Tri tjedna su prošla od zadnjeg posta , a život nam se u međuvremenu izmijenio skroz na skroz . Ova trakavica sa corona-virusom je poprimila gotovo apokaliptične razmjere . Situacija se mijenja drastično gotovo svakodnevno . I dok smo tada još raspravljali o tome jesu li "Wings for life " prerano otkazani , samo par dana kasnije kao nešto najnormalnije smo primili vijest da se olimpijske igre odgađaju za iduću godinu . Predviđanja da će epidemija biti kratkog trajanja pokazala su se pogrešna . Još se ni ne nazire vrhunac širenja virusa , a kamoli kraj .
Već tri tjedna radim od kuće . Nekako u isto vrijeme je stupilo na snagu ograničenje kretanja po javnim površinama , tako da praktično izlazim samo ako treba do trgovine . Planirao sam napraviti dvotjednu pauzu od trčanja u petom mjesecu , ali s obzirom na razvoj situacije pauzu sam započeo odmah . Prvi tjedan kod kuće je bio prilično šizoidan . Trebalo je proć par dana da se uopće naviknem na ograničeno kretanje , mjere zaštite na svakom koraku i neizvjesnost . Rad preko računala kod kuće je zahtijevao dosta uhodavanja i živaca dok nije napokon krenuo donekle normalnim tokom . Da stvar bude još gora pobrinula se bura . Tjedan dana je puhala divljački tako da nisam praktički izlazio ni u dvorište . Osjećao sam se kao gardelin u zlatnom kavezu . Nedostajala mi je čak i najobičnija dnevna šetnja do ureda i nazad , a o trčanju da ne govorim .
Nakon tog prvog tjedna malo po malo sam se počeo navikavati na trenutno stanje . Bura je napokon stala pa sam mogao popodne malo se zabavljati po vrtu . Noge bi protegao malo berući šparuge ili šetajuči Neru po šumi. Od trčanja još ništa , ali sam opet krunuo sa vježbama za jačanje trupa . Po cijele dane sijedim pred računalom i bez vježbanja mislim da bi ubrzo imao opet problema sa leđima . Uglavnom tako je prošao i drugi tjedan . Sad sam mogao opet počet sa trčanjem . Problem je kako i gdje . Stadion je zatvoren . Nisu dozvoljena okupljanja na javnom mjestu , pa policija zna upozoravati i tjerati . Kako mi se neda dolaziti u neugodne situacije , prvih par dana bi na brzinu pred mrak istrčao malo pustim ulicama po periferiji grada . Zbog stalnog zagledavanja da ne naletim na policiju osjećao sam se kao ilegalac za vrijeme okupacije . Zbog toga sam kao i moj stari četrdeset i treće krenuo u šumu . A di ćeš bolje nego u Šijani . Bezbroj staza gdje možeš opušteno trčati do mile volje i bar na trenutak zaboraviti na zbilju i život u zlatnom kavezu .
petak, 10. travnja 2020.
nedjelja, 15. ožujka 2020.
A šta da radim
Sad je i potvrđeno . Otkazane su obje utrke na koje sam planirao trčati ovog proljeća . Ustvari " Wings for life " je otkazan , dok je " Istrski maraton " prebacio termin održavanja na 11.10. Nadam se da će do tad ovaj jebeni virus ostat samo ružna uspomena . Uglavnom datum je idealan za trening trčanje prateći Miru na njenom prvom polumaratonu . Time si ispunjavam želju da joj budem podrška na njenom debiju , a bez da žalim za nekim ganjanjem rezultata . Dva je tjedna do ljubljanskog maratona i lagano trčanje mi savršeno odgovara .
Uglavnom sad imam i popunjen kalendar što se trčanja tiče do kraja godine . Plitvice ću ove godine preskočiti , kako bi mogao na vrijeme početi sa pripremama za kraj ljeta i jesen . Dakle 30.08. polumaraton u Subotici , 11.10. polumaraton u Ankaranu i 25.10. najvjerojatnije maraton u Ljubljani .
I sad ostaje pitanje iz naslova . Šta raditi sljedeća dva mjeseca . Nema utrka i svi programi treninga padaju u vodu . U nedostatku stimulansa za jačim treninzima , ostaje nam trčanje za gušt . Opušteno , nesputano , laganini . U dobrom društvu uz ugodan tempo i malo čakule , čista uživancija . Trebalo bi iskoristiti i za istraživanje novih terena za trening , možda i malo dalje od samog grada . Nedjeljom bi se mogao uklopiti neki kratki izletić do neke lijepe staze u prirodi , čisto malo za promjenu . Aktivno , a opet opušteno . Nešto ćemo već smisliti .
Naslov posta ( u nedostatku inspiracije ) je po pjesmi grupe Azra " A šta da radim "sa njihove prve singl ploče iz 1979 . godine .
Uglavnom sad imam i popunjen kalendar što se trčanja tiče do kraja godine . Plitvice ću ove godine preskočiti , kako bi mogao na vrijeme početi sa pripremama za kraj ljeta i jesen . Dakle 30.08. polumaraton u Subotici , 11.10. polumaraton u Ankaranu i 25.10. najvjerojatnije maraton u Ljubljani .
I sad ostaje pitanje iz naslova . Šta raditi sljedeća dva mjeseca . Nema utrka i svi programi treninga padaju u vodu . U nedostatku stimulansa za jačim treninzima , ostaje nam trčanje za gušt . Opušteno , nesputano , laganini . U dobrom društvu uz ugodan tempo i malo čakule , čista uživancija . Trebalo bi iskoristiti i za istraživanje novih terena za trening , možda i malo dalje od samog grada . Nedjeljom bi se mogao uklopiti neki kratki izletić do neke lijepe staze u prirodi , čisto malo za promjenu . Aktivno , a opet opušteno . Nešto ćemo već smisliti .
Naslov posta ( u nedostatku inspiracije ) je po pjesmi grupe Azra " A šta da radim "sa njihove prve singl ploče iz 1979 . godine .
srijeda, 11. ožujka 2020.
Puste želje
Svakim danom koji prolazi sve su veći izgledi da će mi svi planovi u vezi proljetnih takmičenja pasti u vodu . Izgleda da mi jednostavno nisu suđeni . Prošle godine zbog ozljede i viroze mi je otpao zagrebački proljetni polumaraton za koji sam se spremao sa velikim očekivanjima . Ove godine sve je opet teklo idealno do ozljede . Nakon punih četiri tjedna lakšeg treninga na kraju ipak odustajem od ganjanja rezultata . Ozljeda još nije skroz prošla i smeta taman toliko da ne mogu trčati punom snagom . Uostalom forma je toliko pala da nema smisla ni pokušavati . I taman kad sam definitivno odlučio pratiti Miru u njenom prvom polumaratonu opet problemi . Ovog puta je za rušenje planova zaslužna pojava korona-virusa . Ono što je na početku izgledalo kao lokalna epidemija tamo negdje daleko , odjednom je preraslo u globalnu pandemiju . Glavno žarište je tu blizu nas , a vrhunac i kraj se ni ne naziru još . Mjere za suzbijanje zaraze su sve strože . Zatvaraju se granice , škole , vrtići , uvode se mjere izolacije i karantene .Ograničava se kretanje , otkazuju sve manifestacije i zabranjuju se masovni skupovi . Kao u nekom filmu znanstvene fantastike . U takvom ozračju sve je izvjesnije da se stanje neće tako skoro smiriti i da će najvjerojetnije otkazati Istrski maraton , a možda čak i Wings for life . Dakle sve moguće varijante planova ostaju i ovog proljeća samo puste želje .
