Zašto si zapeo trčati maraton , šta ti to treba ? To pitanje mi je postavila supruga neki dan i nisam se baš mogao sjetiti nekog uvjerljivog odgovora . Naime odluku da se prijavim ove godine za maraton u Ljubljani donio sam prilično iznenada prije ljeta kad smo u klubu razgovarali o nastupima na jesen .
Još krajem prošle godine nakon otrčanog polumaratona mislio sam pokušati maraton tek za koju godinu , jer se zbilja nisam osjećao spremnim za tako nešto u tom trenutku . Međutim u međuvremenu sam dobro trenirao , otrčao još par polumaratona , koljeno me više ne muči i dobio sam na samopouzdanju . Uz dobre pripreme znam da ga mogu otrčati . Dodatni podstrek je bio to što se još nekolicina kolega iz kluba odlučilo na taj korak . Znači kod mene je bilo samo pitanje " kad " ću se osjetiti spremnim za tako nešto . Ali " zašto " to je već malo kompleksnije pitanje na koje nije baš lako odgovoriti .
Možda mi je već dosadilo objašnjavati da sam nastupio na "... maratonu " ali da sam ustvari trčao samo polumaraton , a ne maraton . Možda zato što se moj klub zove Maraton Uljanik , a ne Polumaraton Uljanik . A šalu na stranu možda i zato što velika većina rekreativnih trkača mašta o tome da jednog dana otrči utrku svih utrka , maraton .
Maraton predstavlja istinski izazov za svakog tko se odluči na prvi nastup . To je pravi pravcati izlet u nepoznato . Treninzi dužine su najduži do nekih 32-34 km ili oko tri sata i to lakšim tempom nego na utrci . Veće dužine na treningu nemaju efekta jer traže duži oporavak nakon treninga , a i mogućnost ozljeđivanja je veća . Svi znaju da je maraton težak , ali nitko u stvari nezna što ga čeka na samoj utrci , naročito poslije tridesetog kilometra ( famozni zid ).
Toje trka koja od trkača traži upornost i disciplinu u provođenju zacrtanog programa priprema i jaku glavu pogotovo kad postane teško za vrijeme utrke . Možda je i u tome čar maratona , jer kad bi bilo lako onda bi ga svi mogli otrčati. Naravno uvijek se nađe neki naivac koji podcijeni težinu maratona( ili precijeni svoje mogućnosti ) pa se nepriprenljen upusti u utrku , ali to uglavnom završi kao traumatično i bolno iskustvo .
Sve to čini maraton mitskom utrkom . Za atletiku se kaže da je kraljica svih sportova , a za maraton da je kraljica svih utrka . Zbog toga ženski maraton otvara , a muški zatvara olimpijske igre .
Uglavnom ne razbijam previše glavu odgovorom na dato pitanje . Moj prvi cilj je dobro se pripremiti i završiti utrku bez nekih ozljeda . Normalno ako se ispuni prvi cilj , kao drugi imam otrčati neko svoje ciljano vrijeme . To je za moj prvi maraton sve ispod 4 sata . Ako se to ostvari puna šaka brade , ja zadovoljan . Za bilo šta više od toga postoje buduće utrke .
Nema komentara:
Objavi komentar