Nakon obilnog doručka otišli smo malo prošetat po gradu . Za svaki slučaj ponio sam kišobran . Nije trebao , ali teški crni oblaci prijeteći su i dalje ispunjavali nebo nad Zadrom , a bilo je i dosta hladno . S mora je puhao prilično neugodan maestral . Otišli smo do tržnice , kupili šparuga i vratili smo se do stana . Trebalo se polako spremiti za utrku . Izvadili smo odjeću za trčanje , gelove , pojas za mobitel i ključeve i startne brojeve . Umjesto kreme za sunčanje izvukao sam dodatni dres sa kratkim rukavima jer sam mislio da ću se smrznut u klupskom laganom dresu ( kanotijeri ) . Iako ne volim imat ništa na glavi uzeo sam i šiltericu zbog moguće kiše koja bi mi smetala naočalama . Mira je isto uzela dodatni dres . Na kraju po meni još i najvažnija stvar pred utrku - WC i mogli smo krenuti .
Na ulici smo se priključili nepreglednoj koloni trkača koji su se kretali prema zoni starta . Nekako smo se probili do obale . Malo smo prošvrljali pred šatorima za podizanje startnih brojeva , ali nismo vidjeli nikog poznatog . Krenuli smo prema jugu gdje je bila manja gužva kako bi se malo zagrijali , ali je vjetar bio takav da sam se pobojao da će mi potrgati startni broj sa dresa . Krenuli smo prema platou sa videozidom gdje su nas čekale kćerka i unuka . Odjednom su se oblaci rasčistili i sunce je zasjalo svom snagom . Ubrzo je postalo toplo i sparno . Sva sreća da smo u svoj toj gužvi našli kćerku kojoj smo mogli ostaviti dodatne dresove i kapu , jer bi se inače skuhali . Malo smo se uslikali sa unukom i krenuli u startnu zonu . Došli smo dosta rano pa smo bez problema ušli u drugu startnu zonu koja nam je bila predviđena . Dok je spiker neumorno održavao vedru atmosveru , zone su se polakovih punile . Gotovo četrdeset minuta dok smo čekali start sunce je nesmiljeno pržilo . Sjetio sam se kreme za sunčanje koja je ostala neupotrebljena u sobi . Jbg. kasno je sad za žaljenje .
Truba je označila start utrke . Masa se pokrenula i polako su svi krenuli u bijeg od presretača . Nažalost sve je to išlo strahovito teško zbog puno trkača koji su se prošvercali u prvu i na početak druge startne zone i onda nakon starta šetnjom i hodanjem ometali one koji su pokušavali uhvatiti neki brži tempo . Dok su se tako vukli po stazi uspijevali su pričati sa publikom , pozdravljati , zastajkivati zbog fotografiranja itd . Jednostavno ne mogu to shvatiti . To isto su mogli raditi i iz četvrte startne zone , bez da ikome smetaju . Ja isto na utrkama gledam stati čim više naprijed , ali onda i trčim brzo bar dok se ne rasčisti gužva . Ovako sam trčao neku vrstu slaloma između tih statista sigurno više od kilometra . Na momente sam išao i dvije minute sporijim tempom od predviđenog . Uglavnom negdje nakon prvog kilometra gužva se malo prorijedila pa sam mogao ubrzati na željeni tempo . Sunce se i dalje pržilo i zbog velike sparine nakon kiše znoj mi je nenormalno curio niz čelo i kapao po naočalima . Što bi tek bilo da sam mogao krenuti brže . Na početku sam osjećao težinu u nogama , ali malo po malo sve je došlo na svoje . Negdje pri kraju uzbrdice na izlazu iz grada nebo su opet prekrili oblaci i trčanje je postajalo sve lakše i lakše . Svemu tome je pridonio i maestal koji je i dalje puhao . Cijelo sam vrijeme držao tempo oko 4:50 . Malo prije petog kilometra me stigao Igor . Neko vrijeme sam ga pratio i iako je on puno brži trkač od mene , tempo kojim smo išli mi je odgovarao . Mislio sam ga pratiti i dalje ako ne ubrza , ali na okrepnoj stanici sam ga izgubio iz vida . Ja sam kratko stao uzeti malo Red bulla i on je nestao . Nastavio sam dalje istim tempom . Razmišljao sam o tome da mi orijentir za nastavak utrke bude dvanajsti kilometar . Ako ga otrčim u vremenu od prošle godine ili brže