Posljednji tjedan prije utrke protekao je u vidu lakšeg treninga i iščekivanja vikenda . Sami treninzi su protekli bez problema . U utorak malo tempo dionica , a u četvrtak je trebalo otrčati nekih 6 km u tempu maratona . Međutim zbog gužve na stadionu u četvrtak sam trening odradio na asvaltu od stadiona do Stoje preko Lungomara , južnog bulevara do Bunarine i nazad . Na stadionu sam odradio hlađenje i istezanje . Da nebi sve bilo idealno za malo dodatne nervoze pobrinula se bol na donjem dijelu potkoljenice odmah iznad gležnja sa vanjske strane . Odmah me uhvatila panika . Boljelo je malo kod hodanja , a još se nisam ni ohladio .Što će biti sutra , hoće li proći do nedjelje ? Sto takvih pitanja mi se motalo po glavi . Pa di baš zadnji trening , možda se ništa nebi desilo da sam trening odradio na tartanu stadiona ... Jbg. šta je , tu je . Ako bude boljelo , stisnut ću zube i otrčati lagano sa suprugom i barem njoj malo pomoć . Nema odustajanja . Poslije tuširanja , malo sam hladio sa ledom pa izmasirao sa Voltaren gelom . Prilikom masiranja sam na bolnom mjestu osjetio malu kvržicu ( ili se meni barem tako činilo ) i tu sam malo bolje utrljavao gel . Uglavnom da ne duljim ujutro više ništa nije boljelo . Sad se moglo bezbrižno krenuti na put .
Na put smo krenuli ja , Mira , kćerka Martina i unuka . Kćerka je odlučila iskoristiti priliku i posjetiti prijateljicu u Zadru , a usput će svi skupa malo navijati za noniće . Cijelim putem nas je pratilo oblačno i tmurno vrijeme . Točno po prognozi . Iznenadila me je unuka koja je cijeli put do Zadra prošla bez problema . Malo je spavala , malo pjevala i zabavljala se kako samo već može trogodišnje dijete . A kako se tek oduševila kad je vidjela preparirane medvjede , srne , lisice i vepra na odmorištu kod Macole .
U Zadar smo stigli taman kad je počelo kišiti . Odnijeli smo stvari u apartman i krenuli do obale gdje su smješteni šatori od organizacije utrke . Podigli smo startne pakete i malo prošetali do morskih orgulja . Cijelo vrijeme je lagano kišilo , ali to nije omelo mnoštvo turista sa dalekog istoka koji su obilazili znamenitosti po poluotoku i neumorno fotkali mali milijun selfija . Uz sav trud nisam mogao odgonetnuti radi li se o japancima , kinezima ili ... pa sam se sjetio humorističnog članka na nekom portalu gdje ih je netko opisao kao " japanske kineze iz južne Koreje " . Vidljivo su bili impresionirani morskim orguljama , ali je zanimljivo koliko su se vrtili po instalaciji " pozdrav suncu " . Pokušavali su kao i ja dokučiti u čemu je fora oko te instalacije . Na cijeloj toj površini blago je svijetlilo tek nekoliko žaruljica . Čekali su uporno neku promjenu , hodali po tome , klizali ( kišilo je cijelo vrijeme ) , trljali stopalima , kuckali , skakali , ... ali ništa se nije događalo . Unatoč tome uporno su i dalje fotkali . Možda jednog dana gledajući te fotografije otkriju u čemu je štos oko " pozdrava suncu " . Meni i dalje nije jasno . Možda je jednostavno došlo do nekog kvara ili oštećenja pa ne radi kako spada . Na platou pokraj crkve sv. Donata postavljena je pozornica sa velikim video zidom . Uz pratnju matrice je pjevala Indira iz Colonije . Kišica je uporno i dalje lagano padala , pa nije bilo puno ljudi koji to prate , osim naravno turista koji su se i tu fotkali . Otišli smo doma i bacili se u krpe malo odmoriti . Sutra treba trčati .
Nema komentara:
Objavi komentar