četvrtak, 5. ožujka 2020.
Pulski maraton - lud , zbunjen , normalan ?
Nakon dugog premišljenja pala je i konačna odluka što se tiče utrka do ljeta . 21 km na Istrskom martonu , Wings for life u Zadru i najvjerojatnije 21 km na Plitvičkom maratonu . Ankaran i Zadar su već uplaćeni , a sve sam bliže i trčanju u Plitvicama . I sad kad sam riješio skoro sve dileme za prvi dio godine , lagano sam počeo vrtiti sve mogućnosti za kraj ljeta i jesen . Glavni orijentir je kao i uvijek Ljubljana . To se ne propušta , jedino je pitanje 21 ili 42 km . Od toga ovisi i plan priprema . Sve ostalo se podređuje tome . Tako treba uklopiti i subotički polumaraton koji je po terminu 8 tjedana prije Ljubljane . Ako napravim odmor nakon Plitvica , bojim se da se neću dovoljno dobro spremiti do Subotice . Trebat će dobro promisliti kod sastavljanja plana priprema .
I dok sam tako vrtio sve što se nudi do jeseni , pogled mi je pao i na raspis za 2.Pula- marathon . Termin mi nikako ne odgovara , ali obzirom da je to ipak naša domaća utrka osjećam dosta veliko žaljenje što neću nastupiti na njoj . I dok čitam raspis naprosto ne mogu vjerovati onome što piše . Odmah sam se sjetio naslova bosanske humoristične serije " Lud , zbunjen , normalan " . Ja sam svakako prilično zbunjen nakon što sam pročitao satnicu odvijanja same manifestacije , a organizatori su bili ludo hrabri kad su je tako složili . Za razliku od prošle godine sve utrke su ugurane u jedno predvečerje . Očito je želja bila da se čim manje zatvara promet u gradu i da se cijelo vrijeme trajanja maratona nešto događa oko same Arene . Međutim to zahtijeva vrlo preciznu i usklađenu organizaciju , velik broj ljudi i potrebnu logistiku , a po viđenom prijašnjih godina to će biti teško postić . Općenito mislim da su već prošle godine organizatori zagrizli u preveliki zalogaj . Prve dvije godine trčala se utrka od 10 km , a u trećoj i četvrtoj pridodala se utrka na 5 km . Svake godine bilo je priličnih propusta u organizaciji utrke , ali bi se organizatori potrudili to ispraviti za slijedeću utrku , na kojoj bi opet nešto drugo zabrljali . Onda su za petu godinu odlučili sve to proširiti i to ni manje ni više nego polumaratonom i maratonom . Ljubitelji trčanja su bili oduševljeni što su dočekali i takve utrke u svom gradu . Hvale vrijedan pokušaj koji se nažalost pokazao i prezahtjevan . Građani su slabo i kasno obaviješteni o utrci , zatvorenim cestama i alternativnim putevima u prometu , što je dovelo do prometnog kaosa te vrlo negativnih reakcija i komentara . Što se samih utrka polumaratona i maratona tiče veliki je propust i pomalo sramotna činjenica da nije bilo proglašanja i plasmana po starosnim kategorijama . Ali ok , kažu da se prvi mačići bacaju u vodu ( prilično morbidna izreka ) , pa se nadam da će ove godine sve to bolje ispasti . Ipak bojim se da bi ispred same Arene moglo biti velikih problema jer će trebati puno bolje ograditi koridore za start utrka , koridore za prilaz ulazu u Arenu prema cilju , te koridor za one koji kreću u drugi krug za maraton . Umjesto traka trebalo bi postaviti metalne ograde zbog nekulturnih prolaznika koji ometaju trkače svojim kretanjem preko staze . Druga stvar koja mi nikako nije jasna je vrijeme održavanja utrka polumaratona i maratona i to zbog djela staze koji vodi od uvale Valovine pored Muzila prema tvornici cementa , a koja je većim djelom skroz neosvijetljena . Start utrke maratona je u 17 sati , a polumaratona u 18 sati . Po toj satnici prvi polumaratonci bi trebali ulaziti u cilj približno oko 19:15 , a maratonci oko 19:45 . S obzirom da taj dan sunce zalazi u 19:07 ( lako za provjeriti ) jasno je da će većina polumaratonaca i svi maratonci najmanje kilometar i po bauljati po mraku ( maratonci dva puta ) . Trčao sam prije dvije godine sa društvom iz kluba onuda po mraku i unatoč jake mjesečine jedva smo nazirali cestu po kojoj se trčalo , a trčati utrku po tim uvjetima bi bilo suludo . Da nebi pričao na pamet , večeras sam nakon treninga prošao autom tim putem provjeriti da se nije nešto u međuvremeno promjenilo . Uzalud , sve je isto kao i onda . Mrak kao u kanalu od maneštre . Čisto sumnjam da je netko o tome razmišljao dok je sastavljao raspored satnice . A još manje vjerujem da će grad provesti javnu rasvjetu na toj dionici samo zbog jedne utrke , tako da mi se sve više čini da će ove godine organizacijski šlamperaj dosegnuti svoj vrhunac . Iskreno se nadam da se varam i da će na kraju sve proći kako treba , ali bojim se da su to sve samo puste želje .
