Počeo je i tapering , tj. završni period priprema u kojem se smanjuje intenzitet i volumen treniranja . Sva sreća , jer zadnji mjesec je zbilja bio žestok i to sam osjetio prilikom zadnjeg treninga dužine u Šijanskoj šumi . 32 kilometra po prilično zahtjevnoj stazi , tempo prosječan , ali zadnjih par kilometara prilično teško pretrčani . Sad treba održavati dostignutu spremu i regenerirati tijelo kako bi što sviježiji dočekali utrku .
Novi tjedan počeo je sa priličnim zahlađenjem i vrlo promjenjivim vremenom . Sad će trebati hvatati pogodno vrijeme za treninge . Dani su sve kraći , kiše sve češće , a usput je i vrijeme za branje maslina kod zeta . Treba sve to stići , a vremena je sve manje . Još samo dva tjedna do utrke .
Prekjučer sam bio kod Marjana na masažu kvadricepsa ili bolje reći na tečaj astronomije . Mišići su bili u takvom stanju da sam za vrijeme tretmana vidio sve zvijezde iz svih postojećih galaksija . Uh , a još slijedi masaža listova i stražnje lože .
Jučer sam odradio trening u tempu utrke , a danas sam nakon kiše popodne proveo u branju maslina . Umoran sam ko konj , pa neka mi netko kaže da je maslinovo ulje skupo . Neka proba pa da ga čujem. Sutra opet kiša. Za nedjelju
možda bez , pa uspijem odraditi zadnju dužinu od 24 km . Više pratim prognozu zadnjih dana od Vakule . A tek je počela jesen . Dani sve kraći , kiše , bljuzge , blato i zima . I sad ti nešto planiraj . MRZIM zimu .
petak, 14. listopada 2016.
nedjelja, 9. listopada 2016.
Završno odbrojavanje do prvog maratona
Malo po malo prošao je i vrhunac priprema . U zadnja dva tjedna odrađeni su i Frank killer tempo trening i Yasoo 800 trening i dužine od 30 i 32 km uz sve ostalo što je piše u planu priprema . Osjećam malu zasićenost kod dužinskih treninga , ali s obzirom da se od sada intenzitet i volumen treninga smanjuju vjerujem da će se ubrzo vratiti i svježina . Malo me više zabrinjava bol s vanjske strane koljena koja me malo muči kod dužinskih treninga , ali vjerujem da će i to doć na svoje sa lakšim treninzima . Radi se o ilijotibijalnom sindromu te bi odmor plus vježbe za jačanje trupa trebali biti dovoljni da budem spreman za utrku.Za svaki slučaj ću idući tjedan posjetiti fizioterapeuta Marjana i priuštiti si jednu dobru masažu . Odbrojavanje do utrke počinje .
utorak, 4. listopada 2016.
Moj prvi polumaraton
Sad kad su pripreme za prvi maraton ušle u najteži tjedan nakon kojeg slijedi tkz. tapering tj. period smanjenja količine i intenziteta treninga vrijeme je da se prisjetim prošle godine sa pripremama i nastupom na svoju prvu utrku polumaratona.
Kad sam prije par godina počeo opet trčati nakon pauze od približno dvadeset godina razlog je bila dosada . Prestao sam bio zbog problema sa leđima (preporuka liječnika zbog discus hernije) . Uporno sam radio vježbe za to i s vremenom su leđa bila ok , da bi nakon toga zbog posla počeo imati bolove u vratu i ramenima . I tako sam vježbama za leđa dodao i vježbe za gornji dio tjela i mogu reći da je od svih terapija to jedino zbilja djelovalo . Ali samo vježbanje je u biti jako dosadno , pa sam počeo opet trčati . To je već bilo ok . Super sam se osjećao i slušajući priče sa Ljubljanskog maratona odlučio sam se spremiti za polumaraton .Međutim sa tim sam očito krenuo prejako i prebrzo pa se već načeto koljeno pobunilo . Slijedio je zahvat u Lovranu i par mjeseci nakon toga krenuo sam ispočetka . Ovaj puta nisam želio ponoviti grešku pa sam najprije vježbama ojačao mišiće i krenuo sa trčanjem od nule . Malo hodanja , malo laganog trčanja , obavezno istezanje i vježbe snage . Nakon tri mjeseca sam istrčao 5 km lagano u komadu . Koljeno je bilo sve bolje pa sam se nakon još par mjeseci odlučio pridružiti društvu za sportsku rekreaciju Maraton Uljanik i sa njima pripremati . Sve je bilo super dok nisam prateći ostale opet pretjerao sa tempom i kilometražom za koju još nisam bio spreman ( a lijepo me je Ivan "Runningdida" upozorio na to ). Koljeno se pobunilo , ali srećom samo kao upozorenje . Tri tjedna sam lagano trčkarao dok koljeno nije bilo opet spremno za nastavak priprema .Sada sam strogo pazio na svoju kilometražu , tempo, intervale itd. , ali jebi ga šteta je već napravljena . Pozitivna stvar u svemu tome
je da se od tada strogo držim plana priprema prema svojim trenutačnim mogućnostima i odrađenoj tjednoj kilometraži . Svaka škola se plaća , a najbolje se uči na vlastitim greškama .
