Prošlogodišnja utrka zimske lige u Medulinu ostala mi je u jako lijepom siječanju zbog odlične organizacije , lijepe staze , druženja nakon utrke i lijepog i toplog vremena koje je sve to omogućilo . Zbog toga sam odlučio otrčati u Medulinu i ove godine , iako sam zbog svog programa priprema izbacio većinu utrka zimske lige iz svog plana utrka . Zadnjih par tjedana sam dosta pomagao zetu u sređivanju stana nakon posla , pa sam već bio malo umoran od svega . Treninzi trčanja su mi bili dobar ispušni ventil , tako da sam i utrku jedva dočekao .
Prema Medulinu smo ja i supruga krenuli dosta rano kako bi je stigli prijaviti za utrku . Temperatura je bila toliko niska da je auto bio sav bijel od mraza , pa sam dobrih pet minuta strugao led sa stakla . Kad smo stigli u Medulin već je bilo puno ljudi jer su se održavale dječje utrke . Još je bilo hladno , ali kako se sunce dizalo tako je rasla i temperatura te je bilo sve ugodnije . Skinuli smo se i krenuli sa zagrijavanjem . Malo pomalo i cijela riva se ispunila trkačima koji su se spremali za start . Bilo je puno ljudi sa strane koji su došli bodriti nekog , a i lijepo vrijeme je sigurno izmamilo dosta ljudi u šetnju uz more . Kad je označen start više od četiristo trkača je nahrupilo prema uskoj stazi koja je vodila kroz autokamp . Trebalo je dobro paziti da se u toj gužvi ne sapleteš u nekog . Tako je bilo negdje do izlaska sa poluotoka nakon nekih dva kilometra kad se kolona priločno rastegnula . Oni brzi su već prilično odmaknuli i ja sam pokušavao dtžati korak na začelju grupe koja je držala još uvijek pristojan tempo . Kad se stiglo do hotela na četvrtom kilometru počela je kratka uzbrdica koju sam odradio sasvim solidno te sam čak pretrčao neke takmičare koji su me bili prestigli malo prije toga . Zadnjih dva kilometra pokušavao sam držati tempo sa njima . Skupila se grupica od desetak ljudi koji su se neprestalno prestizali do samog cilja . Za razliku od prošle godine kad sam kod Mižerije oko petsto metara prije cilja ostao bez snage , ove godine sam uspio držati tempo do kraja . Čak sam uspio ubrzati zadnjih stotinjak metara . Vrijeme desetak sekundi brže nego prošle godine , što je super s obzirom da tek hvatam normalni ritam treninga nakon Ljubljane .Kad sam se malo došao do daha krenuo sam nazad stazom ususret supruzi , koju sam dopratio zadnjih petstotinjak metara do cilja . Otrčala je odlično vrijeme , ali je bila malo razočarana jer je krivo očitala vrijeme na semaforu . Bila je uvjerena da je pisalo 46 minuta , a u stvari je to bilo 31 minut i 46 sekundi . Napredak u odnosu na " Pulsku iksicu"od prije tri mjeseca je velik . Kad je to skužila gotovo da nije mogla vjerovati .
Poslije utrke slijedilo je druženje uz jelo i piće . Piva je bilo u izobilju , a meni je odlično sjeo i topli grah s obzirom da sam lagano doručkovao pa sam već bio malo i ogladnio . Uživali smo kao gušteri na suncu . Sve u svemu lijepo provedeno nedjeljno jutro . Bilježim se unaprijed i za iduću godinu .
nedjelja, 25. prosinca 2016.
srijeda, 14. prosinca 2016.
dani prehlada i viroza
Malo pomalo i evo me opet u uobičajenom ritmu treninga .Lagana duga rastrčavanja i fartlek zamjenjuju uzbrdice , tempo dionice i brza ponavljanja . Kilometraža se postupno povećava , pa će ubrzo i intervali doći na red. Slobodno vrijeme mi popunjava sređivanje stana kod kćerke i zeta . Pregrađivanja , gletanja , farbanja , iznošenja , unošenja , demontaže , montaže ... Nikad kraja , a planiraju useliti prije božića . Uglavnom sve bi bilo super samo kad bi bilo neko drugo godišnje doba . Da budem precizniji proljeće ili ljeto . Ova jesen mi lagano ide na živce . Dani su sve kraći , taman ručaš poslije posla i već je mrak . Kišne i tople dane , preko noći zamijene izuzetno hladni i burni dani . Temperature u 24 sata rastu ili padnu i za desetak stupnjeva . Čovjek nezna ni kako se obući više . Čas ti je zima ,čas se znojiš . Normalno tako je vrlo teško izbjeći prehladu . Curenje nosa , grlobolja , kihanje i kašljanje je gotovo neizbježno barem jednom u sezoni . I još si dobro prošao jer ako si kurčeve sreće imaš velike šanse pokupiti neku virozu ili gripu koje ovih dana haraju gradom . Na poslu pola ljudi hriplje i kašlje , a kod obje kćerke su svi bili bolesni . Pa ti sad ostani zdrav ako možeš .
Što se trčanja tiče , treninzi su navečer . Mrak je već odavno i temperature su prilično niske . Ako tome dodamo vlagu u zraku , nije baš ugodan osjećaj u grlu prilikom disanja . Ako je jako niska temperatura ne mogu se normalno izvoditi ni vježbe za jačanje trupa , ni istezanje . Svi gledaju čim prije se obući i otić negdje se utopliti . Po južini je toplije , ali to sa sobom obično nosi kišu . Uglavnom opet ne valja . A prava zima nije kalendarski još ni nastupila . Užas .
Što se trčanja tiče , treninzi su navečer . Mrak je već odavno i temperature su prilično niske . Ako tome dodamo vlagu u zraku , nije baš ugodan osjećaj u grlu prilikom disanja . Ako je jako niska temperatura ne mogu se normalno izvoditi ni vježbe za jačanje trupa , ni istezanje . Svi gledaju čim prije se obući i otić negdje se utopliti . Po južini je toplije , ali to sa sobom obično nosi kišu . Uglavnom opet ne valja . A prava zima nije kalendarski još ni nastupila . Užas .
srijeda, 30. studenoga 2016.
Ništa mi ne može ovaj dan pokvarit
Od ljeta sam praktički sve bio podredio pripremama za prvi maraton . Kako na poslu nisam mogao dobiti više od tjedan dana godišnjeg , pravi odmor nisam imao još od dočeka prošle nove godine . Dovoljno slobodnog vremena za sve obveze , potrebe i želje jednostavno nije bilo dovoljno . Veći dio se popunio pripremama za maraton i normalno obiteljskim druženjima i unucima . Brodom sam ljetos isplovio vrlo malo , ronio nisam niti jednom , a od proljeća nisam bio na pecanje . S obzirom da se presing na poslu neće smanjiti u dogledno vrijeme jednostavno sam odlučio malo promijeniti neke planove što se tiče korištenja svog slobodnog vremena . Što se tiče trčanja mislim da se jednostavno pripreme za maratonske utrke te nastupi na utrkama zimske lige ne mogu uskladiti na zadovoljavajući način . To su jednostavno različite utrke koje zahtijevaju različite pripreme . Nastupi na brojne utrke zimske lige remete ili u najmanju ruku otežavaju pripreme za maratonske dužine . Zbog toga sam odlučio dat prioritet pripremi za proljetne maratone i polumaratone . Na zimskoj ligi ću nastupiti samo u Puli i Medulinu te ću lakše uskladiti treninge dužine preko vikenda sa drugim aktivnostima kao npr .pecanje ili ronjenje .
U skladu sa tom odlukom preskočio sam prve dvije utrke zimske lige i maraton u Crikvenici . Ovog vikenda sam trening dužine odradio u subotu , pa sam u nedjelju napokon mogao otić sa prijateljima na toliko priželjkivano pecanje . Nakon prošlotjednih sumornih kišnih i vlažnih dana , nedjeljno jutro je napokon osvanulo sunčano . Raspoloženje je odmah bolje . Pripremaju se udice , odabira se odjeća , slaže se sendvič sa pancetom i sirom , dodaje se malo čokolade i voća. Krećemo prema Medulinu . Na putu pozdravljamo Miru koja upravo trči svoj nedjeljni trening dužine. Sa lakoćom trči sasvim pristojnim tempom . Bravo moja .
Isplovljavamo . Puše lagani maestral i more je mirno . Nakon što smo se usidrili počinje ribolov . Tko prvi ulovi je pizda . Počinjemo loviti odmah ( nisam prvi ulovio ) male baraje koje odmah i vraćamo u more . Toplo je i ugodno na suncu u zavjetrini od kabine . Vrijeme prolazi u prijateljskom razgovoru i svako toliko dignemo koju ribu pristojne veličine . Struja pojačava i okreće nas bočno prema vjetru . Sunce je već nisko i hladan maestral postaje sve neugodniji pa oblačimo tople jakne i kape . Riba sve slabije jede , a jaka struja nosi udicu sa ješkom sve dalje od broda što još više otežava ribolov . I kad smo već mislili dignut sidro i krenuti na lignje jedna moja dobra reakcija na jedva vidljivo podrhtavanje vrha štapa sve mijenja . Štap se savio kao da sam uhvatio za dno , ali snažno potezanje je odmah otkrilo da je u pitanju riba i to prilično velika . Polako sam motao najlon , svako toliko bih zastao kad bi jače riba potezala , pa onda opet dok nije došla na površinu gdje ju je Remiđo podigao voligom . Lijepa orada od 80 deka . Moj prvi ribolov nakon 9 mjeseci i odmah takva ljepotica . Dalmatinci bi rekli " ko to more platit ". Dok sam je skidao sa udice ruke su mi podrhtavale od uzbuđenja ." Ništa mi neće ovaj dan pokvarit ." ( tbf)
U skladu sa tom odlukom preskočio sam prve dvije utrke zimske lige i maraton u Crikvenici . Ovog vikenda sam trening dužine odradio u subotu , pa sam u nedjelju napokon mogao otić sa prijateljima na toliko priželjkivano pecanje . Nakon prošlotjednih sumornih kišnih i vlažnih dana , nedjeljno jutro je napokon osvanulo sunčano . Raspoloženje je odmah bolje . Pripremaju se udice , odabira se odjeća , slaže se sendvič sa pancetom i sirom , dodaje se malo čokolade i voća. Krećemo prema Medulinu . Na putu pozdravljamo Miru koja upravo trči svoj nedjeljni trening dužine. Sa lakoćom trči sasvim pristojnim tempom . Bravo moja .
Isplovljavamo . Puše lagani maestral i more je mirno . Nakon što smo se usidrili počinje ribolov . Tko prvi ulovi je pizda . Počinjemo loviti odmah ( nisam prvi ulovio ) male baraje koje odmah i vraćamo u more . Toplo je i ugodno na suncu u zavjetrini od kabine . Vrijeme prolazi u prijateljskom razgovoru i svako toliko dignemo koju ribu pristojne veličine . Struja pojačava i okreće nas bočno prema vjetru . Sunce je već nisko i hladan maestral postaje sve neugodniji pa oblačimo tople jakne i kape . Riba sve slabije jede , a jaka struja nosi udicu sa ješkom sve dalje od broda što još više otežava ribolov . I kad smo već mislili dignut sidro i krenuti na lignje jedna moja dobra reakcija na jedva vidljivo podrhtavanje vrha štapa sve mijenja . Štap se savio kao da sam uhvatio za dno , ali snažno potezanje je odmah otkrilo da je u pitanju riba i to prilično velika . Polako sam motao najlon , svako toliko bih zastao kad bi jače riba potezala , pa onda opet dok nije došla na površinu gdje ju je Remiđo podigao voligom . Lijepa orada od 80 deka . Moj prvi ribolov nakon 9 mjeseci i odmah takva ljepotica . Dalmatinci bi rekli " ko to more platit ". Dok sam je skidao sa udice ruke su mi podrhtavale od uzbuđenja ." Ništa mi neće ovaj dan pokvarit ." ( tbf)
ponedjeljak, 21. studenoga 2016.
Novi ciljevi
Danas je završio i treći tjedan nakon maratona , u kojem sam malo pomalo počeo opet sa uobičajenim treninzima . U utorak tempo dionice , u četvrtak 9 km fartleka i danas lagano 16 km . Premišljao sam se ima li smisla nastupiti na utrci zimske lige u Poreču ili odraditi dužinu . Malo loša vremenska prognoza za današnji dan , a malo i zatezanje u donjem dijelu trbušnog zida nakon fartleka i odluka je pala na trening dužine . Jako pametna odluka s obzirom što sam jučer bio na rođendanskom slavlju jedne projateljice i nakon obilne konzumacije raznoraznih delicija i dobrog crnog vina , te ranojutarnjeg povratka ne vjerujem da bi bila bajna utrka .Uostalom mislim da sam čak i malo uranio sa dizanjem intenziteta treninga. Na taj način sam i definitivno odustao od nekog ozbiljnijeg nastupa na utrkama zimska lige . Toliki broj utrka dužine između 6 i 8 km mi se nikako ne uklapa u plan priprema jer u te dane imam po programu treninge dužine . Odlučio sam da mi prvi cilj bude nastup na polumaratonu iduće godine ili na Paliću 04.03. ili 05.03. u Gorizi-i. Nakon toga možda Zagreb VIP21, te glavni cilj prije ljeta Wings for run u Zadru 07.05. Dakle od zimske lige ove godine ću nekako uklopiti u svoj kalendar utrke u Medulinu i Puli jer su prošle godine bile najbolje organizirane i uostalom tu su blizu .
