Zašto si zapeo trčati maraton , šta ti to treba ? To pitanje mi je postavila supruga neki dan i nisam se baš mogao sjetiti nekog uvjerljivog odgovora . Naime odluku da se prijavim ove godine za maraton u Ljubljani donio sam prilično iznenada prije ljeta kad smo u klubu razgovarali o nastupima na jesen .
Još krajem prošle godine nakon otrčanog polumaratona mislio sam pokušati maraton tek za koju godinu , jer se zbilja nisam osjećao spremnim za tako nešto u tom trenutku . Međutim u međuvremenu sam dobro trenirao , otrčao još par polumaratona , koljeno me više ne muči i dobio sam na samopouzdanju . Uz dobre pripreme znam da ga mogu otrčati . Dodatni podstrek je bio to što se još nekolicina kolega iz kluba odlučilo na taj korak . Znači kod mene je bilo samo pitanje " kad " ću se osjetiti spremnim za tako nešto . Ali " zašto " to je već malo kompleksnije pitanje na koje nije baš lako odgovoriti .
Možda mi je već dosadilo objašnjavati da sam nastupio na "... maratonu " ali da sam ustvari trčao samo polumaraton , a ne maraton . Možda zato što se moj klub zove Maraton Uljanik , a ne Polumaraton Uljanik . A šalu na stranu možda i zato što velika većina rekreativnih trkača mašta o tome da jednog dana otrči utrku svih utrka , maraton .
Maraton predstavlja istinski izazov za svakog tko se odluči na prvi nastup . To je pravi pravcati izlet u nepoznato . Treninzi dužine su najduži do nekih 32-34 km ili oko tri sata i to lakšim tempom nego na utrci . Veće dužine na treningu nemaju efekta jer traže duži oporavak nakon treninga , a i mogućnost ozljeđivanja je veća . Svi znaju da je maraton težak , ali nitko u stvari nezna što ga čeka na samoj utrci , naročito poslije tridesetog kilometra ( famozni zid ).
Toje trka koja od trkača traži upornost i disciplinu u provođenju zacrtanog programa priprema i jaku glavu pogotovo kad postane teško za vrijeme utrke . Možda je i u tome čar maratona , jer kad bi bilo lako onda bi ga svi mogli otrčati. Naravno uvijek se nađe neki naivac koji podcijeni težinu maratona( ili precijeni svoje mogućnosti ) pa se nepriprenljen upusti u utrku , ali to uglavnom završi kao traumatično i bolno iskustvo .
Sve to čini maraton mitskom utrkom . Za atletiku se kaže da je kraljica svih sportova , a za maraton da je kraljica svih utrka . Zbog toga ženski maraton otvara , a muški zatvara olimpijske igre .
Uglavnom ne razbijam previše glavu odgovorom na dato pitanje . Moj prvi cilj je dobro se pripremiti i završiti utrku bez nekih ozljeda . Normalno ako se ispuni prvi cilj , kao drugi imam otrčati neko svoje ciljano vrijeme . To je za moj prvi maraton sve ispod 4 sata . Ako se to ostvari puna šaka brade , ja zadovoljan . Za bilo šta više od toga postoje buduće utrke .
četvrtak, 22. rujna 2016.
utorak, 13. rujna 2016.