Preostalih mjesec i pol do utrke sam ipak uspio koliko toliko uhvatit formu . Najviše su mi podigle raspoloženje dvije odrađene dužine od 20 i 22 km koje sam odradio prilično lako i to bez problema sa koljenom . Kontrolnu utrku za Dan Uljanika tjedan dana prije Ljubljane otrčao sam savim pristojno , pritom pazeći da se ne forsiram i ozljedim . Runningdida mi je predvidio moguće vrijeme polumaratona oko 1:46 - 1:47 . To je bila njegova realna procjena na osnovu prikazanog na treninzima i kontrolnoj utrci . Naravno da sam i ja očekivao jednog dana takvo vrijeme , ali za prvi polumaraton ipak sam imao realnija očekivanja . Prvi mi je cilj bio završiti utrku bez ozljeda i steći potrebno iskustvo za sljedeća takmičenja . Ako se to ostvari drugi mi je cilj bilo koje vrijeme ispod 1:50 .
Zadnji tjedan je protekao u znaku pašte i riže na sto načina što mi nije teško palo . Špageti , njoki , fuži , pljukanci , riža ... mljac ... sa šugom , sa šparugama , sa gorgonzolom , sa pancetom i ombolom ... mljac , mljac , sline mi idu dok nabrajam . Uglavnom uz sve lakše treninge , krcanje ugljikohidratima uz dosta tekućine ( naravno i dobro crno vino za krv ) stigao je i vikend sa toliko očekivanom utrkom .
Ni susjedov Fido koji je zavijao cijelu noć , ni uzbuđenje pred trku koje je sigurno bilo prisutno nije me spriječilo da lijepo odspavam , te prilično svijež krenem autobusom prema Ljubljani . U Ljubljani nas je dočekalo pravo jesenje jutro sa sumaglicom i niskom temperaturom . Vrijeme do utrke proveli smo šetnjom do startne ravnine i zadnjim pripremama za utrku . Supruga mi je poželjela sretno i otišla malo prošetati gradom , a ja sam se prisilio posjetiti jedan od mnogobrojnih kemijskih toaleta postavljenih blizu starta i cilja . Najgora stvar bi bila da me stisne za nuždu tijekom utrke .Nakon toga presvlačenje i polazak prema startu . Kako sam se malo zadržao kod presvlačenja jer se nikako nisam mogao odlučiti što odjenuti , ostao sam sam . Svi drugi su već krenuli . Lagano sam otrčao do startnih boxova , ali nikog nisam sreo od mojih kolega . A kako i bi kad je na startu bilo više od 10000 trkača . Nikog od poznatih koji bi mi mogao biti orijentir tijekom utrke po pitanju tempa . Naime tad još nisam imao trkački sat i bilo me strah da ne krenem u utrku prebrzo ili presporo . I dok sam ja tako tražio poznato neko lice u tom mnoštvu , odjednom sam ugledao trkača sa balonom i vremenom koje je meni više manje pasalo za polumaraton . Stao sam do njega i čekao start . Skakutao sam na mjestu da se skroz ne ohladim . Nakon što se oglasio start trebalo je gotovo 5 minuta da krenu i trkači iz mog boksa . Najprije je to bilo polagani hod , pa pa malo brži , pa lagani trk i tek nakon nekoliko minuta kad se masa trkača rastegla uzduž trase moglo se uhvatiti neki željeni tempo . Nekoliko kilometara sam pratio svog zeca sa balonom , ali mi se tempo činio nekako prespor pa sam odlučio krenuti malo brže . Očito je adrenalin bio na visokoj razini .Sve je bilo super . Atmosfera vrhunska , krcate ulice ljudi koji navijaju , djeca daju pet sa strane , svi svakog bodre , a svakih par kilometara svira neka grupa. Na prvoj okrepnoj stanici ogromni pano sa vremenom utrke i tu prvi šok . Gledam semafor i ne mogu vjerovati . Pokazuje nešto oko 29 minuta . Po tome idem vrlo sporo . Naravno to je bilo vrijeme po startu , a ne po čipu . Međutim u tom trenutku ja toga nisam bio svijestan i razočaranje je bilo ogromno . Zgrabio sam čašu sa vodom i pokušao malo popiti , ali samo sam se sav prolio.Trčao sam dalje u tom tempu i kako je označen svaki kilometar pokraj ceste ,počeo sam pratiti na satu koliko mi treba od oznake do oznake . To me zbunilo još više jer sam ubrzo ustanovio da mi se tempo kreće oko 5 minuta po kilometru .Oko devetog kilometra na laganoj uzbrdici učinilo mi se da mi je malo teže pratiti taj tempo pa sam uzeo prvi gel . Na drugoj okrepi sam uzeo izotonični napitak i opet pokušao popiti u trku i naravno opet se prolio . Jedina razlika je što sam sad bio sav ljepljiv . Banana koju sam uzeo u trku mi je naravno iskliznula iz ruku , pa sam bio sav sretan kad sam uspio staviti u usta pola mandarine .
