Sad kad su se dojmovi slegnuli i kad sam uhvatio malo slobodnog vremena mogu konačno dati kratki osvrt na samu proteklu utrku u Izoli . U biti ne radi se tu samo o utrci već i o manifestaciji u cijelosti . Ovo mi je bilo drugo sudjelovanje na Istrskom maratonu i samo mi je potvrdilo dobar dojam sa prethodnog . U stvari nije potvrdilo nego još i poboljšalo . No krenimo redom . Prva stvar kad se zanimam za neku utrku su informacije na internetu . Mnogi organizatori su po tom pitanju prilično nemarni , što se ne može reći za Istrski maraton . Njihova stranica sadrži sve moguće informacije koje vas mogu zanimati . Četiri mjeseca prije utrke mogli ste znati sve o trasama i konfiguraciji utrka , parkingu , smještaju , startnom paketu , cijenama itd . Naravno odmah ste se mogli i prijaviti po povoljnijim startninama . Nakon što sam se prijavio i uplatio startninu dobio sam nekoliko e-maila sa dodatnim i preciznim uputama za lakše snalaženje na dan utrke oko dolaska , parkinga ,podizanja startnog paketa itd . Ono što me je posebno oduševilo je i organiziran vrtić za djecu čija oba roditelja sudjeluju na utrci . Meni to nije trebalo , ali kao ideja je fenomenalna . Oko cijele manifestacije angažiran je bio veliki broj izuzetno ljubaznih volontera koji je bio pri ruci za sve što treba , tako da je sve teklo kao po loju . Na samoj stazi je okrijepe bilo i više nego dovoljno i odlično raspoređene , tako da se bez problema moglo trčati i pored visoke temperature i sunca koje je nemilice pržilo , a nakon cilja meni najdraža... MASAŽA , yeeee .
Kad sve skupa zbrojim , ovo mi je jedna od dražih utrka . Ako ne bude nekih nepredviđenih okolnosti dolazim svakako opet iduće godine . S obzirom da je određen kao domaćin Piran očekujem još težu stazu , ali nema veze prilagodit ću se .
I za kraj nešto o mom nastupu . Nakon što sam pretrčao ovu stazu za 1:44:04 , siguran sam da bi neku lakšu stazu prošao najmanje nekih četrdesetak sekundi brže . Zbog toga sam odlučio spremiti se za polumaraton u Ljubljanu i pokušati to ostvariti .
četvrtak, 26. travnja 2018.
subota, 21. travnja 2018.
Ja pokušao i ...
Uspio . Bez obzira na sve probleme i nedoumice na kraju je ispalo i bolje nego što sam priželjkivao . 1:44:04 na dosta zahtjevnoj stazi u Izoli . Za 2:46 popravljen svoj najbolji rezultat u polumaratonu . A nije tako izgledalo u zadnjem tjednu . Zbog masaže kod Marjana i lošeg vremena skroz mi se poremetio raspored treninga . Kad sam nekako ulovio termine za treniranje ,osjećaj je bio sve samo ne zadovoljajajući . Jeli na to utjecala nervoza zbog skorašnje utrke , premorenost ili nešto drugo neznam , ali činjenica je da sam teško uspijevao držati zadani tempo na treningu . Stoga sam četvrtak i petak odmarao od treninga i tek u subotu odradio lagano rastrčavanje sa nekoliko ubrzanja i dobro se istegao . Navečer sam legao ranije od uobičajenog jer sam planirao krenuti već u sedam ujutro zbog parkinga u Izoli i podizanja startnog paketa .