I dok sam tako vrtio sve što se nudi do jeseni , pogled mi je pao i na raspis za 2.Pula- marathon . Termin mi nikako ne odgovara , ali obzirom da je to ipak naša domaća utrka osjećam dosta veliko žaljenje što neću nastupiti na njoj . I dok čitam raspis naprosto ne mogu vjerovati onome što piše . Odmah sam se sjetio naslova bosanske humoristične serije " Lud , zbunjen , normalan " . Ja sam svakako prilično zbunjen nakon što sam pročitao satnicu odvijanja same manifestacije , a organizatori su bili ludo hrabri kad su je tako složili . Za razliku od prošle godine sve utrke su ugurane u jedno predvečerje . Očito je želja bila da se čim manje zatvara promet u gradu i da se cijelo vrijeme trajanja maratona nešto događa oko same Arene . Međutim to zahtijeva vrlo preciznu i usklađenu organizaciju , velik broj ljudi i potrebnu logistiku , a po viđenom prijašnjih godina to će biti teško postić . Općenito mislim da su već prošle godine organizatori zagrizli u preveliki zalogaj . Prve dvije godine trčala se utrka od 10 km , a u trećoj i četvrtoj pridodala se utrka na 5 km . Svake godine bilo je priličnih propusta u organizaciji utrke , ali bi se organizatori potrudili to ispraviti za slijedeću utrku , na kojoj bi opet nešto drugo zabrljali . Onda su za petu godinu odlučili sve to proširiti i to ni manje ni više nego polumaratonom i maratonom . Ljubitelji trčanja su bili oduševljeni što su dočekali i takve utrke u svom gradu . Hvale vrijedan pokušaj koji se nažalost pokazao i prezahtjevan . Građani su slabo i kasno obaviješteni o utrci , zatvorenim cestama i alternativnim putevima u prometu , što je dovelo do prometnog kaosa te vrlo negativnih reakcija i komentara . Što se samih utrka polumaratona i maratona tiče veliki je propust i pomalo sramotna činjenica da nije bilo proglašanja i plasmana po starosnim kategorijama . Ali ok , kažu da se prvi mačići bacaju u vodu ( prilično morbidna izreka ) , pa se nadam da će ove godine sve to bolje ispasti . Ipak bojim se da bi ispred same Arene moglo biti velikih problema jer će trebati puno bolje ograditi koridore za start utrka , koridore za prilaz ulazu u Arenu prema cilju , te koridor za one koji kreću u drugi krug za maraton . Umjesto traka trebalo bi postaviti metalne ograde zbog nekulturnih prolaznika koji ometaju trkače svojim kretanjem preko staze . Druga stvar koja mi nikako nije jasna je vrijeme održavanja utrka polumaratona i maratona i to zbog djela staze koji vodi od uvale Valovine pored Muzila prema tvornici cementa , a koja je većim djelom skroz neosvijetljena . Start utrke maratona je u 17 sati , a polumaratona u 18 sati . Po toj satnici prvi polumaratonci bi trebali ulaziti u cilj približno oko 19:15 , a maratonci oko 19:45 . S obzirom da taj dan sunce zalazi u 19:07 ( lako za provjeriti ) jasno je da će većina polumaratonaca i svi maratonci najmanje kilometar i po bauljati po mraku ( maratonci dva puta ) . Trčao sam prije dvije godine sa društvom iz kluba onuda po mraku i unatoč jake mjesečine jedva smo nazirali cestu po kojoj se trčalo , a trčati utrku po tim uvjetima bi bilo suludo . Da nebi pričao na pamet , večeras sam nakon treninga prošao autom tim putem provjeriti da se nije nešto u međuvremeno promjenilo . Uzalud , sve je isto kao i onda . Mrak kao u kanalu od maneštre . Čisto sumnjam da je netko o tome razmišljao dok je sastavljao raspored satnice . A još manje vjerujem da će grad provesti javnu rasvjetu na toj dionici samo zbog jedne utrke , tako da mi se sve više čini da će ove godine organizacijski šlamperaj dosegnuti svoj vrhunac . Iskreno se nadam da se varam i da će na kraju sve proći kako treba , ali bojim se da su to sve samo puste želje .
subota, 29. veljače 2020.
Ništa kontra Splita
Otrčana je i prva ovogodišnja utrka . U stvari neću je ni brojati kao utrku iz više razloga . Kao prvo radi se tek o štafetnoj maratonskoj dionici od samo 12 km . Kao drugo zbog ozljede sam daleko od predviđene forme . Kao treće zbog još uvijek prisutne boli trčim kao pod ručnom kočnicom . Ali nema veze i tako sam planirao dionicu štafete otrčati kao provjeru forme pred polumaraton u Ankaranu i Wings for life u Zadru . I taman kad sam prije dva tjedna ulazio u najintenzivniji dio priprema paf , iz čista mira ozljeda . I to u tjednu kad sam imao lakše treninge . Opet isto kao i lani . Hvatište zadnje lože , samo ovaj puta na drugoj nozi . I tako dva tjedna laganog trčkaranja , forma pada , a nervoza i neizvjesnost rastu . Zbog toga sam prema Splitu krenuo bez ikakvih očekivanja , sa jedinom željom da uspijem otrčati bez da opet ne pogoršam ozljedu . Kako je završilo još sam i zadovoljan . Ali krenimo redom .
Na put smo krenuli prije zore . Kad je sunce počelo pomalo izlaziti na obzorju , mi smo već daleko odmakli na putu prema Vratima Jadrana gdje su nas čekali Markoviči . Do Splita ima dobrih pet i po sati čiste vožnje , a treba i podignuti startne pakete prije utrke na pet kilometara koja je popodne . Po planu oko podneva stižemo i odmah se upućujemo do samostana sv.Ante gdje nas čeka fra Tomo . Fra Tomo je bio član našeg kluba dok je služio u Puli , a sad kad je u Splitu uvijek nas lijepo ugosti . Ostavljamo stvari i odlazimo do Gripa po startne pakete . Veliko zdanje sportskog centra iznutra djeluje prilično jadno i ofucano , naročito "velika dvorana " u kojoj je krajem osamdesetih Jugoplastika osvajala naslov prvaka Evrope tri puta zaredom . Na parteru većina štandova koji promoviraju nadolazeće utrke i tek nekoliko sa slabašnom ponudom sportske opreme . Na brzinu podižemo pakete i krećemo se spremati za popodnevnu utrku . Oko Poljuda je velika gužva zbog Hajdukove utakmice . Sa svih strana se slijevaju grupe navijača svih uzrasta i spola . I naravno svi nose nešto od klupskih obilježja . Da izbjegnemo probleme u prometu krećemo pješke preko brda prema Rivi . Kako se približavamo sve jače odzvanja Dinova " Ništa kontra Splita " koja je postala neka vrsta gradske himne i koju ćemo u idućih 24 sata imati prilike čuti nebrojeno puta . Mira se skida i kreće sa zagrijavanjem . Iako sam je planirao otpratiti na utrci , odustajem zbog ozljede kako bih se bar donekle sačuvao za sutrašnju štafetu . Na znak startera četristotinjak trkača se sjurilo duž startne ravnine i nestalo iza zavoja u Marmontovu . Zauzeo sam dobru poziciju za snimanje i čekao . Nakon petnaistak minuta utrčava pobjednik . Kao što sam i očekivao na isteku dvadeset i sedme minute iz zavoja istrčavaju Mira i Ozren te grabeći prilično žestoko utrčavaju u cilj . S obzirom na konfiguraciju staze jako dobro vrijeme za Miru . Dobro raspoloženje je malo pomutilo Ozrenov pad i raskrvavljeno koljeno . Jako nezgodno jer ga je sutra još čekalo trčanje maratonske štafete . Skroz bez treninga bio je mislio trčati laganini samo utrku na 5 km , ali kako se Igor dan prije puta razbolio upao je silom prilika na njegovo mjesto .
