Prvo godišnje trčanje

   Napokon je glavnina poslova oko kćerkina useljenja gotova i mogu opet većinu slobodnog vremena planirati po mome . Taman zadnjeg dana u godini sam imao zadnji prijevoz teškog namještaja , tako da se u novoj godini mogu vratiti nekom uobičajenom tempu trčanja .
  Već niz godina kao po tradiciji novogodišnje jutro provedem sa suprugom u šetnji medulinskim autokampom . Ove godine smo ga odlučili iskoristiti za prvo godišnje trčanje . Nakon što smo predali unuka koji je kod nas prespavao , brzo smo se spremili i krenuli . Već se bližilo podne i bilo je krasno sunčano vrijeme .
   Parkirali smo ispred ulaza u kamp i krenuli laganim tempom za zagrijavanje . Po putu smo se mimoilazili sa puno šetača i obitelji sa djecom  koji su iskoristili lijep dan za boravak na sviježem zraku . Nakon dva kilometra na poluotoku smo u zavjetrini  odradili malo svežbi za dinamičko istezanje i krenuli dalje . Supruga je više puta bila tu trčala , ali nikad nije prošla cijelu trasu kojom ja obično trčim , a iznosi deset kilometara . Jako je pogodna za trening zimi jer je dosta osunčana i nema blata ni za kišnog vremena . Kružna je , veći dio ide uz samo more , a ima i nešto uzbrdica tako da trčanje nije monotono . Zavisno o zadanoj dužini odradi se jedan , dva ili više krugova . Pogodno je što se svaki put može stati kod auta za okrijepu .
  Danas sam trčao sa suprugom i kako je njen tempo za dužinu dosta sporiji od mog imao sam prilično zanimljiv trening sa dosta izmjena tempa . Dio puta bih otrčao u svom tempu za maraton , pa bih se vratio do supruge i kratko je pratio u njenom tempu , zatim opet par kilometra po svom , pa natrag sa njom . Tako smo otrčali 12 kilometra kad je ona stala , a ja sam nastavio još šest u malo bržem tempu . Nakon toga istezanje i doma na ručak . Super . Ka

d bi barem tako bilo cijele godine .