utorak, 21. veljače 2017.

Život na dar

    Ove nedjelje se otrčala humanitarna utrka " Život na dar " na gornjem Kamenjaku kod Preanture . Utrka je organizirana u svrhu promicanja svijesti kod ljudi o važnosti doniranja organa za spašavanje ljudskih života . Startnina za utrku se nije plaćala , već je svatko tko je htio mogao dati novčani prilog za edukaciju studenata medicine koji će raditi na promicanju davanja organa po školama .
  Sama utrka se odvijala po predivnom krajoliku Gornjeg Kamenjaka u dužini nešto manjoj od četiri kilometara . Dobra promiđba po lokalnim medijima i putem društvenih mreža pridonijeli su velikom odazivu ljudi koji su tog nedjeljnog jutra došli do Premanture . Svemu tome je kumovalo i predivno sunčano vrijeme tog dana . U samoj utrci je učestvovalo 260 trkača , a sa prijavljenim hodačima brojka se popela na preko 400 učesnika . Bilo je tu ljudi svih generacija , od male djece do starijih ljudi koji su prošli stazu i usput mogli uživati u predivnom pogledu koji je obuhvaćao područje južne Istre od Pule preko medulinskog akvatorija pa sve do Velebita u daljini , a na drugoj strani brda pogled na uvalu Valun .
   S obzirom na humanitarni karakter utrke atmosvera je bila opuštena . Veliki broj trkača je dotrčao od Pule i iskoristio utrku kao dio treninga dužine . Tomica je dotrčao čak iz Šišana . Normalno za nazad opet trčeći . Ja sam došao na utrku sa suprugom tako da smo stigli autom , jer bi njoj ipak to bilo previše trčanja od kuće i nazad ( oko 30 km ) . Zato sam utrku otrčao za ozbiljno . Sam start se prilično odgodio zbog velikog broja pristiglih učesnika . Mislio sam krenuti dosta brzo , ali prvih dvijestotinjak metara sam uglavnom morao dosta paziti i izbjegavati ove spore koji su stali ispred na startu . Nakon toga se kolona malo izdužila pa se moglo trčati po nekom svom željenom tempu . S obzirom da sam se prilično ohladio čekajući start , trebao sam otrčati gotovo cijeli kilometar dok nisam napokon došao do daha i uspio uhvatiti neki željeni ritam .Negdje na polovici staze odlučio sam se držati jedne mlade triatlonke koja je trčala sa ocem  u tempu koji je bio taman negdje na gornjoj granici mojih trenutačnih mogućnosti . Put je vodio blagom uzbrdicom prema Premanturi . Pri vrhu sam  malo ubrzao korak i prešao ispred mojih triatlonaca  , ali su me sa lakoćom pratili i kad smo stigli do zadnjih stotinjak metara samo su ubrzali u sprint koji nisam mogao pratiti . Kad sam došao do daha pogledao sam na vrijeme  . Tempo utrke 4:29 . S obzirom na konfiguraciju staze super  . Vratio sam se uz stazu i ispratio suprugu do cilja . I ona je otrčala dobar tempo 5:31. Kad smo malo došli k sebi , krenuli smo prema Safari baru na južnom Kamenjaku kako bi odradili ipak neku dužinu . Sve skupa sa utrkom 14 km .  Zadovoljni . Lijepo provedeno jutro . Nakon ručka naprosto nam je bilo žao provesti ovako lijepi dan doma  , pa smo uzeli Neru i otpješačili još nekih 4-5 km uz more  . Od umora ni traga , jedino stalna žeđ ,ali je pivo to lako riješilo . Savršen dan .

ponedjeljak, 20. veljače 2017.

Promjenjljivo raspoloženje

    Prvi tjedan nakon viroze je počeo obećavajuće . Vrijeme se opet stabiliziralo , ja sam se osjećao opet dobro i treninzi su se opet mogli vratiti u normalu . Međutim presing na poslu , produženi rad i evo frke sa vremenom za trening . Kad bi napokon bio slobodan  već je bilo kasno za klupski trening na stadionu  , pa sam iduća dva tjedna odradio kasno navečer uglavnom na Lungomaru ili Verudeli . Našlo se tu nešto uzbrdica , malo fartleka i laganog trčanja . Sve je to ok , naročito za brzo vraćanje u formu nakon viroze . Međutim u ovo vrijeme sam već trebao raditi malo jače intervalne treninge i tempo dionice . Ali šta je ,  tu je .  U hodu prilagođavam program priprema novonastaloj situaciji i opet nekako hvatam zalet sa treninzima . Raspoloženje raste , ali ne za dugo . Taman kad trčanje postaje opet lako i zabavno , evo nezgode . Počinjem osjećati tupu bol u prednjem djelu stopala odmah kod prstiju .Ne smeta mi kod samog trčanja jer je sama bol podnošljiva  , ali ipak traje sve skupa već dva tjedna . Jutro nakon trčanja osjećam tupu bol kod hodanja , a kad se malo razgibam gotovo nestane . Nakon slijedećeg treninga opet isto . Primijetio sam da mi je i gležanj malo natekao . Pretpostavljam da je to zbog previše trčanja po asvaltu , ali nažalost to je neminovno po zimi jer zbog kratkog dana ne stignem trčati po šumi . No dobro , dani se polako produžuju pa ću moći malo više u Šijanu po donekle mekšoj podlozi . Još da prođe utrka zimske lige u Puli , pa ću otići do fizioterapeuta Marjana nek malo pogleda o čemu se radi . Desetak dana ću malo lakše trenirati , pa će valjda sve biti ok . A onda pripreme za Zadar i Wings for life u svibnju .