Do nekog dvanajstog kilometra sam uspijevao držati tempo oko 5 minuta po kilometru kad je nastupila mala kriza . Imao sam osjećaj da sve teže pratim taj tempo i da mi trkači koje pratim cijelo vrijeme lagano odmiču .Dišem sve teže . Glavom mi prolaze misli " koji mi je k...c to trebalo , nikad više itd. " . U tom trenutku me prolazi moj zec sa balonom i tu izvlačim još ono malo rezerve snage što imam i nedam mu da zbriše . Teško mi je , ali ne puštam . Uzimam drugi gel i polako dolazimo do treće okrepe . Gledam u zeca i odlučujem da ako ne stane po okrepu neću ni ja . Srećom vidim ga kako usporava i staje pa sam i ja sad stao i uzeo vodu koju sam u hodu napokon popio i krenuo dalje odlučan da ga više ne pustim ispred sebe . Malo po malo i opet sam uhvatio željeni tempo i sasvim dobro išao do devetnajstog kilometra kad je nastupila prava kriza . Odjednom su mi noge otežale , tempo je vidno opao , sve sam teže dolazio do zraka i ni uz svu volju više nisam mogao ubrzati . Počeli su smetati žuljevi , mišići su boljeli , bilo mi je vruće i jedva sam čekao da vidim ciljnu ravninu . Kad se kolona koja nastavlja za maraton odvojila , laknulo mi je jer sam znao da sam blizu i nekako sam uspio malo ubrzati zadnjih stotinjak metara . Nakon zadnjeg zavoja predivna atmosfera sa punim tribinama , bodrenjem i ulazak u cilj uz pozdrav gledaocima . I to bi bilo to . Dolazim polako do zraka , hodam polako sa medaljom za uspomenu oko vrata i gledam u vrijeme na semaforu 1:52... i pomalo sam razočaran iako sam svjestan da to nije moje realno vrijeme , ali koliko je bolje od toga nemam pojma . Nakon što sam se presvukao vraćam se sa suprugom kod izvješenih rezultata i pokušavam se pronaći . Najprije gledamo vremena oko 1:50... ništa , zatim 1:49... ništa , 1:48... ništa . Ja se vraćam na 1:50... kad odjednom čujem Miru " našla sam te " . Vrijeme 1:46:50 . Ne mogu doć sebi od sreće . I tako je završio moj prvi polumaraton . Svi priželjkivani ciljevi su postignuti . Završio sam bez ozljede i to obilato ispod 1:50 . Još da nisam imao onu glupu ozljedu usred priprema , možda bih otrčao i ispod 1:45 . Točno mi je falio još koji dužinski trening , jer sam pukao malo prije kraja. Ali ne smijem biti neskroman . Ipak mi je to bio prvi polumaraton u životu .
Kad sam prije par godina počeo opet trčati nakon pauze od približno dvadeset godina razlog je bila dosada . Prestao sam bio zbog problema sa leđima (preporuka liječnika zbog discus hernije) . Uporno sam radio vježbe za to i s vremenom su leđa bila ok , da bi nakon toga zbog posla počeo imati bolove u vratu i ramenima . I tako sam vježbama za leđa dodao i vježbe za gornji dio tjela i mogu reći da je od svih terapija to jedino zbilja djelovalo . Ali samo vježbanje je u biti jako dosadno , pa sam počeo opet trčati . To je već bilo ok . Super sam se osjećao i slušajući priče sa Ljubljanskog maratona odlučio sam se spremiti za polumaraton .Međutim sa tim sam očito krenuo prejako i prebrzo pa se već načeto koljeno pobunilo . Slijedio je zahvat u Lovranu i par mjeseci nakon toga krenuo sam ispočetka . Ovaj puta nisam želio ponoviti grešku pa sam najprije vježbama ojačao mišiće i krenuo sa trčanjem od nule . Malo hodanja , malo laganog trčanja , obavezno istezanje i vježbe snage . Nakon tri mjeseca sam istrčao 5 km lagano u komadu . Koljeno je bilo sve bolje pa sam se nakon još par mjeseci odlučio pridružiti društvu za sportsku rekreaciju Maraton Uljanik i sa njima pripremati . Sve je bilo super dok nisam prateći ostale opet pretjerao sa tempom i kilometražom za koju još nisam bio spreman ( a lijepo me je Ivan "Runningdida" upozorio na to ). Koljeno se pobunilo , ali srećom samo kao upozorenje . Tri tjedna sam lagano trčkarao dok koljeno nije bilo opet spremno za nastavak priprema .Sada sam strogo pazio na svoju kilometražu , tempo, intervale itd. , ali jebi ga šteta je već napravljena . Pozitivna stvar u svemu tome
je da se od tada strogo držim plana priprema prema svojim trenutačnim mogućnostima i odrađenoj tjednoj kilometraži . Svaka škola se plaća , a najbolje se uči na vlastitim greškama .
Preostalih mjesec i pol do utrke sam ipak uspio koliko toliko uhvatit formu . Najviše su mi podigle raspoloženje dvije odrađene dužine od 20 i 22 km koje sam odradio prilično lako i to bez problema sa koljenom . Kontrolnu utrku za Dan Uljanika tjedan dana prije Ljubljane otrčao sam savim pristojno , pritom pazeći da se ne forsiram i ozljedim . Runningdida mi je predvidio moguće vrijeme polumaratona oko 1:46 - 1:47 . To je bila njegova realna procjena na osnovu prikazanog na treninzima i kontrolnoj utrci . Naravno da sam i ja očekivao jednog dana takvo vrijeme , ali za prvi polumaraton ipak sam imao realnija očekivanja . Prvi mi je cilj bio završiti utrku bez ozljeda i steći potrebno iskustvo za sljedeća takmičenja . Ako se to ostvari drugi mi je cilj bilo koje vrijeme ispod 1:50 .
Zadnji tjedan je protekao u znaku pašte i riže na sto načina što mi nije teško palo . Špageti , njoki , fuži , pljukanci , riža ... mljac ... sa šugom , sa šparugama , sa gorgonzolom , sa pancetom i ombolom ... mljac , mljac , sline mi idu dok nabrajam . Uglavnom uz sve lakše treninge , krcanje ugljikohidratima uz dosta tekućine ( naravno i dobro crno vino za krv ) stigao je i vikend sa toliko očekivanom utrkom .
