petak, 30. lipnja 2017.

Laganini

Evo , malo po malo i prošlo je skoro mjesec dana od plitvičkog maratona , a ja nikako da napišem neki novi red . Nekako me uhvatila neka fjaka po tom pitanju . Dani su jako dugi i na red su došle druge stvari koje sam ostavio za proljeće i ljeto . Vrijeme se stabiliziralo i odmah nakon Plitvica sam izvadio brod za redovno održavanje . Čiščenje , brušenje , kitanje i nanošenje novog sloja antivegetativnog premaza na podvodnom djelu trupa prošlo je relativno brzo i bez problema , ali sam zato palubu i nadgrađe trebao pripremiti za farbanje . Boja je od sunca nakon toliko godina prilično ispucala i nisam više mogao odgađati . Trebalo je to detaljno oprati , odmastiti , zakitati i izbrusiti prije nanošenja temeljne i završne boje . U moru bi to vrlo teško mogao napraviti , pa sam maksimalno iskoristio vrijeme dok je brod na suhom . Uzeo sam tjedan godišnjeg koji se poklopio sa praznicima i crnčio po cijele dane oko broda . Ali isplatilo se . Sad sam miran idućih deset godina što se nadvodnog dijela tiče .
  Nakon plitvičkog maratona bio sam planirao dva tjedna odmora što se trčanja tiče , ali na kraju nije bilo ništa od toga . Nakon crnčenja po cijele dane oko broda lagano rastrčavanje mi je došlo kao odlična terapija za opuštanje . Jedino sam zbog radova preskočio jednu nedjeljnu dužinu . Uglavnom nakon dva tjedna laganini treninga odlučio sam nastaviti sa treninzima jer bi mi pauza poremetila početak priprema za ljubljanski maraton krajem desetog mjeseca . Prvi mi je cilj bio održati određenu tjednu kilometražu kako bih imao dobru podlogu za prave treninge koji su upravo počeli . Nastupile su i velike vrućine tako da treninge odrađujem navečer ili rano ujutro . Za dužine za sad dolazi u obzir samo šuma rano u jutro , jer se zbog jakog znojenja gubi puno tekućine koja se teško nadoknađuje , a i sunce je prejako pogotovo za moju kožu punu madeža . Da je nastupila sezona kupanja i odmaranja vidi se i po pustoši koja vlada na stadionu ovih dana . Na treningu odavno nije bilo toliko malo ljudi . Osim nešto atletičara iz atletskog kluba kojima sezona takmičenja još traje , gotovo da nema žive duše . Nama koji još uporno dolazimo to ispada super . Mjesta za parking koliko hočeš , a staze su sve nama na raspolaganju . Nikome ne smetaš i nitko nam ne smeta . Divota .

ponedjeljak, 12. lipnja 2017.