ponedjeljak, 6. veljače 2017.

Temperatura

  Sve što je lijepo obično kratko traje . Tako je i ovaj puta nakon razdoblja lijepog vremena , taman kad se navikneš i misliš da bi moglo potrajati naglo došlo do promjene . Tmurni oblaci su prekrili nebo , vlaga se navukla u sve živo i nije dugo trebalo da krene i kiša . Taman smo završavali trening  u utorak navečer kad je krenulo sipati . Na poslu kao što sam i rekao već u srijedu pola kancelarije je hripalo i bilo pod temperaturom . Pa ti sad ostani zdrav . Normalno navečer 37,8 temperature . Ono što je bilo utješno je da nisam ni kašljao , ni šmrcao , a nije me ništa ni boljelo . Samo sam imao osjećaj da mi je glava kao balon , a  oči su mi bile sjajne i crvene kao albino zecu . Drugi dan temperatura je pala , ali je onaj osjećaj slabine i mučnine i dalje bio prisutan . Uglavnom da ne duljim , ništa od trčanja . Tako je bilo do nedjelje kad sam se napokon opet osjećao normalno . Prognoza je bila da će kišiti tek popodne . Ujutro se napokon pokazalo i sunce . Čim smo to vidjeli odmah smo ja i supruga odlučili preskočiti doručak i zaletit se do lungomara i odraditi trening prije kiše . Dok smo se skidali kod auta već su se počeli skupljati crni oblaci . Najprije smo krenuli lagano do Stoje za zagrijavanje . Na povratku smo stali kod auta i skinuli još odjeće jer je bilo dosta toplo . Na putu prema Verudeli svako toliko bi sreli kojeg trkača , a i šetača je bilo poprilično . Svi su iskoristili mali predah između dviju kiša za malo protegnuti noge na sviježem zraku . Malo sam ubrzao tempo , ali ona viroza ili već šta je bilo je očito ostavilo traga jer sam pri kraju treninga osjećao malo više umora nego inače . Ali osjećaj zadovoljstva na kraju je bio velik . Uspio sam odraditi malo skraćenu dužinu od 16 km točno na vrijeme . Taman sam se presvukao i pokrenuo auto kad je počelo opet kišiti . Mrzim zimu .

subota, 4. veljače 2017.

