četvrtak, 16. siječnja 2020.

Bablje ljeto

   Od zadnjeg posta je prošlo evo već skoro dva mjeseca . I dalje nikako da se ustalim sa pisanjem bloga . Od kad sam na zavodu za zapošljavanje kod mene vlada totalna inprovizacija što se tiče vremena . Htio bih riješiti brdo stvari  , pa nikako da nađem malo vremena za napisati nešto konkretno . Ustvari našlo bi se vremena , ali istina je da sam se malo i ulijenio . Međutim  obzirom da od idućeg mjeseca stupam opet u radni odnos , valjda će se i to popraviti . Nova sredina , novi izazovi i YUHUUU , naprijed u nove pobjede .
   A sad da odvrtim film od zadnjeg posta . Dakle kišno vrijeme je trajalo i trajalo i trajalo ... tako da sam skoro položio za meteorologa koliko sam pratio vremensku prognozu tih dana . Nisu to bile cjelodnevne kiše pa da se čovjek može ravnati po tome . Tada bi jedina dilema bila trčati po kiši ili ne trčati . Ali ono je bilo sat- dva kiša , pa sat- dva bez kiše i tako u nedogled . E sad trebao si biti ili Vidoviti Milan ( ne Bandić ) ili Vakula za potrefiti kad će pauza između dva pljuska da bi odradio trening . Malo mi je tu išla u prilog činjenica da sam slobodan cijeli dan pa sam uspijevao uvijek uhvatit malo vremena za trčanje . Uglavnom planiranu kilometražu po tjednu sam kako tako otrčao i ostao suh , ali problem je bio trening dužine nedjeljom . Detaljne prognoze su se mjenjale svakih par sati , pa ti sad pogodi barem dva sata kad neće padati . Uglavnom da skratim priču , taj mjesec sam uspio čak dva puta lijepo pokisnuti . Ovo pokisnuti je blagi opis stanja kad trčiš tj.šljapkaš ( šljap , šljap -  zvuk natopljenih patika ) toliko promočen da ti se majica i hlaćice lijepe za tijelo  .
 Prvi put sam se sa Mirom spremao krenuti kad je počelo lagano rositi . Vratili smo se u kuću i presvukli .Nakon niti pet minuta je stalo . Po prognozi nije trebalo padati barem par sati , pa sam se opet obukao za trčanje i krenuo . Mira je odustala . Nakon par kilometara nebo se opet zacrnilo i tu i tamo bi pala koja kap ." Ma nije to ništa , sad će stat" hrabrio sam se i nastavio .  Zaobilaznica po kojoj inače uvijek puno ljudi šeta bila je posve pusta . Tek jedna žena pod kišobranom  navlači malog psića kojemu se očito nije izlazilo iz toplog stana  i ja koji trčim kao da mi je to od životne važnosti . Kad sam već došao do rotora za Pješčanu gdje sam se trebao naći sa društvom iz kluba , počelo je već pristojno pljuštati . Navukao sam šiltericu koju stavljam zbog naočala po kiši i u zaklonu jednog stabla pričekao par minuta dok su stigli Goran i Eda . Kratko smo se pozdravili i krenuli . Dok je još prilično padalo odjednom je Goran ispalio " predivno " ( ili genijalno , više se ne sjećam ) . Nisam ništa rekao . Zašto čovjeku kvarit raspoloženje . Uostalom ubrzo je stao pljusak pa smo dužinu odradili po planu .
   Drugi put je po večernjoj prognozi kiša trebala padati negdje do 11 ujutro da bi nakon toga bilo razvedravanje . Odlučio sam stoga krenuti malo prije podneva . Ujutro kad sam se ustao više nije padalo , ali kako nisam opet pogledao prognozu nisam znao da umjesto razvedravanja stiže nova kiša . I tako sam bezbrižno krenuo u planirano vrijeme trčati . Društvo je krenulo ranije tako da sam ovaj puta trčao sam . Negdje na sedmom kilometru kad sam bio kod Bunarine  počelo je  lagano rositi . Navukao sam šiltericu i nastavio . Kako je vrijeme odmicalo tako je kiša pojačavala . Odradio sam dva kruga oko Histije i krenuo nazad zaobilaznicom . Bio sam skroz mokar , ali sam ipak uspijevao držati sasvim pristojan tempo . Malo sam i pojačao u drugom dijelu , ali kad sam stigao do City Mall-a počelo je jako puhati u prsa . Osim što me prilično usporavalo , od vjetra su mi se mokre majica i hlačice zalijepile za prsa i prepone . Toliko mi je bilo hladno od toga da sam skratio trening za dobrih 4 km i krenuo doma da ne pokupim još kakvu upalu .  Sad je valjda jasno zašto ne volim zimu , kišu , blato itd .
    I onda kad sam skoro mislio da toj kiši nema kraja odjednom je desetak dana prije Božića zapuhala bura i zasjalo sunce . Temperatura je malo pala , ali to ne smeta . Kad je sunčano odmah je i raspoloženje bolje . Možeš se kretati svugdje bezbrižno i bez kišobrana , a trčanje je sada prava uživancija .U takvom raspoloženju smo ispratili staru godinu i ušli u novu . Sezonu smo otvorili laganim rastrčavanjem i ugodnim druženjem uz more u Medulinu . Nije nam smetala ni burica koja je prilično puhala tog jutra . Ipak je zima , ustvari pardon " bablje ljeto " .

Nema komentara:

Objavi komentar