Trening u utorak navečer sam dočekao sa velikim nestrpljenjem. Hoće li pokazati da je za teško odrađen trening u nedjelju kriva sparina ili nakupljeni umor . Na trening sam krenuo pun elana , ali je već zagrijavanje počelo sa malom neugodom zbog kasnog ručka i lagane težine u stomaku . Kad tome dodamo veliku sparinu , znojenje , pojas za mjerenje pulsa ... ma sve mi je na kraju počelo smetati . Nakon zagrijavanja i istezanja krenuo sam nizati krugove . Bio sam planirao 8 do10 km (zavisno o tome kako se budem osjećao) u tempu polumaratona od 4:50 . Kilometri su se nizali , uspijevao sam se držati zacrtanog tempa , ali trčanje je bilo sve samo ne lako . Tokom šestog kilometra sve sam teže držao tempo , disanje je bilo malo otežano i odlučio sam stati . Odluka je pala . Umjesto da ovaj tjedan bude vrhunac priprema , počinjem sa taperingom . Nema smisla forsirati .Malo ću si korigirati plan za ovaj tjedan i idemo dalje .
U četvrtak je po planu bilo 6 x 1000 m u Lt tempu sa minutom odmora . Za razliku od utorka sve je štimalo od samog početka . Taman dok sam se zagrijao i istegao , razišla se i gužva na stazi . Klinci iz atletske škole su završili i cijela staza je bila na raspolaganju . Pridružili su mi se Goran i Eda . Za divno čudo za razliku od utorka trčao sam sa lakoćom i bez problema držao tempo oko 4:38 . Nakon nekoliko dionica otpao je Goran koji je odlučio u Ljubljani trčati opušteno tako da se ne ubija na treningu . Eda se držala gotovo do kraja , a zadnjih par kilometara nam se pridružio i Silconi koji je onako odmoran sa svojim dugim koracima pripomogao tome da smo zadnjih 600 m otrčali za 4:30 . Raspoloženje se sad vidno popravilo . Koja razlika u odnosu na utorak .
petak, 12. listopada 2018.
srijeda, 10. listopada 2018.
Zbunjola
Još su tri tjedna ostala do utrke u Ljubljani i nervoza počinje polako rasti . Iza sebe sam ostavio tri mjeseca priprema i sad kad je skoro gotovo bila bi šteta da neka glupost sve uprska . Panika zbog koljena je zaboravljena i ostaje završno glancanje forme . Prošli tjedan je odrađen udarno . Utorak 8 km tempo polumaratona , a četvrtak 5 x 1200 m lt tempo sa minutom odmora . Za petak sam planirao 8 km lagano , ali kako sam se zagrijao nakon nekih dva km tempo je već skočio na tempo maratona i tako do kraja . Možda je i to utjecalo na nedjeljnu dužinu koju sam istrčao prilično teško i na kraju bio vidno iscrpljen . Po prognozi je trebalo ujutro kišiti , pa sam planirao odraditi trening popodne . Jutro je osvanulo tmurno , sa oblacima koji su prijetili sa svih strana i činilo se da će kiša svaki čas . Siguran da ću trčati popodne , obilato sam doručkovao i krenuo nešto čačkati po kući . Međutim nakon možda sat vremena , malo po malo i oblaci su se počeli razilaziti . Od kiše očito neće biti ništa i dok se sunce počelo probijati kroz ostatke naoblake u tren sam se predomislio i odlučio odraditi trening odmah . Na brzinu sam se presvukao , u pojas ubacio gel i krenuo . Osjećaj napetosti u kvadricepsima me podsjetio da sam možda malo pretjerao u petak i odlučio dogovorit sa Marjanom jednu dobru masažu .Dok sam se po Rivi probijao kroz kolone turista već sam bio dobro zagrijan i polako dizao tempo . Ubrzo je sve sve došlo na svoje što se tiče nogu , ali je trčanje i dalje bilo dosta teško jer je bilo prilično toplo i sparno . Znoj mi se slijevao niz čelo , oči su pekle , a i disanje je bilo malo teže nego inače . Ipak i pored svega uspijevao sam se držati oko zacrtanog tempa 5:20 . Kod Bunarine sam istrčao petnaisti kilometar , uzeo gel i krenuo natrag . Sve sam teže održavao tempo i kad sam prolazio na Stoji kod Karla sam skrenuo i skratio za dva kilometra prema Muzilu . Kod tvornice cementa kod odrađene dužine polumaratona sam stopirao sat . Prosječni tempo 5:19 . Dosta za danas . Ostalih 3 i po km do doma odradio sam laganim trčkaranjem jer za zašto bolje nisam više imao snage . Možda su to ipak prvi znakovi pretreniranosti , jer sam samo tjedan dana ranije to isto istrčao sa lakoćom i to sa zadnja dva kilometra u tempu 4:50 i bez ikakvih znakova umora na kraju . Sad se mislim idući tjedan umjesto vrhunca priprema započeti sa taperingom . Odlučit ću u utorak ovisno o stanju . Kad sam stigao doma popio sam možda i više od litre tekućine i izazvao mučninu u stomaku koja me držala dobrih dva sata . Pretpostavljam da je to reakcija na gel , jer mi se isto već događalo nakon utrka u Ljubljani i Izoli . Uglavnom ništa od ručka taj dan , a na stolu su bili njoki sa lososom i gorgonzolom koje obožavam . J... ti gel . Uostalom jeli zbilja potreban na utrci od 21 km ? Možda je više stvar u glavi nego što ima efekta u nogama . A bo , tko će ga znati . Nedoumica sve više kako se približava utrka .
