Od zadnjeg posta je prošlo više od mjesec dana . Dešavalo se svašta , ali nisam jednostavno imao vremena ni volje ništa pisati . Taman sam se oporavio od viroze , do vrhunca je došla frka oko Uljanika . Na to se nadovezalo beskonačno otezanje oko dobivanja građevinske dozvole za dogradnju dvadesetak kvadrata kuće .Stalno nešto fali , nešto treba ispraviti , nadopuniti ...jebote , što bi bilo da gradim nešto veliko izpočetka .Očito najbolje prolaze oni koji se prave blesavi , rade bez dozvole kako ih je volja , gdje ih je volja i poslije to lijepo legaliziraju na rate i sa popustom ( umjesto da im sve sruše ).
Uglavnom da nebi ispalo da samo kukam , napokon je stiglo i proljeće . Odmah je sve lakše i ljepše . Ovaj puta je to bilo praktički preko noći . Odeš spavati sa temperatutom malo više od nule , burom i kišom , a probudiš se ujutro sa suncem i ugodnih petnaestak stupnjeva . Napokon . Sa malim zakašnjenjem napokon će i šparuge . Koliko je sve to skupa utjecalo neznam , ali napokon sam uhvatio i toliko željenu lakoću treniranja nakon preboljene viroze . Zadnja dva tjedna sam opet trenirao punom snagom . Forma se očito diže i prava je šteta što sam već ušao u fazu taperinga za utrku u Izoli . Točno mi fali još dvadesetak dana da bih bio u top formi . Nadao sam se novom osobnom rekordu na polumaratonu , ali sad nisam siguran . Moglo bi biti problema u zadnjih pet- šest kilometara , ali jebi ga bit će šta bude . Ja ću pokušati .
Nema komentara:
Objavi komentar