Za program priprema iskoristio sam prošlogodišnji program kojeg je napravio Runningdida Ivan . Prilagodio sam ga prema ovogodišnjem kalendaru i zacrtanim ciljevima . Naravno volumen i intenzitet treninga određen je prema trenutačnim mogućnostima kako bih ostvario određenu formu za napredak bez pretreniranosti i ozljeda . Za pojedine stvari još ću se posavjetovati sa Ivanom .
Uglavnom bit će tu manje kratkih utrka , a više treninga dužine i tempa kako bih dobio na izdržljivosti za maratonske dužine .
Za program priprema iskoristio sam prošlogodišnji program kojeg je napravio Runningdida Ivan . Prilagodio sam ga prema ovogodišnjem kalendaru i zacrtanim ciljevima . Naravno volumen i intenzitet treninga određen je prema trenutačnim mogućnostima kako bih ostvario određenu formu za napredak bez pretreniranosti i ozljeda . Za pojedine stvari još ću se posavjetovati sa Ivanom .
Uglavnom bit će tu manje kratkih utrka , a više treninga dužine i tempa kako bih dobio na izdržljivosti za maratonske dužine .
četvrtak, 10. studenoga 2016.
Svođenje računa
Drugi tjedan oporavka nakon maratona protiče u laganom trčanju od 10 km svaki drugi dan . Dojmovi su se slegli i stiglo je vrijeme za podvuć crtu i svođenje računa . Sve u svemu prilično sam zadovoljan svojim prvim maratonom . Ljubljanu sam odabrao zbog staze koja nije teška i predivne atmosvere koja vlada cijelo vrijeme takmičenja u šta sam se uvjerio prošle godine . Tako je bilo i ove godine . Ulice pune ljudi svih uzrasta koji prate utrku i navijaju za sve trkače . Djeca pružaju ruke i daju " pet " . Svi su dobre volje i ljubazni . Uz stazu na puno punktova živa glazba koja svojim ritmom daje poticaj takmičarima . Limena glazba , puhači , punk rock band , raznorazni bubnjari ... Jednostavno cijeli grad živi sa trkom . Još kad se potrefi lijepo vrijeme , što češ bolje .
Pred svoj prvi maraton prilično sam se bojao onog što me čeka u zadnjih deset kilometra . Zbog toga sam svakako želio krenuti u društvu nekog iskusnijeg kolege približnih mogućnosti , sa kojim bi lakše održavao tempo kad počinje biti teško . Nažalost velika gužva na startnoj ravnini , nigdje nikog poznatog i prisiljen sam bio odraditi utrku sam . S te strane sam vrlo zadovoljan kako sam istrčao utrku . Bio sam priseban i koncentriran tijekom cijele utrke . Tjelesno sam dobro podnio sve i kad je postalo teško . Disanje je bilo dobro , glava bistra , nisam imao problema sa probavom ni mučnine .Jedini problem su bile otežane noge nakon tridesetog kilometra , tako da sam imao problema sa održavanjem tempa . Ali to su uglavnom subjektivni osjećaji i dojmovi . Pravu sliku utrke mi mogu objektivnije prikazati brojčani podaci . Drugi cilj koji sam si zacrtao prije starta bio je bilo koje vrijeme ispod 4sata , kojeg nažalost nisam ostvario . Koji su razlozi za to pokušat ću otkriti kroz analizu vremena tijekom utrke.
Prvih 20 km tempo mi je bio 5:22 minuta po kilometru (uključujući stanke na okrepnim stanicama gdje sam se ukupno zadržao oko 1 minute ) , što je bilo malo brže od zamišljenog prosjeka od 5:25 po kilometru . Od 20-30 km tempo mi je pao na 6:00 u prosjeku ( na okrepnim stanicama sam se zadržao oko 2 minute ) . Do 32 km još sam uvijek bio u ukupnom prosjeku za ispod 4 sata . Od 32 - 39 km tempo je i dalje bio malo preko 6 minuta , ali i vrijeme na okrepnim stanicama raste na 3 minute , uz još jednu kratku stanku zbog istezanja ( grč u zadnjij loži ) na 38. kilometru . Od 39 km do cilja uspijevam popraviti tempo za dvadesetak sekundi . Na kraju vrijeme 4:08:09 , što je za desetak minuta preko planiranog . Razlog može biti u premorenosti zbog cjelodnevnog branja maslina za vrijeme taperinga ( za utjehu bar će biti dosta ulja ), isto kao i nedovoljna i nekvalitetno odrađena kilometraža kod treninga dužine . Za idući maraton morat ću povećati broj i volumen dužinskih treninga kako bih povećao izdržljivost i spriječio pad tempa u drugom dijelu utrke . Da bih izbjegao opasnost od pretreniranosti svaki četvrti tjedan priprema bit će smanjenog volumena i intenziteta . Za svaki slučaj još ću potražiti savjet od Runningdide Ivana . Toliko o Ljubljanskom maratonu .
Pred svoj prvi maraton prilično sam se bojao onog što me čeka u zadnjih deset kilometra . Zbog toga sam svakako želio krenuti u društvu nekog iskusnijeg kolege približnih mogućnosti , sa kojim bi lakše održavao tempo kad počinje biti teško . Nažalost velika gužva na startnoj ravnini , nigdje nikog poznatog i prisiljen sam bio odraditi utrku sam . S te strane sam vrlo zadovoljan kako sam istrčao utrku . Bio sam priseban i koncentriran tijekom cijele utrke . Tjelesno sam dobro podnio sve i kad je postalo teško . Disanje je bilo dobro , glava bistra , nisam imao problema sa probavom ni mučnine .Jedini problem su bile otežane noge nakon tridesetog kilometra , tako da sam imao problema sa održavanjem tempa . Ali to su uglavnom subjektivni osjećaji i dojmovi . Pravu sliku utrke mi mogu objektivnije prikazati brojčani podaci . Drugi cilj koji sam si zacrtao prije starta bio je bilo koje vrijeme ispod 4sata , kojeg nažalost nisam ostvario . Koji su razlozi za to pokušat ću otkriti kroz analizu vremena tijekom utrke.
Prvih 20 km tempo mi je bio 5:22 minuta po kilometru (uključujući stanke na okrepnim stanicama gdje sam se ukupno zadržao oko 1 minute ) , što je bilo malo brže od zamišljenog prosjeka od 5:25 po kilometru . Od 20-30 km tempo mi je pao na 6:00 u prosjeku ( na okrepnim stanicama sam se zadržao oko 2 minute ) . Do 32 km još sam uvijek bio u ukupnom prosjeku za ispod 4 sata . Od 32 - 39 km tempo je i dalje bio malo preko 6 minuta , ali i vrijeme na okrepnim stanicama raste na 3 minute , uz još jednu kratku stanku zbog istezanja ( grč u zadnjij loži ) na 38. kilometru . Od 39 km do cilja uspijevam popraviti tempo za dvadesetak sekundi . Na kraju vrijeme 4:08:09 , što je za desetak minuta preko planiranog . Razlog može biti u premorenosti zbog cjelodnevnog branja maslina za vrijeme taperinga ( za utjehu bar će biti dosta ulja ), isto kao i nedovoljna i nekvalitetno odrađena kilometraža kod treninga dužine . Za idući maraton morat ću povećati broj i volumen dužinskih treninga kako bih povećao izdržljivost i spriječio pad tempa u drugom dijelu utrke . Da bih izbjegao opasnost od pretreniranosti svaki četvrti tjedan priprema bit će smanjenog volumena i intenziteta . Za svaki slučaj još ću potražiti savjet od Runningdide Ivana . Toliko o Ljubljanskom maratonu .
nedjelja, 6. studenoga 2016.
Laganica po Lungomaru
Nedjelja . Dan za trening dužine ili neku utrku , ali danas ništa od toga . Prošlo je tek tjedan dana od maratona u Ljubljani i ne pada mi na pamet odstupiti od plana oporavka što sam si ga odredio . Točno po prognozi cijelu noć i jutro je sipila lagano kiša i jedva sam dočekao trenutak kad je stala na par sati . Za pet minuta smo se ja i supruga spremili i krenuli do Valkana na jedno lagano trčanje . Ostavili smo auto kod teniskih terena i krenuli . Njen tempo od oko 6:00 taman mi je odgovarao za lagano trčanje u fazi oporavka . Lagano , s noge na nogu prošli smo Lungomare , južni bulevar , Zlatne stijene , Verudelu i natrag . Sve skupa nešto malo manje od 12 km . Malo istezanja i natrag doma , taman prije nego je opet počelo kišiti . Super . Ipak smo uspjeli iskoristiti dobar trenutak u ovom sranju od vremena . Kasnije sam pogledao na internetu fotke sa prvog kola zimske lige i ne mogu vjerovati svojim očima . Tjedan dana nakon maratona ili polumaratona jako puno ljudi je otrčalo utrku od 7 km u Umagu . Ma kakav oporavak . Njima to ne treba . Super se osjećaju , ništa ih ne boli više. Kad bi se nedaj bože ozljedili , isto im nebi bilo jasno zašto . A bo , ako ih to toliko veseli , tko sam ja da im tu nešto palamudim . Ja ću ipak malo lakše još jedno dva tjedna . A malo im ipak zavidim . Vrlo rado bih i ja danas bio u Umagu na utrci , ali što se mora mora se . Bolje 2-3 tjedna planiranog oporavka od maratona nego toliko ili više neplaniranog oporavka od ozljede .
subota, 5. studenoga 2016.
Oporavak nakon maratona
Maraton je uspješno priveden kraju . Prolaskom kroz cilj mnogi misle da je time kraj priče i počinju razmišljati o sutrašnjem treningu ili nekoj utrci idućeg vikenda . Na period oporavka gledaju sa podsmijehom i misle da će za par dana kad popusti napetost u mišićima već biti odmorni i spremni kao i prije maratona . To je donekle i razumljivo jer ljude često zavara subjektivni osjećaj o svom trenutačnom stanju par dana nakon utrke , te su uglavnom skloni precijenjivanju svojih mogućnosti . To nažalost obično vodi prema pretreniranosti i ozljedama .
Pripremajući se za maraton pročitao sam puno tekstova vezanih za pripreme i oporavak nakon teških treninga i utrka . Iznosili su tako svoja iskustva trkači i treneri , a bilo je i članaka koji su se bazirali na stručnim studijama provedenim na maratoncima . Uglavnom svi se slažu da je nakon utrke kao što je maraton tijelu potreban duži period za oporavak bez teških treninga i utrka .
Prošli tjedan je na portalu 3.sporta.com objavljen vrlo zanimljiv članak upravo o ovoj temi , pa ću ga pokušati prenijeti ukratko u ovaj post .
Tijelo je prilikom maratonske utrke izloženo velikom stresu .
Kod mišića se javljaju upalni procesi i nekroza mišićnih vlakana , za čiji je potpuni oporavak okvirno potrebno oko dva tjedna .
Javljaju se i stanična oštećenja mišičnog i srčanog tkiva , kao i povišena razina mioglobina u krvi . Studije pokazuju da je tijelu potrebno najmanje od 7-10 dana odmora kako bi se eliminirala nastala oštečenja .
Imunološki sustav je jako oslabljen što povećava opasnost od oboljenja i infekcija . Studije su pokazale da je najviše ugrožen prva 3 dana nakon utrke , te je u tom periodu bilo važno mirovati i odmarati , te jesti zdravu i nutritivno bogatu hranu .
Na osnovu tih činjenica preporuka je da se sa oporavkom započne odmah nakon prolaska kroz cilj . Potrebno je odmah se utopliti i presvuć mokru odjeću . Vrlo je važno uzimati dosta tekućine ( topla juha je odličan izbor ) i neka lakša hrana najbolje unutar 45 minuta nakon završetka aktivnosti . Preporučuju se i hladne kupke ili tuširanje hladnom vodom čime se smanjuje upalni proces i bolovi u zglobovima i mišićima .
Slijedeća 3 dana nebi trebalo uopće trčati . Dobre su tople kupke i istezanje nakon toga .
Od četvrtog do sedmog dana može se početi sa laganim rastrčavanjem 30-40 minuta . Poželjna je i dobra dubinska masaža .
Tjedan nakon maratona može se početi sa laganim trčanjem 10-12 km svaki drugi dan , a dva do tri tjedna nakon utrke može se početi postupno vraćati uobičajenom treningu. Preporučuje se ne utrkivati do 6 tjedna nakon maratona .
Naravno sve je to okvirno , postoje male razlike od pojedinca do pojedinca , ali ono što je bitno je da tijelo treba odmoriti i regenerirati u potpunosti kako bi moglo početi sa novim ciklusom priprema bez opasnosti od pretreniranja i ozljeda .
