Moj prvi maraton

   Napokon je došla i subota uoči maratona . Na put smo krenuli ja , supruga , mlađa kćerka , zet i unuk . Kćerka i zet će trčati utrku na 10 km , a supruga će ove godine pričuvati unuka . Nakon što smo se smjestili u apartman otišli smo do Gosp.raztsavišča po startne pakete i malo razgledati sajam trkačke opreme . Red za startne pakete je bio ogroman , ali podjela je bila tako dobro organizirana da je sve bilo gotovo vrlo brzo .  Sajam je nudio veliki izbor  odjeće i obuće , satova , masažera i ostale dodatne opreme za trčanje .  Iskoristio sam priliku i na štandu organizatora povoljno kupio majice za trčanje za sebe i supreugu . Pošto se Ozren javio da mi ne može donijeti startni paket tu večer jer je zapeo na masaži , krenuo sam u apartman malo se odmoriti za sutrašnji veliki dan. Kad sam krenuo sa pripremama rekao sam da ću trčati maraton ako budem sasvim spreman , a ako ne da ću na polumaraton . Ovaj zadnji mjesec priprema zbog nekih stvari nisam se uspio pripremiti kako treba . Recimo da sam na 80 - 85 % , ali nema veze . Odluka je pala . Nakon toliko rada po vrućini preko ljeta i oko 1000 km priprema nema šanse da odustanem od maratona .
   Jutro je osvanulo sa sumaglicom i niskom temperaturom , ali to me nije previše zabrinjavalo jer iz prošlogodišnjeg iskustva znam da će se ubrzo sumaglica razići i biti toplo . Ispratio sam kćerku i zeta do startne ravnine i zauzeo dobru poziciju za koju dobru fotku . Prije toga smo malo lutali jer su zadnji dan promjenili dionicu za start utrke . Kad su napokon krenuli opalio sam par fotki i krenuo prema autobusu preuzeti startni paket . Bilo je predviđeno da se vratim u apartman po Miru i unuka , ali kako mi se učinilo da nećemo stići vidjeti ulazak kćerke i zeta u cilj , odlučio sam ostati i pričekati ih kod ciljne ravnine , a poslije se požuriti presvući .Kod cilja je bila velika gužva i u zadnji trenutak sam se uspio ubaciti do ograde i snimiti Matein i Alenov ulazak u cilj .Naravno sve se to oteglo pa sam malo panično otrčao nazad se presvući . Sve sam radio na brzinu , pa sam tako i flastere preko bradavica stavio preko brdo dlaka na prsima tako da mi je poslije bilo prilično "veselo" kod skidanja . Ipak za divno čudo nisam ništa zaboravio i čak sam stigao na vrijeme kod startnih bokseva . Bio sam se dogovorio sa Erolom i Goranom  krenuti zajedno , ali u toj masi ljudi nije bilo šanse da ih nađem . Tako sam kao i prošle godine krenuo u utrku sam , s tim da sam sad imao garmina na ruci  pa sam mogao kontrolirati tempo .Nakon desetak minuta utrka je krenula . Najprije hodom , pa laganim trčkaranjem zbog gužve , da bi nakon prolaska kroz start napokon to krenulo prema nekom normalnom trkačkom tempu. Ulice su prepune gledaoca koji glasno navijaju , klinci sa strane pružaju rule za" pet" , a svako malo netko svira ili bubnja . Atmosvera za deset .Iako sam na sebi imao kratke hlačice i laganu majicu sa kratkim rukavima  već mi je prije drugog kilometra bilo prilično toplo. Tempo sam  držao oko 5:15-5:20 i činilo mi se prelaganim , pa sam stalno morao paziti da ostanem u granicama isplaniranog . Duga i ravna Dunajska cesta bila je prepuna trkača . Stalno sam nekoga prelazio ili bi netko mene prešao . U tom metežu je teško bilo naći nekog sa sličnim tempom , pa sam se odlučio maksimalno usredotočiti na svoj ritam trčanja , disanja i razmišljanja . Kako bi rekao Ivan " zen trčanje ". Na taj način sam s lakoćom pretrčao prvih 15 km . Stanke na okrepnim stanicama su bile vrlo kratke , taman da popijem čašu izotonika i krenem dalje . Do dvadesetog kilometra sam i dalje držao tempo 5:25 , ali više nije bilo one lakoće u trčanju  kao prije . Nakon odvajanja od polumaratonaca više nema gužve na cesti .Uzimam drugi gel , tempo mi lagano pada, ali i pored toga stižem do stanice na dvadeset i petom u okviru planiranog vremena . Uzimam nekoliko mandarina , pijem dosta izotonika i nastavljam dalje . Osjećam se dobro , još me ništa ne boli  , ali noge postaju sve teže i tempo mi osjetno pada te se vrti oko 6 minuta po kilometru . Sve više vremena gubim na okrepnim stanicama . Na tridesetom kilometru uzimam treći gel i tekući magnezij . Obilno pijem , jedem mandarine i čokoladu koju teško gutam i zbog koje sam se zakašljao jer mi se zaletila  u dušnik  kad sam je pokušavao progutati u  trku . Ispljunuo sam ostatak čokolade , dolazim nekako do zraka  kad ono - uzbrdica .  Di baš sad . Nije neka duga i naročito strma, ali nakon 30 km ni takva nije laka za pretrčati . Noge su sve teže , počinju boliti vanjska strana lijevog koljena i prepone .Tempo i dalje pada . Sad je već oko 6:30 . Na trideset i petom kilometru uzimam zadnji gel i tabletu paracetamola . Krećem dalje pokušavajući nekako održavati tempo . Ubrzo me stiže " zec " sa oznakom tempa za 4 sata . Pokušavam ga pratiti , ali kod 38. kilometra me hvata grč u zadnjoj loži . Stajem odmah kod prvog stupa i istežem nogu . Grč popušta i krećem lagano dalje . Ubrzo mogu opet trčati normalno i za divno čudo uspijevam opet podić tempo na 6:10 . Ulazimo prema centru grada  . U daljini se čuje razglas na cilju . Na ulicama opet puno gledaoca , navijaju za svakog i to daje dodatni poticaj da se ne popusti . Približavam se cilju . Pokušavam držati neki pristojan tempo trčanja još ovo malo što je ostalo . Pedesetak metara prije zadnjeg zavoja čujem glasno bodrenje sa strane . Pogledam i vidim moje kolege Igora , Dubravku i Dražena kako mašu i navijaju . Mahnem i ulazim u zavoj pred ciljem . Dvoje trkača su malo ispred mene . Spiker najavljuje moje ime . Izvlačim zadnju snagu iz sebe te ih u sprintu prelazim i ulazim u cilj uz glasno navijanje supruge i kćerke . NEPROCJENJIVO . Vrijeme 4:08:09 . Presretan sam . Otrčao sam svoj prvi maraton bez većih kriza , bolova ili ozljeda . Na famozni zid nisam naišao . Istina bilo je tu nekih malim zidića koji su me usporili taman toliko da fulam drugi postavljeni cilj ( ispod 4:00:00 ) , ali nema veze . Ima dana za megdana . Sad treba vidjeti gdje se može poboljšati i iduće godine to ispraviti .