Nakon predivne i tople sunčane nedjelje koja je podsjećala na proljeće , zima je u utorak pokazala svoje zube . Jutro je osvanulo vedro kao i prošlih dana , ali još iz kreveta sam čuo kako bura zavija i raznosi stvari po dvorištu . Kratko sam promolio glavu kroz vrata dok sam potjerao kujicu Neru u dvorište da obavi svoje potrebe i brzo se vratio u toplu sobu . Ni Nera se nije dugo zadržala vani . Na brzinu je obavila ono što treba i brzinom munje je opet uletila u svoju košaru.
Nakon doručka sam morao do grada nešto obaviti . Ni malo mi se nije išlo , ali nisam mogao odgoditi . U gradu je bila prava pustoš . Bura je puhala kao luda i hladno je bilo za popizdit . Na ulici su bili samo oni koji su morali nekim hitnim poslom . Obavio sam na brzinu ono što sam morao i trk nazad doma u toplo . Surfam malo po internetu i svugdje najave i upozorenja za veliko zahlađenje koje nadolazi . Sibir je na vratima kaže Vakula . Panika na svim razinama . I šta sad ?
Ponedjeljkom je bio dan odmora i utorkom je po planu bio trening tempo trčanja . Preskočit ga znači poremetit program trčanja , a ništa ne garantira da će slijedećih dana biti povoljnije vrijeme . Nakon kratkog razmišljanja sa suprugom sam odlučio da nema odgađanja . Nešto u stilu pjesme iz vrtića :
Zima , zima , e pa šta je
ako je zima nije lav .
Zima , zima , e pa šta je
ne boji se tko je zdrav .
Čim smo predali unuke , spremili smo se i krenuli prema Valkanama . Za divno čudo , kao što obično bude sa burom sa zalaskom sunca ona je pala . Nakon zagrijavanja od 3 km na redu je bilo trčanje tempo dionice u dužini od 6 km . Za razliku od stadiona trčanje od Valkana prema Verudeli po raznolikom putu sa dosta dugom uzbrdicom je prilično zahtjevno i teško je održavati zadani tempo . Dodatno je stvar otežalo što smo se dobro obukli u strahu od bure , pa je na kraju bilo i pretoplo . Ali zato je zadovoljstvo bilo još veće kad je trening bio gotov . Zima , zima , e pa šta je ?
Nema komentara:
Objavi komentar