Opušteno

     Tjedan nakon Subotice protekao je u laganom treningu za oporavak , a nakon toga sam opet krenuo sa jačim treninzima .  Uzbrdice , malo intervala i dužinski treninzi tijekom slijedećih dva tjedna su odrađeni sa lakoćom što me razveselilo pa sam si već umislio da će do Ljubljane forma biti optimalna . Međutim već prve duže dionice u tempu polumaratona su mi poljuljale to uvjerenje . Već na polovici zacrtane dionice počinjale bi teškoće u praćenju zadanog tempa , a kraj bi bio živi užas . Možda je na to utjecalo  izuzetno toplo vrijeme popraćeno sparinom , a možda i dosta fizičkih poslova koje odrađujem ovih dana .  Uglavnom fizički umor je nešto što me ovih dana stalno prati . Nakon dva tjedna ovakvog maltretiranja odlučio sam prelomiti tri tjedna prije utrke kad bi trebao biti vrhunac priprema . Ako dionicu od osam kilometara tempom utrke ne izdržim do kraja u zadanom tempu odustajem od utrkivanja u Ljubljani . Kao za inat i taj dan je bilo prilično sparno ,  tako da sam već nakon tri kilometara stao sa strane i rezignirano zaključio da nema smisla dalje se mučit kad ne ide .Priključio sam se Miri u osmoj stazi i do kraja treninga je pratio u opuštenom trčanju . U Ljubljani ću dakle otrčati 10 kilometarsku utrku prateći Miru , a polumaraton ću možda krenuti i odraditi kao trening dužine uživajući u uvijek lijepoj tamošnjoj atmosferi . U skladu s tom odlukom odrađujem preostale treninge . Treniram sa Mirom u meni laganom tempu i uživam gledajući kako u prvoj stazi grabe Slaven , Dražen i naročito Ivan . Dečki odrađuju završne treninge maksimalno fokusirani i nadam se da će im se uloženi trud vratiti priželjkivanim rezultatima u Ljubljani . Ja ću do Ljubljane trčati u opuštenijem tempu , nakon toga možda malo odmoriti i krenuti izpočetka u novu sezonu i sa novim ambicijama . Ova godina je meni bila previše turbulentna sa ozljedama , poslom , hvatanjem forme što je nakraju dovelo do toga da nisam bio baš " čist " u glavi . A ako nisi čist u glavi nisi ni spreman za ozbiljno trčanje polumaratona , a kamoli maratona što mi je bio prvotni cilj za Ljubljanu .