E sad , ovo su preporuke . Većina će ih zanemariti i krenuti odmah žestoko sa treninzima i utrkama . Ja ću sigurno preskočiti prvo kolo zimske lige ove nedjelje u Umagu , nastaviti lagano još dva tjedna nakon toga i tek nakon toga početi polako podizati intenzitet treninga .
Pripremajući se za maraton pročitao sam puno tekstova vezanih za pripreme i oporavak nakon teških treninga i utrka . Iznosili su tako svoja iskustva trkači i treneri , a bilo je i članaka koji su se bazirali na stručnim studijama provedenim na maratoncima . Uglavnom svi se slažu da je nakon utrke kao što je maraton tijelu potreban duži period za oporavak bez teških treninga i utrka .
Prošli tjedan je na portalu 3.sporta.com objavljen vrlo zanimljiv članak upravo o ovoj temi , pa ću ga pokušati prenijeti ukratko u ovaj post .
Tijelo je prilikom maratonske utrke izloženo velikom stresu .
Kod mišića se javljaju upalni procesi i nekroza mišićnih vlakana , za čiji je potpuni oporavak okvirno potrebno oko dva tjedna .
Javljaju se i stanična oštećenja mišičnog i srčanog tkiva , kao i povišena razina mioglobina u krvi . Studije pokazuju da je tijelu potrebno najmanje od 7-10 dana odmora kako bi se eliminirala nastala oštečenja .
Imunološki sustav je jako oslabljen što povećava opasnost od oboljenja i infekcija . Studije su pokazale da je najviše ugrožen prva 3 dana nakon utrke , te je u tom periodu bilo važno mirovati i odmarati , te jesti zdravu i nutritivno bogatu hranu .
Na osnovu tih činjenica preporuka je da se sa oporavkom započne odmah nakon prolaska kroz cilj . Potrebno je odmah se utopliti i presvuć mokru odjeću . Vrlo je važno uzimati dosta tekućine ( topla juha je odličan izbor ) i neka lakša hrana najbolje unutar 45 minuta nakon završetka aktivnosti . Preporučuju se i hladne kupke ili tuširanje hladnom vodom čime se smanjuje upalni proces i bolovi u zglobovima i mišićima .
Slijedeća 3 dana nebi trebalo uopće trčati . Dobre su tople kupke i istezanje nakon toga .
Od četvrtog do sedmog dana može se početi sa laganim rastrčavanjem 30-40 minuta . Poželjna je i dobra dubinska masaža .
Tjedan nakon maratona može se početi sa laganim trčanjem 10-12 km svaki drugi dan , a dva do tri tjedna nakon utrke može se početi postupno vraćati uobičajenom treningu. Preporučuje se ne utrkivati do 6 tjedna nakon maratona .
Naravno sve je to okvirno , postoje male razlike od pojedinca do pojedinca , ali ono što je bitno je da tijelo treba odmoriti i regenerirati u potpunosti kako bi moglo početi sa novim ciklusom priprema bez opasnosti od pretreniranja i ozljeda .
E sad , ovo su preporuke . Većina će ih zanemariti i krenuti odmah žestoko sa treninzima i utrkama . Ja ću sigurno preskočiti prvo kolo zimske lige ove nedjelje u Umagu , nastaviti lagano još dva tjedna nakon toga i tek nakon toga početi polako podizati intenzitet treninga .
petak, 4. studenoga 2016.
Moj prvi maraton
Jutro je osvanulo sa sumaglicom i niskom temperaturom , ali to me nije previše zabrinjavalo jer iz prošlogodišnjeg iskustva znam da će se ubrzo sumaglica razići i biti toplo . Ispratio sam kćerku i zeta do startne ravnine i zauzeo dobru poziciju za koju dobru fotku . Prije toga smo malo lutali jer su zadnji dan promjenili dionicu za start utrke . Kad su napokon krenuli opalio sam par fotki i krenuo prema autobusu preuzeti startni paket . Bilo je predviđeno da se vratim u apartman po Miru i unuka , ali kako mi se učinilo da nećemo stići vidjeti ulazak kćerke i zeta u cilj , odlučio sam ostati i pričekati ih kod ciljne ravnine , a poslije se požuriti presvući .Kod cilja je bila velika gužva i u zadnji trenutak sam se uspio ubaciti do ograde i snimiti Matein i Alenov ulazak u cilj .Naravno sve se to oteglo pa sam malo panično otrčao nazad se presvući . Sve sam radio na brzinu , pa sam tako i flastere preko bradavica stavio preko brdo dlaka na prsima tako da mi je poslije bilo prilično "veselo" kod skidanja . Ipak za divno čudo nisam ništa zaboravio i čak sam stigao na vrijeme kod startnih bokseva . Bio sam se dogovorio sa Erolom i Goranom krenuti zajedno , ali u toj masi ljudi nije bilo šanse da ih nađem . Tako sam kao i prošle godine krenuo u utrku sam , s tim da sam sad imao garmina na ruci pa sam mogao kontrolirati tempo .Nakon desetak minuta utrka je krenula . Najprije hodom , pa laganim trčkaranjem zbog gužve , da bi nakon prolaska kroz start napokon to krenulo prema nekom normalnom trkačkom tempu. Ulice su prepune gledaoca koji glasno navijaju , klinci sa strane pružaju rule za" pet" , a svako malo netko svira ili bubnja . Atmosvera za deset .Iako sam na sebi imao kratke hlačice i laganu majicu sa kratkim rukavima već mi je prije drugog kilometra bilo prilično toplo. Tempo sam držao oko 5:15-5:20 i činilo mi se prelaganim , pa sam stalno morao paziti da ostanem u granicama isplaniranog . Duga i ravna Dunajska cesta bila je prepuna trkača . Stalno sam nekoga prelazio ili bi netko mene prešao . U tom metežu je teško bilo naći nekog sa sličnim tempom , pa sam se odlučio maksimalno usredotočiti na svoj ritam trčanja , disanja i razmišljanja . Kako bi rekao Ivan " zen trčanje ". Na taj način sam s lakoćom pretrčao prvih 15 km . Stanke na okrepnim stanicama su bile vrlo kratke , taman da popijem čašu izotonika i krenem dalje . Do dvadesetog kilometra sam i dalje držao tempo 5:25 , ali više nije bilo one lakoće u trčanju kao prije . Nakon odvajanja od polumaratonaca više nema gužve na cesti .Uzimam drugi gel , tempo mi lagano pada, ali i pored toga stižem do stanice na dvadeset i petom u okviru planiranog vremena . Uzimam nekoliko mandarina , pijem dosta izotonika i nastavljam dalje . Osjećam se dobro , još me ništa ne boli , ali noge postaju sve teže i tempo mi osjetno pada te se vrti oko 6 minuta po kilometru . Sve više vremena gubim na okrepnim stanicama . Na tridesetom kilometru uzimam treći gel i tekući magnezij . Obilno pijem , jedem mandarine i čokoladu koju teško gutam i zbog koje sam se zakašljao jer mi se zaletila u dušnik kad sam je pokušavao progutati u trku . Ispljunuo sam ostatak čokolade , dolazim nekako do zraka kad ono - uzbrdica . Di baš sad . Nije neka duga i naročito strma, ali nakon 30 km ni takva nije laka za pretrčati . Noge su sve teže , počinju boliti vanjska strana lijevog koljena i prepone .Tempo i dalje pada . Sad je već oko 6:30 . Na trideset i petom kilometru uzimam zadnji gel i tabletu paracetamola . Krećem dalje pokušavajući nekako održavati tempo . Ubrzo me stiže " zec " sa oznakom tempa za 4 sata . Pokušavam ga pratiti , ali kod 38. kilometra me hvata grč u zadnjoj loži . Stajem odmah kod prvog stupa i istežem nogu . Grč popušta i krećem lagano dalje . Ubrzo mogu opet trčati normalno i za divno čudo uspijevam opet podić tempo na 6:10 . Ulazimo prema centru grada . U daljini se čuje razglas na cilju . Na ulicama opet puno gledaoca , navijaju za svakog i to daje dodatni poticaj da se ne popusti . Približavam se cilju . Pokušavam držati neki pristojan tempo trčanja još ovo malo što je ostalo . Pedesetak metara prije zadnjeg zavoja čujem glasno bodrenje sa strane . Pogledam i vidim moje kolege Igora , Dubravku i Dražena kako mašu i navijaju . Mahnem i ulazim u zavoj pred ciljem . Dvoje trkača su malo ispred mene . Spiker najavljuje moje ime . Izvlačim zadnju snagu iz sebe te ih u sprintu prelazim i ulazim u cilj uz glasno navijanje supruge i kćerke . NEPROCJENJIVO . Vrijeme 4:08:09 . Presretan sam . Otrčao sam svoj prvi maraton bez većih kriza , bolova ili ozljeda . Na famozni zid nisam naišao . Istina bilo je tu nekih malim zidića koji su me usporili taman toliko da fulam drugi postavljeni cilj ( ispod 4:00:00 ) , ali nema veze . Ima dana za megdana . Sad treba vidjeti gdje se može poboljšati i iduće godine to ispraviti .
ponedjeljak, 24. listopada 2016.
Maratonci trče počasni krug
Zadnji tjedan prije svog prvog maratona dosta pratim sve oko utrka i prije dva dana pročitao sam članak o trkaču Ed Whitlocku koji je u svojoj 85-toj godini istrčao novi svijetski rekord u maratonu za starosnu kategoriju od 85 godina. Bio sam istinski oduševljen , a doslovno me je frapirala činjenica da je postigao vrijeme 3:56:33 . WHOU . Kapa do poda . Ja bih iduće nedjelje bio presretan da istrčim takvo vrijeme , a mlađi sam 28 godina od dotičnog gospodina. Istina nisam baš neki sjajan trkač , ali nisam ni za bacit . Prosječan rekreativac koji se za tu utrku sprema već pet mjeseci . Po svemu bih trebao istrčati dosta brže , ali ... To mi je prvi maraton i iskreno malo me strah onoga što me čeka nakon trideset i nešto kilometra . Kako će tijelo reagirati na napor sa kakvim se još nije imalo prilike sresti , hoću li naići na taj famozni zid itd. Stoga mogu samo osjećati poštovanje prema ljudima kao što je Ed ili kolega trkač iz mog kluba Bepo koji će u 84.godini iduće nedjelje krenuti u još jedan maraton .I onda pročitam na blogu od Runningdide kako neki bivši trkači misle da je to nepotrebno i neprimjereno dokazivanje nekog starca . Kao i Ivan ostao sam zaprepašten takvim načinom razmišljanja . Smatraju li oni da se bavljenje sportom svodi samo na neko dokazivanje ? Sport je i zabava i igra i nadmetanje i tjelovježba i briga o svom tijelu , kondiciji i zdravlju kako tjelesnom tako i mentalnom . Kroz sport se stvaraju prijateljstva , sport povezuje ljude različitih dobi , zanimanja , spola podrijetla i rasa . I sad svesti nečije bavljenje sportom samo na dokazivanje je totalno deplasirano .Uostalom zašto se netko nebi dokazivao i u poznim godinama . Smatraju li dotični da je bavljenje sportom samo za mlade ljude i koja bi to trebala biti dobna granica ? Možda 30 , 40 ili 50 godina ? Znači primjereno je po njima trčati do xx godina i kad ih napuniš " dosta više ,nije primjereno , samo se sramotiš , nemoj više . Sjedni tamo u fotelju , miruj i čekaj da otegneš papke . Što si dokazao , dokazao . Nemoj više nije primjereno" . Ma ODJEBITE sa takvim stavovima . Možda su bili solidni trkači , ali sportaši očito nisu bili nikad . A možda ih žulja to što više nisu u stanju otrčati brže od Eda ( vjerujem da više ne trče jer nije primjereno za njihove godine ). Uostalom dosta o njima . Što se tiče Eda i sličnih "neprimjerenih " sportaša bitno je ono što su oni sebi uspijeli dokazati , a to je da nema predaje . Dok vrijeme nezaustavljivo protiče , a većina njihove generacije je već pod zemljom , oni žive život punim plućima i uživaju u tome . I nije bitno što trče možda svoj posljednji maraton , oni koji su ih olako ocrnili svojim komentarima svoj su odavno otrčali .
četvrtak, 20. listopada 2016.