Nakon laganog doručka krenuli smo prema Sloveniji . Granicu smo prešli kod Plovanije i preko Portoroža ubrzo stigli do Izole . Bez problema sam stigao do trgovačkog centra Spar gdje smo trebali parkirati . Iako smo stigli rano već je parking bio gotovo pun , tako da sam jedva našao mjesto . Miru sam ostavio kod auta i otrčao po startni paket . Paketi su se djelili u hodniku srednje škole koji je bio krcat ljudi koji su čekali svoj red , ali zaslugom odlične organizacije i velikog broja volontera već nakon nekih pet minuta sam sve obavio i krenuo nazad do auta. Ostalo je sasvim dosta vremena za malu šetnju do velikog platoa kod startno-ciljne ravnine i posjet wc-u . Nakon toga presvlačenje i zagrijavanje . Trebalo mi je dosta dok se nisam uspio rješiti osjećaja težine u nogama . Kad sam se kako-tako zagrijao ušao sam u startni box dvadesetak metara od starta i čekao . Bio sam taman kod oznake za predviđeni tempo od 5 minuta . Nisam se želio gurati naprijed i kočiti brže trkače . Planirao sam krenuti i držati se čim duže tempa od 4:50 . Nakon starta masa je krenula i trebalo je par stotina metara da se gužva razrijedi dovoljno za preticanje sporijih . A toga je bilo u izobilju , jer je po običaju bilo masa onih koji su stali skroz naprijed i onda krenuli puževim korakom . Ubrzo sam se priključio grupici koja je trčala približno mojim tempom . Za razliku od zagrijavanja sad je osjećaj bio super . Valjda je proradio adrenalin . Sa lakoćom sam pratio tempo grupe i uživao . Za svaki slučaj svako toliko sam kontrolirao tempo na satu . U par navrata me povuklo , pa sam morao usporavati kako nebih platio ceh na kraju . Ipak odlučio sam se za malo brži tempo od planiranog i nastavio sa 4:45 . Sunce je već dobro pržilo , tako da su svi hvatali ono malo hlada na cesti . Stolovi sa napicima i voćem su bili približno svakih 4 km što je za svaku pohvalu . Lakšem trčanju po tom suncu pridonio je i lagani maestral koji je puhao za cijelo vrijeme trajanja utrke . Protrčali smo centrom Kopra pračeni limenom glazbom i uz bodrenje mnogobrojne publike po ulicama , te krenuli natrag obalom prema Izoli . Kako su se nizali kilometri tako sam sve više počeo osjećati vrućinu i više nisam tako lako održavao tempo . Oko dvanajstog kilometra sam stao i uzeo prvi gel i nastavio . Ubrzo smo opet mogli uhvatiti malo hlada uz cestu i tako stigli do ulaza u Izolu . Tu nas je dočekala jedna kratka ali oštra uzbrdica i neki su polako počeli posustajati . Skratio sam korak uz istu kadencu i odradio taj dio usput prelazeći dosta onih koji su se očito precijenili u prvom dijelu utrke . Spustili smo se opet do obale i prošli uz sajmeni dio pokraj ciljne ravnine praćeni gromoglasnim navijanjem mnoštva uz stazu , prošli kroz marinu i okrenuli prema najtežem dijelu utrke . Malo nakon sedamnaestog kilometra počela je duga uzbrdica prema tunelu Parenzane na brdu . Gotovo kilometar duga i pri kraju prilično strma uzbrdica kao stvorena da čini selekciju kod trkača . Tu su neki pucali i prohodali . Ostalima je tempo vidno pao i svatko je na neki svoj način pokušavao stići do vrha sa što manje muke . Zadnja okrepa je bila na srednjem dijelu uzbrdice i nisam stao kako kako nebi izgubio ritam . Do kraja uzbrdice sam stigao usporenim koracima hvatajući zrak kao sipa, prelazeći usput hodače . Kod tunela smo skrenuli lijevo kroz vinograde i ubrzo skrenuli natrag na cestu kojom smo se maloprije uspinjali . Jedina razlika je što smo sad mogli uživati trčeći nizbrdo sa pogledom na trkače koji se muče na drugoj strani ceste trečeći prema gore . Na kraju nizbrdice ostalo je još malo više od kilometra do cilja . Prethodna uzbrdice je ostavila traga i sad se tempo vrti malo ispod 5 minuta po kilometru . Ne mogu više ubrzati i pokušavam održati taj tempo do kraja . Sustižem malu grupicu trkača koji su kao i ja već u rezervi sa snagom i dvijestotinjak metara prije cilja ih prelazim . Ubrzavam najviše što mogu i ne dozvoljavam više da me stignu . Ulazim u cilj sa pogledom na semafor i osmijehom od uha do uha . Stopiram sat na 1:44:04 . Nitko sretniji od mene . I pored manjkavih priprema i prilično teške staze postigao sam svoje najbolje vrijeme na polumaratonu . Zbog toga sam odlučio bolje se pripremiti i u Ljubljani ići još brže . Ali do tada preostaje odraditi plitvički maraton i malo se odmoriti .