ponedjeljak, 1. listopada 2018.
Mala panika
Ostala su još četiri tjedna do polumaratona u Ljubljani . Ušao sam polako i u završni dio priprema . Prošli tjedan sam odradio zadnji intervalni trening i sad do kraja ostaju tempo dionice u raznim varijantama i naravno dužinski trening nedjeljom . Sve lakše odrađujem treninge i mislim da mi je forma već sasvim zadovoljavajuća . Do Ljubljane bi trebalo biti još bolje , naravno ako se ne dogodi nešto nepredviđeno . U ovakvom stanju vrlo je lako pretjerati i uprskati sve . Tako sam i u četvrtak odrađivao dionice u Lt tempu .Na osnovu tjedne kilometraže sam si odredio 3 dionice po dva kilometra , sa minutom pauze između . Kako sam ih odradio sa priličnom lakoćom , vrag mi nije dao mira pa sam odradio još dva kilometra u tom tempu . Naravno pri kraju sam već osjećao malo poteškoća pri održavanju tempa , a drugi dan sam osjetio i malu napetost u desnom koljenu . Već me pomalo počela hvatati panika jer sam sa tim koljenom već imao problema . Dva dana pauze ( po planu ) i onda u nedjelju dužina . Ujutro sam još imao taj neugodan osjećaj čak i kod sjedenja , ali predvečer kad sam krenuo sa dužinom sve je nestalo . Počeo sam malo oprezno i kako nisam osjećao nikakvih smetnji , nakon desetog kilometra sam malo pojačao tempo i otrčao sasvim pristojno drugi dio dužine . Na kraju sam odradio 22 kilometra u za mene sasvim pristojnih 5:22 prosjeka . Ovaj puta je izgleda bio ipak samo mali zamor u pitanju , ali i dobro upozorenje da pripazim kako nebi pretjerao i uletio nepotrebno u pretreniranost ili ozljedu .
Sad je preostalo još dva tjedna intenzivnih treninga do vrhunca priprema i još dva tjedna polaganog smanjivanja intenziteta i volumena treninga kako bi utrku dočekao svjež i odmoran .
Sad je preostalo još dva tjedna intenzivnih treninga do vrhunca priprema i još dva tjedna polaganog smanjivanja intenziteta i volumena treninga kako bi utrku dočekao svjež i odmoran .
Pulska x-ica - stara priča
Približavanjem utrke u Ljubljani treninzi postaju sve intenzivniji , forma se diže i utrka od 10 km je pravi pokazatelj trenutačne spremnosti . Zato nisam dvoumio ni trenutka oko nastupa. Jedina dilema je bila 5 ili 10 km , ali i to sam odmah prelomio i prijavio se za veću dužinu . Ako već preskačem trening dužine neka barem bude zahtjevnija utrka .
Kao i prethodnih godina vrijeme je bilo idealno za trčanje . Trči se navečer tako da je i pored dosta visoke temperature bilo ugodno . Kao i prethodne godine utrka se uklopila u festival svjetlosnih instalacija Vizualija , tako da je po ulicama i trgovima bilo puno gledatelja koji su zdušno navijali i stvarali lijepu atmosveru .
Dok sam se zagrijavao ispred Arene razmišljao sam kako započeti utrku . Noge su mi na početku bile malo teške , ali nakon dva lagana kilometra sve je sjelo na svoje mjesto . Osjećao sam se baš raspoloženo i odlučio sam krenuti relativno brzo na startu kako nebi zapeo u gužvi ili pao dok se ne izađe iz uske ulice prema Punti , a nakon kratke uzbrdice kontrolirati tempo kojim bi pokušao otrčati do kraja . Prošle godine sam možda malo pretjerao prvih 4-5 km , pa sam dosta pao u tempu na kraju .
