srijeda, 30. studenoga 2016.

Ništa mi ne može ovaj dan pokvarit

  Od ljeta sam praktički sve bio podredio pripremama za prvi maraton . Kako na poslu nisam mogao dobiti više od tjedan dana godišnjeg , pravi odmor nisam imao još od dočeka prošle nove godine . Dovoljno slobodnog vremena za sve obveze , potrebe i želje jednostavno nije bilo dovoljno . Veći dio se popunio pripremama za maraton i normalno obiteljskim druženjima i unucima . Brodom sam ljetos isplovio vrlo malo  , ronio nisam niti jednom , a od proljeća nisam bio na pecanje .  S obzirom da se presing na poslu neće smanjiti u dogledno vrijeme jednostavno sam odlučio malo promijeniti neke planove što se tiče korištenja svog slobodnog vremena . Što se tiče trčanja mislim da se jednostavno pripreme za maratonske utrke te nastupi na utrkama zimske lige ne mogu uskladiti na zadovoljavajući način . To su jednostavno  različite utrke koje zahtijevaju različite pripreme . Nastupi na brojne utrke zimske lige remete ili u najmanju ruku otežavaju pripreme za maratonske dužine . Zbog toga sam odlučio dat prioritet pripremi za proljetne maratone i polumaratone . Na zimskoj ligi ću nastupiti samo u Puli i Medulinu te ću lakše uskladiti treninge dužine preko vikenda sa drugim aktivnostima kao npr .pecanje ili ronjenje .
      U skladu sa tom odlukom preskočio sam prve dvije utrke zimske lige i maraton u Crikvenici . Ovog vikenda sam trening dužine odradio u subotu , pa sam u nedjelju napokon mogao otić sa prijateljima na toliko priželjkivano pecanje . Nakon prošlotjednih sumornih kišnih i vlažnih dana , nedjeljno jutro je napokon osvanulo sunčano . Raspoloženje je odmah bolje . Pripremaju se udice , odabira se odjeća , slaže se sendvič sa pancetom i sirom , dodaje se malo čokolade i voća.  Krećemo prema Medulinu . Na putu pozdravljamo Miru koja upravo trči svoj nedjeljni trening dužine. Sa lakoćom trči sasvim pristojnim tempom . Bravo moja .
     Isplovljavamo . Puše lagani maestral i more je mirno . Nakon što smo se usidrili počinje ribolov . Tko prvi ulovi je pizda . Počinjemo loviti odmah ( nisam prvi ulovio ) male baraje koje odmah i vraćamo u more . Toplo je i ugodno na suncu u zavjetrini od kabine . Vrijeme prolazi u prijateljskom razgovoru i svako toliko dignemo koju ribu pristojne veličine . Struja pojačava i okreće nas bočno prema vjetru . Sunce je već nisko i hladan maestral postaje sve neugodniji pa oblačimo tople jakne i kape . Riba sve slabije jede , a jaka struja nosi udicu sa ješkom sve dalje od broda što još više otežava ribolov . I kad smo već mislili dignut sidro i krenuti na lignje jedna moja dobra reakcija na jedva vidljivo podrhtavanje vrha štapa sve mijenja . Štap se savio kao da sam uhvatio za dno , ali snažno potezanje je odmah otkrilo da je u pitanju riba i to prilično velika . Polako sam motao najlon , svako toliko bih zastao kad bi jače riba potezala , pa onda opet dok nije došla na površinu gdje ju je Remiđo podigao voligom . Lijepa orada od 80 deka . Moj prvi ribolov nakon 9 mjeseci i odmah takva ljepotica . Dalmatinci bi rekli " ko to more platit ". Dok sam je skidao sa udice ruke su mi podrhtavale od uzbuđenja ." Ništa mi neće ovaj dan pokvarit ." ( tbf)




Nema komentara:

Objavi komentar