Nakon laganog doručka krenuli smo prema Sloveniji . Granicu smo prešli kod Plovanije i preko Portoroža ubrzo stigli do Izole . Bez problema sam stigao do trgovačkog centra Spar gdje smo trebali parkirati . Iako smo stigli rano već je parking bio gotovo pun , tako da sam jedva našao mjesto . Miru sam ostavio kod auta i otrčao po startni paket . Paketi su se djelili u hodniku srednje škole koji je bio krcat ljudi koji su čekali svoj red , ali zaslugom odlične organizacije i velikog broja volontera već nakon nekih pet minuta sam sve obavio i krenuo nazad do auta. Ostalo je sasvim dosta vremena za malu šetnju do velikog platoa kod startno-ciljne ravnine i posjet wc-u . Nakon toga presvlačenje i zagrijavanje . Trebalo mi je dosta dok se nisam uspio rješiti osjećaja težine u nogama . Kad sam se kako-tako zagrijao ušao sam u startni box dvadesetak metara od starta i čekao . Bio sam taman kod oznake za predviđeni tempo od 5 minuta . Nisam se želio gurati naprijed i kočiti brže trkače . Planirao sam krenuti i držati se čim duže tempa od 4:50 . Nakon starta masa je krenula i trebalo je par stotina metara da se gužva razrijedi dovoljno za preticanje sporijih . A toga je bilo u izobilju , jer je po običaju bilo masa onih koji su stali skroz naprijed i onda krenuli puževim korakom . Ubrzo sam se priključio grupici koja je trčala približno mojim tempom . Za razliku od zagrijavanja sad je osjećaj bio super . Valjda je proradio adrenalin . Sa lakoćom sam pratio tempo grupe i uživao . Za svaki slučaj svako toliko sam kontrolirao tempo na satu . U par navrata me povuklo , pa sam morao usporavati kako nebih platio ceh na kraju . Ipak odlučio sam se za malo brži tempo od planiranog i nastavio sa 4:45 . Sunce je već dobro pržilo , tako da su svi hvatali ono malo hlada na cesti . Stolovi sa napicima i voćem su bili približno svakih 4 km što je za svaku pohvalu . Lakšem trčanju po tom suncu pridonio je i lagani maestral koji je puhao za cijelo vrijeme trajanja utrke . Protrčali smo centrom Kopra pračeni limenom glazbom i uz bodrenje mnogobrojne publike po ulicama , te krenuli natrag obalom prema Izoli . Kako su se nizali kilometri tako sam sve više počeo osjećati vrućinu i više nisam tako lako održavao tempo . Oko dvanajstog kilometra sam stao i uzeo prvi gel i nastavio . Ubrzo smo opet mogli uhvatiti malo hlada uz cestu i tako stigli do ulaza u Izolu . Tu nas je dočekala jedna kratka ali oštra uzbrdica i neki su polako počeli posustajati . Skratio sam korak uz istu kadencu i odradio taj dio usput prelazeći dosta onih koji su se očito precijenili u prvom dijelu utrke . Spustili smo se opet do obale i prošli uz sajmeni dio pokraj ciljne ravnine praćeni gromoglasnim navijanjem mnoštva uz stazu , prošli kroz marinu i okrenuli prema najtežem dijelu utrke . Malo nakon sedamnaestog kilometra počela je duga uzbrdica prema tunelu Parenzane na brdu . Gotovo kilometar duga i pri kraju prilično strma uzbrdica kao stvorena da čini selekciju kod trkača . Tu su neki pucali i prohodali . Ostalima je tempo vidno pao i svatko je na neki svoj način pokušavao stići do vrha sa što manje muke . Zadnja okrepa je bila na srednjem dijelu uzbrdice i nisam stao kako kako nebi izgubio ritam . Do kraja uzbrdice sam stigao usporenim koracima hvatajući zrak kao sipa, prelazeći usput hodače . Kod tunela smo skrenuli lijevo kroz vinograde i ubrzo