Kako sam si zamislio tako sam i krenuo . Prvih dvijestotinjak metara krenuo sam brzo stalno pazeći na da se ne sapletem na one optimiste koji se zalete kao ludi stotinjak metara ,a onda naglo uspore kad ostanu bez zraka . Dok smo se približavali rotoru na Punti na pet šest metara ispred sebe sam ugledao Ivana " runningdidu " . To je bio najbolji pokazatelj da moram malo usporiti . Uzbrdicu sam prošao malo suzdržano , i nakon toga malo pustio nogu . Prvi kilometar je prošao za 4:18 minuta . Šest sekundi sporije nego prošle godine . Dobro je , sad sam trebao držati oko 4:30 . Negdje na prvom kilometru me je prestigao Ščur , ali i on nije pojačavao tempo tako da sam ga lako pretio . Sljedećih četiri kilometara smo se izmjenjivali držeći taj tempo . Kolona se jako rastegnula i kad smo prošli pokraj veslačkog kluba i krenuli prema mandraču ispod Velog vrha lagano mi je počeo odmicati . Okretište je bilo malo dalje od mosta i lijepo sam mogao vidjeti prve trkače koji su ga prošli i prolazili pokraj nas u suprotnom smjeru . Prvi je bio Dino Bošnjak koji je Žilića ostavio već na pola utrke dvjestotinjak metara iza sebe . Prošao sam ispod mosta i prbližavao sam se okretištu na kojem su djelili vodu za okrepu .Neki su zastali da se osvježe , što sam iskoristio kako bi ih prestigao . Jebeš okrepu na utrci od deset kilometara . Sad kad sam krenuo nazad prema rivi mogao sam vidjeti one koji su stizali iza mene i koliki imaju zaostatak . Ščur je odmakao dobrih pedesetak metara , ali uspijevao sam držati taj zaostatak sa tempom koji mi je u tom trenutku odgovarao . Tijekom osmog kilometra negdje kod katedrale prestigla me je jedna dosta nabildana trkačica koja je poput neke amazonke krenula stizati Ščura . Ja sam držao svoj tempo i kad smo krenuli prema Forumu malo sam pojačao . Trg je bio pun ljudi koji su glasnim navijanjem i pljeskanjem davali dodatni podstrek trkačima . Negdje kod glavne pošte počeo se smanjivati razmak između mene , Ščura i amazonke . Dobro , znači nije samo meni teško . Kad smo skrenuli prema Đardinima gotovo sam ih sustigao .Kod ulaska u tunele malo sam se ispuhao , ali ubrzo je sve opet bilo u redu . Od izlaska iz tunela do ceste trčalo se praktički napamet jer je bilo skroz neosvijetljeno , a teren neravan pun rupa i sa lancem nisko preko staze . Veliki propust organizatora i dobro da se nitko nije tu polomio . Sad smo već debelo u desetom kilometru i trčimo nizbrdo prema Karolini . I tu nailazimo na veliku glupost organizatora koji je promjenio trasu staze . I umjesto da se cestom iznad Karoline krene prema cilju u Areni kao prethodne godine , organizator je utrku usjerio na šljunčanu stazicu kroz park zbog bezveznih svjetlosnih instalacija koje trkači u onoj strci nisu ni mogli primijetiti . Uostalom bilo je dosta nezgodnih situacija sa izbjegavanjem šetača koji nisu ni najmanje marili za trkače i djece koja su istrčavala pod noge , a redara nigdje . No dobro nakon parka prošlo se pokraj kapetanije i onda cestom u Arenu . Tu sam uspio prestići amazonku i uletiti u cilj malo iza Ščura . I tu je vladala prava konfuzija . Unutar ciljne ravnine tri balona pa ti sad pogodi koji je pravi . Volonterka djeli medalje za uspomenu i prije ulaska kroz ciljnu ravninu , a vode za pit malo i to topla . Samo proglašenje je opet priča za sebe . Umjesto na pozornicu proglašenje pobjednika je bilo sa strane tako da se vidjelo samo iz neposredne blizine . Uglavnom toliko nepotrebnih izmjena u odnosu na prošlu godinu . Nešto poprave , a drugo pokvare . Šteta , jer je utrka lijepa i dobro zamišljena , ali organizacija previše smušena .
Kao i prethodnih godina vrijeme je bilo idealno za trčanje . Trči se navečer tako da je i pored dosta visoke temperature bilo ugodno . Kao i prethodne godine utrka se uklopila u festival svjetlosnih instalacija Vizualija , tako da je po ulicama i trgovima bilo puno gledatelja koji su zdušno navijali i stvarali lijepu atmosveru .