Rođendanska utrka

  Iako ovogodišnju "istarsku zimsku ligu u trčanju" uglavnom preskačem zbog nedjeljnog treninga dužine , ipak sam prošle nedjelje napravio izuzetak i umjesto predviđene dužine odlučio otrčati utrku koje se održala u Rovinju . Prošlogodišnja utrka  mi je ostala u lijepom sjećanju zbog  ambijenta i odlične organizacije , ali ono što je prevladalo da idem i ove godine je suprugin rođendan koji se poklopio sa danom utrke . I odluka je pala . Nakon kratkog nagovaranja supruga je pristala . Prvo utrka , potom šetnja Rovinjom , a nakon toga kasni obiteljski ručak kod Ondine u Bričancima .
   Nedjeljno jutro , nakon buđenja lagani doručak i pripreme za utrku .  Dilema je što i kako se odjenuti za utrku . Jutarnje temperature se vrte oko nule , ali dan je sunčan i u podne kad je utrka moglo bi biti prilično toplo . Uzeli smo od svega po malo i krenuli , a konačno ćemo odlučiti pred start . U Rovinj smo stigli na vrijeme da nađemo parking blizu staze i popričamo sa poznanicima . Slabo sunce i hladna lagana tramontana utjecali su na to da smo se prilično dugo trebali zagrijavati i razgibavati . Nikako da nestane onaj osjećaj ukočenosti i tromosti u zglobovima . Kako prolaze godine sve više poprimamo odlike dizelaša . Zagrijavanja traju sve duže i duže . Ali kad krene utrka sve je opet kako treba .Start je bio na nizbrdici tako da su svi krenuli prilično brzo , ali već nakon tristotinjak metara počela je prva uzbrdica i kolona se rastegla  . Slijedeća tri kilometara bila su prilično brza jer su uglavnom bila po ravnom ili nizbrdo prema moru . Ja sam se držao na začelju duge kolone koja je slijedila malo iza onih najbržih . Odlučio sam pratiti tempo Irene i Milana koji su objektivno brži od mene pa kud puklo . Računao sam da imam dosta kilometraže u nogama da mogu izdržati tih malo više od šest kilometara u tom tempu . Ipak nakon tri kilometara počele su stalne izmjene laganih uzbrdica i nizbrdica i ja sam lagano počeo zaostajati . Izgubio sam priključak sa tom grupom i počeli su me sustizati drugi trkači . Nekako sam se držao do šestog kilometra koji je bio jedna duga uzbrdica . MIslio sam da nema kraja . Na kraju uzbrdice ostaju tristopedeset  metara do cilja . Tu me sustigao Tomica . Pokušao sam ga pratiti i prestić prije cilja , ali ovog puta  nije bilo dovoljno snage više . Kako bi rekao moj bivši šef ( lovac ) : jedanput teče brek , jedanput zec . Osjetio se nedostatak intervalnih treninga i tempo dionica koje nisam odradio zbog lošeg vremena . Kad sam prošao ciljem , malo sam se ispuhao i krenuo ususret ženi . Znao sam da će joj biti teško na onoj uzbrdici . Negdje na pola uzbrdice sam je dočekao i ispratio do vrha . Bilo joj je teško , ali nije posustala . Nakon uzbrdice još je uspjela produžiti korak i u sasvim pristojnom tempu završiti utrku . Nakon utrke zakuska  . Voće , čaj , fažol , pizza , pivo i vino za ugodno druženje . Ubrzo smo krenuli do rive malo protegnuti noge . Iako je bila nedjelja na preuređenju marine i hotela se radilo punom parom . Malo je bilo neobično šetati Rovinjom po praznoj rivi bez one nesnosne gužve kao po ljeti . Prava uživancija . Kavica u bonaci na suncu  , a nakon toga prema Bričancima gdje se polako krčkala janjetina i teletina ispod peke . Kćerke sa obiteljima su stigle i slavlje je moglo početi .

srijeda, 1. veljače 2017.

Vakula je rekao...Promjena plana

  Evo protekao je i prvi mjesec u  2017. godini . Od nove godine je praktički bilo stabilno vrijeme . Pod stabilno mislim na bura , bura , bura i opet bura . Varirala je od olujne do lagane i tako cijeli mjesec . Ne pamtim odavno toliko bure po zimi . Ma barem će pocrkati komarci i ostala gamad . A i pršuti se bolje suše . Temperature su bile uglavnom oko nule , ali ako vjetar nije bio prejak moglo se  lijepo trenirati . Tako sam i treninge radio vodeći računa o buri . Ako je vjetar bio jak trčalo se  po cesti u kakvoj takvoj zavjetrini , a ako je bio lagan na redu je bio stadion . Uspio sam napraviti i par dužina vikendom po jako ugodnom suncu u Medulinu .
   Za razliku od Pule , malo dalje ( naročito u unutrašnjosti ) bilo je svega i svačega . Snježne mećave , sibirske temperature , blokade u prometu itd... Kako prognoze nisu bile baš ohrabrujuće za neko duže vrijeme , počeo sam se dvoumiti u vezi planiranih utrka . Prvotni je plan bio da se spremam za polumaraton na Paliću blizu Subotice koji se treba održati 04.03.17. Iskoristio bih utrku za posjet kunjadi i njenoj porodici u Bajmoku . Međutim kako je prognoza nestabilna , a tamo zna  biti i do metra snijega sa velikom minusom odlučio sam odustati . Ipak je to velika udaljenost i trošak , a trčati po snijegu na npr. - 10 stupnja nije mi ni malo privlačno  , kao ni vožnja po tim uvjetima tamo i natrag. S obzirom da je za većinu bližih utrka rana prijava već istekla , a ni pripreme zbog vremena nisam napravio po planu kako sam zamislio , odlučio sam da će prva veća utrka ove godine biti  "Wings for life " u Zadru početkom svibnja . Morat ću prilagoditi plan priprema prema tom terminu . Za promjenu planiram i Plitvički maraton mjesec dana kasnije . Bile bi to dvije lijepe utrke za mene i ženu . Do tad ću nastupiti samo na utrci zimske lige na Bunarini i na humanitarnoj utrci "Život na dar "na Kamenjaku .
  Nakon Plitvica pripreme za ljubljanski maraton ujesen .
  Prvi dan veljače donio je i promjenu vremena . Kiša idućih tjedan dana . Da popizdiš . Još je i gripa na vrhuncu , a na poslu nas dvadesetak u kancelariji . Pa ti ostani zdrav . Mrzim zimu .