srijeda, 13. srpnja 2016.

Lake noge

  Kakvo ime dati blogu u kojem će se pisati uglavnom o trčanju i stvarima koje ga prate . Namjera mi je pisati iz perspektive jednog prosječnog rekreativnog trkača o ciljevima , greškama , promišljanjima itd., a vezano za trčanje i sve što ga prati. Pa dakle koje ime bi dobro pasalo ? Prvo mi je palo na pamet " Trkačko pleme " , pa sam guglajući ( ili se piše googlajući , a bo ?) našao hrpu grupa sa tim imenom . Čak je i jedna knjiga maslovljena tim imenom ( John Manners - Running tribe ) . Poslije sam razmišljao o "Ptica trkačica " , " Trkaća kokoš " i tkozna koliko još drugih  preambicioznih ili preglupih imena dok nisam čuo priču o indijanskom plemenu koje nastanjuje područje visoravni na preko 3000 m nadm.visine na planinama Sierra Madre u Meksiku. Zbog uvjeta u kojima žive ( velike udaljenosti između izoliranih sela , lov itd. ) još od pojave konkvistadora   njihova kultura , rituali i svakodnevni život  se temelje na trčanje koje je za njih način života , a njihova izdržljivost je nenadmašna.
  Španjolski misionari su im nadjenuli ime Tarahumari , ali oni sebe nazivaju Raramuri što po nekim prijevodima znači "lakih nogu " ( light of foot ).
     Bingo ! Ime koje ne može biti bolje . To je najbolji opis stanja kad se krečeš sa lakoćom i imaš osjećaj kao da ni ne dodiruješ tlo pod sobom , a trčanje ti predstavlja užitak .

Nema komentara:

Objavi komentar