Sutradan smo se rano ustali jer je već u devet sati start maratona . Kako sam zadnja izmjena u štafeti ne žuri mi se . Do Rive ja i Mira stižemo taman na vrijeme da vidimo start utrke . Nakon što su zadnji trkači nestali sa vidika nalazimo zgodan kafić na šetnici do samog mora . Kao gušteri na suncu guštiramo u kavi i kolačima . Totalna bonaca , površina mora kao ulje koje tek tu i tamo namreška prolaz poneke brodice . Mir i tišina . Dalmatinci bi rekli " ko to more platit " . Na Rivu kod cilja se vraćamo taman kad su prvi polumaratonci završavali svoju utrku . Nakon malo navijanja , došao je red da se i ja spremim . Na brzinu sam se presvukao i krenuo prema mjestu za izmjene štafeta kod hotela Marjan . Došao sam malo prerano , ali bolje to nego da zakasnim . Dok sam se lagano zagrijavao promatrao sam i bodrio trkače koji su stalno nadirali sa vrha brda . Par minuta prije trećeg sata trajanja utrke napokon stiže Ozren . Morat ću dobro potegnuti da završimo u manje od četiri sata . Preuzimam narukvicu i krećem . Prvih par kilometara uzduž rive je skroz ravno i uspijevam držati solidan tempo oko 4:40 po kilometru . Bol u nozi smeta , ali ne previše . Na prilazu Bačvicama počinje serija kratkih ,ali oštrih uzbrdica i nizbrdica zbog kojih je teško održavati neki ritam trčanja . Stotinjak metara trčanja po sipkom pijesku plaže na Bačvicama izgleda atraktivno , ali je živi užas za otrčati . Čista budalaština . Bol postaje neugodnija pa malo smanjujem tempo trčanja jer je još više od 6 km do cilja i ne želim riskirati još goru ozljedu . Kakvu takvu utjehu nalazim u tome da i pored tako suspregnutog trčanja stalno pretrčavam nekog na stazi . Znam da to nije realna slika jer su to većinom trkači koji imaju 30 km više od mene u nogama u tom trenutku , ali ipak djeluje pozitivno na raspoloženje . Prije okretišta na Žnjanu uspio sam pretrčati dvije štafete , a treću koja se vraćala nakon okreta je imala dobrih petstotinjak metara prednosti . To je bio dodatni poticaj da ne popustim i da je pokušam stići . Na zadnjem usponu od rive uz Pazar ugledao sam je stotinjak metra ispred i još malo ubrzao . Ostalo je još manje od kilometra i možda ipak popusti na kraju . Na ulasku u Marmontovu još je pedesetak metara ispred mene . Tu me dočekuju Ozren i Joško i nastavljaju samnom .Sad se već sve jače čuje razglas kod cilja , što daje dodatni poticaj trkačima da izvuku još ono malo snage što im je ostalo . Ubrzavam najviše što mogu po nizbrdici prije ulaska u ciljnu ravninu , ali uspijevam samo smanjiti razliku . Na semaforu 3:59 i nešto sitno . S obzirom na sve , ja sam zadovoljan . Ispao je dobar trening mrvicu slabije od tempa polumaratona , a bol u nozi se polako povlači . Ostaje pitanje koliko sam izgubio što se tiče priprema u ova dva tjedna . Idućih tjedan- dva će se pokazati ima li smisla u Ankaranu trčati za pravo ili ću pratiti Miru u njenom prvom polumaratonu .Split ostavljamo u dobrom raspoloženju i sa pozitivnim dojmovima . Organizatori su se svojski potrudili i uglavnom vrlo dobro organizirali utrku . Utrka je dobro prihvaćena i od samih Splićana , što se vidjelo i po velikom broju gledaoca i bučnim navijanjem . Staza je atraktivna , ali i prilično teška sa dosta uzbrdica . Kad se tome doda daleki put , teško da ću se opet odlučit za nastup . Ali nikad se nezna . Kao što bi Dino rekao " ništa kontra Splita " .
Na put smo krenuli prije zore . Kad je sunce počelo pomalo izlaziti na obzorju , mi smo već daleko odmakli na putu prema Vratima Jadrana gdje su nas čekali Markoviči . Do Splita ima dobrih pet i po sati čiste vožnje , a treba i podignuti startne pakete prije utrke na pet kilometara koja je popodne . Po planu oko podneva stižemo i odmah se upućujemo do samostana sv.Ante gdje nas čeka fra Tomo . Fra Tomo je bio član našeg kluba dok je služio u Puli , a sad kad je u Splitu uvijek nas lijepo ugosti . Ostavljamo stvari i odlazimo do Gripa po startne pakete . Veliko zdanje sportskog centra iznutra djeluje prilično jadno i ofucano , naročito "velika dvorana " u kojoj je krajem osamdesetih Jugoplastika osvajala naslov prvaka Evrope tri puta zaredom . Na parteru većina štandova koji promoviraju nadolazeće utrke i tek nekoliko sa slabašnom ponudom sportske opreme . Na brzinu podižemo pakete i krećemo se spremati za popodnevnu utrku . Oko Poljuda je velika gužva zbog Hajdukove utakmice . Sa svih strana se slijevaju grupe navijača svih uzrasta i spola . I naravno svi nose nešto od klupskih obilježja . Da izbjegnemo probleme u prometu krećemo pješke preko brda prema Rivi . Kako se približavamo sve jače odzvanja Dinova " Ništa kontra Splita " koja je postala neka vrsta gradske himne i koju ćemo u idućih 24 sata imati prilike čuti nebrojeno puta . Mira se skida i kreće sa zagrijavanjem . Iako sam je planirao otpratiti na utrci , odustajem zbog ozljede kako bih se bar donekle sačuvao za sutrašnju štafetu . Na znak startera četristotinjak trkača se sjurilo duž startne ravnine i nestalo iza zavoja u Marmontovu . Zauzeo sam dobru poziciju za snimanje i čekao . Nakon petnaistak minuta utrčava pobjednik . Kao što sam i očekivao na isteku dvadeset i sedme minute iz zavoja istrčavaju Mira i Ozren te grabeći prilično žestoko utrčavaju u cilj . S obzirom na konfiguraciju staze jako dobro vrijeme za Miru . Dobro raspoloženje je malo pomutilo Ozrenov pad i raskrvavljeno koljeno . Jako nezgodno jer ga je sutra još čekalo trčanje maratonske štafete . Skroz bez treninga bio je mislio trčati laganini samo utrku na 5 km , ali kako se Igor dan prije puta razbolio upao je silom prilika na njegovo mjesto .
Sutradan smo se rano ustali jer je već u devet sati start maratona . Kako sam zadnja izmjena u štafeti ne žuri mi se . Do Rive ja i Mira stižemo taman na vrijeme da vidimo start utrke . Nakon što su zadnji trkači nestali sa vidika nalazimo zgodan kafić na šetnici do samog mora . Kao gušteri na suncu guštiramo u kavi i kolačima . Totalna bonaca , površina mora kao ulje koje tek tu i tamo namreška prolaz poneke brodice . Mir i tišina . Dalmatinci bi rekli " ko to more platit " . Na Rivu kod cilja se vraćamo taman kad su prvi polumaratonci završavali svoju utrku . Nakon malo navijanja , došao je red da se i ja spremim . Na brzinu sam se presvukao i krenuo prema mjestu za izmjene štafeta kod hotela Marjan . Došao sam malo prerano , ali bolje to nego da zakasnim . Dok sam se lagano zagrijavao promatrao sam i bodrio trkače koji su stalno nadirali sa vrha brda . Par minuta prije trećeg sata trajanja utrke napokon stiže Ozren . Morat ću dobro potegnuti da završimo u manje od četiri sata . Preuzimam narukvicu i krećem . Prvih par kilometara uzduž rive je skroz ravno i uspijevam držati solidan tempo oko 4:40 po kilometru . Bol u nozi smeta , ali ne previše . Na prilazu Bačvicama počinje serija kratkih ,ali oštrih uzbrdica i nizbrdica zbog kojih je teško održavati neki ritam trčanja . Stotinjak metara trčanja po sipkom pijesku plaže na Bačvicama izgleda atraktivno , ali je živi užas za otrčati . Čista budalaština . Bol postaje neugodnija pa malo smanjujem tempo trčanja jer je još više od 6 km do cilja i ne želim riskirati još goru ozljedu . Kakvu takvu utjehu nalazim u tome da i pored tako suspregnutog trčanja stalno pretrčavam nekog na stazi . Znam da to nije realna slika jer su to većinom trkači koji imaju 30 km više od mene u nogama u tom trenutku , ali ipak djeluje pozitivno na raspoloženje . Prije okretišta na Žnjanu uspio sam pretrčati dvije štafete , a treću koja se vraćala nakon okreta je imala dobrih petstotinjak metara prednosti . To je bio dodatni poticaj da ne popustim i da je pokušam stići . Na zadnjem usponu od rive uz Pazar ugledao sam je stotinjak metra ispred i još malo ubrzao . Ostalo je još manje od kilometra i možda ipak popusti na kraju . Na ulasku u Marmontovu još je pedesetak metara ispred mene . Tu me dočekuju Ozren i Joško i nastavljaju samnom .Sad se već sve jače čuje razglas kod cilja , što daje dodatni poticaj trkačima da izvuku još ono malo snage što im je ostalo . Ubrzavam najviše što mogu po nizbrdici prije ulaska u ciljnu ravninu , ali uspijevam samo smanjiti razliku . Na semaforu 3:59 i nešto sitno . S obzirom na sve , ja sam zadovoljan . Ispao je dobar trening mrvicu slabije od tempa polumaratona , a bol u nozi se polako povlači . Ostaje pitanje koliko sam izgubio što se tiče priprema u ova dva tjedna . Idućih tjedan- dva će se pokazati ima li smisla u Ankaranu trčati za pravo ili ću pratiti Miru u njenom prvom polumaratonu .Split ostavljamo u dobrom raspoloženju i sa pozitivnim dojmovima . Organizatori su se svojski potrudili i uglavnom vrlo dobro organizirali utrku . Utrka je dobro prihvaćena i od samih Splićana , što se vidjelo i po velikom broju gledaoca i bučnim navijanjem . Staza je atraktivna , ali i prilično teška sa dosta uzbrdica . Kad se tome doda daleki put , teško da ću se opet odlučit za nastup . Ali nikad se nezna . Kao što bi Dino rekao " ništa kontra Splita " .
