Moj prvi polumaraton

   Sad kad su pripreme za prvi maraton ušle u najteži tjedan nakon kojeg slijedi tkz. tapering tj. period smanjenja količine i intenziteta treninga vrijeme je da se prisjetim prošle godine sa pripremama i nastupom na svoju prvu utrku polumaratona.
   Kad sam prije  par godina počeo opet trčati nakon pauze od približno dvadeset godina razlog je bila dosada . Prestao sam bio zbog problema sa leđima  (preporuka liječnika zbog discus hernije) . Uporno sam radio vježbe za to i s vremenom su leđa bila ok , da bi nakon toga zbog posla počeo imati bolove u vratu i ramenima . I tako sam vježbama za leđa dodao i vježbe za gornji dio tjela i mogu reći da je od svih terapija to jedino zbilja djelovalo . Ali samo vježbanje je u biti jako dosadno , pa sam počeo opet trčati . To je već bilo ok . Super sam se osjećao i slušajući priče sa Ljubljanskog maratona odlučio sam se spremiti za polumaraton .Međutim sa tim sam očito krenuo prejako i prebrzo pa se već načeto koljeno pobunilo . Slijedio je zahvat u Lovranu i par mjeseci nakon toga krenuo sam ispočetka . Ovaj puta nisam želio ponoviti grešku pa sam najprije vježbama ojačao mišiće i krenuo sa trčanjem od nule . Malo hodanja , malo laganog trčanja , obavezno istezanje i vježbe snage . Nakon tri mjeseca sam istrčao 5 km lagano u komadu . Koljeno je bilo sve bolje pa sam se nakon još par mjeseci odlučio  pridružiti društvu za sportsku rekreaciju Maraton Uljanik i sa njima pripremati . Sve je bilo super dok nisam prateći ostale opet pretjerao sa tempom i kilometražom za koju još nisam bio spreman ( a lijepo me je Ivan "Runningdida" upozorio na to ). Koljeno se pobunilo , ali srećom samo kao upozorenje . Tri tjedna sam lagano trčkarao dok koljeno nije bilo opet spremno za nastavak priprema .Sada sam strogo pazio na svoju kilometražu , tempo, intervale itd. , ali jebi ga šteta je već napravljena . Pozitivna stvar u svemu tome
je da se od tada strogo držim plana priprema prema svojim trenutačnim mogućnostima i odrađenoj tjednoj kilometraži . Svaka škola se plaća , a najbolje se uči na vlastitim greškama .
   Preostalih mjesec i pol do utrke sam ipak uspio koliko toliko uhvatit formu . Najviše su mi podigle raspoloženje dvije odrađene dužine od 20 i 22 km koje sam odradio prilično lako i to bez problema sa koljenom . Kontrolnu utrku za Dan Uljanika  tjedan dana prije Ljubljane otrčao sam savim pristojno , pritom pazeći da se ne forsiram i ozljedim . Runningdida mi je predvidio moguće vrijeme polumaratona oko 1:46 - 1:47 . To je bila njegova realna procjena na osnovu prikazanog na treninzima i kontrolnoj utrci . Naravno da sam i ja očekivao jednog dana takvo vrijeme , ali za prvi polumaraton ipak sam imao realnija očekivanja . Prvi mi je cilj bio završiti utrku bez ozljeda i steći potrebno iskustvo za sljedeća takmičenja . Ako se to ostvari drugi mi je cilj  bilo koje vrijeme ispod 1:50 .
    Zadnji tjedan je protekao u znaku pašte i riže na sto načina što mi nije teško palo . Špageti , njoki , fuži , pljukanci , riža ... mljac ... sa šugom , sa šparugama , sa gorgonzolom , sa pancetom i ombolom ... mljac , mljac , sline mi idu dok nabrajam . Uglavnom uz sve lakše treninge , krcanje ugljikohidratima uz dosta tekućine ( naravno i dobro crno vino za krv ) stigao je i vikend sa toliko očekivanom utrkom .
