subota, 20. svibnja 2017.

Wings for life Zadar - vikend za pet - nedjelja

  Unatoč tehno party-u koji se održavao u lokalu točno ispod prozora apartmana , uspio sam zaspati relativno lako . Umor je očito učinio svoje . Spavao sam ko cok do jutra . Probudio sam se uz neki čudan osjećaj . Gotovo se nestvarna činila jutarnja tišina nakon onog derneka od sinoć . Pogledao sam kroz prozor , pokušavajući odgonetnuti kakvo će biti vrijeme za utrku . Nebo je bilo tmurno i tu i tamo bi kapnula koja kap  . Ni malo obećavajuće .
   Nakon obilnog doručka otišli smo malo prošetat po gradu . Za svaki slučaj ponio sam kišobran . Nije trebao , ali teški crni oblaci prijeteći su i dalje ispunjavali nebo nad Zadrom , a bilo je i dosta hladno . S mora je puhao prilično neugodan maestral . Otišli smo do tržnice , kupili šparuga i vratili smo se do stana . Trebalo se polako spremiti za utrku . Izvadili smo odjeću za trčanje , gelove , pojas za mobitel i ključeve i startne brojeve . Umjesto kreme za sunčanje izvukao sam dodatni dres sa kratkim rukavima jer sam mislio da ću se smrznut u klupskom laganom dresu ( kanotijeri ) . Iako ne volim imat ništa na glavi uzeo sam i šiltericu zbog moguće kiše koja bi mi smetala naočalama . Mira je isto uzela dodatni dres . Na kraju po meni još i najvažnija stvar pred utrku - WC  i mogli smo krenuti .
    Na ulici smo se priključili nepreglednoj koloni trkača koji su se kretali prema zoni starta . Nekako smo se probili do obale . Malo smo prošvrljali pred šatorima za podizanje startnih brojeva , ali nismo vidjeli nikog poznatog . Krenuli smo prema jugu gdje je bila manja gužva kako bi se malo zagrijali , ali je vjetar bio takav da sam se pobojao da će mi potrgati startni broj sa dresa . Krenuli smo prema platou sa videozidom gdje su nas čekale kćerka i unuka . Odjednom su se oblaci rasčistili i sunce je zasjalo svom snagom . Ubrzo je postalo toplo i sparno . Sva sreća da smo u svoj toj gužvi našli kćerku kojoj smo mogli ostaviti dodatne dresove i kapu , jer bi se inače skuhali . Malo smo se uslikali sa unukom i krenuli u startnu zonu . Došli smo dosta rano pa smo bez problema ušli u drugu startnu zonu koja nam je bila predviđena . Dok je spiker neumorno održavao vedru atmosveru , zone su se polakovih punile . Gotovo četrdeset minuta dok smo čekali start sunce je nesmiljeno pržilo . Sjetio sam se kreme za sunčanje koja je ostala neupotrebljena u sobi . Jbg. kasno je sad za žaljenje .