nedjelja, 2. veljače 2020.
Nova godina , novi ciljevi
Novu kalendarsku godinu započeli smo odmah prvog jednim laganim rastrčavanjem za otvaranje sezone . Dogovor je bio za 10:30 u Medulinu kad se malo naspavamo i oporavitmo od proslava za doček . U zakazano vrijeme skupilo se nas desetak i krenulo . Vrijeme prekrasno , sunčano bez i jednog oblaka . Idealni uvjeti za lagan tempo i ugodno čavrljanje sa dragim ljudima . Ni bura koja je prilično derala nije previše smetala . Nakon desetak kilometara trčanja uslijedilo je malo čaščenje sa kolačima i pjenušcem za uspješan početak . Tu su već počeli padati prvi planovi za utrke do ljeta . Istarski maraton u Ankaranu , Wings for life u Zadru , Plitvički maraton samo su neke od spominjanih mogućnosti .Uglavnom vrlo lijep početak .
Lijepo vrijeme očito pozitivno djeluje na ljude , pa tako u bilo koje doba dana da prođemo gradom nailazimo na mnoštvo trkača koji svaki u nekom svom filmu grabi prema sebi zacrtanom cilju . Živnulo je i na stadionu . Osim atletičara svih uzrasta iz atletskog kluba , svoj su kutak na stazi pronašli i mnogobrojni rekreativci . Ponekad zna biti zbilja velika gužva . Unatoč tomu uz malo razumijevanja sa svake strane na kraju svi uspijevaju odraditi svoje . Prilična živost vlada i kod nadstrešnice za rezervne igrače , gdje se okuplja i moje društvo . Ljubo , Erol , Dražen i Emir na vrhuncu su priprema za maraton u Sevilli , a Eda ulazi kao vodeća u završnicu takmičenja za Istarsku zimsku ligu u trčanju . Mi ostali tek krećemo sa ozbiljnijim treninzima , još uvijek se dvoumeći oko mogućih utrka na kojima bi nastupili . Ja sam jedino bio siguran za zadarski Wings for life početkom svibnja , a za ostalo sam se dvoumio između Zagrebačkog proljetnog polumaratona i Istrskog polumaratona u Ankaranu . Čak sam bio bliže odluci da ja i Mira trčimo u Zagrebu , kad se dogodio totalni obrat po tom pitanju . Nakon dugog izbivanja zbog roditeljskih obaveza trčanju su se vratili Igor i Dubravka . Dva odlična trkača i još bolje osobe . Kako je zbog velike stanke Dubravka krenula sa trčanjem oprezno i laganim tempom , često je trčala sa Mirom u društvu . Nakon nekolicine zajedničkih treninga prišle su mi sa pitanjem " a zašto se Mira nebi spremila za polumaraton ?" . Dobro da se nisam izvrnuo na stazi od iznenađenja . Nisam mogao vjerovati svojim ušima . Naime nakon što se prije dvije godine pripremajući se za polumaraton u Ljubljani Mira ozlijedila i bolno hodala dobra tri mjeseca , čvrsto je odlućila da više nikad neće trčat ništa duže od deset kilometara . Znajući koliko voli trčanje više joj to nisam spominjao . Tako je bilo do nedavno kad se treninzima priključila Dubravka i uvjerila je da ona to može i da će je pratiti na utrci ako se odluči . Evo sad nakon malo više od mjesec dana Mira je dogurala u nedjelju i do 18 km . Za prvi polumaraton tako smo odabrali Istrski maraton koji ove godine kreće iz Kopra , ide obalom do Izole i natrag preko Kopra do Ankarana . Staza skroz ravna , laka , idealna za debi , a ima i dovoljno vremena za pripremu do tada . Tako je i ove godine otpao Zagreb , ali nije mi krivo . Dosad sam dva puta trčao Istrski maraton i ostao mi je u jako lijepom sjećanju . Uostalom bolje mi se i uklapa sa Zadrom koji nam je glavni cilj do ljeta .
Lijepo vrijeme očito pozitivno djeluje na ljude , pa tako u bilo koje doba dana da prođemo gradom nailazimo na mnoštvo trkača koji svaki u nekom svom filmu grabi prema sebi zacrtanom cilju . Živnulo je i na stadionu . Osim atletičara svih uzrasta iz atletskog kluba , svoj su kutak na stazi pronašli i mnogobrojni rekreativci . Ponekad zna biti zbilja velika gužva . Unatoč tomu uz malo razumijevanja sa svake strane na kraju svi uspijevaju odraditi svoje . Prilična živost vlada i kod nadstrešnice za rezervne igrače , gdje se okuplja i moje društvo . Ljubo , Erol , Dražen i Emir na vrhuncu su priprema za maraton u Sevilli , a Eda ulazi kao vodeća u završnicu takmičenja za Istarsku zimsku ligu u trčanju . Mi ostali tek krećemo sa ozbiljnijim treninzima , još uvijek se dvoumeći oko mogućih utrka na kojima bi nastupili . Ja sam jedino bio siguran za zadarski Wings for life početkom svibnja , a za ostalo sam se dvoumio između Zagrebačkog proljetnog polumaratona i Istrskog polumaratona u Ankaranu . Čak sam bio bliže odluci da ja i Mira trčimo u Zagrebu , kad se dogodio totalni obrat po tom pitanju . Nakon dugog izbivanja zbog roditeljskih obaveza trčanju su se vratili Igor i Dubravka . Dva odlična trkača i još bolje osobe . Kako je zbog velike stanke Dubravka krenula sa trčanjem oprezno i laganim tempom , često je trčala sa Mirom u društvu . Nakon nekolicine zajedničkih treninga prišle su mi sa pitanjem " a zašto se Mira nebi spremila za polumaraton ?" . Dobro da se nisam izvrnuo na stazi od iznenađenja . Nisam mogao vjerovati svojim ušima . Naime nakon što se prije dvije godine pripremajući se za polumaraton u Ljubljani Mira ozlijedila i bolno hodala dobra tri mjeseca , čvrsto je odlućila da više nikad neće trčat ništa duže od deset kilometara . Znajući koliko voli trčanje više joj to nisam spominjao . Tako je bilo do nedavno kad se treninzima priključila Dubravka i uvjerila je da ona to može i da će je pratiti na utrci ako se odluči . Evo sad nakon malo više od mjesec dana Mira je dogurala u nedjelju i do 18 km . Za prvi polumaraton tako smo odabrali Istrski maraton koji ove godine kreće iz Kopra , ide obalom do Izole i natrag preko Kopra do Ankarana . Staza skroz ravna , laka , idealna za debi , a ima i dovoljno vremena za pripremu do tada . Tako je i ove godine otpao Zagreb , ali nije mi krivo . Dosad sam dva puta trčao Istrski maraton i ostao mi je u jako lijepom sjećanju . Uostalom bolje mi se i uklapa sa Zadrom koji nam je glavni cilj do ljeta .