Ni susjedov Fido koji je zavijao cijelu noć , ni uzbuđenje pred trku koje je sigurno bilo prisutno nije me spriječilo da lijepo odspavam , te prilično svijež krenem autobusom prema Ljubljani . U Ljubljani nas je dočekalo pravo jesenje jutro sa sumaglicom i niskom temperaturom . Vrijeme do utrke proveli smo šetnjom do startne ravnine i zadnjim pripremama za utrku . Supruga mi je poželjela sretno i otišla malo prošetati gradom , a ja sam se prisilio posjetiti jedan od mnogobrojnih kemijskih toaleta postavljenih blizu starta i cilja . Najgora stvar bi bila da me stisne za nuždu tijekom utrke .Nakon toga presvlačenje i polazak prema startu . Kako sam se malo zadržao kod presvlačenja jer se nikako nisam mogao odlučiti što odjenuti , ostao sam sam . Svi drugi su već krenuli . Lagano sam otrčao do startnih boxova , ali nikog nisam sreo od mojih kolega . A kako i bi kad je na startu bilo više od 10000 trkača . Nikog od poznatih koji bi mi mogao biti orijentir tijekom utrke po pitanju tempa . Naime tad još nisam imao trkački sat i bilo me strah da ne krenem u utrku prebrzo ili presporo . I dok sam ja tako tražio poznato neko lice u tom mnoštvu , odjednom sam ugledao trkača sa balonom i vremenom koje je meni više manje pasalo za polumaraton . Stao sam do njega i čekao start . Skakutao sam na mjestu da se skroz ne ohladim . Nakon što se oglasio start trebalo je gotovo 5 minuta da krenu i trkači iz mog boksa . Najprije je to bilo polagani hod , pa pa malo brži , pa lagani trk i tek nakon nekoliko minuta kad se masa trkača rastegla uzduž trase moglo se uhvatiti neki željeni tempo . Nekoliko kilometara sam pratio svog zeca sa balonom , ali mi se tempo činio nekako prespor pa sam odlučio krenuti malo brže . Očito je adrenalin bio na visokoj razini .Sve je bilo super . Atmosfera vrhunska , krcate ulice ljudi koji navijaju , djeca daju pet sa strane , svi svakog bodre , a svakih par kilometara svira neka grupa. Na prvoj okrepnoj stanici ogromni pano sa vremenom utrke i tu prvi šok . Gledam semafor i ne mogu vjerovati . Pokazuje nešto oko 29 minuta . Po tome idem vrlo sporo . Naravno to je bilo vrijeme po startu , a ne po čipu . Međutim u tom trenutku ja toga nisam bio svijestan i razočaranje je bilo ogromno . Zgrabio sam čašu sa vodom i pokušao malo popiti , ali samo sam se sav prolio.Trčao sam dalje u tom tempu i kako je označen svaki kilometar pokraj ceste ,počeo sam pratiti na satu koliko mi treba od oznake do oznake . To me zbunilo još više jer sam ubrzo ustanovio da mi se tempo kreće oko 5 minuta po kilometru .Oko devetog kilometra na laganoj uzbrdici učinilo mi se da mi je malo teže pratiti taj tempo pa sam uzeo prvi gel . Na drugoj okrepi sam uzeo izotonični napitak i opet pokušao popiti u trku i naravno opet se prolio . Jedina razlika je što sam sad bio sav ljepljiv . Banana koju sam uzeo u trku mi je naravno iskliznula iz ruku , pa sam bio sav sretan kad sam uspio staviti u usta pola mandarine .
Do nekog dvanajstog kilometra sam uspijevao držati tempo oko 5 minuta po kilometru kad je nastupila mala kriza . Imao sam osjećaj da sve teže pratim taj tempo i da mi trkači koje pratim cijelo vrijeme lagano odmiču .Dišem sve teže . Glavom mi prolaze misli " koji mi je k...c to trebalo , nikad više itd. " . U tom trenutku me prolazi moj zec sa balonom i tu izvlačim još ono malo rezerve snage što imam i nedam mu da zbriše . Teško mi je , ali ne puštam . Uzimam drugi gel i polako dolazimo do treće okrepe . Gledam u zeca i odlučujem da ako ne stane po okrepu neću ni ja . Srećom vidim ga kako usporava i staje pa sam i ja sad stao i uzeo vodu koju sam u hodu napokon popio i krenuo dalje odlučan da ga više ne pustim ispred sebe . Malo po malo i opet sam uhvatio željeni tempo i sasvim dobro išao do devetnajstog kilometra kad je nastupila prava kriza . Odjednom su mi noge otežale , tempo je vidno opao , sve sam teže dolazio do zraka i ni uz svu volju više nisam mogao ubrzati . Počeli su smetati žuljevi , mišići su boljeli , bilo mi je vruće i jedva sam čekao da vidim ciljnu ravninu . Kad se kolona koja nastavlja za maraton odvojila , laknulo mi je jer sam znao da sam blizu i nekako sam uspio malo ubrzati zadnjih stotinjak metara . Nakon zadnjeg zavoja predivna atmosfera sa punim tribinama , bodrenjem i ulazak u cilj uz pozdrav gledaocima . I to bi bilo to . Dolazim polako do zraka , hodam polako sa medaljom za uspomenu oko vrata i gledam u vrijeme na semaforu 1:52... i pomalo sam razočaran iako sam svjestan da to nije moje realno vrijeme , ali koliko je bolje od toga nemam pojma . Nakon što sam se presvukao vraćam se sa suprugom kod izvješenih rezultata i pokušavam se pronaći . Najprije gledamo vremena oko 1:50... ništa , zatim 1:49... ništa , 1:48... ništa . Ja se vraćam na 1:50... kad odjednom čujem Miru " našla sam te " . Vrijeme 1:46:50 . Ne mogu doć sebi od sreće . I tako je završio moj prvi polumaraton . Svi priželjkivani ciljevi su postignuti . Završio sam bez ozljede i to obilato ispod 1:50 . Još da nisam imao onu glupu ozljedu usred priprema , možda bih otrčao i ispod 1:45 . Točno mi je falio još koji dužinski trening , jer sam pukao malo prije kraja. Ali ne smijem biti neskroman . Ipak mi je to bio prvi polumaraton u životu .