Pulska iksica - pobjeda trčanja i veliki propusti u organizaciji
Nakon cijelog niza utrka koje su se odvijele u zadnje vrijeme pulsku iksicu sam očekivao sa priličnom skepsom . Osim što ne volim utrke po ljeti koje se odvijaju po najvećim vrućinama što je po meni čisto mučenje ( mi smo ipak rekreativci , a ne profesionalci koji žive od toga ) i atmosfera oko tih utrka mi nije baš jako simpatična . Naime moj dojam je da je samo trčanje kod većine tih utrka ipak sporedna stvar koja je tu samo da popuni program na nekoj fešti ili manifestaciji , a momentalno je trčanje ipak " in " . Isto tako imamo i neke " šminkerske utrke" na kojima trčanje služi za promociju raznih proizvoda i proizvođača , sa moćnim sponzorima i velikom medijskom pratnjom ( npr. brijunski maraton , vinska utrka itd. ) . Trčanje u sportskom smislu tu pada u drugi plan . U biti to i nisu utrke već " eventi " ( mrzim ta preseravanja sa stranim izrazima ) . Možeš misliti trčanja nakon okrijepe vinom . Naravno to prenose svi mogući mediji . Rezultati se eventualno usput spomenu ( glavni događaj je vjenčanje na utrci ) . Bitno da se lova vrti .
Ali vratimo se malo na iksicu . Iskreno nisam puno očekivao , ali kad se sve skupa zbroji i oduzme mogu reći da sam ipak zadovoljan utrkom .
Što se tiče organizacije bilo je velikih propusta . Staza je u biti lijepo koncipirana , ali da bi dobili na dužini odredili su dva kruga oko centra i tu je nastala zbunjola za velik dio trkača ( naročito onih koji nisu iz grada , te onih koji nisu dobro slušali opis staze prije starta ) . Tako se dogodilo da je određeni broj trkača otrčao krug manje , a neki su bogami otrčali i krug više od zadanog ( Fata je Fata , al triput je triput ) . S obzirom da nije bilo nikakve kontrole osim u cilju ta se njihova vremena vode kao službena . Ako su već predvidjeli dva kruga mogli su barem staviti neku kontrolnu točku gdje bi se registrirali prolazi putem čipa ( npr. na izlasku iz tunela ). Isto tako brži trkači su u uskim tunelima usporavani od trkača koje su tretrčavali za cijeli krug . Izgleda da su tu grešku uočili i organizatori , pa su za iduću godinu najavili drugačiju stazu kako bi se izbjegli ovi problemi . Drugi propust je bio u samoj areni gdje su voda i cedevita bili topli . Nakon otrčanih 10 km utažit žeđ sa toplom cedevitom je užas . Ali dobro nećemo cjepidlačit , pogotovo jer je u cilju bilo dovoljno drugih napitaka i voća , a i pizza je bila dobra .
Međutim ono što mi se jako sviđalo je dojam da je tu ipak trčanje bilo u prvom planu .Četirstotinjak takmičara skupilo se kod startne ravnine , svatko sa svojim ciljem i planom . Atmosfera među njima opuštena . Ovi malo iskusniji razmjenjuju iskustva , dogovaraju se strategije , pada i koja šala na račun suparnika . Nekima će to poslužiti kao provjera forme , neki pucaju na rezultat , mladi će pokušati skinuti starce , ovi se nedaju itd. Za razliku od njih ogromnu većinu trkača čine polaznici adidasove škole trčanja iz Pule , Rijeke i Zagreba kojima je ovo prva utrka tolike dužine. Počeli su proljetos polagano i većini je ovakva dužina izgledala nedostižna poput maratona . Ali nisu odustali , upornost se isplatila i sad su tu odlučni otrčati do kraja u okviru svojih mogućnosti . Vrijeme i plasman nisu bitni . Oni su svoj prvi cilj postigli . Postali su trkači . Zbog toga su svi oni danas pobjednici .
A sutra tko zna , možda se netko od njih usudi i na maraton .
Ali vratimo se malo na iksicu . Iskreno nisam puno očekivao , ali kad se sve skupa zbroji i oduzme mogu reći da sam ipak zadovoljan utrkom .
