ponedjeljak, 26. veljače 2018.

I don't like february - nastavak

    Viroza me držala dobrih tjedan dana , tako da sam imao pauzu od trčanja točno deset dana. Da je pauza bila uslijed ozljede gubitak forme bi bio minimalan , ali visoka temperatura me ubila u pojam . Toliko sam fizički oslabio da nisam mogao vjerovati . Zbog toga sam  odlučio prvi tjedan odraditi lagana rastrčavanja sa postupnim podizanjem intenziteta treninga dok se ne oporavim od posljedica viroze .
   Na prvom treningu sam nizao krugove na stadionu laganim tempom . Kad sam istrčao četvrti kilometar bio sam dobro zagrijan i odlučio sam se pridružiti Goranu i Edi koji su radili intervalne dionice od 800 metara u tempu 5:00.  Činilo mi se lako jer sam tjedan prije viroze otrčao takve intervale u tempu 4:23 bez problema . Prvu dionicu sam ih nekako uz dosta muke ispratio , ali na drugoj sam već nakon 400 metara odustao .Naprosto nisam više imao snage . Otad je prošlo deset dana u kojima sam pokušavao na sve načine povratiti prijašnju formu , ali još nisam ni blizu toga . U planu priprema to znači najmanje 20 dana stgnacije , šta opet znači da do polumaratona  u Izoli za šest tjedana neću biti u najboljoj formi .
    Da bi sve to još malo začinilo poteškoćama pobrinula se priroda . Točno po prognozama stigao je hladni val iz Sibira . Bura dere već tjedan dana , a temperatura zraka je pala ispod nule po danu . Tako će biti do kraja tjedna , pa ti sad treniraj . Jedina utjeha je što neće biti padavina . Iz tog razloga sam trening dužine umjesto u nedjelju odradio u subotu dok je još bilo par stupnjeva iznad nule i pogodio . Već drugi dan je bura  toliko ojačala da je lomila sve na svom putu . Dok sam se vozio zaobilaznicom prema Bunarini provjeriti brod na vezu , u daljini sam uočio dva lika koji su žustro trčali u susret buri . Po stilu trčanja sam prepoznao Runningdidu i Dražena . Pičili su žestokim tempom kao da ih sam vrag goni . Ili su u strašnoj formi , ili su žurili kako bi se čim prije sklonili negdje u toplo . Uglavnom svaka čast dečki . Ja sam se smrzo od samog pogleda na njih  dok su onako zakrabuljeni jurišali protiv vjetra .
    Završit ću mantrom iz prethodnog posta " I don't like february ". Blaženo ljeto .

Nema komentara:

Objavi komentar