    Ni susjedov Fido koji je zavijao cijelu noć , ni uzbuđenje pred trku koje je sigurno bilo prisutno nije me spriječilo da lijepo odspavam , te prilično svijež krenem autobusom prema Ljubljani . U Ljubljani nas je dočekalo pravo jesenje jutro sa sumaglicom i niskom temperaturom .  Vrijeme do utrke proveli smo šetnjom do startne ravnine i zadnjim pripremama za utrku . Supruga mi je poželjela sretno i otišla malo prošetati gradom  , a ja sam se prisilio posjetiti jedan od mnogobrojnih kemijskih toaleta postavljenih blizu starta i cilja . Najgora stvar bi bila da me stisne  za nuždu tijekom utrke .Nakon toga presvlačenje i polazak prema startu . Kako sam se malo zadržao kod presvlačenja jer se nikako nisam mogao odlučiti što odjenuti , ostao sam sam . Svi drugi su već krenuli . Lagano sam otrčao do startnih boxova , ali nikog nisam sreo od mojih kolega . A kako i bi kad je na startu bilo više od 10000 trkača . Nikog od poznatih koji bi mi mogao biti orijentir tijekom utrke po pitanju tempa . Naime tad još nisam imao trkački sat i bilo me strah da ne krenem u utrku prebrzo ili presporo . I dok sam ja tako tražio poznato neko lice u tom mnoštvu , odjednom sam ugledao trkača sa balonom i vremenom koje je meni više manje pasalo za polumaraton . Stao sam do njega i čekao start . Skakutao sam na mjestu da se skroz ne ohladim . Nakon što se  oglasio start trebalo je gotovo 5 minuta da krenu i trkači iz mog boksa . Najprije je to bilo polagani hod , pa pa malo brži , pa lagani trk i tek nakon nekoliko minuta kad se masa trkača rastegla uzduž trase moglo se uhvatiti neki željeni tempo . Nekoliko kilometara sam pratio svog zeca sa balonom , ali mi se tempo činio nekako prespor pa sam odlučio krenuti malo brže . Očito je adrenalin bio na visokoj razini .Sve je bilo super . Atmosfera vrhunska , krcate ulice ljudi koji navijaju , djeca daju pet sa strane , svi svakog bodre , a svakih par kilometara svira neka grupa. Na prvoj okrepnoj stanici ogromni pano sa vremenom utrke i tu prvi šok . Gledam semafor i ne mogu vjerovati . Pokazuje nešto oko 29 minuta . Po tome idem vrlo sporo . Naravno to je bilo vrijeme po startu , a ne po čipu . Međutim u tom trenutku ja toga nisam bio svijestan i razočaranje je bilo ogromno . Zgrabio sam čašu sa vodom i pokušao malo popiti , ali samo sam se sav prolio.Trčao sam dalje u tom tempu i kako je označen svaki kilometar pokraj ceste ,počeo sam pratiti na satu koliko mi treba od oznake do oznake . To me zbunilo još više jer sam ubrzo ustanovio da mi se tempo kreće oko 5 minuta po kilometru .Oko devetog kilometra na laganoj uzbrdici učinilo mi se da mi je malo teže pratiti taj tempo pa sam uzeo prvi gel . Na drugoj okrepi sam uzeo izotonični napitak i opet pokušao popiti u trku i naravno opet se prolio . Jedina razlika je što sam sad bio sav ljepljiv . Banana koju sam uzeo u trku mi je naravno iskliznula iz ruku , pa sam bio sav sretan kad sam uspio staviti u usta pola mandarine .
 Do nekog dvanajstog kilometra sam uspijevao držati tempo oko 5 minuta po kilometru kad je nastupila mala kriza . Imao sam osjećaj da sve teže pratim taj tempo i da mi trkači koje pratim cijelo vrijeme lagano odmiču .Dišem sve teže . Glavom mi prolaze misli  " koji mi je k...c to trebalo , nikad više itd. " . U tom trenutku me prolazi moj zec sa balonom  i tu izvlačim još ono malo rezerve snage što imam i nedam mu da zbriše . Teško mi je , ali ne puštam . Uzimam drugi gel i polako dolazimo do treće okrepe . Gledam u zeca i odlučujem da ako ne stane po okrepu neću ni ja . Srećom vidim ga kako usporava i staje pa sam i ja sad stao i uzeo vodu koju sam u hodu napokon popio i krenuo dalje odlučan da ga više ne pustim ispred sebe . Malo po malo i opet sam uhvatio željeni tempo i sasvim dobro išao do devetnajstog kilometra kad je nastupila prava kriza . Odjednom su mi noge otežale , tempo je vidno opao ,  sve sam teže dolazio do zraka i ni uz svu volju više nisam mogao ubrzati . Počeli su smetati žuljevi , mišići su boljeli , bilo mi je vruće i jedva sam čekao da vidim ciljnu ravninu . Kad se kolona koja nastavlja za maraton odvojila , laknulo mi je jer sam znao da sam blizu i nekako sam uspio malo ubrzati zadnjih stotinjak metara . Nakon zadnjeg zavoja predivna atmosfera sa punim tribinama , bodrenjem i ulazak u cilj uz pozdrav gledaocima . I to bi bilo to . Dolazim polako do zraka , hodam polako sa medaljom za uspomenu oko vrata i gledam u vrijeme na semaforu 1:52... i pomalo sam razočaran iako sam svjestan da to nije moje realno vrijeme , ali koliko je bolje od toga nemam pojma . Nakon što sam se presvukao vraćam se sa suprugom kod izvješenih rezultata i pokušavam se pronaći . Najprije gledamo vremena oko 1:50...  ništa , zatim 1:49...  ništa , 1:48... ništa . Ja se vraćam na 1:50... kad odjednom čujem Miru " našla sam te " . Vrijeme 1:46:50 . Ne mogu doć sebi od sreće . I tako je završio moj prvi polumaraton . Svi priželjkivani ciljevi su postignuti . Završio sam bez ozljede  i to obilato ispod 1:50 . Još da nisam imao onu glupu ozljedu usred priprema , možda bih otrčao i ispod 1:45 . Točno mi je falio još koji dužinski trening , jer sam pukao malo prije kraja. Ali ne smijem biti neskroman . Ipak mi je to bio prvi polumaraton u životu .