    Truba je označila start utrke . Masa se pokrenula i polako su svi krenuli u bijeg od presretača . Nažalost sve je to išlo strahovito teško zbog puno trkača koji su se prošvercali u prvu i na početak druge startne zone i onda nakon starta šetnjom i hodanjem ometali one koji su pokušavali uhvatiti neki brži tempo . Dok su se tako vukli po stazi uspijevali su pričati sa publikom , pozdravljati , zastajkivati zbog fotografiranja itd . Jednostavno ne mogu to shvatiti . To isto su mogli raditi i iz četvrte startne zone , bez da ikome smetaju . Ja isto na utrkama gledam stati čim više naprijed , ali onda i trčim brzo bar dok se ne rasčisti gužva . Ovako sam trčao neku vrstu slaloma između tih statista sigurno više od kilometra . Na momente sam išao i dvije minute sporijim tempom od predviđenog . Uglavnom negdje nakon prvog kilometra gužva se malo prorijedila pa sam mogao ubrzati na željeni tempo . Sunce se i dalje pržilo i zbog velike sparine nakon kiše znoj mi je nenormalno curio niz čelo i kapao po naočalima . Što bi tek bilo da sam mogao krenuti brže . Na početku sam osjećao težinu u nogama , ali malo po malo sve je došlo na svoje . Negdje pri kraju uzbrdice na izlazu iz grada nebo su opet prekrili oblaci i trčanje je postajalo sve lakše i lakše . Svemu tome je pridonio i maestal koji je i dalje puhao . Cijelo sam vrijeme držao tempo oko 4:50 . Malo prije petog kilometra me  stigao Igor . Neko vrijeme sam ga pratio i iako je on puno brži trkač od mene , tempo kojim smo išli mi je odgovarao . Mislio sam ga pratiti i dalje ako ne ubrza , ali na okrepnoj stanici sam ga izgubio iz vida . Ja sam kratko stao uzeti malo Red bulla i on je nestao . Nastavio sam dalje istim tempom . Razmišljao sam o tome da mi orijentir za nastavak utrke bude dvanajsti kilometar . Ako ga otrčim u vremenu od prošle godine ili brže ići ću dalje i pokušati otrčati makar sto metara više nego lani . Ako ne pričekati ću Miru . Dok sam tako vrtio misli  , kilometri su se nizali u istom tempu . Trčao sam iznenađujućom lakoćom . Još kad se tome pridoda mnoštvo ljudi koji su navijeli cijelim putem , mogu reć da sam upravo uživao u utrci . Nisam odbio ni jedno dijete koje je pokraj ceste pružalo ruku za " daj pet ". Na dvanajstom kilometru vidim da sam malo brži nego prošle godine i nastavljam dalje istim tempom . Na okrepi uzimam gel i vodu . Pijem dosta i nastavljam dalje . Još uvijek trčim lagano i uspijevam držati tempo  oko 5:00 . Nižu se duge ravne dionice sa blagim usponima i nizbrdicama .  Negdje oko dvadesetog kilometra tempo mi lagano počinje padati . Sad već počinjem osjećati umor u nogama . Na okrepi uzimam opet Red bull i dosta vode . Sad osjećam da sam blizu ponavljanja prošlogodišnje udaljenosti i uspijevam se natjerati opet na tempo oko 5:00 . Kad sam pretrčao 22,2 km ispunio me je osjećaj zadovojstva . Nastavio sam dalje ne mareći više toliko na tempo . Ustvari trčao sam u skladu sa stanjem umora koje sam sad već dosta osjećao . Pokušavao sam opet podignuti tempo , ali više nije išlo . Falio je onaj " klik " u glavi koji te natjera da izvučeš iz mišića i onu rezervu za koju nisi ni znao da je još imaš . Sad me je čitavo vrijeme pratio zvuk razglasa koji je bodrio trkače iz auta koje prethodi presretača .  Polako je bio sve bliži i bliži . Prošao sam dvadeset i treći kilometar , a on je još bio iza mene . Kad sam  se primakao dvadeset i četvrtom kilometru pomislio sam " pa nečeš me sad stići par metara prije 24. km " i opet sam se uspio natjerati na kratko ubrzanje . Kad sam prošao oznaku 24. km polako sam počeo usporavati .Sto metara više ili manje , sad više nije bilo bitno . Kad je presretač prošao pokraj mene sat je pokazivao 24,31 km ( službeno po presretaču 24,23 ) , a ja sam zadovoljno stao hodati . Do okrepe na dvadeset i petom kilometru sam u laganom joggu stigao veselo čavrljajući sa drugim trkačima . Bio sam neopisivo žedan i kad sam stigao do okrepe nisam nikako mogao ugasiti žeđ . Popio sam možda i litru vode i neke "cole" , a žeđ je i dalje bila prisutna . Usput je dosta puhalo pa me bilo strah da ne pokupim neku upalu jer sam bio skroz mokar od znoja . Nažicao sam jednu ogromnu crnu vreću za smeće , probio rupe za glavu i ruke te navukao je preko glave do koljena . To je bio spas jer me je zaštitilo od vjetra i hladnoće . Sad sam se mogao posvetiti daljnjoj okrepi . Potamanio sam možda kilo naranči . Wow , kako je to bilo osvježavajuće . Tu sam naišao na Igora koji je pretrčao preko dvadeset i šest kilometara i nadmašio ženin rezultat . Da nije uspio kolege bi mu popile krv na slamku . Nazvao sam Miru . Ona je pretrčala 12,7 km . Mogla je i više jer čim je prešla dvanajst ona se  zadovoljila time i usporila . Šteta jer je po meni mogla blizu 14 , ali ona je zadovolojna tako i to je ok . Bitno da je uživala .
    U prekrcanom autobusu vratili smo se u Zadar . Nakon tuširanja super je legla fritaja sa šparugama i ombolo na teći . Nakon što smo utažili glad krenuli smo do platoa sa videozidom . Sve je bilo puno trkača koji su prepričavali doživljaje sa staze i usput gledali direktan prijenos sa utrka koje su se još vodile po svijetu . Malo po malo i uhvaćeni su bili i posljednji trkači u Milanu i Dohi . Svi su oni bili ispraćeni gromoglasnim aplauzom svih prisutnih na trgu . Poslije  proglašenja pobjednika sa zadarske utrke otišli smo do kafića na piće . Vidio sam bocu Velebitskog piva , ali ga više nisu imali . Ponudili su mi Kasačko pivo koje se proizvodi u istoj pivovari i oduševili me sa njime . Poslije dobrog " galopa" idealno je sjelo " kasačko " pivo .

srijeda, 17. svibnja 2017.