petak, 24. siječnja 2020.
Sunčana strana ulice
" Ljudi moji , je li to moguće? " vikao je legendarni Mladen Delić komentirajući gol za pobjedu reprezentacije Jugoslavije nad Bugarskom u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope u nogometu daleke 1983. godine . Još i danas se sjećam tih scena na crno-bijelom ekranu tv-a kao da su se jučer dogodile. Jugoslaviji je trebala pobjeda . Regularnih devedeset minuta je bilo isteklo i čekao se samo sučev zvižduk za kraj . Delić je utučeno i rezignirao komentirao kako nema više vremena , kad je Zl.Vujović uputio zadnji centaršut , a Radanović glavom smjestio loptu u mrežu za pobjedu i odlazak na prvenstvo Evrope . To je tako šokiralo sirotog Delića da je dobrih pet minuta izgovarao razne varijante " je li to moguće , ljudi moji , šta je ovo ..." itd .
I sad kakve veze ima ta utakmica sa ovim postom . Utakmica nikakve , ali šokantni prikaz iz citirane rečenice najbolje opisuje moju nevjericu kad pomislim na vrijeme koje nas prati već dobrih mjesec dana . Stabilno i sunčano . Naprosto nevjerojatno . A toliko sam kukao za vrijeme kišnog perioda prije toga da sam svima već dosadio . Jbg , kad ne volim kišu , ni bljuzge , blato i nošenje kišobrana , a pogotovo onaj osjećaj sputanosti i ograničenje kod kretanja . Ovo sad je prava pravcata milina . Temperature su niske , ali tako i treba biti po zimi . Ni bura koja tu i tamo zapuše ne smeta . Glavno da je sunčano i sve je onda ok . Znam da neće još dugo trajati i zato treba iskoristiti svaki slobodan trenutak za uživati na otvorenom . I naravno trčati .
Kad smo već kod trčanja staru godinu sam ispratio sa 14 km , taman da bude ukupno 2019 km kao i godina koja prolazi . Ostajem pri obećanju da ako 2060. godine otrčim 2060 km častim društvo čevapima i pivom na stadionu ( šta ste zinuli , pa valjda ćemo uletit u stotu ) .
Uglavnom , lijepo vrijeme je omogućilo bezbroj mogućnosti što se tiče trčanja . Utorak i četvrtak standardno na stadionu , ali nedjeljom sad možeš birati između prekrasnih dionica za trening dužine koje nam se nude tu oko grada . Nabrojat ću samo neke kojima trčim . Da bude zanimljivije dat ću im i imena svakoj.
ĐIR - nisam znao kako drugo da ispadne nekako originalno , a pošto sam veliki ljubitelj biciklizma i pratim na tv-u Giro d'Italija , Tour de France itd. skratio sam po našu na Đir. Startam od kuće u Radničkoj ulici , 43.ist.divizije , Punta , veslački , riva , bulevar , tvornica cementa , Muzil , Valovine , Stoja , Lungomare , južni bulevar , Bunarina , hotel Park , ispod Histrije , Bunarina . Ako krenem istim putem nazad dobijem dužinu od oko 26 km , a ako krenem zaobilaznicom do velikog rotora i 43.ist.divizijom doma ravno 21 km . Dužine se mogu povećavati dodatnim krugovima oko Histrije za oko 2,4 km po krugu . Staza dosta valovita sa par dobrih uzbrdica , naročito ako se vraćam preko Muzila . Kad dosadi može se i obrnutim putem . Moja omiljena za pripreme . Ima i dosta hlada tako da se može i po ljeti .
Medulinski zaljev - prekrasna staza u Medulinu . Krećem na ulazu u autokamp kod malina ( nije voće nego nekadašnji mlin na vjetar ) , đir po kampu , oko poluotoka , obalom do Kažele , uzbrdica do ceste , rampa pa cestom pored nogometnih igrališta i hotela nazad do ulaza u autokamp . Krug ima malo više od 10 km , pa se može ponoviti obrnutim smjerom do 22 km . Nedavno su uredili šetnicu oko Vižule , pa se može i to ukombinirati da ne bude dosadno . Staza je blago valovita , velikim djelom uz samo more i pravi je užitak za trčanje osim po ljeti kad je previše turista koji bauljaju na sve strane i prevruće .
Brijuni rivijera - ime po fantomskoj firmi koja nikako da krene , ali netko za to dobiva lovu . Skroz ravna staza koja kreće ispred ulaza u autokamp Puntižela i ide skroz uz more kroz Valbandon i Fažanu do Perojskog portića . U zadnje vrijeme možda previše gužve zbog šetača .Skroz osunčana , idealna osim po ljeti kad je prevruće . Predivan pogled na Brijune i more . Tamo i nazad ukupno oko 17 km . Ako se krene sa parkinga ispod nadvožnjaka za Veli vrh pa preko Štinjana do Puntižele dobije se još dobrih 8 km sa dosta uzbrdica .
Križnim putem do Premanture - krećemo kod rotora za Pješčanu uvalu prema Pješčanoj i u prvom zavoju produžujemo ravno kroz šumicu do ceste za Vinkuran , Vinkuran , Vinkuranska vala , uzbrdo pa kroz Banjole , pored hotela do naselja Volme , uzbrdo tkz. križnim putem pored groblja do Premanture . Tamo i nazad oko 20 km , dosta zahtjevnih sa nekoliko teških uzbrdica . Na vrhu prije premanturskog groblja prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev , Cres ,Lošinj i Velebit u daljini . Dodatna kilometraža se lako dobije ako se produži do samog rta Kamenjak ili ako se krene negdje drugdje iz Pule .
Našlo bi se još zanimljivih trasa za dužinske treninge , ali ove su mi nekako najdraže i najbliže .
P.S. : naslov ovom postu sam dao po nazivu drugog studijskog albuma grupe Azra iz 1981.godine .
