Nakon cijelog niza utrka koje su se odvijele u zadnje vrijeme pulsku iksicu sam očekivao sa priličnom skepsom . Osim što ne volim utrke po ljeti koje se odvijaju po najvećim vrućinama što je po meni čisto mučenje ( mi smo ipak rekreativci , a ne profesionalci koji žive od toga ) i atmosfera oko tih utrka mi nije baš jako simpatična . Naime moj dojam je da je samo trčanje kod većine tih utrka ipak sporedna stvar koja je tu samo da popuni program na nekoj fešti ili manifestaciji , a momentalno je trčanje ipak " in " . Isto tako imamo i neke " šminkerske utrke" na kojima trčanje služi za promociju raznih proizvoda i proizvođača , sa moćnim sponzorima i velikom medijskom pratnjom ( npr. brijunski maraton , vinska utrka itd. ) . Trčanje u sportskom smislu tu pada u drugi plan . U biti to i nisu utrke već " eventi " ( mrzim ta preseravanja sa stranim izrazima ) . Možeš misliti trčanja nakon okrijepe vinom . Naravno to prenose svi mogući mediji . Rezultati se eventualno usput spomenu ( glavni događaj je vjenčanje na utrci ) . Bitno da se lova vrti .
Ali vratimo se malo na iksicu . Iskreno nisam puno očekivao , ali kad se sve skupa zbroji i oduzme mogu reći da sam ipak zadovoljan utrkom .
Što se tiče organizacije bilo je velikih propusta . Staza je u biti lijepo koncipirana , ali da bi dobili na dužini odredili su dva kruga oko centra i tu je nastala zbunjola za velik dio trkača ( naročito onih koji nisu iz grada , te onih koji nisu dobro slušali opis staze prije starta ) . Tako se dogodilo da je određeni broj trkača otrčao krug manje , a neki su bogami otrčali i krug više od zadanog ( Fata je Fata , al triput je triput ) . S obzirom da nije bilo nikakve kontrole osim u cilju ta se njihova vremena vode kao službena . Ako su već predvidjeli dva kruga mogli su barem staviti neku kontrolnu točku gdje bi se registrirali prolazi putem čipa ( npr. na izlasku iz tunela ). Isto tako brži trkači su u uskim tunelima usporavani od trkača koje su tretrčavali za cijeli krug . Izgleda da su tu grešku uočili i organizatori , pa su za iduću godinu najavili drugačiju stazu kako bi se izbjegli ovi problemi . Drugi propust je bio u samoj areni gdje su voda i cedevita bili topli . Nakon otrčanih 10 km utažit žeđ sa toplom cedevitom je užas . Ali dobro nećemo cjepidlačit , pogotovo jer je u cilju bilo dovoljno drugih napitaka i voća , a i pizza je bila dobra .
Međutim ono što mi se jako sviđalo je dojam da je tu ipak trčanje bilo u prvom planu .Četirstotinjak takmičara skupilo se kod startne ravnine , svatko sa svojim ciljem i planom . Atmosfera među njima opuštena . Ovi malo iskusniji razmjenjuju iskustva , dogovaraju se strategije , pada i koja šala na račun suparnika . Nekima će to poslužiti kao provjera forme , neki pucaju na rezultat , mladi će pokušati skinuti starce , ovi se nedaju itd. Za razliku od njih ogromnu većinu trkača čine polaznici adidasove škole trčanja iz Pule , Rijeke i Zagreba kojima je ovo prva utrka tolike dužine. Počeli su proljetos polagano i većini je ovakva dužina izgledala nedostižna poput maratona . Ali nisu odustali , upornost se isplatila i sad su tu odlučni otrčati do kraja u okviru svojih mogućnosti . Vrijeme i plasman nisu bitni . Oni su svoj prvi cilj postigli . Postali su trkači . Zbog toga su svi oni danas pobjednici .
A sutra tko zna , možda se netko od njih usudi i na maraton .
Nema komentara:
Objavi komentar