Približavanjem utrke u Ljubljani treninzi postaju sve intenzivniji , forma se diže i utrka od 10 km je pravi pokazatelj trenutačne spremnosti . Zato nisam dvoumio ni trenutka oko nastupa. Jedina dilema je bila 5 ili 10 km , ali i to sam odmah prelomio i prijavio se za veću dužinu . Ako već preskačem trening dužine neka barem bude zahtjevnija utrka .
Kao i prethodnih godina vrijeme je bilo idealno za trčanje . Trči se navečer tako da je i pored dosta visoke temperature bilo ugodno . Kao i prethodne godine utrka se uklopila u festival svjetlosnih instalacija Vizualija , tako da je po ulicama i trgovima bilo puno gledatelja koji su zdušno navijali i stvarali lijepu atmosveru .
Dok sam se zagrijavao ispred Arene razmišljao sam kako započeti utrku . Noge su mi na početku bile malo teške , ali nakon dva lagana kilometra sve je sjelo na svoje mjesto . Osjećao sam se baš raspoloženo i odlučio sam krenuti relativno brzo na startu kako nebi zapeo u gužvi ili pao dok se ne izađe iz uske ulice prema Punti , a nakon kratke uzbrdice kontrolirati tempo kojim bi pokušao otrčati do kraja . Prošle godine sam možda malo pretjerao prvih 4-5 km , pa sam dosta pao u tempu na kraju .
Kako sam si zamislio tako sam i krenuo . Prvih dvijestotinjak metara krenuo sam brzo stalno pazeći na da se ne sapletem na one optimiste koji se zalete kao ludi stotinjak metara ,a onda naglo uspore kad ostanu bez zraka . Dok smo se približavali rotoru na Punti na pet šest metara ispred sebe sam ugledao Ivana " runningdidu " . To je bio najbolji pokazatelj da moram malo usporiti . Uzbrdicu sam prošao malo suzdržano , i nakon toga malo pustio nogu . Prvi kilometar je prošao za 4:18 minuta . Šest sekundi sporije nego prošle godine . Dobro je , sad sam trebao držati oko 4:30 . Negdje na prvom kilometru me je prestigao Ščur , ali i on nije pojačavao tempo tako da sam ga lako pretio . Sljedećih četiri kilometara smo se izmjenjivali držeći taj tempo . Kolona se jako rastegnula i kad smo prošli pokraj veslačkog kluba i krenuli prema mandraču ispod Velog vrha lagano mi je počeo odmicati . Okretište je bilo malo dalje od mosta i lijepo sam mogao vidjeti prve trkače koji su ga prošli i prolazili pokraj nas u suprotnom smjeru . Prvi je bio Dino Bošnjak koji je Žilića ostavio već na pola utrke dvjestotinjak metara iza sebe . Prošao sam ispod mosta i prbližavao sam se okretištu na kojem su djelili vodu za okrepu .Neki su zastali da se osvježe , što sam iskoristio kako bi ih prestigao . Jebeš okrepu na utrci od deset kilometara . Sad kad sam krenuo nazad prema rivi mogao sam vidjeti one koji su stizali iza mene i koliki imaju zaostatak . Ščur je odmakao dobrih pedesetak metara , ali uspijevao sam držati taj zaostatak sa tempom koji mi je u tom trenutku odgovarao . Tijekom osmog kilometra negdje kod katedrale prestigla me je jedna dosta nabildana trkačica koja je poput neke amazonke krenula stizati Ščura . Ja sam držao svoj tempo i kad smo krenuli prema Forumu malo sam pojačao . Trg je bio pun ljudi koji su glasnim navijanjem i pljeskanjem davali dodatni podstrek trkačima . Negdje kod glavne pošte počeo se smanjivati razmak između mene , Ščura i amazonke . Dobro , znači nije samo meni teško . Kad smo skrenuli prema Đardinima gotovo sam ih sustigao .Kod ulaska u tunele malo sam se ispuhao , ali ubrzo je sve opet bilo u redu . Od izlaska iz tunela do ceste trčalo se praktički napamet jer je bilo skroz neosvijetljeno , a teren neravan pun rupa i sa lancem nisko preko staze . Veliki propust organizatora i dobro da se nitko nije tu polomio . Sad smo već debelo u desetom kilometru i trčimo nizbrdo prema Karolini . I tu nailazimo na veliku glupost organizatora koji je promjenio trasu staze . I umjesto da se cestom iznad Karoline krene prema cilju u Areni kao prethodne godine , organizator je utrku usjerio na šljunčanu stazicu kroz park zbog bezveznih svjetlosnih instalacija koje trkači u onoj strci nisu ni mogli primijetiti . Uostalom bilo je dosta nezgodnih situacija sa izbjegavanjem šetača koji nisu ni najmanje marili za trkače i djece koja su istrčavala pod noge , a redara nigdje . No dobro nakon parka prošlo se pokraj kapetanije i onda cestom u Arenu . Tu sam uspio prestići amazonku i uletiti u cilj malo iza Ščura . I tu je vladala prava konfuzija . Unutar ciljne ravnine tri balona pa ti sad pogodi koji je pravi . Volonterka djeli medalje za uspomenu i prije ulaska kroz ciljnu ravninu , a vode za pit malo i to topla . Samo proglašenje je opet priča za sebe . Umjesto na pozornicu proglašenje pobjednika je bilo sa strane tako da se vidjelo samo iz neposredne blizine . Uglavnom toliko nepotrebnih izmjena u odnosu na prošlu godinu . Nešto poprave , a drugo pokvare . Šteta , jer je utrka lijepa i dobro zamišljena , ali organizacija previše smušena .
Nema komentara:
Objavi komentar