" Ljudi moji , je li to moguće? " vikao je legendarni Mladen Delić komentirajući gol za pobjedu reprezentacije Jugoslavije nad Bugarskom u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope u nogometu daleke 1983. godine . Još i danas se sjećam tih scena na crno-bijelom ekranu tv-a kao da su se jučer dogodile. Jugoslaviji je trebala pobjeda . Regularnih devedeset minuta je bilo isteklo i čekao se samo sučev zvižduk za kraj . Delić je utučeno i rezignirao komentirao kako nema više vremena , kad je Zl.Vujović uputio zadnji centaršut , a Radanović glavom smjestio loptu u mrežu za pobjedu i odlazak na prvenstvo Evrope . To je tako šokiralo sirotog Delića da je dobrih pet minuta izgovarao razne varijante " je li to moguće , ljudi moji , šta je ovo ..." itd .
I sad kakve veze ima ta utakmica sa ovim postom . Utakmica nikakve , ali šokantni prikaz iz citirane rečenice najbolje opisuje moju nevjericu kad pomislim na vrijeme koje nas prati već dobrih mjesec dana . Stabilno i sunčano . Naprosto nevjerojatno . A toliko sam kukao za vrijeme kišnog perioda prije toga da sam svima već dosadio . Jbg , kad ne volim kišu , ni bljuzge , blato i nošenje kišobrana , a pogotovo onaj osjećaj sputanosti i ograničenje kod kretanja . Ovo sad je prava pravcata milina . Temperature su niske , ali tako i treba biti po zimi . Ni bura koja tu i tamo zapuše ne smeta . Glavno da je sunčano i sve je onda ok . Znam da neće još dugo trajati i zato treba iskoristiti svaki slobodan trenutak za uživati na otvorenom . I naravno trčati .
Kad smo već kod trčanja staru godinu sam ispratio sa 14 km , taman da bude ukupno 2019 km kao i godina koja prolazi . Ostajem pri obećanju da ako 2060. godine otrčim 2060 km častim društvo čevapima i pivom na stadionu ( šta ste zinuli , pa valjda ćemo uletit u stotu ) .
Uglavnom , lijepo vrijeme je omogućilo bezbroj mogućnosti što se tiče trčanja . Utorak i četvrtak standardno na stadionu , ali nedjeljom sad možeš birati između prekrasnih dionica za trening dužine koje nam se nude tu oko grada . Nabrojat ću samo neke kojima trčim . Da bude zanimljivije dat ću im i imena svakoj.
ĐIR - nisam znao kako drugo da ispadne nekako originalno , a pošto sam veliki ljubitelj biciklizma i pratim na tv-u Giro d'Italija , Tour de France itd. skratio sam po našu na Đir. Startam od kuće u Radničkoj ulici , 43.ist.divizije , Punta , veslački , riva , bulevar , tvornica cementa , Muzil , Valovine , Stoja , Lungomare , južni bulevar , Bunarina , hotel Park , ispod Histrije , Bunarina . Ako krenem istim putem nazad dobijem dužinu od oko 26 km , a ako krenem zaobilaznicom do velikog rotora i 43.ist.divizijom doma ravno 21 km . Dužine se mogu povećavati dodatnim krugovima oko Histrije za oko 2,4 km po krugu . Staza dosta valovita sa par dobrih uzbrdica , naročito ako se vraćam preko Muzila . Kad dosadi može se i obrnutim putem . Moja omiljena za pripreme . Ima i dosta hlada tako da se može i po ljeti .
Medulinski zaljev - prekrasna staza u Medulinu . Krećem na ulazu u autokamp kod malina ( nije voće nego nekadašnji mlin na vjetar ) , đir po kampu , oko poluotoka , obalom do Kažele , uzbrdica do ceste , rampa pa cestom pored nogometnih igrališta i hotela nazad do ulaza u autokamp . Krug ima malo više od 10 km , pa se može ponoviti obrnutim smjerom do 22 km . Nedavno su uredili šetnicu oko Vižule , pa se može i to ukombinirati da ne bude dosadno . Staza je blago valovita , velikim djelom uz samo more i pravi je užitak za trčanje osim po ljeti kad je previše turista koji bauljaju na sve strane i prevruće .