I sad kakve veze ima ta utakmica sa ovim postom . Utakmica nikakve , ali šokantni prikaz iz citirane rečenice najbolje opisuje moju nevjericu kad pomislim na vrijeme koje nas prati već dobrih mjesec dana . Stabilno i sunčano . Naprosto nevjerojatno . A toliko sam kukao za vrijeme kišnog perioda prije toga da sam svima već dosadio . Jbg , kad ne volim kišu , ni bljuzge , blato i nošenje kišobrana , a pogotovo onaj osjećaj sputanosti i ograničenje kod kretanja . Ovo sad je prava pravcata milina . Temperature su niske , ali tako i treba biti po zimi . Ni bura koja tu i tamo zapuše ne smeta . Glavno da je sunčano i sve je onda ok . Znam da neće još dugo trajati i zato treba iskoristiti svaki slobodan trenutak za uživati na otvorenom . I naravno trčati .
Kad smo već kod trčanja staru godinu sam ispratio sa 14 km , taman da bude ukupno 2019 km kao i godina koja prolazi . Ostajem pri obećanju da ako 2060. godine otrčim 2060 km častim društvo čevapima i pivom na stadionu ( šta ste zinuli , pa valjda ćemo uletit u stotu ) .
Uglavnom , lijepo vrijeme je omogućilo bezbroj mogućnosti što se tiče trčanja . Utorak i četvrtak standardno na stadionu , ali nedjeljom sad možeš birati između prekrasnih dionica za trening dužine koje nam se nude tu oko grada . Nabrojat ću samo neke kojima trčim . Da bude zanimljivije dat ću im i imena svakoj.
ĐIR - nisam znao kako drugo da ispadne nekako originalno , a pošto sam veliki ljubitelj biciklizma i pratim na tv-u Giro d'Italija , Tour de France itd. skratio sam po našu na Đir. Startam od kuće u Radničkoj ulici , 43.ist.divizije , Punta , veslački , riva , bulevar , tvornica cementa , Muzil , Valovine , Stoja , Lungomare , južni bulevar , Bunarina , hotel Park , ispod Histrije , Bunarina . Ako krenem istim putem nazad dobijem dužinu od oko 26 km , a ako krenem zaobilaznicom do velikog rotora i 43.ist.divizijom doma ravno 21 km . Dužine se mogu povećavati dodatnim krugovima oko Histrije za oko 2,4 km po krugu . Staza dosta valovita sa par dobrih uzbrdica , naročito ako se vraćam preko Muzila . Kad dosadi može se i obrnutim putem . Moja omiljena za pripreme . Ima i dosta hlada tako da se može i po ljeti .
Medulinski zaljev - prekrasna staza u Medulinu . Krećem na ulazu u autokamp kod malina ( nije voće nego nekadašnji mlin na vjetar ) , đir po kampu , oko poluotoka , obalom do Kažele , uzbrdica do ceste , rampa pa cestom pored nogometnih igrališta i hotela nazad do ulaza u autokamp . Krug ima malo više od 10 km , pa se može ponoviti obrnutim smjerom do 22 km . Nedavno su uredili šetnicu oko Vižule , pa se može i to ukombinirati da ne bude dosadno . Staza je blago valovita , velikim djelom uz samo more i pravi je užitak za trčanje osim po ljeti kad je previše turista koji bauljaju na sve strane i prevruće .
Brijuni rivijera - ime po fantomskoj firmi koja nikako da krene , ali netko za to dobiva lovu . Skroz ravna staza koja kreće ispred ulaza u autokamp Puntižela i ide skroz uz more kroz Valbandon i Fažanu do Perojskog portića . U zadnje vrijeme možda previše gužve zbog šetača .Skroz osunčana , idealna osim po ljeti kad je prevruće . Predivan pogled na Brijune i more . Tamo i nazad ukupno oko 17 km . Ako se krene sa parkinga ispod nadvožnjaka za Veli vrh pa preko Štinjana do Puntižele dobije se još dobrih 8 km sa dosta uzbrdica .
Križnim putem do Premanture - krećemo kod rotora za Pješčanu uvalu prema Pješčanoj i u prvom zavoju produžujemo ravno kroz šumicu do ceste za Vinkuran , Vinkuran , Vinkuranska vala , uzbrdo pa kroz Banjole , pored hotela do naselja Volme , uzbrdo tkz. križnim putem pored groblja do Premanture . Tamo i nazad oko 20 km , dosta zahtjevnih sa nekoliko teških uzbrdica . Na vrhu prije premanturskog groblja prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev , Cres ,Lošinj i Velebit u daljini . Dodatna kilometraža se lako dobije ako se produži do samog rta Kamenjak ili ako se krene negdje drugdje iz Pule .
Našlo bi se još zanimljivih trasa za dužinske treninge , ali ove su mi nekako najdraže i najbliže .
P.S. : naslov ovom postu sam dao po nazivu drugog studijskog albuma grupe Azra iz 1981.godine .
četvrtak, 16. siječnja 2020.
Bablje ljeto
Od zadnjeg posta je prošlo evo već skoro dva mjeseca . I dalje nikako da se ustalim sa pisanjem bloga . Od kad sam na zavodu za zapošljavanje kod mene vlada totalna inprovizacija što se tiče vremena . Htio bih riješiti brdo stvari , pa nikako da nađem malo vremena za napisati nešto konkretno . Ustvari našlo bi se vremena , ali istina je da sam se malo i ulijenio . Međutim obzirom da od idućeg mjeseca stupam opet u radni odnos , valjda će se i to popraviti . Nova sredina , novi izazovi i YUHUUU , naprijed u nove pobjede .
A sad da odvrtim film od zadnjeg posta . Dakle kišno vrijeme je trajalo i trajalo i trajalo ... tako da sam skoro položio za meteorologa koliko sam pratio vremensku prognozu tih dana . Nisu to bile cjelodnevne kiše pa da se čovjek može ravnati po tome . Tada bi jedina dilema bila trčati po kiši ili ne trčati . Ali ono je bilo sat- dva kiša , pa sat- dva bez kiše i tako u nedogled . E sad trebao si biti ili Vidoviti Milan ( ne Bandić ) ili Vakula za potrefiti kad će pauza između dva pljuska da bi odradio trening . Malo mi je tu išla u prilog činjenica da sam slobodan cijeli dan pa sam uspijevao uvijek uhvatit malo vremena za trčanje . Uglavnom planiranu kilometražu po tjednu sam kako tako otrčao i ostao suh , ali problem je bio trening dužine nedjeljom . Detaljne prognoze su se mjenjale svakih par sati , pa ti sad pogodi barem dva sata kad neće padati . Uglavnom da skratim priču , taj mjesec sam uspio čak dva puta lijepo pokisnuti . Ovo pokisnuti je blagi opis stanja kad trčiš tj.šljapkaš ( šljap , šljap - zvuk natopljenih patika ) toliko promočen da ti se majica i hlaćice lijepe za tijelo .