Plitvički maraton - nedjelja

    Ustajem rano kako bih stigao nešto lagano doručkovati prije utrke . Par feta dvopeka , maslac , med i bijela kava bit će dovoljni . Ne volim opteretit želudac kad je utrka tako rano . Slijedi spremanje za utrku . Vadim dres , hlačice .startni broj , patike ... naizgled je sve tu . Krema za sunčanje . energetski gelovi , pojas za gelove ...pojas , gdje je pojas ? Naravno ostao je u Puli . Kao i hanzaplast za bradavice . Super . Ok jbg. ,  hanzaplast ću lako nabaviti , ali što sa gelovima . Ove nove hlaćice za trčanje su odlične , ali nemaju nikakav đepić . Jedan gel sam podvukao pod remen od sata , a drugi ću morati držati u ruci . Nakon mazanja kreme za sunce , posjet WC-u i pripreme su gotove . Ispred apartmana se skupljamo i krećemo prema startnoj ravnini . Sunce već nemilice prži  i svi se drže hlada . Lagano sam se zagrijao i krenuo prema startu . Do starta je preostalo još desetak minuta , ali već je bila velika gužva pa sam stao dosta iza . Ne volim kad se neki u zadnji trenutak provlače naprijed razgrčući ljude ispred sebe . Ako ti toliko znači bit u prvim redovima  dođi ranije pa stani di te volja.     Još malo skakutanja na mjestu i utrka je krenula . Trebalo je otrčati lagano kojih tristotinjak metara dok se kolona nije dovoljno razvukla kako bi se mogao uhvatiti neki željeni tempo trčanja.
      Prvih osam i pol kilometara je lagana nizbrdica po cesti koja je uglavnom u hladu . Prava pjesma . Trabalo je pripaziti da se ne pretjera u tempu jer nakon toga slijedi prilično teška i duga uzbrdica . Jednostavno sam pustio nogu i trčao bez nekog naprezanja . Osjećao sam se dobro i trčao sa lakoćom . Svako toliko sam morao malo usporavati kako bih ostao u granicama zacrtanog tempa . Na prvoj okrepi uzeo sam samo malo vode i nastavio bez zadržavanja . Putem sam prošao Tomicu koji je na startu bio dosta ispred mene . Nakon osam i po kilometara nizbrdica naglo završava, prelazimo most i počinje duga i lagana uzbrdica . Više nema hlada i toplina se sve više počinje osjećati . Tempo osjetno pada , ali još se može pristojno trčati . Prije desetog kilometra staza oštro skreće sa magistralne ceste u brdo i tu počinje pakao . Strmina je velika i duga ,  ne vidi joj se kraj . Teško dolazim do daha dok sunce nemilice prži , a noge postaju sve teže . Znoj mi curi niz čelo , ulazi mi u oči , peče i ništa ne vidim . Tempo mi je jako pao i  prolaze me sa svih strana . U tom trenutku me pretiče Igor , pozdravlja , ohrabruje i nastavlja dalje . U glavi mi je kao u košnici . Na okrepi uzimam prvi gel uz obilnu količinu vode .Vrtim stotinu scenarija tražeći izlaz iz krize . Pokušavam se smiriti . Ponašam se poput automobila koji posustaje pod opterećenjem na uzbrdici . Ubacujem u nižu brzinu i nastavljam . Skratio sam korak i zadržao željenu frekvenciju trčanja . Poput dizelaša nastavljam laganim tempom uzbrdo bez posustajanja . Nakon otprilike dva kilometra počinjem sustizati većinu onih koji su me preticali na početku uzbrdice . Očito su prelako shvatili težinu uzbrdice , ubrzo pukli i prohodali . Na moje veliko iznenađenje prolazim i pored Igora koji je također prohodao . On je ipak za dvije klase bolji trkač od mene , ali neredovito treniranje ( mala djeca ) i vrućina su učinili svoje  . To mi daje dodatnu snagu za nastavak . Ubrzo uzbrdica postaje blaža sa više hladovine i korak opet postaje sve lakši . Na putu prema okrepi na petnajstom kilometru razdvajaju se staze za maraton i polumaraton . Maratonci skreću desno još više u brdo . U mislima ih pozdravljam " aj bog dečki , odoh ja na pivo " i nastavljam nizbrdo prema okrepi . Vadim drugi gel ispod remena , uzimam malo vode i nastavljam . Na ravnom dijelu staze me prolazi Antonio . Ovaj puta nije došao biciklom do Plitvica , pa je odmoran i lagano odmiče .Prije mjesec dana je biciklom došao do Zadra i dan poslije otrčao 20 km na Wings for life utrci . Ubrzo smo stigli do posljednje veće nizbrdice i tu sam opet došao na svoje . Čak sam se uspio približiti Antoniu . Preko drvenog mostića smo protrčali za čas i krenuli na posljednju uzbrdicu koja vodi skoro do cilja . Tješim se da je ostalo još manje od četvrtine utrke do kraja . Ide se kroz šumu i debelu hladovinu tako da je trčanje opet ugodno . Na jednom dijelu staze se mimoilazimo sa trkačima koji su iza nas . Mimoilazim se sa Nenadom . Računam da je dobrih minutu - dvije iza mene . Stotinjak metara iza njega idu Igor i Erol . Ako nastavim tako nema šanse da me stignu . Malo po malo i stižem do zadnje okrepe . Uzimam vodu i hodajući idem prema najstrmijem dijelu preostale uzbrdice . Ispijam čašu do dna i nastavljam hodati . Prikupljam zadnje rezerve snage i nakon pedesetak metara krećem opet u trk . Ubrzo hvatam opet svoj ritam i prelazim serpentinu sa koje imam pogled daleko iza sebe . Nikog poznatog na vidiku . Prelazim pokraj znaka za zadnji kilometar i znam da je ubrzo kraj uzbrdice . Ipak mi je dobro došlo jučerašnje rastrčavanje na utrci od 5 km koja je prošla kroz zadnju dionicu polumaratona . Sad točno znam da za stotinjak metara nastupa ravni dio i blaga nizbrdica do cilja . Na nizbrdici ubrzavam koliko mogu . U daljini vidim Miru koja trči prema cilju kako bi me dočekala sa pivom . Zadni zavoj i još stotinjk metara , pedeset , dvadeset , podižem ruku za pozdrav i prolazim preko ciljne ravnine . Gotovo je . Predivan osjećaj . Kao u vicu o Muji koji se pohvalio da je kupio dva droja manje cipele . Kad ga je Haso upitao zar ga ne stišču dok ih nosi , Mujo je odgovorio " je , ali da samo znaš kako je divno kad ih skineš ". A kako je tek dobro leglo hladno pivo , pa još jedno ...A nakon toga odojak uz Velebitsko u Vili Velebita .
   Zaključak o plitvičkom maratonu ( polumaratonu ) - brutalno iskustvo koje treba ponoviti .