10,9,8...dana do maratona
Završno odbrojavanje je krenulo . Ostalo je evo još manje od 10 dana do utrke ,a nervoza je sve veća . Vrijeme kao da se urotilo da nam zagorča ova zadnja dva tjedna . Stalno se prati vremenska prognoza i hvata svako malo razdoblje bez kiše za odradit ove zadnje treninge , uskočit zetu na branje maslina itd.,itd. U nedjelju sam odradio dužinu progresivno i bilo je sasvim solidno . Ponedjeljak masline . Utorak na stadionu 8 km tempom maratona u društvu sa Goranom , čak i brže od zadanog tempa . Usput moram pohvaliti Gorana koji je dva dana prije uspio odraditi iscrpljujući poluironman triatlon u Poreču u sasvim solidnom vremenu od 6:01... , a danas je već sa lakoćom odradio tempo trening samnom . Svaka čast , ako ne pretjera zadnjih dana sa treninzima mogao bi u Ljubljani otrčati svoje najbolje vrijeme na utrci . Srijeda opet masline . Danas kiša . Stigao sam na stadion i kako je pojačavala , odustao sam od treninga i odgodio sve za sutra odmah poslije posla . Ne želim riskirati neku prehladu ili upalu deset dana prije utrke . Dolazim doma i surfam malo po internetu tražeći svaki članak vezan za maratone . Uvijek se nađe neka sitnica ili nečije iskustvo koje može pomoći . I tu nalazim jedan simpatičan članak na stranici " Gazzetta delo sport" o pobjedniku maratona u Eindhovenu kenijcu Festus Tamalu . Ništa tu nebi bilo čudno na prvi pogled da se ne radi o čovjeku koji je bio angažiran da glumi jednog od zečeva koji su trebali vući etiopljana Denisa Roba do novog rekorda utrke 2:04 . Mladi Tamal do tada nije imao nekih zapaženijih rezultata tako da su mu uglavnom nudili uloge zečeva na većim utrkama . Međutim tijekom utrke etiopljanin Roba odustaje i tu prestaje Tamalova obveza prema organizatorima . Osjeća se dobro i drži se sa favoritima do 35.kilometra kad se odvaja i pobjeđuje sa vremenom 2:06:26 , minutu i po prije drugoplasiranog. Lijepa priča o autsajderu kojemu se pruži prilika za pobjedom koju on objeručke prihvati .Kao u holivudskim filmovima . Ili kao što bi rekao Grunf iz Alan Forda " tko izgubi dobitak dobije gubitak " . U ovom slučaju su Roba i društvo dobili gubitak , ali je zato Tamal dobio dobitak . Kasno je , idem spavat . Treba se malo i odmoriti .
petak, 14. listopada 2016.
Zvijezde , masline i vremenska prognoza
Počeo je i tapering , tj. završni period priprema u kojem se smanjuje intenzitet i volumen treniranja . Sva sreća , jer zadnji mjesec je zbilja bio žestok i to sam osjetio prilikom zadnjeg treninga dužine u Šijanskoj šumi . 32 kilometra po prilično zahtjevnoj stazi , tempo prosječan , ali zadnjih par kilometara prilično teško pretrčani . Sad treba održavati dostignutu spremu i regenerirati tijelo kako bi što sviježiji dočekali utrku .
Novi tjedan počeo je sa priličnim zahlađenjem i vrlo promjenjivim vremenom . Sad će trebati hvatati pogodno vrijeme za treninge . Dani su sve kraći , kiše sve češće , a usput je i vrijeme za branje maslina kod zeta . Treba sve to stići , a vremena je sve manje . Još samo dva tjedna do utrke .
Prekjučer sam bio kod Marjana na masažu kvadricepsa ili bolje reći na tečaj astronomije . Mišići su bili u takvom stanju da sam za vrijeme tretmana vidio sve zvijezde iz svih postojećih galaksija . Uh , a još slijedi masaža listova i stražnje lože .
Jučer sam odradio trening u tempu utrke , a danas sam nakon kiše popodne proveo u branju maslina . Umoran sam ko konj , pa neka mi netko kaže da je maslinovo ulje skupo . Neka proba pa da ga čujem. Sutra opet kiša. Za nedjelju
možda bez , pa uspijem odraditi zadnju dužinu od 24 km . Više pratim prognozu zadnjih dana od Vakule . A tek je počela jesen . Dani sve kraći , kiše , bljuzge , blato i zima . I sad ti nešto planiraj . MRZIM zimu .
Novi tjedan počeo je sa priličnim zahlađenjem i vrlo promjenjivim vremenom . Sad će trebati hvatati pogodno vrijeme za treninge . Dani su sve kraći , kiše sve češće , a usput je i vrijeme za branje maslina kod zeta . Treba sve to stići , a vremena je sve manje . Još samo dva tjedna do utrke .
Prekjučer sam bio kod Marjana na masažu kvadricepsa ili bolje reći na tečaj astronomije . Mišići su bili u takvom stanju da sam za vrijeme tretmana vidio sve zvijezde iz svih postojećih galaksija . Uh , a još slijedi masaža listova i stražnje lože .
Jučer sam odradio trening u tempu utrke , a danas sam nakon kiše popodne proveo u branju maslina . Umoran sam ko konj , pa neka mi netko kaže da je maslinovo ulje skupo . Neka proba pa da ga čujem. Sutra opet kiša. Za nedjelju
možda bez , pa uspijem odraditi zadnju dužinu od 24 km . Više pratim prognozu zadnjih dana od Vakule . A tek je počela jesen . Dani sve kraći , kiše , bljuzge , blato i zima . I sad ti nešto planiraj . MRZIM zimu .
nedjelja, 9. listopada 2016.
Završno odbrojavanje do prvog maratona
Malo po malo prošao je i vrhunac priprema . U zadnja dva tjedna odrađeni su i Frank killer tempo trening i Yasoo 800 trening i dužine od 30 i 32 km uz sve ostalo što je piše u planu priprema . Osjećam malu zasićenost kod dužinskih treninga , ali s obzirom da se od sada intenzitet i volumen treninga smanjuju vjerujem da će se ubrzo vratiti i svježina . Malo me više zabrinjava bol s vanjske strane koljena koja me malo muči kod dužinskih treninga , ali vjerujem da će i to doć na svoje sa lakšim treninzima . Radi se o ilijotibijalnom sindromu te bi odmor plus vježbe za jačanje trupa trebali biti dovoljni da budem spreman za utrku.Za svaki slučaj ću idući tjedan posjetiti fizioterapeuta Marjana i priuštiti si jednu dobru masažu . Odbrojavanje do utrke počinje .
utorak, 4. listopada 2016.
Moj prvi polumaraton
Sad kad su pripreme za prvi maraton ušle u najteži tjedan nakon kojeg slijedi tkz. tapering tj. period smanjenja količine i intenziteta treninga vrijeme je da se prisjetim prošle godine sa pripremama i nastupom na svoju prvu utrku polumaratona.
Kad sam prije par godina počeo opet trčati nakon pauze od približno dvadeset godina razlog je bila dosada . Prestao sam bio zbog problema sa leđima (preporuka liječnika zbog discus hernije) . Uporno sam radio vježbe za to i s vremenom su leđa bila ok , da bi nakon toga zbog posla počeo imati bolove u vratu i ramenima . I tako sam vježbama za leđa dodao i vježbe za gornji dio tjela i mogu reći da je od svih terapija to jedino zbilja djelovalo . Ali samo vježbanje je u biti jako dosadno , pa sam počeo opet trčati . To je već bilo ok . Super sam se osjećao i slušajući priče sa Ljubljanskog maratona odlučio sam se spremiti za polumaraton .Međutim sa tim sam očito krenuo prejako i prebrzo pa se već načeto koljeno pobunilo . Slijedio je zahvat u Lovranu i par mjeseci nakon toga krenuo sam ispočetka . Ovaj puta nisam želio ponoviti grešku pa sam najprije vježbama ojačao mišiće i krenuo sa trčanjem od nule . Malo hodanja , malo laganog trčanja , obavezno istezanje i vježbe snage . Nakon tri mjeseca sam istrčao 5 km lagano u komadu . Koljeno je bilo sve bolje pa sam se nakon još par mjeseci odlučio pridružiti društvu za sportsku rekreaciju Maraton Uljanik i sa njima pripremati . Sve je bilo super dok nisam prateći ostale opet pretjerao sa tempom i kilometražom za koju još nisam bio spreman ( a lijepo me je Ivan "Runningdida" upozorio na to ). Koljeno se pobunilo , ali srećom samo kao upozorenje . Tri tjedna sam lagano trčkarao dok koljeno nije bilo opet spremno za nastavak priprema .Sada sam strogo pazio na svoju kilometražu , tempo, intervale itd. , ali jebi ga šteta je već napravljena . Pozitivna stvar u svemu tome
je da se od tada strogo držim plana priprema prema svojim trenutačnim mogućnostima i odrađenoj tjednoj kilometraži . Svaka škola se plaća , a najbolje se uči na vlastitim greškama .
Preostalih mjesec i pol do utrke sam ipak uspio koliko toliko uhvatit formu . Najviše su mi podigle raspoloženje dvije odrađene dužine od 20 i 22 km koje sam odradio prilično lako i to bez problema sa koljenom . Kontrolnu utrku za Dan Uljanika tjedan dana prije Ljubljane otrčao sam savim pristojno , pritom pazeći da se ne forsiram i ozljedim . Runningdida mi je predvidio moguće vrijeme polumaratona oko 1:46 - 1:47 . To je bila njegova realna procjena na osnovu prikazanog na treninzima i kontrolnoj utrci . Naravno da sam i ja očekivao jednog dana takvo vrijeme , ali za prvi polumaraton ipak sam imao realnija očekivanja . Prvi mi je cilj bio završiti utrku bez ozljeda i steći potrebno iskustvo za sljedeća takmičenja . Ako se to ostvari drugi mi je cilj bilo koje vrijeme ispod 1:50 .
Zadnji tjedan je protekao u znaku pašte i riže na sto načina što mi nije teško palo . Špageti , njoki , fuži , pljukanci , riža ... mljac ... sa šugom , sa šparugama , sa gorgonzolom , sa pancetom i ombolom ... mljac , mljac , sline mi idu dok nabrajam . Uglavnom uz sve lakše treninge , krcanje ugljikohidratima uz dosta tekućine ( naravno i dobro crno vino za krv ) stigao je i vikend sa toliko očekivanom utrkom .
Ni susjedov Fido koji je zavijao cijelu noć , ni uzbuđenje pred trku koje je sigurno bilo prisutno nije me spriječilo da lijepo odspavam , te prilično svijež krenem autobusom prema Ljubljani . U Ljubljani nas je dočekalo pravo jesenje jutro sa sumaglicom i niskom temperaturom . Vrijeme do utrke proveli smo šetnjom do startne ravnine i zadnjim pripremama za utrku . Supruga mi je poželjela sretno i otišla malo prošetati gradom , a ja sam se prisilio posjetiti jedan od mnogobrojnih kemijskih toaleta postavljenih blizu starta i cilja . Najgora stvar bi bila da me stisne za nuždu tijekom utrke .Nakon toga presvlačenje i polazak prema startu . Kako sam se malo zadržao kod presvlačenja jer se nikako nisam mogao odlučiti što odjenuti , ostao sam sam . Svi drugi su već krenuli . Lagano sam otrčao do startnih boxova , ali nikog nisam sreo od mojih kolega . A kako i bi kad je na startu bilo više od 10000 trkača . Nikog od poznatih koji bi mi mogao biti orijentir tijekom utrke po pitanju tempa . Naime tad još nisam imao trkački sat i bilo me strah da ne krenem u utrku prebrzo ili presporo . I dok sam ja tako tražio poznato neko lice u tom mnoštvu , odjednom sam ugledao trkača sa balonom i vremenom koje je meni više manje pasalo za polumaraton . Stao sam do njega i čekao start . Skakutao sam na mjestu da se skroz ne ohladim . Nakon što se oglasio start trebalo je gotovo 5 minuta da krenu i trkači iz mog boksa . Najprije je to bilo polagani hod , pa pa malo brži , pa lagani trk i tek nakon nekoliko minuta kad se masa trkača rastegla uzduž trase moglo se uhvatiti neki željeni tempo . Nekoliko kilometara sam pratio svog zeca sa balonom , ali mi se tempo činio nekako prespor pa sam odlučio krenuti malo brže . Očito je adrenalin bio na visokoj razini .Sve je bilo super . Atmosfera vrhunska , krcate ulice ljudi koji navijaju , djeca daju pet sa strane , svi svakog bodre , a svakih par kilometara svira neka grupa. Na prvoj okrepnoj stanici ogromni pano sa vremenom utrke i tu prvi šok . Gledam semafor i ne mogu vjerovati . Pokazuje nešto oko 29 minuta . Po tome idem vrlo sporo . Naravno to je bilo vrijeme po startu , a ne po čipu . Međutim u tom trenutku ja toga nisam bio svijestan i razočaranje je bilo ogromno . Zgrabio sam čašu sa vodom i pokušao malo popiti , ali samo sam se sav prolio.Trčao sam dalje u tom tempu i kako je označen svaki kilometar pokraj ceste ,počeo sam pratiti na satu koliko mi treba od oznake do oznake . To me zbunilo još više jer sam ubrzo ustanovio da mi se tempo kreće oko 5 minuta po kilometru .Oko devetog kilometra na laganoj uzbrdici učinilo mi se da mi je malo teže pratiti taj tempo pa sam uzeo prvi gel . Na drugoj okrepi sam uzeo izotonični napitak i opet pokušao popiti u trku i naravno opet se prolio . Jedina razlika je što sam sad bio sav ljepljiv . Banana koju sam uzeo u trku mi je naravno iskliznula iz ruku , pa sam bio sav sretan kad sam uspio staviti u usta pola mandarine .