Brijuni rivijera - ime po fantomskoj firmi koja nikako da krene , ali netko za to dobiva lovu . Skroz ravna staza koja kreće ispred ulaza u autokamp Puntižela i ide skroz uz more kroz Valbandon i Fažanu do Perojskog portića . U zadnje vrijeme možda previše gužve zbog šetača .Skroz osunčana , idealna osim po ljeti kad je prevruće . Predivan pogled na Brijune i more . Tamo i nazad ukupno oko 17 km . Ako se krene sa parkinga ispod nadvožnjaka za Veli vrh pa preko Štinjana do Puntižele dobije se još dobrih 8 km sa dosta uzbrdica .
Križnim putem do Premanture - krećemo kod rotora za Pješčanu uvalu prema Pješčanoj i u prvom zavoju produžujemo ravno kroz šumicu do ceste za Vinkuran , Vinkuran , Vinkuranska vala , uzbrdo pa kroz Banjole , pored hotela do naselja Volme , uzbrdo tkz. križnim putem pored groblja do Premanture . Tamo i nazad oko 20 km , dosta zahtjevnih sa nekoliko teških uzbrdica . Na vrhu prije premanturskog groblja prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev , Cres ,Lošinj i Velebit u daljini . Dodatna kilometraža se lako dobije ako se produži do samog rta Kamenjak ili ako se krene negdje drugdje iz Pule .
Našlo bi se još zanimljivih trasa za dužinske treninge , ali ove su mi nekako najdraže i najbliže .
P.S. : naslov ovom postu sam dao po nazivu drugog studijskog albuma grupe Azra iz 1981.godine .
petak, 24. siječnja 2020.
četvrtak, 16. siječnja 2020.
Bablje ljeto
Od zadnjeg posta je prošlo evo već skoro dva mjeseca . I dalje nikako da se ustalim sa pisanjem bloga . Od kad sam na zavodu za zapošljavanje kod mene vlada totalna inprovizacija što se tiče vremena . Htio bih riješiti brdo stvari , pa nikako da nađem malo vremena za napisati nešto konkretno . Ustvari našlo bi se vremena , ali istina je da sam se malo i ulijenio . Međutim obzirom da od idućeg mjeseca stupam opet u radni odnos , valjda će se i to popraviti . Nova sredina , novi izazovi i YUHUUU , naprijed u nove pobjede .
A sad da odvrtim film od zadnjeg posta . Dakle kišno vrijeme je trajalo i trajalo i trajalo ... tako da sam skoro položio za meteorologa koliko sam pratio vremensku prognozu tih dana . Nisu to bile cjelodnevne kiše pa da se čovjek može ravnati po tome . Tada bi jedina dilema bila trčati po kiši ili ne trčati . Ali ono je bilo sat- dva kiša , pa sat- dva bez kiše i tako u nedogled . E sad trebao si biti ili Vidoviti Milan ( ne Bandić ) ili Vakula za potrefiti kad će pauza između dva pljuska da bi odradio trening . Malo mi je tu išla u prilog činjenica da sam slobodan cijeli dan pa sam uspijevao uvijek uhvatit malo vremena za trčanje . Uglavnom planiranu kilometražu po tjednu sam kako tako otrčao i ostao suh , ali problem je bio trening dužine nedjeljom . Detaljne prognoze su se mjenjale svakih par sati , pa ti sad pogodi barem dva sata kad neće padati . Uglavnom da skratim priču , taj mjesec sam uspio čak dva puta lijepo pokisnuti . Ovo pokisnuti je blagi opis stanja kad trčiš tj.šljapkaš ( šljap , šljap - zvuk natopljenih patika ) toliko promočen da ti se majica i hlaćice lijepe za tijelo .