Što se tiče organizacije bilo je velikih propusta . Staza je u biti lijepo koncipirana , ali da bi dobili na dužini odredili su dva kruga oko centra i tu je nastala zbunjola za velik dio trkača ( naročito onih koji nisu iz grada , te onih koji nisu dobro slušali opis staze prije starta ) . Tako se dogodilo da je određeni broj trkača otrčao krug manje , a neki su bogami otrčali i krug više od zadanog ( Fata je Fata , al triput je triput ) . S obzirom da nije bilo nikakve kontrole osim u cilju ta se njihova vremena vode kao službena . Ako su već predvidjeli dva kruga mogli su barem staviti neku kontrolnu točku gdje bi se registrirali prolazi putem čipa ( npr. na izlasku iz tunela ). Isto tako brži trkači su u uskim tunelima usporavani od trkača koje su tretrčavali za cijeli krug . Izgleda da su tu grešku uočili i organizatori , pa su za iduću godinu najavili drugačiju stazu kako bi se izbjegli ovi problemi . Drugi propust je bio u samoj areni gdje su voda i cedevita bili topli . Nakon otrčanih 10 km utažit žeđ sa toplom cedevitom je užas . Ali dobro nećemo cjepidlačit , pogotovo jer je u cilju bilo dovoljno drugih napitaka i voća , a i pizza je bila dobra .
Međutim ono što mi se jako sviđalo je dojam da je tu ipak trčanje bilo u prvom planu .Četirstotinjak takmičara skupilo se kod startne ravnine , svatko sa svojim ciljem i planom . Atmosfera među njima opuštena . Ovi malo iskusniji razmjenjuju iskustva , dogovaraju se strategije , pada i koja šala na račun suparnika . Nekima će to poslužiti kao provjera forme , neki pucaju na rezultat , mladi će pokušati skinuti starce , ovi se nedaju itd. Za razliku od njih ogromnu većinu trkača čine polaznici adidasove škole trčanja iz Pule , Rijeke i Zagreba kojima je ovo prva utrka tolike dužine. Počeli su proljetos polagano i većini je ovakva dužina izgledala nedostižna poput maratona . Ali nisu odustali , upornost se isplatila i sad su tu odlučni otrčati do kraja u okviru svojih mogućnosti . Vrijeme i plasman nisu bitni . Oni su svoj prvi cilj postigli . Postali su trkači . Zbog toga su svi oni danas pobjednici .
A sutra tko zna , možda se netko od njih usudi i na maraton .
petak, 9. rujna 2016.
Punom parom prema maratonu
Malo po malo i ostalo je još osam tjedana priprema do toliko očekivanog
nastupa na prvom maratonu . Bazične pripreme su odrađene , priprema brzine isto i sad su na redu tempo dionice i intervali . Tjedna kilometraža je dostigla 60 km , a što se tiče dužinskih treninga ove nedjelje sam prvi put otrčao preko 30 km . Ova zadnja dva tjedna sam odradio sa lakoćom iako su bila prilično zahtjevna . Ovu zadnju dužinu od 31km čak sam otrčao za desetak sekundi po kilometru brže od predviđenog , pa sam drugi dan osjetio malo natkoljenične mišiće . Zato sam si ovaj tjedan izbacio intervale i odradio lakše treninge , pogotovo što u subotu trčim utrku od 10 km . Zanimljiva utrka po Puli ( Pulska xica ) će poslužit kao dobra kontrola pripremljenosti ako se odlučim otrčati ozbiljno . Naime postoji mogućnost da malo potisnem svoj ego i pratim suprugu kojoj bi to trebala biti prva utrka . Počela je trčati od nule poslije nove godine . Valja napomenuti da u životu nije otrčala duže od pedesetak metara ako nije trebala . Međutim malo po malo od naizmjeničnog trčanja-hodanja u trajanju od minute na početku , evo već nekih mjesec dana radi dužine od preko 10 kilometara , a što je najbitnije u tome uživa i dobro se osjeća. Utrke je ne zanimaju , ali nekako sam je nagovorio za ovu , pogotovo što će trčati i mlađa kćerka sa mužem . U slučaju da je pratim bit će to lakši trening , pa ću u nedjelju moći otrčati malo veću dužinu .
