Prehlada za kraj godine

Utješna stvar u vezi kišnih dana je činjenica da koliko god dugo traju nakon njih dolazi proljepšanje . Tako je i na kraju prošlog tjedna stiglo proljepšanje praćeno burom . Istina nije bila olujna kao prethodna , ali je ipak donijela pad temperature koja se sad kretala malo iznad nula stupnjeva . Lijepo sunčano vrijeme  mami na šetnju , ali boravak na otvorenom pri takvoj hladnoći nije nimalo ugodan tako da su i ulice bile prilično puste . U nedjelju je bura malo oslabila i na suncu u zavjetrini kuće je bilo prilično toplo . Zbog toga sam odlučio trčati u kratkim hlaćicama i bez kape . Gore sam imao tri sloja lagane odjeće za trčanje . Dok sam čekao da mi sat uhvati signal sa gps-a lagano sam se zagrijavao i krenuo . Dok sam trčao po osunčanim ulicama bilo mi je čak malo toplo , ali čim sam skrenuo u hlad bulevara na vjetrometini nije baš bilo jako ugodno . Držao sam se maratonskog tempa i nakon nekog vremena taman sam se uspio zagrijati toliko da je trčanje bilo pravi užitak . Sa lakoćom sam nizao kilometre , na uzbrdicama pokušavao držati isti tempo i sve bi bilo idelno da nisam svako toliko nailazio na djelove staze gdje sam bio izložen udarima bure . Tu bih tek osjetio koliko je hladan zrak . I sad neznam jeli krivo to što sam disao dosta na usta ili to što me propuhalo onako znojnog , ali navečer sam počeo kihati , a iz nosa mi je krenulo curiti bez prestanka . Slijedeća dva dana sam bio u komi . Nisam imao temperaturu ni kašljao , ali mislim da sam potrošio jedno petnajst paketa papirnatih maramica . Trčanje sam normalno preskočio sve do ove nedjelje . Pošto nisam mogao trčati , a i sam boravak na otvorenom po toj hladnoći mi nije bio ugodan , radio sam po čitave dane  . Tako mi je prošao cijeli tjedan . Zato sam jedva dočekao današnji dan kad ću opet malo protegnut noge . Ja i Mira smo otišli do Medulina malo otrčati uz more . Od jučer nema više bure i odmah je malo toplije . Osjećao se lagani maestral koji je donosio vlagu s mora pa su djelovi ceste u hladovini bili mokri . Stoga sam odlučio trčati u dugim tajicama što inače izbjegavam . Normalno nakon stotinjak metara mi je bilo pretoplo i onaj osjećaj sputanosti u nogama mi nikako nije odgovarao . Otrčao sam deset kilometara u tempu maratona , a na kraju sam se osjećao umorniji nego kad radim dvostruku dužinu . Možda je tome pridonijela i činjenica da sam otežano disao zbog djelomično začepljenog nosa .Ipak sve je nadomjestio osjećaj zadovoljstva što opet trčim .
  

Kraj godine

  Tri tjedna su prošla od kraja oporavka nakon maratona i polako ulazim u uobičajen ritam treninga . Počeo sam sa fartlecima i uzbrdicama , nastavio sa "cruise tempo " dionicama i brzim ponavljanjima . Neki dugoročni program nisam još sastavio jer se još nisam odlučio za određenu utrku u proljeće . Sigurno ću opet u Zadar početkom svibnja i Plitvice u lipnju za kraj prije ljetnog odmora . Još se dvoumim za polumaraton u Izoli početkom travnja i o tome ovisi kako posložiti pripreme . Dok ne padne konačna odluka održavam kilometražu i trenutačnu formu što u zadnje vrijeme nije baš najednostavnije iz više razloga . Kao prvo sad je vrlo promjenjivo vrijeme , sa ekstremnim vremenskim uvjetima . Bilo je tu i olujne bure  sa niskim temperaturama , olujnog juga i kiše , a bogami prije dva dana je i zasnježilo . Kad se tome pridoda i frka sa rokovima na poslu zbog kojih radim po cijele dane , nije baš jednostavno održavati redovno treninge . Nekako ipak uspijevam sve to skupa posložiti uz malo improvizacije .
   Prošle nedjelje sam otrčao i utrku u Puli u sklopu istarske zimske lige u trčanju koju je organizirao moj klub . Ove godine sam odlučio nastupit samo na par takvih utrka jer mi se baš ne uklapaju u pripreme za duže utrke , a jedna od njih je naravno i utrka u Puli. Uostalom dobro će mi poslužit za vidjet u kakvoj sam momentalno formi . Danima sam pratio prognozu i na kraju je ispalo upravo po najavama . Dan ranije je snježilo i kišilo , da bi nedjelja osvanula pod suncem  . Dosta je puhalo , ali za trčanje nije smetalo . Staza je dužine 5,6 km sa dosta uzbrdica i nizbrdica . Nije baš lagana , ali kako je dosta kratka , tempo trčanja je dosta visok . Odmah na startu sam krenuo oštro pokušavajući držati priključak na kraju duge kolone koja je pokušavala pratiti one najbrže . Gotovo do četvrtog kilometra sam držao tempo sa starim mačkom Lučanom , ali je onda on malo po malo počeo odmicati . Kako sam i tako bio blizu svojih krajnjih granica odlučio sam ga pustiti i nastaviti svojim tempom kako bi sačuvao malo snage za kraj . Kilometar prije cilja me sustigla Irena . Brža je od mene , ali sam je odlučio pratiti dok mogu . Tempo je bio taman koliko sam još mogao nekako držati . Na zadnjoj kratkoj uzbrdici još je ubrzala i otišla . Zadnjih tristo metara do cilja sam uspio malo ubrzati i na kraju je vrijeme bilo 36 sekundi brže nego prošle godine . Prosječni tempo 4:30 što je meni super za ovakvu stazu i trenutačnu formu . Nakon toga druženje uz pivo i pizzu sa prijateljima trkačima . Ugodnu atmosferu nije uspio pokvariti ni jaki jugozapadnjak čija snaga se sve više osjećala kako je vrijeme odmicalo . Ubrzo nakon što smo obišli stazu i pokupili sve oznake i trake počelo je opet kišiti .
   Tijekom tjedna opet sve po starom . Malo kiša , malo bura , pa opet kiša i onda se ti snađi u tom vremenskom ringišpilu . U utorak naravno opet kiša  , tako da sam umjesto treninga ostao cijeli dan na poslu . Ako ništa drugo barem su rokovi na poslu imali koristi od ove truleži od vremena . Blaženo ljeto .