ići ću dalje i pokušati otrčati makar sto metara više nego lani . Ako ne pričekati ću Miru . Dok sam tako vrtio misli , kilometri su se nizali u istom tempu . Trčao sam iznenađujućom lakoćom . Još kad se tome pridoda mnoštvo ljudi koji su navijeli cijelim putem , mogu reć da sam upravo uživao u utrci . Nisam odbio ni jedno dijete koje je pokraj ceste pružalo ruku za " daj pet ". Na dvanajstom kilometru vidim da sam malo brži nego prošle godine i nastavljam dalje istim tempom . Na okrepi uzimam gel i vodu . Pijem dosta i nastavljam dalje . Još uvijek trčim lagano i uspijevam držati tempo oko 5:00 . Nižu se duge ravne dionice sa blagim usponima i nizbrdicama . Negdje oko dvadesetog kilometra tempo mi lagano počinje padati . Sad već počinjem osjećati umor u nogama . Na okrepi uzimam opet Red bull i dosta vode . Sad osjećam da sam blizu ponavljanja prošlogodišnje udaljenosti i uspijevam se natjerati opet na tempo oko 5:00 . Kad sam pretrčao 22,2 km ispunio me je osjećaj zadovojstva . Nastavio sam dalje ne mareći više toliko na tempo . Ustvari trčao sam u skladu sa stanjem umora koje sam sad već dosta osjećao . Pokušavao sam opet podignuti tempo , ali više nije išlo . Falio je onaj " klik " u glavi koji te natjera da izvučeš iz mišića i onu rezervu za koju nisi ni znao da je još imaš . Sad me je čitavo vrijeme pratio zvuk razglasa koji je bodrio trkače iz auta koje prethodi presretača . Polako je bio sve bliži i bliži . Prošao sam dvadeset i treći kilometar , a on je još bio iza mene . Kad sam se primakao dvadeset i četvrtom kilometru pomislio sam " pa nečeš me sad stići par metara prije 24. km " i opet sam se uspio natjerati na kratko ubrzanje . Kad sam prošao oznaku 24. km polako sam počeo usporavati .Sto metara više ili manje , sad više nije bilo bitno . Kad je presretač prošao pokraj mene sat je pokazivao 24,31 km ( službeno po presretaču 24,23 ) , a ja sam zadovoljno stao hodati . Do okrepe na dvadeset i petom kilometru sam u laganom joggu stigao veselo čavrljajući sa drugim trkačima . Bio sam neopisivo žedan i kad sam stigao do okrepe nisam nikako mogao ugasiti žeđ . Popio sam možda i litru vode i neke "cole" , a žeđ je i dalje bila prisutna . Usput je dosta puhalo pa me bilo strah da ne pokupim neku upalu jer sam bio skroz mokar od znoja . Nažicao sam jednu ogromnu crnu vreću za smeće , probio rupe za glavu i ruke te navukao je preko glave do koljena . To je bio spas jer me je zaštitilo od vjetra i hladnoće . Sad sam se mogao posvetiti daljnjoj okrepi . Potamanio sam možda kilo naranči . Wow , kako je to bilo osvježavajuće . Tu sam naišao na Igora koji je pretrčao preko dvadeset i šest kilometara i nadmašio ženin rezultat . Da nije uspio kolege bi mu popile krv na slamku . Nazvao sam Miru . Ona je pretrčala 12,7 km . Mogla je i više jer čim je prešla dvanajst ona se zadovoljila time i usporila . Šteta jer je po meni mogla blizu 14 , ali ona je zadovolojna tako i to je ok . Bitno da je uživala .
U prekrcanom autobusu vratili smo se u Zadar . Nakon tuširanja super je legla fritaja sa šparugama i ombolo na teći . Nakon što smo utažili glad krenuli smo do platoa sa videozidom . Sve je bilo puno trkača koji su prepričavali doživljaje sa staze i usput gledali direktan prijenos sa utrka koje su se još vodile po svijetu . Malo po malo i uhvaćeni su bili i posljednji trkači u Milanu i Dohi . Svi su oni bili ispraćeni gromoglasnim aplauzom svih prisutnih na trgu . Poslije proglašenja pobjednika sa zadarske utrke otišli smo do kafića na piće . Vidio sam bocu Velebitskog piva , ali ga više nisu imali . Ponudili su mi Kasačko pivo koje se proizvodi u istoj pivovari i oduševili me sa njime . Poslije dobrog " galopa" idealno je sjelo " kasačko " pivo .
Nema komentara:
Objavi komentar