skrenuli natrag na cestu kojom smo se maloprije uspinjali . Jedina razlika je što smo sad mogli uživati trčeći nizbrdo sa pogledom na trkače koji se muče na drugoj strani ceste trečeći prema gore . Na kraju nizbrdice ostalo je još malo više od kilometra do cilja . Prethodna uzbrdice je ostavila traga i sad se tempo vrti malo ispod 5 minuta po kilometru . Ne mogu više ubrzati i pokušavam održati taj tempo do kraja . Sustižem malu grupicu trkača koji su kao i ja već u rezervi sa snagom i dvijestotinjak metara prije cilja ih prelazim . Ubrzavam najviše što mogu i ne dozvoljavam više da me stignu . Ulazim u cilj sa pogledom na semafor i osmijehom od uha do uha . Stopiram sat na 1:44:04 . Nitko sretniji od mene . I pored manjkavih priprema i prilično teške staze postigao sam svoje najbolje vrijeme na polumaratonu . Zbog toga sam odlučio bolje se pripremiti i u Ljubljani ići još brže . Ali do tada preostaje odraditi plitvički maraton i malo se odmoriti .
ponedjeljak, 2. travnja 2018.
Proljetno raspoloženje
Od zadnjeg posta je prošlo više od mjesec dana . Dešavalo se svašta , ali nisam jednostavno imao vremena ni volje ništa pisati . Taman sam se oporavio od viroze , do vrhunca je došla frka oko Uljanika . Na to se nadovezalo beskonačno otezanje oko dobivanja građevinske dozvole za dogradnju dvadesetak kvadrata kuće .Stalno nešto fali , nešto treba ispraviti , nadopuniti ...jebote , što bi bilo da gradim nešto veliko izpočetka .Očito najbolje prolaze oni koji se prave blesavi , rade bez dozvole kako ih je volja , gdje ih je volja i poslije to lijepo legaliziraju na rate i sa popustom ( umjesto da im sve sruše ).
Uglavnom da nebi ispalo da samo kukam , napokon je stiglo i proljeće . Odmah je sve lakše i ljepše . Ovaj puta je to bilo praktički preko noći . Odeš spavati sa temperatutom malo više od nule , burom i kišom , a probudiš se ujutro sa suncem i ugodnih petnaestak stupnjeva . Napokon . Sa malim zakašnjenjem napokon će i šparuge . Koliko je sve to skupa utjecalo neznam , ali napokon sam uhvatio i toliko željenu lakoću treniranja nakon preboljene viroze . Zadnja dva tjedna sam opet trenirao punom snagom . Forma se očito diže i prava je šteta što sam već ušao u fazu taperinga za utrku u Izoli . Točno mi fali još dvadesetak dana da bih bio u top formi . Nadao sam se novom osobnom rekordu na polumaratonu , ali sad nisam siguran . Moglo bi biti problema u zadnjih pet- šest kilometara , ali jebi ga bit će šta bude . Ja ću pokušati .
Uglavnom da nebi ispalo da samo kukam , napokon je stiglo i proljeće . Odmah je sve lakše i ljepše . Ovaj puta je to bilo praktički preko noći . Odeš spavati sa temperatutom malo više od nule , burom i kišom , a probudiš se ujutro sa suncem i ugodnih petnaestak stupnjeva . Napokon . Sa malim zakašnjenjem napokon će i šparuge . Koliko je sve to skupa utjecalo neznam , ali napokon sam uhvatio i toliko željenu lakoću treniranja nakon preboljene viroze . Zadnja dva tjedna sam opet trenirao punom snagom . Forma se očito diže i prava je šteta što sam već ušao u fazu taperinga za utrku u Izoli . Točno mi fali još dvadesetak dana da bih bio u top formi . Nadao sam se novom osobnom rekordu na polumaratonu , ali sad nisam siguran . Moglo bi biti problema u zadnjih pet- šest kilometara , ali jebi ga bit će šta bude . Ja ću pokušati .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)