Prošlogodišnja utrka zimske lige u Medulinu ostala mi je u jako lijepom siječanju zbog odlične organizacije , lijepe staze , druženja nakon utrke i lijepog i toplog vremena koje je sve to omogućilo . Zbog toga sam odlučio otrčati u Medulinu i ove godine , iako sam zbog svog programa priprema izbacio većinu utrka zimske lige iz svog plana utrka . Zadnjih par tjedana sam dosta pomagao zetu u sređivanju stana nakon posla , pa sam već bio malo umoran od svega . Treninzi trčanja su mi bili dobar ispušni ventil , tako da sam i utrku jedva dočekao .
Prema Medulinu smo ja i supruga krenuli dosta rano kako bi je stigli prijaviti za utrku . Temperatura je bila toliko niska da je auto bio sav bijel od mraza , pa sam dobrih pet minuta strugao led sa stakla . Kad smo stigli u Medulin već je bilo puno ljudi jer su se održavale dječje utrke . Još je bilo hladno , ali kako se sunce dizalo tako je rasla i temperatura te je bilo sve ugodnije . Skinuli smo se i krenuli sa zagrijavanjem . Malo pomalo i cijela riva se ispunila trkačima koji su se spremali za start . Bilo je puno ljudi sa strane koji su došli bodriti nekog , a i lijepo vrijeme je sigurno izmamilo dosta ljudi u šetnju uz more . Kad je označen start više od četiristo trkača je nahrupilo prema uskoj stazi koja je vodila kroz autokamp . Trebalo je dobro paziti da se u toj gužvi ne sapleteš u nekog . Tako je bilo negdje do izlaska sa poluotoka nakon nekih dva kilometra kad se kolona priločno rastegnula . Oni brzi su već prilično odmaknuli i ja sam pokušavao dtžati korak na začelju grupe koja je držala još uvijek pristojan tempo . Kad se stiglo do hotela na četvrtom kilometru počela je kratka uzbrdica koju sam odradio sasvim solidno te sam čak pretrčao neke takmičare koji su me bili prestigli malo prije toga . Zadnjih dva kilometra pokušavao sam držati tempo sa njima . Skupila se grupica od desetak ljudi koji su se neprestalno prestizali do samog cilja . Za razliku od prošle godine kad sam kod Mižerije oko petsto metara prije cilja ostao bez snage , ove godine sam uspio držati tempo do kraja . Čak sam uspio ubrzati zadnjih stotinjak metara . Vrijeme desetak sekundi brže nego prošle godine , što je super s obzirom da tek hvatam normalni ritam treninga nakon Ljubljane .Kad sam se malo došao do daha krenuo sam nazad stazom ususret supruzi , koju sam dopratio zadnjih petstotinjak metara do cilja . Otrčala je odlično vrijeme , ali je bila malo razočarana jer je krivo očitala vrijeme na semaforu . Bila je uvjerena da je pisalo 46 minuta , a u stvari je to bilo 31 minut i 46 sekundi . Napredak u odnosu na " Pulsku iksicu"od prije tri mjeseca je velik . Kad je to skužila gotovo da nije mogla vjerovati .
Poslije utrke slijedilo je druženje uz jelo i piće . Piva je bilo u izobilju , a meni je odlično sjeo i topli grah s obzirom da sam lagano doručkovao pa sam već bio malo i ogladnio . Uživali smo kao gušteri na suncu . Sve u svemu lijepo provedeno nedjeljno jutro . Bilježim se unaprijed i za iduću godinu .
Nema komentara:
Objavi komentar