Subotički polumaraton

      Na put smo krenuli po pasjoj vrućini . Temperature su tjednima bile preko 30 stupnjeva i nije bilo naznaka za bilo kakvom promjenom . Svakodnevno sam pratio dugoročnu prognozu , ali situacija je bila uvijek ista . Štoviše , za Suboticu su predviđali kulminaciju upravo taj vikend kad je utrka . Zbog kunjadinih poslovnih obaveza krenuli smo za Bajmok tjedan dana prije . Ako ništa drugo barem ćemo se malo priviknuti na tamošnju vrućinu . Malo sam se bojao gužvi po cesti jer se nedjeljom obično ljudi vraćaju s mora prema kontinentu pa sam krenuo ranije ujutro . Usput sa namjeravao kupit ENC uređaj , ali to je na kraju ispala nemoguća misija . Iako svugdje ističu da se uređaj može kupiti na svakoj naplatnoj kućici 24 sata na dan , uključujući vikende i praznike , na svakoj naplatnoj bi me njihovi djelatnici lagano otpilili sa porukom " žalite se upravi " . To me toliko iznerviralo da mi je momentalno nestala lagana uspavanost uzrokovana monotonijom vožnje po autocesti koja me držala do tada .  Granicu smo prešli u kasnim popodnevnim satima i izmučeni od dugog puta uputili se prema Bajmoku do kojeg nas je još djelilo kojih pedesetak kilometara . Krajolik isti kao i u Slavoniji od Osijeka prema Belom Manastiru . Polja zasađena  kukuruzom i suncokretom gdje god se okreneš . Kroz mnogo sela kroz koja put vodi velik broj zapuštenih kuća čiji su vlasnici očito negdje drugdje odlučili potražit sreću . Propale firme , posla nema , perspektiva nikakva i put pod noge prema Irskoj , Njemačkoj itd .
   Bajmok je mjesto od nekih osam tisuća stanovnika na sjeveru Bačke  tik do granice sa Mađarskom , negdje na pola puta od Sombora do Subotice . Mjesto kao da je izašlo iz filma " Salaš u Malom Ritu " ili iz neke pjesme Đorđe Balaševića . Uspavano i usporeno , njegovi najbolji dani su odavno prošli . Dva , tri kafića su mjesta svih društvenih događanja , svaki sa svojom stalnom postavom i više manje uvijek istom pričom . To je tjedan dana bila naša baza za aklimatizaciju na uvjete koji nas čekaju na utrci . Ja i Mira smo odradili tri treninga po najačem suncu kroz mjesto i bili glavna atrakcija .     Naročito Mira koja je trčala u laganom trkačkom bodiju . Kad sam u kafiću pitao zar nitko tu ne trči  rekreativno odgovor je bio "bio je jedan , ali taj je umro " popračeno smijehom . Ostatak vremena je prolazio uglavnom u ugodnom druženju sa kunjadom i njenim mužem uz dobar kulen i pivce , tako da sam čak i nakon iscrpljujuće utrke izmjerio dva kila više od svoje uobičajene težine .
   Iako sam svaku noć spavao kao beba , noć pred utrku nisam mogao oka sklopiti . Ništa mi nije smetalo . Ni komarci , ni vrućina , pogotovo ne uzbuđenje pred utrku , ali jednostavno nisam mogao nikako zaspati  do pred jutro . Uspio sam skrpati nekih dva sata sna , tako da sam se ujutro digao mamuran od nespavanja . Ni kava nije puno pomogla . Nakon laganog doručka krenuli smo prema Subotici .  Parking sam našao blizu startnog mjesta i krenuo malo razgledavati grad jer je ostalo više od dva sata do starta . Centar grada je jednostavno prekrasan . Impozantne građevine iz doba austrougarske  okružuju trg , korzo te veliki uređeni park sa fontanama . Sve je to u sklopu velike pješačke zone sa puno kafića i trgovina . A ono što je najvažnije puno , puno , puno HLADA . Namjerno sam naglasio to jer uz tako visoke temperature i sama šetnja bi bila vrlo neugodna , a kamoli utrkivanje . Dok sam se tako motao po centru malo po malo sam došao k sebi . Presvukao sam se i krenuo sa zagrijavanjem . Sad sam se već sasvim dobro osjećao i odlučio sam pratiti tempo trkača sa oznakom 1:45 za polumaraton . To je malo sporije od moje prvobitne namjere , ali niti sam skroz spreman , niti naspavan kako treba . Malo smo se pržili na suncu u očekivanju starta koji je kasnio , a temperatura je već bila 32 stupnja . Kad je konačno utrka krenula nastao je mali stampedo jer su krenuli zajedno i trkači na kraćim utrkama od 5 i 10 km . Zbog velikih temperatura organizatori su postavili okrepe sa pićem približno na svakih 2,5 kilometara . To se pokazalo spasonosnim rješenjem jer i pored toga što je veći dio staze išao kroz hladovinu , temperatura i sparina u zraku su se itekako osjećale . Prve kilometre utrke sam pretrčao sa lakoćom u predviđenom tempu i stao sam tek na petom kilometru srknut malo izotonika , ali već oko sedmog sam počeo sve teže trčati . Neispavanost je pomalo dolazila na naplatu i ja sam se osjećao sve umornijim . Kao prazna baterija . Više nisam razmišljao kako napraviti dobar rezultat , već kako završiti utrku , a da skroz ne puknem . Nisam stigao ni do pola , a već sam brojio svaki kilometar . Do kraja utrke  svaka je okrepna stanica bila moja . Izotonik ili gel sa vodom i obavezno polijevanje . Činilo se da nema kraja . Utješno je bilo to da je i ostalima oko mene bilo isto . Malo tko me pretekao , a po putu sam prestigao puno ljudi koji bi usput pukli i prohodali . Kad sam napokon vidio balon sa ciljem u daljini pokušao sam izvući još ono malo snage što je ostalo i ubrzati , ali nije baš išlo . Uletio sam kroz cilj kao prebijeni mačak . Žedan do iznemoglosti odmah sam slistio dva piva . Onako hladna klizila su kroz grlo sa lakoćom , ali žeđ je i dalje bila velika . Pojeo sam bananu i pokušao utažiti žeđ sa nasjeckanim narančama poslagaim na ledu . Onako hladne baš su mi pasale i slistio sam  možda dvadesetak komada . Dok sam čekao masažu poslao sam Miru po još jedno pivo . Uglavnom žeđ sam možda uspio riješiti , ali sve to što sam pojeo i popio poslije cilja uz gelove za vrijeme utrke je ubrzo izazvalo veliku mučninu . Nakon masaže toliko se pojačala da  sam legao u debelu hladovinu na nekoj pomoćnoj pozornici jer bih inače povratio . Tako sam ležao možda i sat vremena . Svaki put kad bi pokušao ustati mučnina bi se vratila . Mira me nagovarala da odem do obližnjeg ambulantnog kombija na infuziju što mi nije padalo na pamet . Polako sam došao k sebi , a još kad su me prozvali na razglas prilikom proglašenja po kategorijama sve je nestalo . Potrčao sam kao ptičica na pozornicu i popeo se na postolje . Drugo mjesto u kategoriji . Mora da mi se i guzica smijala od zadovoljstva .  Moje prvo postolje , a nadam se ne i zadnje . Teško izboreno , a time još draže . Nakon svega dojmovi sa subotičke utrke su odlični . Organizacija jednostavno sjajna . Bogati startni paketi unaprijed spremni za svakog trkača , tako da nigdje nije bilo dugog čekanja . Za sva pitanja vrlo susretljivi i uslužni . Sve je teklo kao po špagi , tako da ne čudi da je ove godine bilo duplo više trkača nego prošle godine . Malo je nezgodan termin utrke  jer su početkom devetog mjeseca još vrlo visoke temperature , ali nema veze vraćam se i dogodine definitivno .

