ponedjeljak, 18. listopada 2021.

Subotički polumaraton 2021 - kako mi se ukazao John Lennon

        Prošlo je već mjesec dana od utrke , ali kad sam je već najavljivao napisati ću par rečenica i o tome .          

      Stigao je i taj dan . Nakon dugog isčekivanja napokon se opet utrkujem . Na ranije održanim utrkama ove godine mi se nije išlo jer je situacija sa koronom  još bila previše nesigurna . Na put sam krenuo prepun nedoumica . Bilo mi je jasno da nisam spreman sto posto . Osjećao sam da mi fali još koji tjedan treninga . Općenito tjedna kilometraža mi je bila prilično skromna , ali šta je tu je . Najviše sam se pribojavao vrućine za vrijeme utrke . Prije dvije godine sam trčao na 32 stupnja i riknuo . Uvjerljivo najteža utrka ikad . Staza idealna , a rezultat gori nego po brdima Plitvica . Ove godine je u Subotici cijelo ljeto bilo oko 38 stupnja i da je tako ostalo neznam kako bi se proveo . Srećom tjedan dana prije utrke nakon par dobrih pljuskova  temperatura se ipak spustila ispod 30 . Unatoč najavljenoj kiši , jutro je osvanulo obasjano suncem . U centru grada stigao sam dosta ranije zbog parkinga . Prošetao sam do startnog mjesta , pogledao  malo dječje utrke i krenuo sa zagrijavanjem . Usput sam malo proučavao ostale takmičare koji su se kao i ja zagrijavali u očekivanju starta . I odjednom u tom šarolikom mnoštvu ugledam Johna . Duga kosa i brada , naočale . Jbt , John Lennon glavom i bradom . Dobro , više je ustvari onako visok i sijed ličio na druida Čudomiksa iz stripa Asterix , ali Lennon mi je prvo pao na pamet pa neka tako ostane . Lakonski sam zaključio da je šteta što je starija kategorija jer bi ga sigurno pobijedio . Uglavnom utrka je startala i prvih dvijestotinjak metara sam morao uložiti dosta truda da izbjegnem sudar i pad u uskom prostoru startne ravnine . Iz nekog razloga znanog samo organizatoru  start za 5 , 10 i 21 km je postavljen u isto vrijeme i to je u biti jedina zamjerka . Obzirom da je sve ostalo besprijekorno to ćemo zanemariti . Uostalom čim se skrenulo sa šetališta u široku ulicu gužva se razrijedila i prava utrka je mogla početi . Osjećao sam se dobro i odlučio držati tempo oko 5 min/km , pa dok izdržim . U mnoštvu trkača koji su zujali čas brže čas sporije uočio sam jednu trkačicu koja je držala konstantan tempo sličan mome , pa sam je odlučio pratiti . Imala je lijep stil trčanja , lagan poput gazele .Podsjetila me na Ivana Runningdidu . Nizao sam kilometre tako s lakoćom negdje do okretišta na 14 kilometru , kad sam počeo osjećati prve znakove umora . Sad je već trebalo dosta truda za održavati taj tempo . I taman malo prije okretišta ugledam Lennona kako piči sve u šesnaist u suprotnom smjeru . U glavi sam na brzinu izračunao da je dobrih šestotinjak metara ispred mene . Uh , kako sam samo loše procijenio Johna prije starta . Do sedamnaistog kilometra sam nekako uspijevao držati tempo , a onda sam morao stati i dobro potegnuti vode . Hvatajući zrak između gutljaja promatrao sam kako " gazela " odmiče sve više u daljinu .Nakon toga trebalo mi je dosta truda da opet uhvatim koliko toliko pristojan tempo. Kako se kraj približavao opet sam povratio željeni tempo , te prije cilja ubrzao i prestigao grupicu ispred sebe . Među njima je bio i tip koji je na zagrijavanju najavljivao tempo od 4:35 . Pred samim ciljem  čujem Miru kako navija , mahnem joj i  ulijećem u cilj . Za razliku od pretprošle godine nisam pretjerano umoran  . Sad slijedi ono najbolje . Masaža , hladno pivo , voće , kolači . Subotica se opet iskazala u najboljem svijetlu . Kad su me prozvali na pozornicu za drugo mjesto u  kategoriji uslijedilo je novo iznenađenje . Popnem se na postolje  , okrenem se da  pogledam tko stiže kao pobjednik , a kad ono John Lennon .

      Kasnije sam malo proguglao i ustanovio da je moj famozni John Lennon ustvari Zoran Janković , čovjek koji ima u nogama više od sto maratona od kojih preko osamdeset ispod 3 sata . Bravo majstore .