četvrtak, 22. rujna 2016.
Zašto maraton ?
Zašto si zapeo trčati maraton , šta ti to treba ? To pitanje mi je postavila supruga neki dan i nisam se baš mogao sjetiti nekog uvjerljivog odgovora . Naime odluku da se prijavim ove godine za maraton u Ljubljani donio sam prilično iznenada prije ljeta kad smo u klubu razgovarali o nastupima na jesen .
Još krajem prošle godine nakon otrčanog polumaratona mislio sam pokušati maraton tek za koju godinu , jer se zbilja nisam osjećao spremnim za tako nešto u tom trenutku . Međutim u međuvremenu sam dobro trenirao , otrčao još par polumaratona , koljeno me više ne muči i dobio sam na samopouzdanju . Uz dobre pripreme znam da ga mogu otrčati . Dodatni podstrek je bio to što se još nekolicina kolega iz kluba odlučilo na taj korak . Znači kod mene je bilo samo pitanje " kad " ću se osjetiti spremnim za tako nešto . Ali " zašto " to je već malo kompleksnije pitanje na koje nije baš lako odgovoriti .
Možda mi je već dosadilo objašnjavati da sam nastupio na "... maratonu " ali da sam ustvari trčao samo polumaraton , a ne maraton . Možda zato što se moj klub zove Maraton Uljanik , a ne Polumaraton Uljanik . A šalu na stranu možda i zato što velika većina rekreativnih trkača mašta o tome da jednog dana otrči utrku svih utrka , maraton .
Maraton predstavlja istinski izazov za svakog tko se odluči na prvi nastup . To je pravi pravcati izlet u nepoznato . Treninzi dužine su najduži do nekih 32-34 km ili oko tri sata i to lakšim tempom nego na utrci . Veće dužine na treningu nemaju efekta jer traže duži oporavak nakon treninga , a i mogućnost ozljeđivanja je veća . Svi znaju da je maraton težak , ali nitko u stvari nezna što ga čeka na samoj utrci , naročito poslije tridesetog kilometra ( famozni zid ).
Toje trka koja od trkača traži upornost i disciplinu u provođenju zacrtanog programa priprema i jaku glavu pogotovo kad postane teško za vrijeme utrke . Možda je i u tome čar maratona , jer kad bi bilo lako onda bi ga svi mogli otrčati. Naravno uvijek se nađe neki naivac koji podcijeni težinu maratona( ili precijeni svoje mogućnosti ) pa se nepriprenljen upusti u utrku , ali to uglavnom završi kao traumatično i bolno iskustvo .
Sve to čini maraton mitskom utrkom . Za atletiku se kaže da je kraljica svih sportova , a za maraton da je kraljica svih utrka . Zbog toga ženski maraton otvara , a muški zatvara olimpijske igre .
Uglavnom ne razbijam previše glavu odgovorom na dato pitanje . Moj prvi cilj je dobro se pripremiti i završiti utrku bez nekih ozljeda . Normalno ako se ispuni prvi cilj , kao drugi imam otrčati neko svoje ciljano vrijeme . To je za moj prvi maraton sve ispod 4 sata . Ako se to ostvari puna šaka brade , ja zadovoljan . Za bilo šta više od toga postoje buduće utrke .
Još krajem prošle godine nakon otrčanog polumaratona mislio sam pokušati maraton tek za koju godinu , jer se zbilja nisam osjećao spremnim za tako nešto u tom trenutku . Međutim u međuvremenu sam dobro trenirao , otrčao još par polumaratona , koljeno me više ne muči i dobio sam na samopouzdanju . Uz dobre pripreme znam da ga mogu otrčati . Dodatni podstrek je bio to što se još nekolicina kolega iz kluba odlučilo na taj korak . Znači kod mene je bilo samo pitanje " kad " ću se osjetiti spremnim za tako nešto . Ali " zašto " to je već malo kompleksnije pitanje na koje nije baš lako odgovoriti .
Možda mi je već dosadilo objašnjavati da sam nastupio na "... maratonu " ali da sam ustvari trčao samo polumaraton , a ne maraton . Možda zato što se moj klub zove Maraton Uljanik , a ne Polumaraton Uljanik . A šalu na stranu možda i zato što velika većina rekreativnih trkača mašta o tome da jednog dana otrči utrku svih utrka , maraton .
Maraton predstavlja istinski izazov za svakog tko se odluči na prvi nastup . To je pravi pravcati izlet u nepoznato . Treninzi dužine su najduži do nekih 32-34 km ili oko tri sata i to lakšim tempom nego na utrci . Veće dužine na treningu nemaju efekta jer traže duži oporavak nakon treninga , a i mogućnost ozljeđivanja je veća . Svi znaju da je maraton težak , ali nitko u stvari nezna što ga čeka na samoj utrci , naročito poslije tridesetog kilometra ( famozni zid ).
Toje trka koja od trkača traži upornost i disciplinu u provođenju zacrtanog programa priprema i jaku glavu pogotovo kad postane teško za vrijeme utrke . Možda je i u tome čar maratona , jer kad bi bilo lako onda bi ga svi mogli otrčati. Naravno uvijek se nađe neki naivac koji podcijeni težinu maratona( ili precijeni svoje mogućnosti ) pa se nepriprenljen upusti u utrku , ali to uglavnom završi kao traumatično i bolno iskustvo .
