" I don't like monday's " pjevali su Boomtown Rats -i krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća . Da nije bilo tog svjetskog hita malo tko bi niti znao za taj osrednji irski novovalni sastav . Njihov pjevač Bob Geldof nešto kasnije će postati poznat po svom humanitarnom radu i organiziranju čuvenih Live Aid koncerta . Uglavnom ovih dana sam se nesvjesno sjetio te pjesme , samo što se kod mene to nebi odnosilo na jedan dan , već na cijeli mjesec ." I don't like february " .
A sve je tako lijepo krenulo . Konačno sam se odlučio i uplatio polumaraton u Izoli prve nedjelje u travnju . To će mi biti glavni cilj za proljeće i prema toj utrci sam posložio plan treninga . Prvi mjesec sam uspio odraditi po planu . Fartleci , uzbrdice , brza ponavljanja , dužine . Početkom veljače počinjem sa tempo dionicama i intervalima . Prvi tjedan sve super , a onda ...U četvrtak je počelo kod Mire . Kašalj , slabina , temperatura . Na poslu kod mnogih ista stvar , svakim danom netko ostane doma . Ja se naivno nadam da će me zaobić , ali već u utorak ujutro grlobolja , popodne temperatura i normalno ništa od treninga . Sljedeći dan temperatura 38.8 praćena kašljem . Dok je takva temperatura imam osjećaj da mi je glava u balonu . Kapci su teški i nikakav položaj na kauču mi dugo ne paše . Ovisno o padu ili rastu temperature , čas mi je hladno , čas se preznojavam . U trenucima boljeg stanja pregledavam plan treninga od prošle godine i pazi sad . U prvom tjednu veljače sam isto imao neku laganu virozicu od par dana uz laganu slabinu u stomaku . Znači sve se ponavlja . Jedina razlika je što sam bolje stajao sa imunitetom pa je brzo prošlo . Par treninga sam odradio lakše i gotovo . Ove godine je cijeli tjedan treninga otpao , a kad počnem morat ću lakše dok ne povratim snagu . Kad se tome doda mučna situacija oko Uljanika koja je sad ušla u kritičnu fazu ne mogu ništa drugo nego zapjevati u sebi " I don't like mon... ovaj february " .
Nema komentara:
Objavi komentar