Prvi put sam se sa Mirom spremao krenuti kad je počelo lagano rositi . Vratili smo se u kuću i presvukli .Nakon niti pet minuta je stalo . Po prognozi nije trebalo padati barem par sati , pa sam se opet obukao za trčanje i krenuo . Mira je odustala . Nakon par kilometara nebo se opet zacrnilo i tu i tamo bi pala koja kap ." Ma nije to ništa , sad će stat" hrabrio sam se i nastavio . Zaobilaznica po kojoj inače uvijek puno ljudi šeta bila je posve pusta . Tek jedna žena pod kišobranom navlači malog psića kojemu se očito nije izlazilo iz toplog stana i ja koji trčim kao da mi je to od životne važnosti . Kad sam već došao do rotora za Pješčanu gdje sam se trebao naći sa društvom iz kluba , počelo je već pristojno pljuštati . Navukao sam šiltericu koju stavljam zbog naočala po kiši i u zaklonu jednog stabla pričekao par minuta dok su stigli Goran i Eda . Kratko smo se pozdravili i krenuli . Dok je još prilično padalo odjednom je Goran ispalio " predivno " ( ili genijalno , više se ne sjećam ) . Nisam ništa rekao . Zašto čovjeku kvarit raspoloženje . Uostalom ubrzo je stao pljusak pa smo dužinu odradili po planu .
Drugi put je po večernjoj prognozi kiša trebala padati negdje do 11 ujutro da bi nakon toga bilo razvedravanje . Odlučio sam stoga krenuti malo prije podneva . Ujutro kad sam se ustao više nije padalo , ali kako nisam opet pogledao prognozu nisam znao da umjesto razvedravanja stiže nova kiša . I tako sam bezbrižno krenuo u planirano vrijeme trčati . Društvo je krenulo ranije tako da sam ovaj puta trčao sam . Negdje na sedmom kilometru kad sam bio kod Bunarine počelo je lagano rositi . Navukao sam šiltericu i nastavio . Kako je vrijeme odmicalo tako je kiša pojačavala . Odradio sam dva kruga oko Histije i krenuo nazad zaobilaznicom . Bio sam skroz mokar , ali sam ipak uspijevao držati sasvim pristojan tempo . Malo sam i pojačao u drugom dijelu , ali kad sam stigao do City Mall-a počelo je jako puhati u prsa . Osim što me prilično usporavalo , od vjetra su mi se mokre majica i hlačice zalijepile za prsa i prepone . Toliko mi je bilo hladno od toga da sam skratio trening za dobrih 4 km i krenuo doma da ne pokupim još kakvu upalu . Sad je valjda jasno zašto ne volim zimu , kišu , blato itd .
I onda kad sam skoro mislio da toj kiši nema kraja odjednom je desetak dana prije Božića zapuhala bura i zasjalo sunce . Temperatura je malo pala , ali to ne smeta . Kad je sunčano odmah je i raspoloženje bolje . Možeš se kretati svugdje bezbrižno i bez kišobrana , a trčanje je sada prava uživancija .U takvom raspoloženju smo ispratili staru godinu i ušli u novu . Sezonu smo otvorili laganim rastrčavanjem i ugodnim druženjem uz more u Medulinu . Nije nam smetala ni burica koja je prilično puhala tog jutra . Ipak je zima , ustvari pardon " bablje ljeto " .
A sad da odvrtim film od zadnjeg posta . Dakle kišno vrijeme je trajalo i trajalo i trajalo ... tako da sam skoro položio za meteorologa koliko sam pratio vremensku prognozu tih dana . Nisu to bile cjelodnevne kiše pa da se čovjek može ravnati po tome . Tada bi jedina dilema bila trčati po kiši ili ne trčati . Ali ono je bilo sat- dva kiša , pa sat- dva bez kiše i tako u nedogled . E sad trebao si biti ili Vidoviti Milan ( ne Bandić ) ili Vakula za potrefiti kad će pauza između dva pljuska da bi odradio trening . Malo mi je tu išla u prilog činjenica da sam slobodan cijeli dan pa sam uspijevao uvijek uhvatit malo vremena za trčanje . Uglavnom planiranu kilometražu po tjednu sam kako tako otrčao i ostao suh , ali problem je bio trening dužine nedjeljom . Detaljne prognoze su se mjenjale svakih par sati , pa ti sad pogodi barem dva sata kad neće padati . Uglavnom da skratim priču , taj mjesec sam uspio čak dva puta lijepo pokisnuti . Ovo pokisnuti je blagi opis stanja kad trčiš tj.šljapkaš ( šljap , šljap - zvuk natopljenih patika ) toliko promočen da ti se majica i hlaćice lijepe za tijelo .
