srijeda, 19. rujna 2018.

Ljetna fjaka

     A kako drugačije objasniti ovu stanku od gotovo pet mjeseci od zadnjeg posta nego jednostavnom rječi " fjaka " . Jednostavno ti se neda . Jebiga , ljeto , dugi dani , stalno se nešto događa vani i kad se vratiš doma jedva stigneš malo odspavati prije sutrašnjeg odlaska na posao . A ako si uspio ugrabiti nešto godišnjeg odmora naravno dani su prekratki za sve što bi želio napraviti . I tako mamo po malo i stigli smo na prag jeseni . Dani su sve kraći i navečer evo stigne se ugrabiti i malo vremena za nešto napisati .
    Za početak mali podsjetnik na sve što se događalo od zadnjeg posta . Nakon " Istrskog maratona" preskočio sam Zadar i "Wings for life " i po četvrti put postao ponosni nono . Sad je bio red na unučicu Doru , tako da je Zadar ove godine planski otpao . Za to vrijeme sam nastavio sa treninzima kako bi donekle sačuvao nešto kondicije za maraton u Plitvicama . Sam maraton je protekao u laganom i opuštenom trčkaranju prateći Ozrena koji je trčao svoj stoti maraton totalno van kondicije i u lošem fizičkom stanju zbog brojnih nezgoda koje su ga snašle u zadnjih par mjeseci . Lagani tempo je omogućio uživanje u prekrasnoj prirodi i malo me zagolicalo da se jednom okušam istrčati tu tešku i zahtjevnu stazu za ozbiljno .
   Nakon Plitvica sam iduća tri tjedna sveo treninge na lagano trčkaranje i odmor od teških treninga . Iako sam najprije planirao jedno deset dana skroz pauzirati ,na kraju sam se predomislio kako nebi previše skratio bazni dio priprema za polumaraton u Ljubljani . Ljeto je prošlo u ritmu dva treninga tokom tjedna navečer na stadionu i nedjeljne dužine u šijanskoj šumi . Postupno se dizao intenzitet i volumen treninga i evo sad mjesec i po prije utrke mogu biti sasvim zadovoljan postignutom formom . Još preostaje završni dio kad bi trebao dostić najbolju formu i ako se ne dogodi nešto nepredviđeno mogao bi otrčati dobru utrku . Pod tim mislim na novi osobni rekord u polumaratonu .