petak, 9. lipnja 2017.

Plitvički maraton - subota

  Na zadarskom Wingsu sam se pošteno razvalio , tako da sam cijeli idući tjedan lagano trčkarao i oporavljao se . Drugi tjedan sam krenuo sa normalnim treninzima , ali nikako nisam mogao odraditi zadano . Čim bih malo brže krenuo odmah bih osjećao težinu u kvadricepsima . Nije bilo druge nego posjetit fizioterapeuta i otrpjeti prilično neugodnu masažu . Zadnji tjedan prije Plitvica  osjećam da stvari polako dolaze na svoje mjesto . Zadane tempo dionice napokon opet odrađujem kako treba . Sad možemo u Plitvice.  
  Prema Plitvicama smo krenuli rano ujutro jer nas je u Vili Velebita čekala janjetina za ručak . Cijelim putem smo se borili sa klimom u kombiju koja nije radila kako treba . Po uključenju bi radila kako treba , da bi ubrzo počela puhat topli zrak . A sunce je nemilice pržilo kroz stakla na kombiju . Kratki pljusak neposredno prije Plitvica samo je još povećalo sparinu . Sve se to ubrzo zaboravilo kad je na stol stigla izvrsna janjetina i Velebitsko pivo . Tako sam se napucao da sam jedva disao . Da bih  došao k sebi  odlučio sam otrčati  uz Miru utrku na 5 km . Presvukli smo se i krenuli prema startu . Po putu smo naišli na legendarnu Rosa Motu koja je promotor utrke . Normalno pala je i zajednička fotka .

   Na startu je bila tolika gužva da je prvih dvijestotinjak metara proteklo u pravom  slalomu pri zaobilaženju i preticanju trkača koji su se šetkali po stazi . Mogli su barem stat na začelje kolone na startu . Nisu mi jasni . Stanu ispred po cijelo širini ceste i onda tapkaju s noge na nogu sporo da sporije ne može . Osmijeh od uha do uha i mašu znanim i neznanim na sve strane . Pa ti prođi ako možeš . Kad se kolona napokon malo razvukla mogli smo  uhvatit  željeni tempo .Kako je prvih dva kilometra nizbrdica , trčalo se lako pristojnom brzinom . Pogled na sat otkriva tempo 4:47 na prvom kilometru . Za Miru je to vrlo brzo , ali drži tempo bez problema . Na pitanje koliki je tempo odgovaram 5 po kilometru kako se nebi prepala . Njoj se i to činilo prebrzo , ali vidim da ga prati bez problem pa nastavljam u istom ritmu . Nakon okreta počinje uzbrdica . Korak joj postaje teži i tempo pada . Kod okrepne stanice trčim naprijed i čekam je sa vodom . Nastavljamo prema najstrmijem djelu uzbrdice . Trčim usporedo sa njom dajući tempo i bodreći je kako bi izvukla taj najteži dio . Nakon serpentina ulazimo u zadnji kilometar i uzbrdica postaje blaža . Kriza joj je prošla i tempo trčanja opet raste . Zadnjih tristotinjak metara je blaga nizbrdica i uspijeva još ubrzati . Kroz cilj ulazi gotovo u šprintu .

Odmah pita za vrijeme  . 28:42 , tempo 5:47 na vrlo teškoj stazi . Mira je presretna rezultatom , a ja sa rastrčavanjem . Sad malo odmora uz finale lige prvaka . Sutra se trči za pravo .