Do nekog dvanajstog kilometra sam uspijevao držati tempo oko 5 minuta po kilometru kad je nastupila mala kriza . Imao sam osjećaj da sve teže pratim taj tempo i da mi trkači koje pratim cijelo vrijeme lagano odmiču .Dišem sve teže . Glavom mi prolaze misli " koji mi je k...c to trebalo , nikad više itd. " . U tom trenutku me prolazi moj zec sa balonom i tu izvlačim još ono malo rezerve snage što imam i nedam mu da zbriše . Teško mi je , ali ne puštam . Uzimam drugi gel i polako dolazimo do treće okrepe . Gledam u zeca i odlučujem da ako ne stane po okrepu neću ni ja . Srećom vidim ga kako usporava i staje pa sam i ja sad stao i uzeo vodu koju sam u hodu napokon popio i krenuo dalje odlučan da ga više ne pustim ispred sebe . Malo po malo i opet sam uhvatio željeni tempo i sasvim dobro išao do devetnajstog kilometra kad je nastupila prava kriza . Odjednom su mi noge otežale , tempo je vidno opao , sve sam teže dolazio do zraka i ni uz svu volju više nisam mogao ubrzati . Počeli su smetati žuljevi , mišići su boljeli , bilo mi je vruće i jedva sam čekao da vidim ciljnu ravninu . Kad se kolona koja nastavlja za maraton odvojila , laknulo mi je jer sam znao da sam blizu i nekako sam uspio malo ubrzati zadnjih stotinjak metara . Nakon zadnjeg zavoja predivna atmosfera sa punim tribinama , bodrenjem i ulazak u cilj uz pozdrav gledaocima . I to bi bilo to . Dolazim polako do zraka , hodam polako sa medaljom za uspomenu oko vrata i gledam u vrijeme na semaforu 1:52... i pomalo sam razočaran iako sam svjestan da to nije moje realno vrijeme , ali koliko je bolje od toga nemam pojma . Nakon što sam se presvukao vraćam se sa suprugom kod izvješenih rezultata i pokušavam se pronaći . Najprije gledamo vremena oko 1:50... ništa , zatim 1:49... ništa , 1:48... ništa . Ja se vraćam na 1:50... kad odjednom čujem Miru " našla sam te " . Vrijeme 1:46:50 . Ne mogu doć sebi od sreće . I tako je završio moj prvi polumaraton . Svi priželjkivani ciljevi su postignuti . Završio sam bez ozljede i to obilato ispod 1:50 . Još da nisam imao onu glupu ozljedu usred priprema , možda bih otrčao i ispod 1:45 . Točno mi je falio još koji dužinski trening , jer sam pukao malo prije kraja. Ali ne smijem biti neskroman . Ipak mi je to bio prvi polumaraton u životu .
Kad sam prije par godina počeo opet trčati nakon pauze od približno dvadeset godina razlog je bila dosada . Prestao sam bio zbog problema sa leđima (preporuka liječnika zbog discus hernije) . Uporno sam radio vježbe za to i s vremenom su leđa bila ok , da bi nakon toga zbog posla počeo imati bolove u vratu i ramenima . I tako sam vježbama za leđa dodao i vježbe za gornji dio tjela i mogu reći da je od svih terapija to jedino zbilja djelovalo . Ali samo vježbanje je u biti jako dosadno , pa sam počeo opet trčati . To je već bilo ok . Super sam se osjećao i slušajući priče sa Ljubljanskog maratona odlučio sam se spremiti za polumaraton .Međutim sa tim sam očito krenuo prejako i prebrzo pa se već načeto koljeno pobunilo . Slijedio je zahvat u Lovranu i par mjeseci nakon toga krenuo sam ispočetka . Ovaj puta nisam želio ponoviti grešku pa sam najprije vježbama ojačao mišiće i krenuo sa trčanjem od nule . Malo hodanja , malo laganog trčanja , obavezno istezanje i vježbe snage . Nakon tri mjeseca sam istrčao 5 km lagano u komadu . Koljeno je bilo sve bolje pa sam se nakon još par mjeseci odlučio pridružiti društvu za sportsku rekreaciju Maraton Uljanik i sa njima pripremati . Sve je bilo super dok nisam prateći ostale opet pretjerao sa tempom i kilometražom za koju još nisam bio spreman ( a lijepo me je Ivan "Runningdida" upozorio na to ). Koljeno se pobunilo , ali srećom samo kao upozorenje . Tri tjedna sam lagano trčkarao dok koljeno nije bilo opet spremno za nastavak priprema .Sada sam strogo pazio na svoju kilometražu , tempo, intervale itd. , ali jebi ga šteta je već napravljena . Pozitivna stvar u svemu tome
je da se od tada strogo držim plana priprema prema svojim trenutačnim mogućnostima i odrađenoj tjednoj kilometraži . Svaka škola se plaća , a najbolje se uči na vlastitim greškama .
Preostalih mjesec i pol do utrke sam ipak uspio koliko toliko uhvatit formu . Najviše su mi podigle raspoloženje dvije odrađene dužine od 20 i 22 km koje sam odradio prilično lako i to bez problema sa koljenom . Kontrolnu utrku za Dan Uljanika tjedan dana prije Ljubljane otrčao sam savim pristojno , pritom pazeći da se ne forsiram i ozljedim . Runningdida mi je predvidio moguće vrijeme polumaratona oko 1:46 - 1:47 . To je bila njegova realna procjena na osnovu prikazanog na treninzima i kontrolnoj utrci . Naravno da sam i ja očekivao jednog dana takvo vrijeme , ali za prvi polumaraton ipak sam imao realnija očekivanja . Prvi mi je cilj bio završiti utrku bez ozljeda i steći potrebno iskustvo za sljedeća takmičenja . Ako se to ostvari drugi mi je cilj bilo koje vrijeme ispod 1:50 .
Zadnji tjedan je protekao u znaku pašte i riže na sto načina što mi nije teško palo . Špageti , njoki , fuži , pljukanci , riža ... mljac ... sa šugom , sa šparugama , sa gorgonzolom , sa pancetom i ombolom ... mljac , mljac , sline mi idu dok nabrajam . Uglavnom uz sve lakše treninge , krcanje ugljikohidratima uz dosta tekućine ( naravno i dobro crno vino za krv ) stigao je i vikend sa toliko očekivanom utrkom .
Ni susjedov Fido koji je zavijao cijelu noć , ni uzbuđenje pred trku koje je sigurno bilo prisutno nije me spriječilo da lijepo odspavam , te prilično svijež krenem autobusom prema Ljubljani . U Ljubljani nas je dočekalo pravo jesenje jutro sa sumaglicom i niskom temperaturom . Vrijeme do utrke proveli smo šetnjom do startne ravnine i zadnjim pripremama za utrku . Supruga mi je poželjela sretno i otišla malo prošetati gradom , a ja sam se prisilio posjetiti jedan od mnogobrojnih kemijskih toaleta postavljenih blizu starta i cilja . Najgora stvar bi bila da me stisne za nuždu tijekom utrke .Nakon toga presvlačenje i polazak prema startu . Kako sam se malo zadržao kod presvlačenja jer se nikako nisam mogao odlučiti što odjenuti , ostao sam sam . Svi drugi su već krenuli . Lagano sam otrčao do startnih boxova , ali nikog nisam sreo od mojih kolega . A kako i bi kad je na startu bilo više od 10000 trkača . Nikog od poznatih koji bi mi mogao biti orijentir tijekom utrke po pitanju tempa . Naime tad još nisam imao trkački sat i bilo me strah da ne krenem u utrku prebrzo ili presporo . I dok sam ja tako tražio poznato neko lice u tom mnoštvu , odjednom sam ugledao trkača sa balonom i vremenom koje je meni više manje pasalo za polumaraton . Stao sam do njega i čekao start . Skakutao sam na mjestu da se skroz ne ohladim . Nakon što se oglasio start trebalo je gotovo 5 minuta da krenu i trkači iz mog boksa . Najprije je to bilo polagani hod , pa pa malo brži , pa lagani trk i tek nakon nekoliko minuta kad se masa trkača rastegla uzduž trase moglo se uhvatiti neki željeni tempo . Nekoliko kilometara sam pratio svog zeca sa balonom , ali mi se tempo činio nekako prespor pa sam odlučio krenuti malo brže . Očito je adrenalin bio na visokoj razini .Sve je bilo super . Atmosfera vrhunska , krcate ulice ljudi koji navijaju , djeca daju pet sa strane , svi svakog bodre , a svakih par kilometara svira neka grupa. Na prvoj okrepnoj stanici ogromni pano sa vremenom utrke i tu prvi šok . Gledam semafor i ne mogu vjerovati . Pokazuje nešto oko 29 minuta . Po tome idem vrlo sporo . Naravno to je bilo vrijeme po startu , a ne po čipu . Međutim u tom trenutku ja toga nisam bio svijestan i razočaranje je bilo ogromno . Zgrabio sam čašu sa vodom i pokušao malo popiti , ali samo sam se sav prolio.Trčao sam dalje u tom tempu i kako je označen svaki kilometar pokraj ceste ,počeo sam pratiti na satu koliko mi treba od oznake do oznake . To me zbunilo još više jer sam ubrzo ustanovio da mi se tempo kreće oko 5 minuta po kilometru .Oko devetog kilometra na laganoj uzbrdici učinilo mi se da mi je malo teže pratiti taj tempo pa sam uzeo prvi gel . Na drugoj okrepi sam uzeo izotonični napitak i opet pokušao popiti u trku i naravno opet se prolio . Jedina razlika je što sam sad bio sav ljepljiv . Banana koju sam uzeo u trku mi je naravno iskliznula iz ruku , pa sam bio sav sretan kad sam uspio staviti u usta pola mandarine .
Do nekog dvanajstog kilometra sam uspijevao držati tempo oko 5 minuta po kilometru kad je nastupila mala kriza . Imao sam osjećaj da sve teže pratim taj tempo i da mi trkači koje pratim cijelo vrijeme lagano odmiču .Dišem sve teže . Glavom mi prolaze misli " koji mi je k...c to trebalo , nikad više itd. " . U tom trenutku me prolazi moj zec sa balonom i tu izvlačim još ono malo rezerve snage što imam i nedam mu da zbriše . Teško mi je , ali ne puštam . Uzimam drugi gel i polako dolazimo do treće okrepe . Gledam u zeca i odlučujem da ako ne stane po okrepu neću ni ja . Srećom vidim ga kako usporava i staje pa sam i ja sad stao i uzeo vodu koju sam u hodu napokon popio i krenuo dalje odlučan da ga više ne pustim ispred sebe . Malo po malo i opet sam uhvatio željeni tempo i sasvim dobro išao do devetnajstog kilometra kad je nastupila prava kriza . Odjednom su mi noge otežale , tempo je vidno opao , sve sam teže dolazio do zraka i ni uz svu volju više nisam mogao ubrzati . Počeli su smetati žuljevi , mišići su boljeli , bilo mi je vruće i jedva sam čekao da vidim ciljnu ravninu . Kad se kolona koja nastavlja za maraton odvojila , laknulo mi je jer sam znao da sam blizu i nekako sam uspio malo ubrzati zadnjih stotinjak metara . Nakon zadnjeg zavoja predivna atmosfera sa punim tribinama , bodrenjem i ulazak u cilj uz pozdrav gledaocima . I to bi bilo to . Dolazim polako do zraka , hodam polako sa medaljom za uspomenu oko vrata i gledam u vrijeme na semaforu 1:52... i pomalo sam razočaran iako sam svjestan da to nije moje realno vrijeme , ali koliko je bolje od toga nemam pojma . Nakon što sam se presvukao vraćam se sa suprugom kod izvješenih rezultata i pokušavam se pronaći . Najprije gledamo vremena oko 1:50... ništa , zatim 1:49... ništa , 1:48... ništa . Ja se vraćam na 1:50... kad odjednom čujem Miru " našla sam te " . Vrijeme 1:46:50 . Ne mogu doć sebi od sreće . I tako je završio moj prvi polumaraton . Svi priželjkivani ciljevi su postignuti . Završio sam bez ozljede i to obilato ispod 1:50 . Još da nisam imao onu glupu ozljedu usred priprema , možda bih otrčao i ispod 1:45 . Točno mi je falio još koji dužinski trening , jer sam pukao malo prije kraja. Ali ne smijem biti neskroman . Ipak mi je to bio prvi polumaraton u životu .
četvrtak, 22. rujna 2016.
Zašto maraton ?
Zašto si zapeo trčati maraton , šta ti to treba ? To pitanje mi je postavila supruga neki dan i nisam se baš mogao sjetiti nekog uvjerljivog odgovora . Naime odluku da se prijavim ove godine za maraton u Ljubljani donio sam prilično iznenada prije ljeta kad smo u klubu razgovarali o nastupima na jesen .
Još krajem prošle godine nakon otrčanog polumaratona mislio sam pokušati maraton tek za koju godinu , jer se zbilja nisam osjećao spremnim za tako nešto u tom trenutku . Međutim u međuvremenu sam dobro trenirao , otrčao još par polumaratona , koljeno me više ne muči i dobio sam na samopouzdanju . Uz dobre pripreme znam da ga mogu otrčati . Dodatni podstrek je bio to što se još nekolicina kolega iz kluba odlučilo na taj korak . Znači kod mene je bilo samo pitanje " kad " ću se osjetiti spremnim za tako nešto . Ali " zašto " to je već malo kompleksnije pitanje na koje nije baš lako odgovoriti .
