Na zadarskom Wingsu sam se pošteno razvalio , tako da sam cijeli idući tjedan lagano trčkarao i oporavljao se . Drugi tjedan sam krenuo sa normalnim treninzima , ali nikako nisam mogao odraditi zadano . Čim bih malo brže krenuo odmah bih osjećao težinu u kvadricepsima . Nije bilo druge nego posjetit fizioterapeuta i otrpjeti prilično neugodnu masažu . Zadnji tjedan prije Plitvica osjećam da stvari polako dolaze na svoje mjesto . Zadane tempo dionice napokon opet odrađujem kako treba . Sad možemo u Plitvice.
Prema Plitvicama smo krenuli rano ujutro jer nas je u Vili Velebita čekala janjetina za ručak . Cijelim putem smo se borili sa klimom u kombiju koja nije radila kako treba . Po uključenju bi radila kako treba , da bi ubrzo počela puhat topli zrak . A sunce je nemilice pržilo kroz stakla na kombiju . Kratki pljusak neposredno prije Plitvica samo je još povećalo sparinu . Sve se to ubrzo zaboravilo kad je na stol stigla izvrsna janjetina i Velebitsko pivo . Tako sam se napucao da sam jedva disao . Da bih došao k sebi odlučio sam otrčati uz Miru utrku na 5 km . Presvukli smo se i krenuli prema startu . Po putu smo naišli na legendarnu Rosa Motu koja je promotor utrke . Normalno pala je i zajednička fotka .
Na startu je bila tolika gužva da je prvih dvijestotinjak metara proteklo u pravom slalomu pri zaobilaženju i preticanju trkača koji su se šetkali po stazi . Mogli su barem stat na začelje kolone na startu . Nisu mi jasni . Stanu ispred po cijelo širini ceste i onda tapkaju s noge na nogu sporo da sporije ne može . Osmijeh od uha do uha i mašu znanim i neznanim na sve strane . Pa ti prođi ako možeš . Kad se kolona napokon malo razvukla mogli smo uhvatit željeni tempo .Kako je prvih dva kilometra nizbrdica , trčalo se lako pristojnom brzinom . Pogled na sat otkriva tempo 4:47 na prvom kilometru . Za Miru je to vrlo brzo , ali drži tempo bez problema . Na pitanje koliki je tempo odgovaram 5 po kilometru kako se nebi prepala . Njoj se i to činilo prebrzo , ali vidim da ga prati bez problem pa nastavljam u istom ritmu . Nakon okreta počinje uzbrdica . Korak joj postaje teži i tempo pada . Kod okrepne stanice trčim naprijed i čekam je sa vodom . Nastavljamo prema najstrmijem djelu uzbrdice . Trčim usporedo sa njom dajući tempo i bodreći je kako bi izvukla taj najteži dio . Nakon serpentina ulazimo u zadnji kilometar i uzbrdica postaje blaža . Kriza joj je prošla i tempo trčanja opet raste . Zadnjih tristotinjak metara je blaga nizbrdica i uspijeva još ubrzati . Kroz cilj ulazi gotovo u šprintu .
Odmah pita za vrijeme . 28:42 , tempo 5:47 na vrlo teškoj stazi . Mira je presretna rezultatom , a ja sa rastrčavanjem . Sad malo odmora uz finale lige prvaka . Sutra se trči za pravo .
Nema komentara:
Objavi komentar