Prvi put sam se sa Mirom spremao krenuti kad je počelo lagano rositi . Vratili smo se u kuću i presvukli .Nakon niti pet minuta je stalo . Po prognozi nije trebalo padati barem par sati , pa sam se opet obukao za trčanje i krenuo . Mira je odustala . Nakon par kilometara nebo se opet zacrnilo i tu i tamo bi pala koja kap ." Ma nije to ništa , sad će stat" hrabrio sam se i nastavio . Zaobilaznica po kojoj inače uvijek puno ljudi šeta bila je posve pusta . Tek jedna žena pod kišobranom navlači malog psića kojemu se očito nije izlazilo iz toplog stana i ja koji trčim kao da mi je to od životne važnosti . Kad sam već došao do rotora za Pješčanu gdje sam se trebao naći sa društvom iz kluba , počelo je već pristojno pljuštati . Navukao sam šiltericu koju stavljam zbog naočala po kiši i u zaklonu jednog stabla pričekao par minuta dok su stigli Goran i Eda . Kratko smo se pozdravili i krenuli . Dok je još prilično padalo odjednom je Goran ispalio " predivno " ( ili genijalno , više se ne sjećam ) . Nisam ništa rekao . Zašto čovjeku kvarit raspoloženje . Uostalom ubrzo je stao pljusak pa smo dužinu odradili po planu .
Drugi put je po večernjoj prognozi kiša trebala padati negdje do 11 ujutro da bi nakon toga bilo razvedravanje . Odlučio sam stoga krenuti malo prije podneva . Ujutro kad sam se ustao više nije padalo , ali kako nisam opet pogledao prognozu nisam znao da umjesto razvedravanja stiže nova kiša . I tako sam bezbrižno krenuo u planirano vrijeme trčati . Društvo je krenulo ranije tako da sam ovaj puta trčao sam . Negdje na sedmom kilometru kad sam bio kod Bunarine počelo je lagano rositi . Navukao sam šiltericu i nastavio . Kako je vrijeme odmicalo tako je kiša pojačavala . Odradio sam dva kruga oko Histije i krenuo nazad zaobilaznicom . Bio sam skroz mokar , ali sam ipak uspijevao držati sasvim pristojan tempo . Malo sam i pojačao u drugom dijelu , ali kad sam stigao do City Mall-a počelo je jako puhati u prsa . Osim što me prilično usporavalo , od vjetra su mi se mokre majica i hlačice zalijepile za prsa i prepone . Toliko mi je bilo hladno od toga da sam skratio trening za dobrih 4 km i krenuo doma da ne pokupim još kakvu upalu . Sad je valjda jasno zašto ne volim zimu , kišu , blato itd .
I onda kad sam skoro mislio da toj kiši nema kraja odjednom je desetak dana prije Božića zapuhala bura i zasjalo sunce . Temperatura je malo pala , ali to ne smeta . Kad je sunčano odmah je i raspoloženje bolje . Možeš se kretati svugdje bezbrižno i bez kišobrana , a trčanje je sada prava uživancija .U takvom raspoloženju smo ispratili staru godinu i ušli u novu . Sezonu smo otvorili laganim rastrčavanjem i ugodnim druženjem uz more u Medulinu . Nije nam smetala ni burica koja je prilično puhala tog jutra . Ipak je zima , ustvari pardon " bablje ljeto " .
A sad da odvrtim film od zadnjeg posta . Dakle kišno vrijeme je trajalo i trajalo i trajalo ... tako da sam skoro položio za meteorologa koliko sam pratio vremensku prognozu tih dana . Nisu to bile cjelodnevne kiše pa da se čovjek može ravnati po tome . Tada bi jedina dilema bila trčati po kiši ili ne trčati . Ali ono je bilo sat- dva kiša , pa sat- dva bez kiše i tako u nedogled . E sad trebao si biti ili Vidoviti Milan ( ne Bandić ) ili Vakula za potrefiti kad će pauza između dva pljuska da bi odradio trening . Malo mi je tu išla u prilog činjenica da sam slobodan cijeli dan pa sam uspijevao uvijek uhvatit malo vremena za trčanje . Uglavnom planiranu kilometražu po tjednu sam kako tako otrčao i ostao suh , ali problem je bio trening dužine nedjeljom . Detaljne prognoze su se mjenjale svakih par sati , pa ti sad pogodi barem dva sata kad neće padati . Uglavnom da skratim priču , taj mjesec sam uspio čak dva puta lijepo pokisnuti . Ovo pokisnuti je blagi opis stanja kad trčiš tj.šljapkaš ( šljap , šljap - zvuk natopljenih patika ) toliko promočen da ti se majica i hlaćice lijepe za tijelo .
Prvi put sam se sa Mirom spremao krenuti kad je počelo lagano rositi . Vratili smo se u kuću i presvukli .Nakon niti pet minuta je stalo . Po prognozi nije trebalo padati barem par sati , pa sam se opet obukao za trčanje i krenuo . Mira je odustala . Nakon par kilometara nebo se opet zacrnilo i tu i tamo bi pala koja kap ." Ma nije to ništa , sad će stat" hrabrio sam se i nastavio . Zaobilaznica po kojoj inače uvijek puno ljudi šeta bila je posve pusta . Tek jedna žena pod kišobranom navlači malog psića kojemu se očito nije izlazilo iz toplog stana i ja koji trčim kao da mi je to od životne važnosti . Kad sam već došao do rotora za Pješčanu gdje sam se trebao naći sa društvom iz kluba , počelo je već pristojno pljuštati . Navukao sam šiltericu koju stavljam zbog naočala po kiši i u zaklonu jednog stabla pričekao par minuta dok su stigli Goran i Eda . Kratko smo se pozdravili i krenuli . Dok je još prilično padalo odjednom je Goran ispalio " predivno " ( ili genijalno , više se ne sjećam ) . Nisam ništa rekao . Zašto čovjeku kvarit raspoloženje . Uostalom ubrzo je stao pljusak pa smo dužinu odradili po planu .
Drugi put je po večernjoj prognozi kiša trebala padati negdje do 11 ujutro da bi nakon toga bilo razvedravanje . Odlučio sam stoga krenuti malo prije podneva . Ujutro kad sam se ustao više nije padalo , ali kako nisam opet pogledao prognozu nisam znao da umjesto razvedravanja stiže nova kiša . I tako sam bezbrižno krenuo u planirano vrijeme trčati . Društvo je krenulo ranije tako da sam ovaj puta trčao sam . Negdje na sedmom kilometru kad sam bio kod Bunarine počelo je lagano rositi . Navukao sam šiltericu i nastavio . Kako je vrijeme odmicalo tako je kiša pojačavala . Odradio sam dva kruga oko Histije i krenuo nazad zaobilaznicom . Bio sam skroz mokar , ali sam ipak uspijevao držati sasvim pristojan tempo . Malo sam i pojačao u drugom dijelu , ali kad sam stigao do City Mall-a počelo je jako puhati u prsa . Osim što me prilično usporavalo , od vjetra su mi se mokre majica i hlačice zalijepile za prsa i prepone . Toliko mi je bilo hladno od toga da sam skratio trening za dobrih 4 km i krenuo doma da ne pokupim još kakvu upalu . Sad je valjda jasno zašto ne volim zimu , kišu , blato itd .
I onda kad sam skoro mislio da toj kiši nema kraja odjednom je desetak dana prije Božića zapuhala bura i zasjalo sunce . Temperatura je malo pala , ali to ne smeta . Kad je sunčano odmah je i raspoloženje bolje . Možeš se kretati svugdje bezbrižno i bez kišobrana , a trčanje je sada prava uživancija .U takvom raspoloženju smo ispratili staru godinu i ušli u novu . Sezonu smo otvorili laganim rastrčavanjem i ugodnim druženjem uz more u Medulinu . Nije nam smetala ni burica koja je prilično puhala tog jutra . Ipak je zima , ustvari pardon " bablje ljeto " .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)