Možda mi je već dosadilo objašnjavati da sam nastupio na "... maratonu " ali da sam ustvari trčao samo polumaraton , a ne maraton . Možda zato što se moj klub zove Maraton Uljanik , a ne Polumaraton Uljanik . A šalu na stranu možda i zato što velika većina rekreativnih trkača mašta o tome da jednog dana otrči utrku svih utrka , maraton .
Maraton predstavlja istinski izazov za svakog tko se odluči na prvi nastup . To je pravi pravcati izlet u nepoznato . Treninzi dužine su najduži do nekih 32-34 km ili oko tri sata i to lakšim tempom nego na utrci . Veće dužine na treningu nemaju efekta jer traže duži oporavak nakon treninga , a i mogućnost ozljeđivanja je veća . Svi znaju da je maraton težak , ali nitko u stvari nezna što ga čeka na samoj utrci , naročito poslije tridesetog kilometra ( famozni zid ).
Toje trka koja od trkača traži upornost i disciplinu u provođenju zacrtanog programa priprema i jaku glavu pogotovo kad postane teško za vrijeme utrke . Možda je i u tome čar maratona , jer kad bi bilo lako onda bi ga svi mogli otrčati. Naravno uvijek se nađe neki naivac koji podcijeni težinu maratona( ili precijeni svoje mogućnosti ) pa se nepriprenljen upusti u utrku , ali to uglavnom završi kao traumatično i bolno iskustvo .
Sve to čini maraton mitskom utrkom . Za atletiku se kaže da je kraljica svih sportova , a za maraton da je kraljica svih utrka . Zbog toga ženski maraton otvara , a muški zatvara olimpijske igre .
Uglavnom ne razbijam previše glavu odgovorom na dato pitanje . Moj prvi cilj je dobro se pripremiti i završiti utrku bez nekih ozljeda . Normalno ako se ispuni prvi cilj , kao drugi imam otrčati neko svoje ciljano vrijeme . To je za moj prvi maraton sve ispod 4 sata . Ako se to ostvari puna šaka brade , ja zadovoljan . Za bilo šta više od toga postoje buduće utrke .
Još krajem prošle godine nakon otrčanog polumaratona mislio sam pokušati maraton tek za koju godinu , jer se zbilja nisam osjećao spremnim za tako nešto u tom trenutku . Međutim u međuvremenu sam dobro trenirao , otrčao još par polumaratona , koljeno me više ne muči i dobio sam na samopouzdanju . Uz dobre pripreme znam da ga mogu otrčati . Dodatni podstrek je bio to što se još nekolicina kolega iz kluba odlučilo na taj korak . Znači kod mene je bilo samo pitanje " kad " ću se osjetiti spremnim za tako nešto . Ali " zašto " to je već malo kompleksnije pitanje na koje nije baš lako odgovoriti .
Možda mi je već dosadilo objašnjavati da sam nastupio na "... maratonu " ali da sam ustvari trčao samo polumaraton , a ne maraton . Možda zato što se moj klub zove Maraton Uljanik , a ne Polumaraton Uljanik . A šalu na stranu možda i zato što velika većina rekreativnih trkača mašta o tome da jednog dana otrči utrku svih utrka , maraton .
Maraton predstavlja istinski izazov za svakog tko se odluči na prvi nastup . To je pravi pravcati izlet u nepoznato . Treninzi dužine su najduži do nekih 32-34 km ili oko tri sata i to lakšim tempom nego na utrci . Veće dužine na treningu nemaju efekta jer traže duži oporavak nakon treninga , a i mogućnost ozljeđivanja je veća . Svi znaju da je maraton težak , ali nitko u stvari nezna što ga čeka na samoj utrci , naročito poslije tridesetog kilometra ( famozni zid ).
Toje trka koja od trkača traži upornost i disciplinu u provođenju zacrtanog programa priprema i jaku glavu pogotovo kad postane teško za vrijeme utrke . Možda je i u tome čar maratona , jer kad bi bilo lako onda bi ga svi mogli otrčati. Naravno uvijek se nađe neki naivac koji podcijeni težinu maratona( ili precijeni svoje mogućnosti ) pa se nepriprenljen upusti u utrku , ali to uglavnom završi kao traumatično i bolno iskustvo .
Sve to čini maraton mitskom utrkom . Za atletiku se kaže da je kraljica svih sportova , a za maraton da je kraljica svih utrka . Zbog toga ženski maraton otvara , a muški zatvara olimpijske igre .
Uglavnom ne razbijam previše glavu odgovorom na dato pitanje . Moj prvi cilj je dobro se pripremiti i završiti utrku bez nekih ozljeda . Normalno ako se ispuni prvi cilj , kao drugi imam otrčati neko svoje ciljano vrijeme . To je za moj prvi maraton sve ispod 4 sata . Ako se to ostvari puna šaka brade , ja zadovoljan . Za bilo šta više od toga postoje buduće utrke .
utorak, 13. rujna 2016.
Pulska iksica - pobjeda trčanja i veliki propusti u organizaciji
Nakon cijelog niza utrka koje su se odvijele u zadnje vrijeme pulsku iksicu sam očekivao sa priličnom skepsom . Osim što ne volim utrke po ljeti koje se odvijaju po najvećim vrućinama što je po meni čisto mučenje ( mi smo ipak rekreativci , a ne profesionalci koji žive od toga ) i atmosfera oko tih utrka mi nije baš jako simpatična . Naime moj dojam je da je samo trčanje kod većine tih utrka ipak sporedna stvar koja je tu samo da popuni program na nekoj fešti ili manifestaciji , a momentalno je trčanje ipak " in " . Isto tako imamo i neke " šminkerske utrke" na kojima trčanje služi za promociju raznih proizvoda i proizvođača , sa moćnim sponzorima i velikom medijskom pratnjom ( npr. brijunski maraton , vinska utrka itd. ) . Trčanje u sportskom smislu tu pada u drugi plan . U biti to i nisu utrke već " eventi " ( mrzim ta preseravanja sa stranim izrazima ) . Možeš misliti trčanja nakon okrijepe vinom . Naravno to prenose svi mogući mediji . Rezultati se eventualno usput spomenu ( glavni događaj je vjenčanje na utrci ) . Bitno da se lova vrti .
Ali vratimo se malo na iksicu . Iskreno nisam puno očekivao , ali kad se sve skupa zbroji i oduzme mogu reći da sam ipak zadovoljan utrkom .
Što se tiče organizacije bilo je velikih propusta . Staza je u biti lijepo koncipirana , ali da bi dobili na dužini odredili su dva kruga oko centra i tu je nastala zbunjola za velik dio trkača ( naročito onih koji nisu iz grada , te onih koji nisu dobro slušali opis staze prije starta ) . Tako se dogodilo da je određeni broj trkača otrčao krug manje , a neki su bogami otrčali i krug više od zadanog ( Fata je Fata , al triput je triput ) . S obzirom da nije bilo nikakve kontrole osim u cilju ta se njihova vremena vode kao službena . Ako su već predvidjeli dva kruga mogli su barem staviti neku kontrolnu točku gdje bi se registrirali prolazi putem čipa ( npr. na izlasku iz tunela ). Isto tako brži trkači su u uskim tunelima usporavani od trkača koje su tretrčavali za cijeli krug . Izgleda da su tu grešku uočili i organizatori , pa su za iduću godinu najavili drugačiju stazu kako bi se izbjegli ovi problemi . Drugi propust je bio u samoj areni gdje su voda i cedevita bili topli . Nakon otrčanih 10 km utažit žeđ sa toplom cedevitom je užas . Ali dobro nećemo cjepidlačit , pogotovo jer je u cilju bilo dovoljno drugih napitaka i voća , a i pizza je bila dobra .
Međutim ono što mi se jako sviđalo je dojam da je tu ipak trčanje bilo u prvom planu .Četirstotinjak takmičara skupilo se kod startne ravnine , svatko sa svojim ciljem i planom . Atmosfera među njima opuštena . Ovi malo iskusniji razmjenjuju iskustva , dogovaraju se strategije , pada i koja šala na račun suparnika . Nekima će to poslužiti kao provjera forme , neki pucaju na rezultat , mladi će pokušati skinuti starce , ovi se nedaju itd. Za razliku od njih ogromnu većinu trkača čine polaznici adidasove škole trčanja iz Pule , Rijeke i Zagreba kojima je ovo prva utrka tolike dužine. Počeli su proljetos polagano i većini je ovakva dužina izgledala nedostižna poput maratona . Ali nisu odustali , upornost se isplatila i sad su tu odlučni otrčati do kraja u okviru svojih mogućnosti . Vrijeme i plasman nisu bitni . Oni su svoj prvi cilj postigli . Postali su trkači . Zbog toga su svi oni danas pobjednici .
A sutra tko zna , možda se netko od njih usudi i na maraton .
Ali vratimo se malo na iksicu . Iskreno nisam puno očekivao , ali kad se sve skupa zbroji i oduzme mogu reći da sam ipak zadovoljan utrkom .
Što se tiče organizacije bilo je velikih propusta . Staza je u biti lijepo koncipirana , ali da bi dobili na dužini odredili su dva kruga oko centra i tu je nastala zbunjola za velik dio trkača ( naročito onih koji nisu iz grada , te onih koji nisu dobro slušali opis staze prije starta ) . Tako se dogodilo da je određeni broj trkača otrčao krug manje , a neki su bogami otrčali i krug više od zadanog ( Fata je Fata , al triput je triput ) . S obzirom da nije bilo nikakve kontrole osim u cilju ta se njihova vremena vode kao službena . Ako su već predvidjeli dva kruga mogli su barem staviti neku kontrolnu točku gdje bi se registrirali prolazi putem čipa ( npr. na izlasku iz tunela ). Isto tako brži trkači su u uskim tunelima usporavani od trkača koje su tretrčavali za cijeli krug . Izgleda da su tu grešku uočili i organizatori , pa su za iduću godinu najavili drugačiju stazu kako bi se izbjegli ovi problemi . Drugi propust je bio u samoj areni gdje su voda i cedevita bili topli . Nakon otrčanih 10 km utažit žeđ sa toplom cedevitom je užas . Ali dobro nećemo cjepidlačit , pogotovo jer je u cilju bilo dovoljno drugih napitaka i voća , a i pizza je bila dobra .
Međutim ono što mi se jako sviđalo je dojam da je tu ipak trčanje bilo u prvom planu .Četirstotinjak takmičara skupilo se kod startne ravnine , svatko sa svojim ciljem i planom . Atmosfera među njima opuštena . Ovi malo iskusniji razmjenjuju iskustva , dogovaraju se strategije , pada i koja šala na račun suparnika . Nekima će to poslužiti kao provjera forme , neki pucaju na rezultat , mladi će pokušati skinuti starce , ovi se nedaju itd. Za razliku od njih ogromnu većinu trkača čine polaznici adidasove škole trčanja iz Pule , Rijeke i Zagreba kojima je ovo prva utrka tolike dužine. Počeli su proljetos polagano i većini je ovakva dužina izgledala nedostižna poput maratona . Ali nisu odustali , upornost se isplatila i sad su tu odlučni otrčati do kraja u okviru svojih mogućnosti . Vrijeme i plasman nisu bitni . Oni su svoj prvi cilj postigli . Postali su trkači . Zbog toga su svi oni danas pobjednici .
A sutra tko zna , možda se netko od njih usudi i na maraton .
petak, 9. rujna 2016.
Punom parom prema maratonu
Malo po malo i ostalo je još osam tjedana priprema do toliko očekivanog
nastupa na prvom maratonu . Bazične pripreme su odrađene , priprema brzine isto i sad su na redu tempo dionice i intervali . Tjedna kilometraža je dostigla 60 km , a što se tiče dužinskih treninga ove nedjelje sam prvi put otrčao preko 30 km . Ova zadnja dva tjedna sam odradio sa lakoćom iako su bila prilično zahtjevna . Ovu zadnju dužinu od 31km čak sam otrčao za desetak sekundi po kilometru brže od predviđenog , pa sam drugi dan osjetio malo natkoljenične mišiće . Zato sam si ovaj tjedan izbacio intervale i odradio lakše treninge , pogotovo što u subotu trčim utrku od 10 km . Zanimljiva utrka po Puli ( Pulska xica ) će poslužit kao dobra kontrola pripremljenosti ako se odlučim otrčati ozbiljno . Naime postoji mogućnost da malo potisnem svoj ego i pratim suprugu kojoj bi to trebala biti prva utrka . Počela je trčati od nule poslije nove godine . Valja napomenuti da u životu nije otrčala duže od pedesetak metara ako nije trebala . Međutim malo po malo od naizmjeničnog trčanja-hodanja u trajanju od minute na početku , evo već nekih mjesec dana radi dužine od preko 10 kilometara , a što je najbitnije u tome uživa i dobro se osjeća. Utrke je ne zanimaju , ali nekako sam je nagovorio za ovu , pogotovo što će trčati i mlađa kćerka sa mužem . U slučaju da je pratim bit će to lakši trening , pa ću u nedjelju moći otrčati malo veću dužinu .
nastupa na prvom maratonu . Bazične pripreme su odrađene , priprema brzine isto i sad su na redu tempo dionice i intervali . Tjedna kilometraža je dostigla 60 km , a što se tiče dužinskih treninga ove nedjelje sam prvi put otrčao preko 30 km . Ova zadnja dva tjedna sam odradio sa lakoćom iako su bila prilično zahtjevna . Ovu zadnju dužinu od 31km čak sam otrčao za desetak sekundi po kilometru brže od predviđenog , pa sam drugi dan osjetio malo natkoljenične mišiće . Zato sam si ovaj tjedan izbacio intervale i odradio lakše treninge , pogotovo što u subotu trčim utrku od 10 km . Zanimljiva utrka po Puli ( Pulska xica ) će poslužit kao dobra kontrola pripremljenosti ako se odlučim otrčati ozbiljno . Naime postoji mogućnost da malo potisnem svoj ego i pratim suprugu kojoj bi to trebala biti prva utrka . Počela je trčati od nule poslije nove godine . Valja napomenuti da u životu nije otrčala duže od pedesetak metara ako nije trebala . Međutim malo po malo od naizmjeničnog trčanja-hodanja u trajanju od minute na početku , evo već nekih mjesec dana radi dužine od preko 10 kilometara , a što je najbitnije u tome uživa i dobro se osjeća. Utrke je ne zanimaju , ali nekako sam je nagovorio za ovu , pogotovo što će trčati i mlađa kćerka sa mužem . U slučaju da je pratim bit će to lakši trening , pa ću u nedjelju moći otrčati malo veću dužinu .
srijeda, 7. rujna 2016.
