Ustajem rano kako bih stigao nešto lagano doručkovati prije utrke . Par feta dvopeka , maslac , med i bijela kava bit će dovoljni . Ne volim opteretit želudac kad je utrka tako rano . Slijedi spremanje za utrku . Vadim dres , hlačice .startni broj , patike ... naizgled je sve tu . Krema za sunčanje . energetski gelovi , pojas za gelove ...pojas , gdje je pojas ? Naravno ostao je u Puli . Kao i hanzaplast za bradavice . Super . Ok jbg. , hanzaplast ću lako nabaviti , ali što sa gelovima . Ove nove hlaćice za trčanje su odlične , ali nemaju nikakav đepić . Jedan gel sam podvukao pod remen od sata , a drugi ću morati držati u ruci . Nakon mazanja kreme za sunce , posjet WC-u i pripreme su gotove . Ispred apartmana se skupljamo i krećemo prema startnoj ravnini . Sunce već nemilice prži i svi se drže hlada . Lagano sam se zagrijao i krenuo prema startu . Do starta je preostalo još desetak minuta , ali već je bila velika gužva pa sam stao dosta iza . Ne volim kad se neki u zadnji trenutak provlače naprijed razgrčući ljude ispred sebe . Ako ti toliko znači bit u prvim redovima dođi ranije pa stani di te volja. Još malo skakutanja na mjestu i utrka je krenula . Trebalo je otrčati lagano kojih tristotinjak metara dok se kolona nije dovoljno razvukla kako bi se mogao uhvatiti neki željeni tempo trčanja.
Prvih osam i pol kilometara je lagana nizbrdica po cesti koja je uglavnom u hladu . Prava pjesma . Trabalo je pripaziti da se ne pretjera u tempu jer nakon toga slijedi prilično teška i duga uzbrdica . Jednostavno sam pustio nogu i trčao bez nekog naprezanja . Osjećao sam se dobro i trčao sa lakoćom . Svako toliko sam morao malo usporavati kako bih ostao u granicama zacrtanog tempa . Na prvoj okrepi uzeo sam samo malo vode i nastavio bez zadržavanja . Putem sam prošao Tomicu koji je na startu bio dosta ispred mene . Nakon osam i po kilometara nizbrdica naglo završava, prelazimo most i počinje duga i lagana uzbrdica . Više nema hlada i toplina se sve više počinje osjećati . Tempo osjetno pada , ali još se može pristojno trčati . Prije desetog kilometra staza oštro skreće sa magistralne ceste u brdo i tu počinje pakao . Strmina je velika i duga , ne vidi joj se kraj . Teško dolazim do daha dok sunce nemilice prži , a noge postaju sve teže . Znoj mi curi niz čelo , ulazi mi u oči , peče i ništa ne vidim . Tempo mi je jako pao i prolaze me sa svih strana . U tom trenutku me pretiče Igor , pozdravlja , ohrabruje i nastavlja dalje . U glavi mi je kao u košnici . Na okrepi uzimam prvi gel uz obilnu količinu vode .Vrtim stotinu scenarija tražeći izlaz iz krize . Pokušavam se smiriti . Ponašam se poput automobila koji posustaje pod opterećenjem na uzbrdici . Ubacujem u nižu brzinu i nastavljam . Skratio sam korak i zadržao željenu frekvenciju trčanja . Poput dizelaša nastavljam laganim tempom uzbrdo bez posustajanja . Nakon otprilike dva kilometra počinjem sustizati većinu onih koji su me preticali na početku uzbrdice . Očito su prelako shvatili težinu uzbrdice , ubrzo pukli i prohodali . Na moje veliko iznenađenje prolazim i pored Igora koji je također prohodao . On je ipak za dvije klase bolji trkač od mene , ali neredovito treniranje ( mala djeca ) i vrućina su učinili svoje . To mi daje dodatnu snagu za nastavak . Ubrzo uzbrdica postaje blaža sa više hladovine i korak opet postaje sve lakši . Na putu prema okrepi na petnajstom kilometru razdvajaju se staze za maraton i polumaraton . Maratonci skreću desno još više u brdo . U mislima ih pozdravljam " aj bog dečki , odoh ja na pivo " i nastavljam nizbrdo prema okrepi . Vadim drugi gel ispod remena , uzimam malo vode i nastavljam . Na ravnom dijelu staze me prolazi Antonio . Ovaj puta nije došao biciklom do Plitvica , pa je odmoran i lagano odmiče .Prije mjesec dana je biciklom došao do Zadra i dan poslije otrčao 20 km na Wings for life utrci . Ubrzo smo stigli do posljednje veće nizbrdice i tu sam opet došao na svoje . Čak sam se uspio približiti Antoniu . Preko drvenog mostića smo protrčali za čas i krenuli na posljednju uzbrdicu koja vodi skoro do cilja . Tješim se da je ostalo još manje od četvrtine utrke do kraja . Ide se kroz šumu i debelu hladovinu tako da je trčanje opet ugodno . Na jednom dijelu staze se mimoilazimo sa trkačima koji su iza nas . Mimoilazim se sa Nenadom . Računam da je dobrih minutu - dvije iza mene . Stotinjak metara iza njega idu Igor i Erol . Ako nastavim tako nema šanse da me stignu . Malo po malo i stižem do zadnje okrepe . Uzimam vodu i hodajući idem prema najstrmijem dijelu preostale uzbrdice . Ispijam čašu do dna i nastavljam hodati . Prikupljam zadnje rezerve snage i nakon pedesetak metara krećem opet u trk . Ubrzo hvatam opet svoj ritam i prelazim serpentinu sa koje imam pogled daleko iza sebe . Nikog poznatog na vidiku . Prelazim pokraj znaka za zadnji kilometar i znam da je ubrzo kraj uzbrdice . Ipak mi je dobro došlo jučerašnje rastrčavanje na utrci od 5 km koja je prošla kroz zadnju dionicu polumaratona . Sad točno znam da za stotinjak metara nastupa ravni dio i blaga nizbrdica do cilja . Na nizbrdici ubrzavam koliko mogu . U daljini vidim Miru koja trči prema cilju kako bi me dočekala sa pivom . Zadni zavoj i još stotinjk metara , pedeset , dvadeset , podižem ruku za pozdrav i prolazim preko ciljne ravnine . Gotovo je . Predivan osjećaj . Kao u vicu o Muji koji se pohvalio da je kupio dva droja manje cipele . Kad ga je Haso upitao zar ga ne stišču dok ih nosi , Mujo je odgovorio " je , ali da samo znaš kako je divno kad ih skineš ". A kako je tek dobro leglo hladno pivo , pa još jedno ...A nakon toga odojak uz Velebitsko u Vili Velebita .
Zaključak o plitvičkom maratonu ( polumaratonu ) - brutalno iskustvo koje treba ponoviti .
Nema komentara:
Objavi komentar