Dok sam se zagrijavao ispred Arene razmišljao sam kako započeti utrku . Noge su mi na početku bile malo teške , ali nakon dva lagana kilometra sve je sjelo na svoje mjesto . Osjećao sam se baš raspoloženo i odlučio sam krenuti relativno brzo na startu kako nebi zapeo u gužvi ili pao dok se ne izađe iz uske ulice prema Punti , a nakon kratke uzbrdice kontrolirati tempo kojim bi pokušao otrčati do kraja . Prošle godine sam možda malo pretjerao prvih 4-5 km , pa sam dosta pao u tempu na kraju .
Kako sam si zamislio tako sam i krenuo . Prvih dvijestotinjak metara krenuo sam brzo stalno pazeći na da se ne sapletem na one optimiste koji se zalete kao ludi stotinjak metara ,a onda naglo uspore kad ostanu bez zraka . Dok smo se približavali rotoru na Punti na pet šest metara ispred sebe sam ugledao Ivana " runningdidu " . To je bio najbolji pokazatelj da moram malo usporiti . Uzbrdicu sam prošao malo suzdržano , i nakon toga malo pustio nogu . Prvi kilometar je prošao za 4:18 minuta . Šest sekundi sporije nego prošle godine . Dobro je , sad sam trebao držati oko 4:30 . Negdje na prvom kilometru me je prestigao Ščur , ali i on nije pojačavao tempo tako da sam ga lako pretio . Sljedećih četiri kilometara smo se izmjenjivali držeći taj tempo . Kolona se jako rastegnula i kad smo prošli pokraj veslačkog kluba i krenuli prema mandraču ispod Velog vrha lagano mi je počeo odmicati . Okretište je bilo malo dalje od mosta i lijepo sam mogao vidjeti prve trkače koji su ga prošli i prolazili pokraj nas u suprotnom smjeru . Prvi je bio Dino Bošnjak koji je Žilića ostavio već na pola utrke dvjestotinjak metara iza sebe . Prošao sam ispod mosta i prbližavao sam se okretištu na kojem su djelili vodu za okrepu .Neki su zastali da se osvježe , što sam iskoristio kako bi ih prestigao . Jebeš okrepu na utrci od deset kilometara . Sad kad sam krenuo nazad prema rivi mogao sam vidjeti one koji su stizali iza mene i koliki imaju zaostatak . Ščur je odmakao dobrih pedesetak metara , ali uspijevao sam držati taj zaostatak sa tempom koji mi je u tom trenutku odgovarao . Tijekom osmog kilometra negdje kod katedrale prestigla me je jedna dosta nabildana trkačica koja je poput neke amazonke krenula stizati Ščura . Ja sam držao svoj tempo i kad smo krenuli prema Forumu malo sam pojačao . Trg je bio pun ljudi koji su glasnim navijanjem i pljeskanjem davali dodatni podstrek trkačima . Negdje kod glavne pošte počeo se smanjivati razmak između mene , Ščura i amazonke . Dobro , znači nije samo meni teško . Kad smo skrenuli prema Đardinima gotovo sam ih sustigao .Kod ulaska u tunele malo sam se ispuhao , ali ubrzo je sve opet bilo u redu . Od izlaska iz tunela do ceste trčalo se praktički napamet jer je bilo skroz neosvijetljeno , a teren neravan pun rupa i sa lancem nisko preko staze . Veliki propust organizatora i dobro da se nitko nije tu polomio . Sad smo već debelo u desetom kilometru i trčimo nizbrdo prema Karolini . I tu nailazimo na veliku glupost organizatora koji je promjenio trasu staze . I umjesto da se cestom iznad Karoline krene prema cilju u Areni kao prethodne godine , organizator je utrku usjerio na šljunčanu stazicu kroz park zbog bezveznih svjetlosnih instalacija koje trkači u onoj strci nisu ni mogli primijetiti . Uostalom bilo je dosta nezgodnih situacija sa izbjegavanjem šetača koji nisu ni najmanje marili za trkače i djece koja su istrčavala pod noge , a redara nigdje . No dobro nakon parka prošlo se pokraj kapetanije i onda cestom u Arenu . Tu sam uspio prestići amazonku i uletiti u cilj malo iza Ščura . I tu je vladala prava konfuzija . Unutar ciljne ravnine tri balona pa ti sad pogodi koji je pravi . Volonterka djeli medalje za uspomenu i prije ulaska kroz ciljnu ravninu , a vode za pit malo i to topla . Samo proglašenje je opet priča za sebe . Umjesto na pozornicu proglašenje pobjednika je bilo sa strane tako da se vidjelo samo iz neposredne blizine . Uglavnom toliko nepotrebnih izmjena u odnosu na prošlu godinu . Nešto poprave , a drugo pokvare . Šteta , jer je utrka lijepa i dobro zamišljena , ali organizacija previše smušena .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)