nastupa na prvom maratonu . Bazične pripreme su odrađene , priprema brzine isto i sad su na redu tempo dionice i intervali . Tjedna kilometraža je dostigla 60 km , a što se tiče dužinskih treninga ove nedjelje sam prvi put otrčao preko 30 km . Ova zadnja dva tjedna sam odradio sa lakoćom iako su bila prilično zahtjevna . Ovu zadnju dužinu od 31km čak sam otrčao za desetak sekundi po kilometru brže od predviđenog , pa sam drugi dan osjetio malo natkoljenične mišiće . Zato sam si ovaj tjedan izbacio intervale i odradio lakše treninge , pogotovo što u subotu trčim utrku od 10 km . Zanimljiva utrka po Puli ( Pulska xica ) će poslužit kao dobra kontrola pripremljenosti ako se odlučim otrčati ozbiljno . Naime postoji mogućnost da malo potisnem svoj ego i pratim suprugu kojoj bi to trebala biti prva utrka . Počela je trčati od nule poslije nove godine . Valja napomenuti da u životu nije otrčala duže od pedesetak metara ako nije trebala . Međutim malo po malo od naizmjeničnog trčanja-hodanja u trajanju od minute na početku , evo već nekih mjesec dana radi dužine od preko 10 kilometara , a što je najbitnije u tome uživa i dobro se osjeća. Utrke je ne zanimaju , ali nekako sam je nagovorio za ovu , pogotovo što će trčati i mlađa kćerka sa mužem . U slučaju da je pratim bit će to lakši trening , pa ću u nedjelju moći otrčati malo veću dužinu .
srijeda, 7. rujna 2016.
Trčanje - drugi korak - odabir i početak
Odluka je pala . Krećete sa trčanjem . Razlozi zbog kojih ljudi počinju trčati mogu biti svakakvi . Netko bi trčao iz zdravstvenih razloga , netko bi skinuo suvišne kilograme ili poboljšao kondiciju , netko radi društva , netko iz dosade , netko zbog oklade , netko jer mu to predstavlja zadovoljstvo itd. Sad još treba odrediti kako to provesti u djelo. Priključiti se nekoj od sve brojnijih škola trčanja ili krenuti u vlastitom aranžmanu sam ili sa nekim prijateljem. Škole trčanja su naročite pogodne za ljude koje nisu nikad u životu trčale osim ono malo što su morale na tjelesnom . Tu mogu krenuti od nule pod stručnim vodstvom educiranih trenera i postupno i sigurno napredovati . Međutim takvih škola nema baš u svakom mjestu , a uostalom svima niti ne paše takav način masovnog rekreiranja i druženja .
Oni koji se odluče samostalno trčati trebali bi pripaziti na par stvari kako nebi prerano odustali zbog pogrešnog pristupa trčanju .
Kao prvo treba biti svijestan da početni period u trčanju neće biti lak . Naime naše tijelo nije naviklo na takav napor , te će mu trebati neko vrijeme da ojača i prilagodi se novom režimu rada . Trčanje će nam biti teško , brzo ćemo se zadihati i umoriti , a često ćemo osjećati bolove u mišićima ili zglobovima nakon treninga . No već nakon tri do četiri tjedna ako budemo ustrajni i držimo se nekih osnovnih pravila trčanja za početnike , primijetit ćemo da nam trčanje postaje sve lakše i da počinjemo uživati u tome . Bilo bi najbolje da se najprije posavjetujete sa nekim trenerom koji vam može sastaviti program treninga po kojem ćete trenirati . Možete i na internetu naći odgovarajući program sastavljen za početnike od strane stručnih osoba . Uglavnom su svi napravljeni na način da se počinje naizmjeničnim izmjenama hodanja i laganog trčanja . S vremenom se smanjuje dužina hodanja , a povećava dužina trčanja . Na taj način ćete obično nakon 10 do 12 tjedana biti sposobni pretrčati dužinu od 5 kilometara u komadu bez pretjeranog forsiranja i bez ozljeda . Tad već možete planirati vaše daljnje trčanje , postaviti si neki cilj i zavisno o tome sastaviti si budući program treninga . Dobro bi bilo voditi dnevnik trčanja u kojem bi vodili evidenciju o kilometraži , tempu , broju otkucaja srca itd. kako bi mogli pratiti vaš napredak kroz neko vrijeme .