Sve to čini maraton mitskom utrkom . Za atletiku se kaže da je kraljica svih sportova , a za maraton da je kraljica svih utrka . Zbog toga ženski maraton otvara , a muški zatvara olimpijske igre .
Uglavnom ne razbijam previše glavu odgovorom na dato pitanje . Moj prvi cilj je dobro se pripremiti i završiti utrku bez nekih ozljeda . Normalno ako se ispuni prvi cilj , kao drugi imam otrčati neko svoje ciljano vrijeme . To je za moj prvi maraton sve ispod 4 sata . Ako se to ostvari puna šaka brade , ja zadovoljan . Za bilo šta više od toga postoje buduće utrke .
utorak, 13. rujna 2016.
Pulska iksica - pobjeda trčanja i veliki propusti u organizaciji
Nakon cijelog niza utrka koje su se odvijele u zadnje vrijeme pulsku iksicu sam očekivao sa priličnom skepsom . Osim što ne volim utrke po ljeti koje se odvijaju po najvećim vrućinama što je po meni čisto mučenje ( mi smo ipak rekreativci , a ne profesionalci koji žive od toga ) i atmosfera oko tih utrka mi nije baš jako simpatična . Naime moj dojam je da je samo trčanje kod većine tih utrka ipak sporedna stvar koja je tu samo da popuni program na nekoj fešti ili manifestaciji , a momentalno je trčanje ipak " in " . Isto tako imamo i neke " šminkerske utrke" na kojima trčanje služi za promociju raznih proizvoda i proizvođača , sa moćnim sponzorima i velikom medijskom pratnjom ( npr. brijunski maraton , vinska utrka itd. ) . Trčanje u sportskom smislu tu pada u drugi plan . U biti to i nisu utrke već " eventi " ( mrzim ta preseravanja sa stranim izrazima ) . Možeš misliti trčanja nakon okrijepe vinom . Naravno to prenose svi mogući mediji . Rezultati se eventualno usput spomenu ( glavni događaj je vjenčanje na utrci ) . Bitno da se lova vrti .
Ali vratimo se malo na iksicu . Iskreno nisam puno očekivao , ali kad se sve skupa zbroji i oduzme mogu reći da sam ipak zadovoljan utrkom .
Što se tiče organizacije bilo je velikih propusta . Staza je u biti lijepo koncipirana , ali da bi dobili na dužini odredili su dva kruga oko centra i tu je nastala zbunjola za velik dio trkača ( naročito onih koji nisu iz grada , te onih koji nisu dobro slušali opis staze prije starta ) . Tako se dogodilo da je određeni broj trkača otrčao krug manje , a neki su bogami otrčali i krug više od zadanog ( Fata je Fata , al triput je triput ) . S obzirom da nije bilo nikakve kontrole osim u cilju ta se njihova vremena vode kao službena . Ako su već predvidjeli dva kruga mogli su barem staviti neku kontrolnu točku gdje bi se registrirali prolazi putem čipa ( npr. na izlasku iz tunela ). Isto tako brži trkači su u uskim tunelima usporavani od trkača koje su tretrčavali za cijeli krug . Izgleda da su tu grešku uočili i organizatori , pa su za iduću godinu najavili drugačiju stazu kako bi se izbjegli ovi problemi . Drugi propust je bio u samoj areni gdje su voda i cedevita bili topli . Nakon otrčanih 10 km utažit žeđ sa toplom cedevitom je užas . Ali dobro nećemo cjepidlačit , pogotovo jer je u cilju bilo dovoljno drugih napitaka i voća , a i pizza je bila dobra .
Međutim ono što mi se jako sviđalo je dojam da je tu ipak trčanje bilo u prvom planu .Četirstotinjak takmičara skupilo se kod startne ravnine , svatko sa svojim ciljem i planom . Atmosfera među njima opuštena . Ovi malo iskusniji razmjenjuju iskustva , dogovaraju se strategije , pada i koja šala na račun suparnika . Nekima će to poslužiti kao provjera forme , neki pucaju na rezultat , mladi će pokušati skinuti starce , ovi se nedaju itd. Za razliku od njih ogromnu većinu trkača čine polaznici adidasove škole trčanja iz Pule , Rijeke i Zagreba kojima je ovo prva utrka tolike dužine. Počeli su proljetos polagano i većini je ovakva dužina izgledala nedostižna poput maratona . Ali nisu odustali , upornost se isplatila i sad su tu odlučni otrčati do kraja u okviru svojih mogućnosti . Vrijeme i plasman nisu bitni . Oni su svoj prvi cilj postigli . Postali su trkači . Zbog toga su svi oni danas pobjednici .
A sutra tko zna , možda se netko od njih usudi i na maraton .
Ali vratimo se malo na iksicu . Iskreno nisam puno očekivao , ali kad se sve skupa zbroji i oduzme mogu reći da sam ipak zadovoljan utrkom .
Što se tiče organizacije bilo je velikih propusta . Staza je u biti lijepo koncipirana , ali da bi dobili na dužini odredili su dva kruga oko centra i tu je nastala zbunjola za velik dio trkača ( naročito onih koji nisu iz grada , te onih koji nisu dobro slušali opis staze prije starta ) . Tako se dogodilo da je određeni broj trkača otrčao krug manje , a neki su bogami otrčali i krug više od zadanog ( Fata je Fata , al triput je triput ) . S obzirom da nije bilo nikakve kontrole osim u cilju ta se njihova vremena vode kao službena . Ako su već predvidjeli dva kruga mogli su barem staviti neku kontrolnu točku gdje bi se registrirali prolazi putem čipa ( npr. na izlasku iz tunela ). Isto tako brži trkači su u uskim tunelima usporavani od trkača koje su tretrčavali za cijeli krug . Izgleda da su tu grešku uočili i organizatori , pa su za iduću godinu najavili drugačiju stazu kako bi se izbjegli ovi problemi . Drugi propust je bio u samoj areni gdje su voda i cedevita bili topli . Nakon otrčanih 10 km utažit žeđ sa toplom cedevitom je užas . Ali dobro nećemo cjepidlačit , pogotovo jer je u cilju bilo dovoljno drugih napitaka i voća , a i pizza je bila dobra .