Wings for life Zadar - vikend za pet - subota

Posljednji tjedan prije utrke protekao je u vidu lakšeg treninga i iščekivanja vikenda . Sami treninzi su protekli bez problema . U utorak malo tempo dionica , a u četvrtak je trebalo otrčati nekih 6 km u tempu maratona . Međutim zbog gužve na stadionu u četvrtak sam trening odradio na asvaltu od stadiona do Stoje preko Lungomara  , južnog bulevara do Bunarine i nazad . Na stadionu sam odradio hlađenje i istezanje . Da nebi sve bilo idealno za malo dodatne nervoze pobrinula se bol na donjem dijelu potkoljenice odmah iznad gležnja sa vanjske strane . Odmah me  uhvatila panika . Boljelo je malo kod hodanja , a još se nisam ni ohladio .Što će biti sutra , hoće li proći do nedjelje ? Sto takvih pitanja mi se motalo po glavi . Pa di baš zadnji trening , možda se ništa nebi desilo da sam trening odradio na tartanu stadiona ... Jbg. šta je , tu je . Ako bude  boljelo , stisnut ću zube i otrčati lagano sa suprugom i barem njoj malo pomoć . Nema odustajanja . Poslije tuširanja , malo sam hladio sa ledom pa izmasirao sa Voltaren gelom . Prilikom masiranja sam na bolnom mjestu osjetio malu kvržicu ( ili se meni barem tako činilo ) i tu sam malo bolje utrljavao gel . Uglavnom da ne duljim ujutro više ništa nije boljelo . Sad se moglo bezbrižno krenuti na put .
    Na put smo krenuli ja , Mira , kćerka Martina  i unuka . Kćerka je odlučila iskoristiti priliku i posjetiti prijateljicu u Zadru , a usput će svi skupa malo navijati za noniće . Cijelim putem nas je pratilo oblačno i tmurno vrijeme . Točno po prognozi . Iznenadila me je unuka koja je cijeli put do Zadra prošla bez problema . Malo je spavala , malo pjevala i zabavljala se kako samo već može trogodišnje dijete . A kako se tek oduševila kad je vidjela preparirane medvjede , srne , lisice i vepra na odmorištu kod Macole .
    U Zadar smo stigli taman kad je počelo kišiti . Odnijeli smo stvari u apartman i krenuli do obale gdje su smješteni šatori od organizacije utrke . Podigli smo startne pakete i malo prošetali do morskih orgulja . Cijelo vrijeme je lagano kišilo , ali to nije omelo mnoštvo turista sa dalekog istoka koji su obilazili znamenitosti po poluotoku i neumorno fotkali mali milijun selfija . Uz sav trud nisam mogao odgonetnuti radi li se o japancima , kinezima ili ... pa sam se sjetio humorističnog članka na nekom portalu gdje ih je netko opisao kao " japanske kineze iz južne Koreje " . Vidljivo su bili impresionirani morskim orguljama , ali je zanimljivo koliko su se vrtili po instalaciji " pozdrav suncu " . Pokušavali su kao i ja dokučiti u čemu je fora oko te instalacije . Na cijeloj toj površini blago je svijetlilo tek nekoliko žaruljica . Čekali su uporno neku promjenu , hodali po tome , klizali ( kišilo je cijelo vrijeme ) , trljali stopalima , kuckali , skakali , ... ali ništa se nije događalo . Unatoč tome uporno su i dalje fotkali . Možda jednog dana gledajući te fotografije otkriju u čemu je štos oko " pozdrava suncu " . Meni i dalje nije jasno . Možda je jednostavno došlo do nekog kvara ili oštećenja pa ne radi kako spada .  Na platou pokraj crkve sv. Donata postavljena je pozornica sa velikim video zidom . Uz pratnju matrice je pjevala Indira iz Colonije . Kišica je uporno i dalje lagano padala , pa nije bilo puno ljudi koji to prate , osim naravno turista koji su se i tu fotkali . Otišli smo doma i bacili se u krpe malo odmoriti . Sutra treba trčati .