Trčanje - drugi korak - odabir i početak
Odluka je pala . Krećete sa trčanjem . Razlozi zbog kojih ljudi počinju trčati mogu biti svakakvi . Netko bi trčao iz zdravstvenih razloga , netko bi skinuo suvišne kilograme ili poboljšao kondiciju , netko radi društva , netko iz dosade , netko zbog oklade , netko jer mu to predstavlja zadovoljstvo itd. Sad još treba odrediti kako to provesti u djelo. Priključiti se nekoj od sve brojnijih škola trčanja ili krenuti u vlastitom aranžmanu sam ili sa nekim prijateljem. Škole trčanja su naročite pogodne za ljude koje nisu nikad u životu trčale osim ono malo što su morale na tjelesnom . Tu mogu krenuti od nule pod stručnim vodstvom educiranih trenera i postupno i sigurno napredovati . Međutim takvih škola nema baš u svakom mjestu , a uostalom svima niti ne paše takav način masovnog rekreiranja i druženja .
Oni koji se odluče samostalno trčati trebali bi pripaziti na par stvari kako nebi prerano odustali zbog pogrešnog pristupa trčanju .
Kao prvo treba biti svijestan da početni period u trčanju neće biti lak . Naime naše tijelo nije naviklo na takav napor , te će mu trebati neko vrijeme da ojača i prilagodi se novom režimu rada . Trčanje će nam biti teško , brzo ćemo se zadihati i umoriti , a često ćemo osjećati bolove u mišićima ili zglobovima nakon treninga . No već nakon tri do četiri tjedna ako budemo ustrajni i držimo se nekih osnovnih pravila trčanja za početnike , primijetit ćemo da nam trčanje postaje sve lakše i da počinjemo uživati u tome . Bilo bi najbolje da se najprije posavjetujete sa nekim trenerom koji vam može sastaviti program treninga po kojem ćete trenirati . Možete i na internetu naći odgovarajući program sastavljen za početnike od strane stručnih osoba . Uglavnom su svi napravljeni na način da se počinje naizmjeničnim izmjenama hodanja i laganog trčanja . S vremenom se smanjuje dužina hodanja , a povećava dužina trčanja . Na taj način ćete obično nakon 10 do 12 tjedana biti sposobni pretrčati dužinu od 5 kilometara u komadu bez pretjeranog forsiranja i bez ozljeda . Tad već možete planirati vaše daljnje trčanje , postaviti si neki cilj i zavisno o tome sastaviti si budući program treninga . Dobro bi bilo voditi dnevnik trčanja u kojem bi vodili evidenciju o kilometraži , tempu , broju otkucaja srca itd. kako bi mogli pratiti vaš napredak kroz neko vrijeme .
Za kraj nekoliko savjeta koji će vam olakšati put od početnika do trkača . Svima su poznata ,ali ljudi ih često zanemare pa nije na odmet navesti ih.
- barem dva sata prije trčanja nemojte jesti
- trening započnite sa barem 10 minuta zagrijavanja , razgibavanja i
dinamičkog istezanja
- trening završite sa barem 10 minuta hlađenja laganim joggingom ili
hodanjem , te nakon toga statičko istezanje
- ne trčati više i brže od predviđenog u programu iako vam se čini da možete ,
time malo dobivate što se tiče samog trčanja , a puno su veći izgledi
za pretreniranost i ozljede ( osobno iskusio )
- ne povećavajte tjednu kilometražu više od 10 %
- trčite opušteno i nek vam trčanje predstavlja užitak , a ne opterećenje . To je bit svega .
Oni koji se odluče samostalno trčati trebali bi pripaziti na par stvari kako nebi prerano odustali zbog pogrešnog pristupa trčanju .
Kao prvo treba biti svijestan da početni period u trčanju neće biti lak . Naime naše tijelo nije naviklo na takav napor , te će mu trebati neko vrijeme da ojača i prilagodi se novom režimu rada . Trčanje će nam biti teško , brzo ćemo se zadihati i umoriti , a često ćemo osjećati bolove u mišićima ili zglobovima nakon treninga . No već nakon tri do četiri tjedna ako budemo ustrajni i držimo se nekih osnovnih pravila trčanja za početnike , primijetit ćemo da nam trčanje postaje sve lakše i da počinjemo uživati u tome . Bilo bi najbolje da se najprije posavjetujete sa nekim trenerom koji vam može sastaviti program treninga po kojem ćete trenirati . Možete i na internetu naći odgovarajući program sastavljen za početnike od strane stručnih osoba . Uglavnom su svi napravljeni na način da se počinje naizmjeničnim izmjenama hodanja i laganog trčanja . S vremenom se smanjuje dužina hodanja , a povećava dužina trčanja . Na taj način ćete obično nakon 10 do 12 tjedana biti sposobni pretrčati dužinu od 5 kilometara u komadu bez pretjeranog forsiranja i bez ozljeda . Tad već možete planirati vaše daljnje trčanje , postaviti si neki cilj i zavisno o tome sastaviti si budući program treninga . Dobro bi bilo voditi dnevnik trčanja u kojem bi vodili evidenciju o kilometraži , tempu , broju otkucaja srca itd. kako bi mogli pratiti vaš napredak kroz neko vrijeme .
Za kraj nekoliko savjeta koji će vam olakšati put od početnika do trkača . Svima su poznata ,ali ljudi ih često zanemare pa nije na odmet navesti ih.
- barem dva sata prije trčanja nemojte jesti
- trening započnite sa barem 10 minuta zagrijavanja , razgibavanja i
dinamičkog istezanja
- trening završite sa barem 10 minuta hlađenja laganim joggingom ili
hodanjem , te nakon toga statičko istezanje
- ne trčati više i brže od predviđenog u programu iako vam se čini da možete ,
time malo dobivate što se tiče samog trčanja , a puno su veći izgledi
za pretreniranost i ozljede ( osobno iskusio )
- ne povećavajte tjednu kilometražu više od 10 %
- trčite opušteno i nek vam trčanje predstavlja užitak , a ne opterećenje . To je bit svega .
subota, 20. kolovoza 2016.
Trčanje - prvi korak - odluka
Suvremeni način života i rada sa sobom donosi i sve više zdravstvenih problema tkz. bolesti moderne civilizacije . Sve manje kretanja , sjedenje na poslu , pred televizorom , buka , napetost zbog nagomilanog stresa itd. pogoduju povećanju broja krvožilnih bolesti , pretilosti , bolesti vezanih uz povećani krvni tlak , dijabetesa te psihičkih oboljenja . Zbog toga se javlja sve veća potreba za nekim vidom rekreacije u svrhu prevencije takvih problema i poboljšanja općeg tjelesnog i mentalnog stanja.
Da bi odabrani vid rekreacije bio učinkovit trebalo bi ga provoditi barem tri puta tjedno i to ne manje od 30-45 minuta pod odgovarajućim opterećenjem. I tu dolazi do pitanja koji vid rekreacije odabrati , a da se najlakše uklopi u naš dnevni program i način života . Normalno , svatko treba odabrati ono što će raditi sa zadovoljstvom , a ne na silu jer u suprotnom se brzo odustaje .
Za ljude u srednjim i poznijim godinama osim raznih dvoranskih organiziranih grupa fitnesa , pilatesa itd. jako su pogodne i sve su popularnije jednostavne aerobne aktivnosti u prirodi poput brzog hodanja , nordijskog hodanja , trackinga , jogginga , trčanja , rolanja , plivanja , planinarenja i slično .
Što se tiče pristupačnosti i praktičnosti za provođenje svakako je najpogodnije trčanje . Jedina stvar koja vam treba za započeti sa trčanjem je volja . Naime često čujem od ljudi kako bi i oni voljeli trčati , ali da nemaju vremena , nemaju gdje , nemaju sa kim , nisu oni za trčanje itd. U stvari nemaju volje .Trčati možete bilo kad i bilo gdje . Nisu vam potrebne ni dvorane ni stadioni . Trčati možete po gradu , u prirodi , na asvaltu , po zemlji , makadamu , po svim mogućim podlogama i mjestima . Isto tako možete trčati kad vama paše . Ujutro prije posla , na putu za posao ,poslije posla ,navečer , po noći , kad god vas je volja jer niste vezani za razne termine dvorana i stadiona .
Trčati možete sami ili ako vam paše u društvu . Za trčanje ne trebate neku skupu opremu ili rekvizite . Jedina stvar koja vam zbilja treba odmah je par dobrih patika za trčanje , a ako ste pobornik bosonogog trčanja ni to .Za rekreativno trčanje ne trebate biti nikakav talent .Trčati mogu svi u okviru svojih mogućnosti .
Da bi odabrani vid rekreacije bio učinkovit trebalo bi ga provoditi barem tri puta tjedno i to ne manje od 30-45 minuta pod odgovarajućim opterećenjem. I tu dolazi do pitanja koji vid rekreacije odabrati , a da se najlakše uklopi u naš dnevni program i način života . Normalno , svatko treba odabrati ono što će raditi sa zadovoljstvom , a ne na silu jer u suprotnom se brzo odustaje .
Za ljude u srednjim i poznijim godinama osim raznih dvoranskih organiziranih grupa fitnesa , pilatesa itd. jako su pogodne i sve su popularnije jednostavne aerobne aktivnosti u prirodi poput brzog hodanja , nordijskog hodanja , trackinga , jogginga , trčanja , rolanja , plivanja , planinarenja i slično .
Što se tiče pristupačnosti i praktičnosti za provođenje svakako je najpogodnije trčanje . Jedina stvar koja vam treba za započeti sa trčanjem je volja . Naime često čujem od ljudi kako bi i oni voljeli trčati , ali da nemaju vremena , nemaju gdje , nemaju sa kim , nisu oni za trčanje itd. U stvari nemaju volje .Trčati možete bilo kad i bilo gdje . Nisu vam potrebne ni dvorane ni stadioni . Trčati možete po gradu , u prirodi , na asvaltu , po zemlji , makadamu , po svim mogućim podlogama i mjestima . Isto tako možete trčati kad vama paše . Ujutro prije posla , na putu za posao ,poslije posla ,navečer , po noći , kad god vas je volja jer niste vezani za razne termine dvorana i stadiona .
Trčati možete sami ili ako vam paše u društvu . Za trčanje ne trebate neku skupu opremu ili rekvizite . Jedina stvar koja vam zbilja treba odmah je par dobrih patika za trčanje , a ako ste pobornik bosonogog trčanja ni to .Za rekreativno trčanje ne trebate biti nikakav talent .Trčati mogu svi u okviru svojih mogućnosti .
petak, 5. kolovoza 2016.
Sir ili salama - maraton ili polumaraton
Ima jedan stari vic o mišu koji je naišao na dva tanjura puna hrane . Na jednom je bio lijepi komad sira , a na drugom isto tako lijep i primamljiv komad salame . Oba su lijepo izgledala , fino mirisala i mamila miša da upravo njih uzme i pojede .On je malo gledao u sir , malo u salamu , malo sir , malo salamu i tako u nedogled .Nikako se nije mogao odlučiti šta bi pojeo .Na kraju je tako neodlučan umro od gladi .
Ljeto . Zatišje od utrka . Nakon portoroškog polumaratona i zadarske utrke Wings for life , odrađena su tri tjedna treninga laganog intenziteta bez tempo dionica , intervala i dužina . Nastupile su vrućine i odlučio sam da se neću utrkivati do jeseni . Kao glavni cilj postavio sam si nastup na 21. ljubljanskom maratonu zadnjeg vikenda u listopadu , te će prema tomu biti napravljen plan priprema .