Međutim ono što mi se jako sviđalo je dojam da je tu ipak trčanje bilo u prvom planu .Četirstotinjak takmičara skupilo se kod startne ravnine , svatko sa svojim ciljem i planom . Atmosfera među njima opuštena . Ovi malo iskusniji razmjenjuju iskustva , dogovaraju se strategije , pada i koja šala na račun suparnika . Nekima će to poslužiti kao provjera forme , neki pucaju na rezultat , mladi će pokušati skinuti starce , ovi se nedaju itd. Za razliku od njih ogromnu većinu trkača čine polaznici adidasove škole trčanja iz Pule , Rijeke i Zagreba kojima je ovo prva utrka tolike dužine. Počeli su proljetos polagano i većini je ovakva dužina izgledala nedostižna poput maratona . Ali nisu odustali , upornost se isplatila i sad su tu odlučni otrčati do kraja u okviru svojih mogućnosti . Vrijeme i plasman nisu bitni . Oni su svoj prvi cilj postigli . Postali su trkači . Zbog toga su svi oni danas pobjednici .
A sutra tko zna , možda se netko od njih usudi i na maraton .
petak, 9. rujna 2016.
Punom parom prema maratonu
Malo po malo i ostalo je još osam tjedana priprema do toliko očekivanog
nastupa na prvom maratonu . Bazične pripreme su odrađene , priprema brzine isto i sad su na redu tempo dionice i intervali . Tjedna kilometraža je dostigla 60 km , a što se tiče dužinskih treninga ove nedjelje sam prvi put otrčao preko 30 km . Ova zadnja dva tjedna sam odradio sa lakoćom iako su bila prilično zahtjevna . Ovu zadnju dužinu od 31km čak sam otrčao za desetak sekundi po kilometru brže od predviđenog , pa sam drugi dan osjetio malo natkoljenične mišiće . Zato sam si ovaj tjedan izbacio intervale i odradio lakše treninge , pogotovo što u subotu trčim utrku od 10 km . Zanimljiva utrka po Puli ( Pulska xica ) će poslužit kao dobra kontrola pripremljenosti ako se odlučim otrčati ozbiljno . Naime postoji mogućnost da malo potisnem svoj ego i pratim suprugu kojoj bi to trebala biti prva utrka . Počela je trčati od nule poslije nove godine . Valja napomenuti da u životu nije otrčala duže od pedesetak metara ako nije trebala . Međutim malo po malo od naizmjeničnog trčanja-hodanja u trajanju od minute na početku , evo već nekih mjesec dana radi dužine od preko 10 kilometara , a što je najbitnije u tome uživa i dobro se osjeća. Utrke je ne zanimaju , ali nekako sam je nagovorio za ovu , pogotovo što će trčati i mlađa kćerka sa mužem . U slučaju da je pratim bit će to lakši trening , pa ću u nedjelju moći otrčati malo veću dužinu .
nastupa na prvom maratonu . Bazične pripreme su odrađene , priprema brzine isto i sad su na redu tempo dionice i intervali . Tjedna kilometraža je dostigla 60 km , a što se tiče dužinskih treninga ove nedjelje sam prvi put otrčao preko 30 km . Ova zadnja dva tjedna sam odradio sa lakoćom iako su bila prilično zahtjevna . Ovu zadnju dužinu od 31km čak sam otrčao za desetak sekundi po kilometru brže od predviđenog , pa sam drugi dan osjetio malo natkoljenične mišiće . Zato sam si ovaj tjedan izbacio intervale i odradio lakše treninge , pogotovo što u subotu trčim utrku od 10 km . Zanimljiva utrka po Puli ( Pulska xica ) će poslužit kao dobra kontrola pripremljenosti ako se odlučim otrčati ozbiljno . Naime postoji mogućnost da malo potisnem svoj ego i pratim suprugu kojoj bi to trebala biti prva utrka . Počela je trčati od nule poslije nove godine . Valja napomenuti da u životu nije otrčala duže od pedesetak metara ako nije trebala . Međutim malo po malo od naizmjeničnog trčanja-hodanja u trajanju od minute na početku , evo već nekih mjesec dana radi dužine od preko 10 kilometara , a što je najbitnije u tome uživa i dobro se osjeća. Utrke je ne zanimaju , ali nekako sam je nagovorio za ovu , pogotovo što će trčati i mlađa kćerka sa mužem . U slučaju da je pratim bit će to lakši trening , pa ću u nedjelju moći otrčati malo veću dužinu .
srijeda, 7. rujna 2016.
