Zima , zima , e pa šta je ?

   Nakon predivne i tople sunčane nedjelje koja je podsjećala na proljeće , zima je u utorak pokazala svoje zube . Jutro je osvanulo vedro kao i prošlih dana , ali još iz kreveta sam čuo kako bura zavija i raznosi stvari po dvorištu . Kratko sam promolio glavu kroz vrata dok sam potjerao kujicu Neru u dvorište da obavi svoje potrebe i brzo se vratio u toplu sobu . Ni Nera se nije dugo zadržala vani . Na brzinu je obavila ono što treba i brzinom munje je opet uletila u svoju košaru.
  Nakon doručka sam morao do grada nešto obaviti . Ni malo mi se nije išlo , ali nisam mogao odgoditi . U gradu je bila prava pustoš . Bura je puhala kao luda i hladno je bilo za popizdit . Na ulici su bili samo oni koji su morali nekim hitnim poslom . Obavio sam na brzinu ono što sam morao i trk nazad doma u toplo . Surfam malo po internetu i svugdje najave i upozorenja za veliko zahlađenje koje nadolazi . Sibir je na vratima kaže Vakula . Panika na svim razinama . I šta sad ?
Ponedjeljkom je bio dan odmora i utorkom je po planu bio trening tempo trčanja . Preskočit ga znači poremetit  program trčanja , a ništa ne garantira da će slijedećih dana biti povoljnije vrijeme . Nakon kratkog razmišljanja sa suprugom sam odlučio da nema odgađanja . Nešto u stilu pjesme iz vrtića :

  Zima , zima , e pa šta je
  ako je zima nije lav .
   Zima , zima , e pa šta je
  ne boji se tko je zdrav .

Čim smo predali unuke , spremili smo se i krenuli prema Valkanama . Za divno čudo , kao što obično bude sa burom  sa zalaskom sunca ona je pala . Nakon zagrijavanja od 3 km na redu je bilo trčanje tempo dionice u dužini od 6 km . Za razliku od stadiona trčanje od Valkana prema Verudeli po raznolikom putu sa dosta dugom uzbrdicom je prilično zahtjevno i teško je održavati zadani tempo . Dodatno je stvar otežalo što smo se dobro obukli u strahu od bure , pa je na kraju bilo i pretoplo . Ali zato je zadovoljstvo bilo još veće kad je trening bio gotov . Zima , zima , e pa šta je ?
  

Prvo godišnje trčanje

   Napokon je glavnina poslova oko kćerkina useljenja gotova i mogu opet većinu slobodnog vremena planirati po mome . Taman zadnjeg dana u godini sam imao zadnji prijevoz teškog namještaja , tako da se u novoj godini mogu vratiti nekom uobičajenom tempu trčanja .
  Već niz godina kao po tradiciji novogodišnje jutro provedem sa suprugom u šetnji medulinskim autokampom . Ove godine smo ga odlučili iskoristiti za prvo godišnje trčanje . Nakon što smo predali unuka koji je kod nas prespavao , brzo smo se spremili i krenuli . Već se bližilo podne i bilo je krasno sunčano vrijeme .
   Parkirali smo ispred ulaza u kamp i krenuli laganim tempom za zagrijavanje . Po putu smo se mimoilazili sa puno šetača i obitelji sa djecom  koji su iskoristili lijep dan za boravak na sviježem zraku . Nakon dva kilometra na poluotoku smo u zavjetrini  odradili malo svežbi za dinamičko istezanje i krenuli dalje . Supruga je više puta bila tu trčala , ali nikad nije prošla cijelu trasu kojom ja obično trčim , a iznosi deset kilometara . Jako je pogodna za trening zimi jer je dosta osunčana i nema blata ni za kišnog vremena . Kružna je , veći dio ide uz samo more , a ima i nešto uzbrdica tako da trčanje nije monotono . Zavisno o zadanoj dužini odradi se jedan , dva ili više krugova . Pogodno je što se svaki put može stati kod auta za okrijepu .
  Danas sam trčao sa suprugom i kako je njen tempo za dužinu dosta sporiji od mog imao sam prilično zanimljiv trening sa dosta izmjena tempa . Dio puta bih otrčao u svom tempu za maraton , pa bih se vratio do supruge i kratko je pratio u njenom tempu , zatim opet par kilometra po svom , pa natrag sa njom . Tako smo otrčali 12 kilometra kad je ona stala , a ja sam nastavio još šest u malo bržem tempu . Nakon toga istezanje i doma na ručak . Super . Ka

d bi barem tako bilo cijele godine .