Ljeto

      Nakon plitvičkog polumaratona uzeo sam si tjedan dana pauze od treninga i krenuo sastavljati plan priprema za jesen . Obično bi za šprancu uzeo Runningdidov plan priprema koji je još davno sastavio za klub i prilagođavao ga svojim potrebama , ali ovaj puta je slučaj bio ipak malo složeniji . Naime ove godine sam odlučio trčati polumaraton u Subotici koji je po terminu točno na polovici priprema za Ljubljanu . Datum 01.09. je termin koji bi za bilo koju utrku jednostavno preskočio . Ne volim trčati po velikim vrućinama , a drugi razlog je Ljubljana  . To mi je glavni cilj za jesen i tome je sve podređeno . Međutim ovaj put sam napravio izuzetak i to iz sasvim praktičnog razloga . Ženina sestra živi u Bajmoku , mjestu dvadesetak kilometara udaljenom od Subotice . Ima već skoro deset godina od kad smo ih zadnji put posjetili i unatoč stalnim pozivima nikako da se odlučimo na put . Stalno nešto iskrsne . Ili posao , ili unuci ili nešto treće uglavnom stalno sam odgađao put . I tako je bilo sve do prošle godine  kad sam vidio raspis za 2.subotički polumaraton . To me je odmah potaklo na razne kombinacije , koje međutim prošle godine nismo stigli ostvarili . Ove godine sam sve isplanirao na vrijeme . Kunjada i muž dolaze avionom kod nas na more ,  vraćaju se sa nama autom natrag , a ja i Mira nastupamo na utrci . Dvije muhe jednim udarcem . Dodatno su me ohrabrile lijepe i pozitivne ocjene za prošlogodišnju organizaciju utrke . Uglavnom da se nebi opet nešto premišljao , još prije Plitvica sam uplatio startninu za sebe i Miru . Sad nema više natrag . Ostalo je samo za posložit neki suvisli plan priprema . Zamisao je bila da u Subotici otrčim polumaraton , a u Ljubljani maraton . Do Subotice je bilo dva mjeseca za pripreme , što je prekratko ako bi krenuo od nule . Zato sam nakon Plitvica imao samo tjedan dana pauze , te sam  računao da ću malo ubrzanim pripremama uspijet uhvatit dosta dobru formu za polumaraton . Nakon toga bi mi ostalo dva mjeseca priprema za maraton . Malo nategnuto , ali ostvarivo kad bi sve išlo kao po špagi . To se naravno rijetko događa , pa tako i ovog puta . Čim sam krenuo sa raznim kombinacijama počeli su i kompromisi , a onda se sve razvodni . Ovog ljeta smo još čuvali unuke od starije kćerke da se nebi vucarali po dežurnim grupama u vrtiću i tako smo si drastično smanjili količinu slobodnog vremena . Sve su dodatno otežavale  nenormalno visoke temperature . Ni u šumi nije bilo lako trenirati , a kamoli na stadionu . Kako sam ovog ljeta puno vremena provodio na moru u vodi sa djecom ili plivajući , navečer sam na treningu bio prilično ispuhan . Uglavnom plan priprema je bio prilično poremećen , a naročito se to odrazilo na treninge dužine koji nisu prelazili 24 km . Zbog toga sam vrlo brzo odustao od planiranog maratona u Ljubljani i prijavio polumaraton . Ali prije toga je ostao za odraditi polumaraton u Subotici koji bi trebao pokazati koliko sam se unatoč svemu uspio spremiti .