I sad se vraćam na onaj vic sa mišem . Kao što je onaj miš bio u dilemi između sira i salame , tako sam se i ja našao u dilemi između polumaratona i maratona . Nakon godine kontinuiranog treninga te dva otrčana polumaratona i zadarske utrke ( 22,2 km ) zagolicala me pomisao da je možda trenutak za nešto više tj. MOJ PRVI MARATON . U razgovoru sa Ivanom u klubu dobivam savjet da bi za prvi maraton ( ako ga želim otrčati , a ne samo nastupiti ) bilo dobro odraditi do 22 tjedna priprema . Super . Vremena za posložit i odradit dobar program ima dovoljno . Ali ajme , ona dva čovječuljka u glavi nikako da se dogovore . Onaj racionalni koji uvijek ide na sigurno mi govori " nije još vrijeme , otrči još koji polumaraton " , na što onaj pustolovnog i nemirnog duha odgovara "glupost , po tebi nebi još ni polumaraton bio otrčao " . I tako slažem ja razloge ZA i PROTIV utrkena polumaratona odnosno maratona .
Polumaraton :
- ravna i brza staza idealna za popraviti osobni rekord od prošle godine
- već otrčane takve dužine , poznata staza i dobra atmosfera omogućavaju
rasterećeno trčanje i uživanje u samoj utrci
- manji umor , kraći oporavak i više vremena za pripremiti utrku maratona u
Crikvenici četiri tjedna nakon Ljubljane
Maraton :
- ravna , lakša i poznata staza idealna za prvi maraton
- fali iskustvo tako dugog trčanja . Za razliku od polumaratona za maraton se
na treningu nikad ne otrči dužina same utrke , te nije poznato kako će tijelo
i glava reagirati poslije tridesetog kilometra i moguće jače krize ( famozni
zid ) .Po tom pitanju u prilog Ljubljane ide fantastična publika koja može
svojim bodrenjem pomoći da se lakše prebrodi kriza
- još nekoliko kolega iz kluba će otrčati svoj prvi maraton
- maraton u Crikvenici ipak teži
I tako važući između polu i pravog maratona odlučio sam prelomiti kako nebih završio kao onaj miš iz vica . Prijavio sam maraton , tako ću se pripremati i ako budem spreman idem na veliku trku . U slučaju da se iz bilo kojeg razloga ne uspijem pripremiti kako treba ( naročito dužine preko 30 km ) prebacujem se na polumaraton i odgađam maraton za neku drugu priliku . Miš sit , tanjuri prazni .
Ljeto . Zatišje od utrka . Nakon portoroškog polumaratona i zadarske utrke Wings for life , odrađena su tri tjedna treninga laganog intenziteta bez tempo dionica , intervala i dužina . Nastupile su vrućine i odlučio sam da se neću utrkivati do jeseni . Kao glavni cilj postavio sam si nastup na 21. ljubljanskom maratonu zadnjeg vikenda u listopadu , te će prema tomu biti napravljen plan priprema .
I sad se vraćam na onaj vic sa mišem . Kao što je onaj miš bio u dilemi između sira i salame , tako sam se i ja našao u dilemi između polumaratona i maratona . Nakon godine kontinuiranog treninga te dva otrčana polumaratona i zadarske utrke ( 22,2 km ) zagolicala me pomisao da je možda trenutak za nešto više tj. MOJ PRVI MARATON . U razgovoru sa Ivanom u klubu dobivam savjet da bi za prvi maraton ( ako ga želim otrčati , a ne samo nastupiti ) bilo dobro odraditi do 22 tjedna priprema . Super . Vremena za posložit i odradit dobar program ima dovoljno . Ali ajme , ona dva čovječuljka u glavi nikako da se dogovore . Onaj racionalni koji uvijek ide na sigurno mi govori " nije još vrijeme , otrči još koji polumaraton " , na što onaj pustolovnog i nemirnog duha odgovara "glupost , po tebi nebi još ni polumaraton bio otrčao " . I tako slažem ja razloge ZA i PROTIV utrkena polumaratona odnosno maratona .
Polumaraton :
- ravna i brza staza idealna za popraviti osobni rekord od prošle godine
- već otrčane takve dužine , poznata staza i dobra atmosfera omogućavaju
rasterećeno trčanje i uživanje u samoj utrci
- manji umor , kraći oporavak i više vremena za pripremiti utrku maratona u
Crikvenici četiri tjedna nakon Ljubljane
Maraton :
- ravna , lakša i poznata staza idealna za prvi maraton
- fali iskustvo tako dugog trčanja . Za razliku od polumaratona za maraton se
na treningu nikad ne otrči dužina same utrke , te nije poznato kako će tijelo
i glava reagirati poslije tridesetog kilometra i moguće jače krize ( famozni
zid ) .Po tom pitanju u prilog Ljubljane ide fantastična publika koja može
svojim bodrenjem pomoći da se lakše prebrodi kriza
- još nekoliko kolega iz kluba će otrčati svoj prvi maraton
- maraton u Crikvenici ipak teži
I tako važući između polu i pravog maratona odlučio sam prelomiti kako nebih završio kao onaj miš iz vica . Prijavio sam maraton , tako ću se pripremati i ako budem spreman idem na veliku trku . U slučaju da se iz bilo kojeg razloga ne uspijem pripremiti kako treba ( naročito dužine preko 30 km ) prebacujem se na polumaraton i odgađam maraton za neku drugu priliku . Miš sit , tanjuri prazni .
subota, 23. srpnja 2016.
Trčiš ??? A zašto ?
Najvjerojatnije je svima koji rekreativno trče barem jednom postavljeno pitanje " trčiš ??? A zašto? ". Meni je postavljeno nedavno , a siguran sam da ću ga čuti još koji puta , bez obzira što je rekreativno trčanje posljednjih godina postiglo veliku popularnost i masovnost . Raznorazne škole trčanja privlače sve veći broj polaznika . Sasvim sigurno je dio njih privučen i činjenicom da je trčanje danas " in " iliti " fancy " ( idu mi na živce ti engleski izrazi koji se stalno forsiraju ) i da jednostavno moraju biti dio tog pokreta , ali će oni najvjerojatnije ubrzo odustati i prijeći na neku novu zanimaciju ( možda u lov na pokemone ). Ostati će oni ( vjerujem većina ) koji su krenuli trčati kako bi zadovoljili vlastite potrebe za kretanjem , rekreacijom , smanjenjem stresa te općenito brigom za održavanjem dobrog tjelesnog i mentalnog zdravlja. Takvo je stanje što se tiče trčanja danas , no nije uvijek bilo tako .
Negdje do sedamdesetih godina prošlog stoljeća sportska rekreacija kakvu danas poznajemo praktički nije postojala. Podrazumijevalo se da je sport za mlade ( osim profesionalnih sportaša , ali oni nisu dio ove priče ) dok ne završe školovanje , a nakon toga se treba uozbiljiti i zaposliti . Za rijetkima koji su se bavili trčanjem rekreativno ljudi bi se u čudu okretali , jer " zašto bi netko trčao tek tako bez veze . Očito mu nisu sve ovce na broju " . Smatrani su besposlenim čudacima . Uobičajene primjedbe su bile u stilu "vidi se da nema pametnijeg posla , idi radit nešto , ako nema šta za radit neka se meni javi " i slično .
Nekako u to vrijeme dolazi u svijetu do velikih promjena u načinu života , rada , standarda , te se kod ljudi javlja potreba za kvalitetnije provedenim slobodnim vremenom , kretanjem te općenito brigom za vlastito stanje .
Sve je krenulo sa joggingom . Inicijator tog pokreta je novozelandski atletski trener Arthur Lydiard ( po najvećoj reviji za trčanje Runners Word najveći trkački trener svih vremena ) koji je razvio koncept trkačkog treninga izdržljivosti kojeg je nazvao jogging . Taj koncept je pokazao odlične rezultate
kod jedne njegove grupe u kojoj su bile osobe koje su preživjele srčani udar , pretile osobe te općenito osobe srednjih i poznih godina sa zdravstvenim problemima . Taj koncept koji se bazirao na laganom dugom trčanju je poslije atletski trener Bill Bowerman predstavio u SAD - u gdje je ubrzo postao najpopularniji i najmasovniji vid rekreacije . Kasnije se to proširilo po cijelom svijetu .
Kod nas su početkom osamdesetih godina počele nicati trkačke sekcije pri radničkim sportskim društvima , međutim popularnost i prihvaćenost takvog oblika sportske rekreacije je do nedavno vrlo sporo rasla za razliku od Slovenije , što se vidi i po broju rekreativaca u odnosu na broj stanovnika , broju utrka ,atmosferi na utrkama itd.
Svijest i sportska kultura se ipak mijenjaju , ali polako . Stoga ne treba čuditi pitanje sa početka ovog teksta .Neki ga postavljaju iz dobroćudne znatiželje , a neki sarkastično . Ovim prvima se potrudim objasniti što bolje mogu ( tko zna možda i oni krenu trčati ) , a ovim drugima kratko odgovorim " JER MOGU I HOĆU ".
Negdje do sedamdesetih godina prošlog stoljeća sportska rekreacija kakvu danas poznajemo praktički nije postojala. Podrazumijevalo se da je sport za mlade ( osim profesionalnih sportaša , ali oni nisu dio ove priče ) dok ne završe školovanje , a nakon toga se treba uozbiljiti i zaposliti . Za rijetkima koji su se bavili trčanjem rekreativno ljudi bi se u čudu okretali , jer " zašto bi netko trčao tek tako bez veze . Očito mu nisu sve ovce na broju " . Smatrani su besposlenim čudacima . Uobičajene primjedbe su bile u stilu "vidi se da nema pametnijeg posla , idi radit nešto , ako nema šta za radit neka se meni javi " i slično .
Nekako u to vrijeme dolazi u svijetu do velikih promjena u načinu života , rada , standarda , te se kod ljudi javlja potreba za kvalitetnije provedenim slobodnim vremenom , kretanjem te općenito brigom za vlastito stanje .
Sve je krenulo sa joggingom . Inicijator tog pokreta je novozelandski atletski trener Arthur Lydiard ( po najvećoj reviji za trčanje Runners Word najveći trkački trener svih vremena ) koji je razvio koncept trkačkog treninga izdržljivosti kojeg je nazvao jogging . Taj koncept je pokazao odlične rezultate
kod jedne njegove grupe u kojoj su bile osobe koje su preživjele srčani udar , pretile osobe te općenito osobe srednjih i poznih godina sa zdravstvenim problemima . Taj koncept koji se bazirao na laganom dugom trčanju je poslije atletski trener Bill Bowerman predstavio u SAD - u gdje je ubrzo postao najpopularniji i najmasovniji vid rekreacije . Kasnije se to proširilo po cijelom svijetu .
Kod nas su početkom osamdesetih godina počele nicati trkačke sekcije pri radničkim sportskim društvima , međutim popularnost i prihvaćenost takvog oblika sportske rekreacije je do nedavno vrlo sporo rasla za razliku od Slovenije , što se vidi i po broju rekreativaca u odnosu na broj stanovnika , broju utrka ,atmosferi na utrkama itd.
Svijest i sportska kultura se ipak mijenjaju , ali polako . Stoga ne treba čuditi pitanje sa početka ovog teksta .Neki ga postavljaju iz dobroćudne znatiželje , a neki sarkastično . Ovim prvima se potrudim objasniti što bolje mogu ( tko zna možda i oni krenu trčati ) , a ovim drugima kratko odgovorim " JER MOGU I HOĆU ".
srijeda, 13. srpnja 2016.
Lake noge
Kakvo ime dati blogu u kojem će se pisati uglavnom o trčanju i stvarima koje ga prate . Namjera mi je pisati iz perspektive jednog prosječnog rekreativnog trkača o ciljevima , greškama , promišljanjima itd., a vezano za trčanje i sve što ga prati. Pa dakle koje ime bi dobro pasalo ? Prvo mi je palo na pamet " Trkačko pleme " , pa sam guglajući ( ili se piše googlajući , a bo ?) našao hrpu grupa sa tim imenom . Čak je i jedna knjiga maslovljena tim imenom ( John Manners - Running tribe ) . Poslije sam razmišljao o "Ptica trkačica " , " Trkaća kokoš " i tkozna koliko još drugih preambicioznih ili preglupih imena dok nisam čuo priču o indijanskom plemenu koje nastanjuje područje visoravni na preko 3000 m nadm.visine na planinama Sierra Madre u Meksiku. Zbog uvjeta u kojima žive ( velike udaljenosti između izoliranih sela , lov itd. ) još od pojave konkvistadora njihova kultura , rituali i svakodnevni život se temelje na trčanje koje je za njih način života , a njihova izdržljivost je nenadmašna.
Španjolski misionari su im nadjenuli ime Tarahumari , ali oni sebe nazivaju Raramuri što po nekim prijevodima znači "lakih nogu " ( light of foot ).
Bingo ! Ime koje ne može biti bolje . To je najbolji opis stanja kad se krečeš sa lakoćom i imaš osjećaj kao da ni ne dodiruješ tlo pod sobom , a trčanje ti predstavlja užitak .
Španjolski misionari su im nadjenuli ime Tarahumari , ali oni sebe nazivaju Raramuri što po nekim prijevodima znači "lakih nogu " ( light of foot ).
Bingo ! Ime koje ne može biti bolje . To je najbolji opis stanja kad se krečeš sa lakoćom i imaš osjećaj kao da ni ne dodiruješ tlo pod sobom , a trčanje ti predstavlja užitak .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)