Prvi put sam se sa Mirom spremao krenuti kad je počelo lagano rositi . Vratili smo se u kuću i presvukli .Nakon niti pet minuta je stalo . Po prognozi nije trebalo padati barem par sati , pa sam se opet obukao za trčanje i krenuo . Mira je odustala . Nakon par kilometara nebo se opet zacrnilo i tu i tamo bi pala koja kap ." Ma nije to ništa , sad će stat" hrabrio sam se i nastavio . Zaobilaznica po kojoj inače uvijek puno ljudi šeta bila je posve pusta . Tek jedna žena pod kišobranom navlači malog psića kojemu se očito nije izlazilo iz toplog stana i ja koji trčim kao da mi je to od životne važnosti . Kad sam već došao do rotora za Pješčanu gdje sam se trebao naći sa društvom iz kluba , počelo je već pristojno pljuštati . Navukao sam šiltericu koju stavljam zbog naočala po kiši i u zaklonu jednog stabla pričekao par minuta dok su stigli Goran i Eda . Kratko smo se pozdravili i krenuli . Dok je još prilično padalo odjednom je Goran ispalio " predivno " ( ili genijalno , više se ne sjećam ) . Nisam ništa rekao . Zašto čovjeku kvarit raspoloženje . Uostalom ubrzo je stao pljusak pa smo dužinu odradili po planu .
Drugi put je po večernjoj prognozi kiša trebala padati negdje do 11 ujutro da bi nakon toga bilo razvedravanje . Odlučio sam stoga krenuti malo prije podneva . Ujutro kad sam se ustao više nije padalo , ali kako nisam opet pogledao prognozu nisam znao da umjesto razvedravanja stiže nova kiša . I tako sam bezbrižno krenuo u planirano vrijeme trčati . Društvo je krenulo ranije tako da sam ovaj puta trčao sam . Negdje na sedmom kilometru kad sam bio kod Bunarine počelo je lagano rositi . Navukao sam šiltericu i nastavio . Kako je vrijeme odmicalo tako je kiša pojačavala . Odradio sam dva kruga oko Histije i krenuo nazad zaobilaznicom . Bio sam skroz mokar , ali sam ipak uspijevao držati sasvim pristojan tempo . Malo sam i pojačao u drugom dijelu , ali kad sam stigao do City Mall-a počelo je jako puhati u prsa . Osim što me prilično usporavalo , od vjetra su mi se mokre majica i hlačice zalijepile za prsa i prepone . Toliko mi je bilo hladno od toga da sam skratio trening za dobrih 4 km i krenuo doma da ne pokupim još kakvu upalu . Sad je valjda jasno zašto ne volim zimu , kišu , blato itd .
I onda kad sam skoro mislio da toj kiši nema kraja odjednom je desetak dana prije Božića zapuhala bura i zasjalo sunce . Temperatura je malo pala , ali to ne smeta . Kad je sunčano odmah je i raspoloženje bolje . Možeš se kretati svugdje bezbrižno i bez kišobrana , a trčanje je sada prava uživancija .U takvom raspoloženju smo ispratili staru godinu i ušli u novu . Sezonu smo otvorili laganim rastrčavanjem i ugodnim druženjem uz more u Medulinu . Nije nam smetala ni burica koja je prilično puhala tog jutra . Ipak je zima , ustvari pardon " bablje ljeto " .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)