Za kraj nekoliko savjeta koji će vam olakšati put od početnika do trkača . Svima su poznata ,ali ljudi ih često zanemare pa nije na odmet navesti ih.
- barem dva sata prije trčanja nemojte jesti
- trening započnite sa barem 10 minuta zagrijavanja , razgibavanja i
dinamičkog istezanja
- trening završite sa barem 10 minuta hlađenja laganim joggingom ili
hodanjem , te nakon toga statičko istezanje
- ne trčati više i brže od predviđenog u programu iako vam se čini da možete ,
time malo dobivate što se tiče samog trčanja , a puno su veći izgledi
za pretreniranost i ozljede ( osobno iskusio )
- ne povećavajte tjednu kilometražu više od 10 %
- trčite opušteno i nek vam trčanje predstavlja užitak , a ne opterećenje . To je bit svega .
Oni koji se odluče samostalno trčati trebali bi pripaziti na par stvari kako nebi prerano odustali zbog pogrešnog pristupa trčanju .
Kao prvo treba biti svijestan da početni period u trčanju neće biti lak . Naime naše tijelo nije naviklo na takav napor , te će mu trebati neko vrijeme da ojača i prilagodi se novom režimu rada . Trčanje će nam biti teško , brzo ćemo se zadihati i umoriti , a često ćemo osjećati bolove u mišićima ili zglobovima nakon treninga . No već nakon tri do četiri tjedna ako budemo ustrajni i držimo se nekih osnovnih pravila trčanja za početnike , primijetit ćemo da nam trčanje postaje sve lakše i da počinjemo uživati u tome . Bilo bi najbolje da se najprije posavjetujete sa nekim trenerom koji vam može sastaviti program treninga po kojem ćete trenirati . Možete i na internetu naći odgovarajući program sastavljen za početnike od strane stručnih osoba . Uglavnom su svi napravljeni na način da se počinje naizmjeničnim izmjenama hodanja i laganog trčanja . S vremenom se smanjuje dužina hodanja , a povećava dužina trčanja . Na taj način ćete obično nakon 10 do 12 tjedana biti sposobni pretrčati dužinu od 5 kilometara u komadu bez pretjeranog forsiranja i bez ozljeda . Tad već možete planirati vaše daljnje trčanje , postaviti si neki cilj i zavisno o tome sastaviti si budući program treninga . Dobro bi bilo voditi dnevnik trčanja u kojem bi vodili evidenciju o kilometraži , tempu , broju otkucaja srca itd. kako bi mogli pratiti vaš napredak kroz neko vrijeme .
Za kraj nekoliko savjeta koji će vam olakšati put od početnika do trkača . Svima su poznata ,ali ljudi ih često zanemare pa nije na odmet navesti ih.
- barem dva sata prije trčanja nemojte jesti
- trening započnite sa barem 10 minuta zagrijavanja , razgibavanja i
dinamičkog istezanja
- trening završite sa barem 10 minuta hlađenja laganim joggingom ili
hodanjem , te nakon toga statičko istezanje
- ne trčati više i brže od predviđenog u programu iako vam se čini da možete ,
time malo dobivate što se tiče samog trčanja , a puno su veći izgledi
za pretreniranost i ozljede ( osobno iskusio )
- ne povećavajte tjednu kilometražu više od 10 %
- trčite opušteno i nek vam trčanje predstavlja užitak , a ne opterećenje . To je bit svega .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)