Novu kalendarsku godinu započeli smo odmah prvog jednim laganim rastrčavanjem za otvaranje sezone . Dogovor je bio za 10:30 u Medulinu kad se malo naspavamo i oporavitmo od proslava za doček . U zakazano vrijeme skupilo se nas desetak i krenulo . Vrijeme prekrasno , sunčano bez i jednog oblaka . Idealni uvjeti za lagan tempo i ugodno čavrljanje sa dragim ljudima . Ni bura koja je prilično derala nije previše smetala . Nakon desetak kilometara trčanja uslijedilo je malo čaščenje sa kolačima i pjenušcem za uspješan početak . Tu su već počeli padati prvi planovi za utrke do ljeta . Istarski maraton u Ankaranu , Wings for life u Zadru , Plitvički maraton samo su neke od spominjanih mogućnosti .Uglavnom vrlo lijep početak .
Lijepo vrijeme očito pozitivno djeluje na ljude , pa tako u bilo koje doba dana da prođemo gradom nailazimo na mnoštvo trkača koji svaki u nekom svom filmu grabi prema sebi zacrtanom cilju . Živnulo je i na stadionu . Osim atletičara svih uzrasta iz atletskog kluba , svoj su kutak na stazi pronašli i mnogobrojni rekreativci . Ponekad zna biti zbilja velika gužva . Unatoč tomu uz malo razumijevanja sa svake strane na kraju svi uspijevaju odraditi svoje . Prilična živost vlada i kod nadstrešnice za rezervne igrače , gdje se okuplja i moje društvo . Ljubo , Erol , Dražen i Emir na vrhuncu su priprema za maraton u Sevilli , a Eda ulazi kao vodeća u završnicu takmičenja za Istarsku zimsku ligu u trčanju . Mi ostali tek krećemo sa ozbiljnijim treninzima , još uvijek se dvoumeći oko mogućih utrka na kojima bi nastupili . Ja sam jedino bio siguran za zadarski Wings for life početkom svibnja , a za ostalo sam se dvoumio između Zagrebačkog proljetnog polumaratona i Istrskog polumaratona u Ankaranu . Čak sam bio bliže odluci da ja i Mira trčimo u Zagrebu , kad se dogodio totalni obrat po tom pitanju . Nakon dugog izbivanja zbog roditeljskih obaveza trčanju su se vratili Igor i Dubravka . Dva odlična trkača i još bolje osobe . Kako je zbog velike stanke Dubravka krenula sa trčanjem oprezno i laganim tempom , često je trčala sa Mirom u društvu . Nakon nekolicine zajedničkih treninga prišle su mi sa pitanjem " a zašto se Mira nebi spremila za polumaraton ?" . Dobro da se nisam izvrnuo na stazi od iznenađenja . Nisam mogao vjerovati svojim ušima . Naime nakon što se prije dvije godine pripremajući se za polumaraton u Ljubljani Mira ozlijedila i bolno hodala dobra tri mjeseca , čvrsto je odlućila da više nikad neće trčat ništa duže od deset kilometara . Znajući koliko voli trčanje više joj to nisam spominjao . Tako je bilo do nedavno kad se treninzima priključila Dubravka i uvjerila je da ona to može i da će je pratiti na utrci ako se odluči . Evo sad nakon malo više od mjesec dana Mira je dogurala u nedjelju i do 18 km . Za prvi polumaraton tako smo odabrali Istrski maraton koji ove godine kreće iz Kopra , ide obalom do Izole i natrag preko Kopra do Ankarana . Staza skroz ravna , laka , idealna za debi , a ima i dovoljno vremena za pripremu do tada . Tako je i ove godine otpao Zagreb , ali nije mi krivo . Dosad sam dva puta trčao Istrski maraton i ostao mi je u jako lijepom sjećanju . Uostalom bolje mi se i uklapa sa Zadrom koji nam je glavni cilj do ljeta .
Nema komentara:
Objavi komentar