine kako bih se malo zagrijao jer zbog velike gužve u boksevima to neću moći . Desetak minuta zagrijavanja , malo istezanja i krećem prema zoni predviđenoj za trkače koji žele istrčati ispod 4:35 . Tu nailazim na Gorana s kojim sam se dogovorio pratiti tempo trkače za navedeno vrijeme . Još malo isčekivanja i napokon utrka kreće . Prvi kilometar trčimo slalom zaobilazeći trkače koji koji su se nekorektno utrpali u startne zone za vremena njima nedostižna , pa sad lagano trčkaraju ometajući druge . Držimo se blizu tempo trkača , kako nam nebi nestali u gužvi . Vjetar nam puše u leđa i trčimo lakoćom . Provjeravam tempo na satu i vidim da se  vrti oko 5:05 min/km . Računao sam da će tempo trkači držati konstantni tempo do 5:20 , ali ovo je prilično brže . Odlučujem ih pratit i dalje pa što bude . Osjećam se dobro i odlučujem da ću pričekati sa gelom do petnaistog kilometra . Na prve dvije okrepe uzimam samo malo energetskog napitka i odmah nastavljam . Na petnaistom kilometru uzimama gel sa malo vode i odmah nastavljam . Ostavljam tempo trkače iza sebe i krećem prema dvadesetom kilometru . Želim iskoristiti dobar osjećaj koji me držao u tom trenutku i napraviti malu zalihu u vremenu prije nego postane teško . Znam da to nije baš najpametnija taktika , ali kad bi uvijek išli na sigurno život bi bio puno dosadniji . Uostalom da citiram legendarnog Steve-a Prefontaina " najbolji je tempo onaj samoubilački ".
Do dvadesetog kilometra držim tempo 5:10 . Nakon što se razdvajaju trase polumaratona i maratona gužve na cesti odjednom nestaje .Goran i tempo trkači su negdje iza mene i počinjem teško održavati tempo sam . Pridružujem se jednom trkaču čiji tempo mi najviše odgovara i slijedećih par kilometra se međusobno vučemo . Na dvadeset i petom kilometru me sustiže grupica sa tempo trkačima u kojoj je i Goran i nastavljamo dalje zajedno još par kilometara kad na jednoj laganoj uzbrdici Goran polako zaostaje , a ja  uporno iako teško držim priključak . Prolazimo i trideseti kilometar . Uzimam i treći gel i nastavljam pratiti grupicu sa tempo trkačima .Tempo je sad pao na 5:30 . Polako mi  grupica odmiče sve više i do trideset i petog kilometra već su gotovo sto metara ispred . Na okrepi ih sustižem . Uzimam i zadnji gel i nastavljam dalje za njima . Međutim sve ih teže pratim i ubrzo opet počinju odmicati . Sad već osjećam priličan umor i samo snagom volje uspijevam izvuć još malo energije i održavat tempo oko 5:50 . Grupica sa tempo trkačima se nazire još samo tamo u daljini na ravnim dugim djelovima ceste . Na četrdesetom kilometru na okrepi sustižem grupicu od pet šest trkača i  nastavljamo zajedno . U daljini se čuje bubnjanje na cilju i to nam daje dodatni impuls pa se tempo opet malo popravlja . Stotinjak metara prije zadnjeg zavoja čujem Ivana koji me bodri sa strane i fotografira . Znam da mu nije lako pratit utrku jer se spremao cijelo ljeto za ić ispod 3:10:00 , a onda su mu se nanizale ozljede zbog kojih je morao odustat . Prije ulaska u ciljnu ravninu vidim semafor sa vremenom i  mislim da mi se u tom trenutku i guzica smijala od sreće . Utrčavam u cilj pračen bučnim navijanjem supruge i kćerke i stopiram sat . Vrijeme 3:48:41 . Ne mogu vjerovati . Znao sam već oko tridesetog kilometra da ću ić ispod četiri sata, ali ovo nisam očekivao ni u snu .Prosječni tempo 5:24 . Dug od prošle godine je obilato naplaćen .