Trčanje - drugi korak - odabir i početak
Odluka je pala . Krećete sa trčanjem . Razlozi zbog kojih ljudi počinju trčati mogu biti svakakvi . Netko bi trčao iz zdravstvenih razloga , netko bi skinuo suvišne kilograme ili poboljšao kondiciju , netko radi društva , netko iz dosade , netko zbog oklade , netko jer mu to predstavlja zadovoljstvo itd. Sad još treba odrediti kako to provesti u djelo. Priključiti se nekoj od sve brojnijih škola trčanja ili krenuti u vlastitom aranžmanu sam ili sa nekim prijateljem. Škole trčanja su naročite pogodne za ljude koje nisu nikad u životu trčale osim ono malo što su morale na tjelesnom . Tu mogu krenuti od nule pod stručnim vodstvom educiranih trenera i postupno i sigurno napredovati . Međutim takvih škola nema baš u svakom mjestu , a uostalom svima niti ne paše takav način masovnog rekreiranja i druženja .
Oni koji se odluče samostalno trčati trebali bi pripaziti na par stvari kako nebi prerano odustali zbog pogrešnog pristupa trčanju .
Kao prvo treba biti svijestan da početni period u trčanju neće biti lak . Naime naše tijelo nije naviklo na takav napor , te će mu trebati neko vrijeme da ojača i prilagodi se novom režimu rada . Trčanje će nam biti teško , brzo ćemo se zadihati i umoriti , a često ćemo osjećati bolove u mišićima ili zglobovima nakon treninga . No već nakon tri do četiri tjedna ako budemo ustrajni i držimo se nekih osnovnih pravila trčanja za početnike , primijetit ćemo da nam trčanje postaje sve lakše i da počinjemo uživati u tome . Bilo bi najbolje da se najprije posavjetujete sa nekim trenerom koji vam može sastaviti program treninga po kojem ćete trenirati . Možete i na internetu naći odgovarajući program sastavljen za početnike od strane stručnih osoba . Uglavnom su svi napravljeni na način da se počinje naizmjeničnim izmjenama hodanja i laganog trčanja . S vremenom se smanjuje dužina hodanja , a povećava dužina trčanja . Na taj način ćete obično nakon 10 do 12 tjedana biti sposobni pretrčati dužinu od 5 kilometara u komadu bez pretjeranog forsiranja i bez ozljeda . Tad već možete planirati vaše daljnje trčanje , postaviti si neki cilj i zavisno o tome sastaviti si budući program treninga . Dobro bi bilo voditi dnevnik trčanja u kojem bi vodili evidenciju o kilometraži , tempu , broju otkucaja srca itd. kako bi mogli pratiti vaš napredak kroz neko vrijeme .
Za kraj nekoliko savjeta koji će vam olakšati put od početnika do trkača . Svima su poznata ,ali ljudi ih često zanemare pa nije na odmet navesti ih.
- barem dva sata prije trčanja nemojte jesti
- trening započnite sa barem 10 minuta zagrijavanja , razgibavanja i
dinamičkog istezanja
- trening završite sa barem 10 minuta hlađenja laganim joggingom ili
hodanjem , te nakon toga statičko istezanje
- ne trčati više i brže od predviđenog u programu iako vam se čini da možete ,
time malo dobivate što se tiče samog trčanja , a puno su veći izgledi
za pretreniranost i ozljede ( osobno iskusio )
- ne povećavajte tjednu kilometražu više od 10 %
- trčite opušteno i nek vam trčanje predstavlja užitak , a ne opterećenje . To je bit svega .
Oni koji se odluče samostalno trčati trebali bi pripaziti na par stvari kako nebi prerano odustali zbog pogrešnog pristupa trčanju .
Kao prvo treba biti svijestan da početni period u trčanju neće biti lak . Naime naše tijelo nije naviklo na takav napor , te će mu trebati neko vrijeme da ojača i prilagodi se novom režimu rada . Trčanje će nam biti teško , brzo ćemo se zadihati i umoriti , a često ćemo osjećati bolove u mišićima ili zglobovima nakon treninga . No već nakon tri do četiri tjedna ako budemo ustrajni i držimo se nekih osnovnih pravila trčanja za početnike , primijetit ćemo da nam trčanje postaje sve lakše i da počinjemo uživati u tome . Bilo bi najbolje da se najprije posavjetujete sa nekim trenerom koji vam može sastaviti program treninga po kojem ćete trenirati . Možete i na internetu naći odgovarajući program sastavljen za početnike od strane stručnih osoba . Uglavnom su svi napravljeni na način da se počinje naizmjeničnim izmjenama hodanja i laganog trčanja . S vremenom se smanjuje dužina hodanja , a povećava dužina trčanja . Na taj način ćete obično nakon 10 do 12 tjedana biti sposobni pretrčati dužinu od 5 kilometara u komadu bez pretjeranog forsiranja i bez ozljeda . Tad već možete planirati vaše daljnje trčanje , postaviti si neki cilj i zavisno o tome sastaviti si budući program treninga . Dobro bi bilo voditi dnevnik trčanja u kojem bi vodili evidenciju o kilometraži , tempu , broju otkucaja srca itd. kako bi mogli pratiti vaš napredak kroz neko vrijeme .
Za kraj nekoliko savjeta koji će vam olakšati put od početnika do trkača . Svima su poznata ,ali ljudi ih često zanemare pa nije na odmet navesti ih.
- barem dva sata prije trčanja nemojte jesti
- trening započnite sa barem 10 minuta zagrijavanja , razgibavanja i
dinamičkog istezanja
- trening završite sa barem 10 minuta hlađenja laganim joggingom ili
hodanjem , te nakon toga statičko istezanje
- ne trčati više i brže od predviđenog u programu iako vam se čini da možete ,
time malo dobivate što se tiče samog trčanja , a puno su veći izgledi
za pretreniranost i ozljede ( osobno iskusio )
- ne povećavajte tjednu kilometražu više od 10 %
- trčite opušteno i nek vam trčanje predstavlja užitak , a ne opterećenje . To je bit svega .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)