petak, 30. lipnja 2017.

Laganini

Evo , malo po malo i prošlo je skoro mjesec dana od plitvičkog maratona , a ja nikako da napišem neki novi red . Nekako me uhvatila neka fjaka po tom pitanju . Dani su jako dugi i na red su došle druge stvari koje sam ostavio za proljeće i ljeto . Vrijeme se stabiliziralo i odmah nakon Plitvica sam izvadio brod za redovno održavanje . Čiščenje , brušenje , kitanje i nanošenje novog sloja antivegetativnog premaza na podvodnom djelu trupa prošlo je relativno brzo i bez problema , ali sam zato palubu i nadgrađe trebao pripremiti za farbanje . Boja je od sunca nakon toliko godina prilično ispucala i nisam više mogao odgađati . Trebalo je to detaljno oprati , odmastiti , zakitati i izbrusiti prije nanošenja temeljne i završne boje . U moru bi to vrlo teško mogao napraviti , pa sam maksimalno iskoristio vrijeme dok je brod na suhom . Uzeo sam tjedan godišnjeg koji se poklopio sa praznicima i crnčio po cijele dane oko broda . Ali isplatilo se . Sad sam miran idućih deset godina što se nadvodnog dijela tiče .
  Nakon plitvičkog maratona bio sam planirao dva tjedna odmora što se trčanja tiče , ali na kraju nije bilo ništa od toga . Nakon crnčenja po cijele dane oko broda lagano rastrčavanje mi je došlo kao odlična terapija za opuštanje . Jedino sam zbog radova preskočio jednu nedjeljnu dužinu . Uglavnom nakon dva tjedna laganini treninga odlučio sam nastaviti sa treninzima jer bi mi pauza poremetila početak priprema za ljubljanski maraton krajem desetog mjeseca . Prvi mi je cilj bio održati određenu tjednu kilometražu kako bih imao dobru podlogu za prave treninge koji su upravo počeli . Nastupile su i velike vrućine tako da treninge odrađujem navečer ili rano ujutro . Za dužine za sad dolazi u obzir samo šuma rano u jutro , jer se zbog jakog znojenja gubi puno tekućine koja se teško nadoknađuje , a i sunce je prejako pogotovo za moju kožu punu madeža . Da je nastupila sezona kupanja i odmaranja vidi se i po pustoši koja vlada na stadionu ovih dana . Na treningu odavno nije bilo toliko malo ljudi . Osim nešto atletičara iz atletskog kluba kojima sezona takmičenja još traje , gotovo da nema žive duše . Nama koji još uporno dolazimo to ispada super . Mjesta za parking koliko hočeš , a staze su sve nama na raspolaganju . Nikome ne smetaš i nitko nam ne smeta . Divota .

Nema komentara:

Objavi komentar