subota, 4. veljače 2017.

Rođendanska utrka

  Iako ovogodišnju "istarsku zimsku ligu u trčanju" uglavnom preskačem zbog nedjeljnog treninga dužine , ipak sam prošle nedjelje napravio izuzetak i umjesto predviđene dužine odlučio otrčati utrku koje se održala u Rovinju . Prošlogodišnja utrka  mi je ostala u lijepom sjećanju zbog  ambijenta i odlične organizacije , ali ono što je prevladalo da idem i ove godine je suprugin rođendan koji se poklopio sa danom utrke . I odluka je pala . Nakon kratkog nagovaranja supruga je pristala . Prvo utrka , potom šetnja Rovinjom , a nakon toga kasni obiteljski ručak kod Ondine u Bričancima .
   Nedjeljno jutro , nakon buđenja lagani doručak i pripreme za utrku .  Dilema je što i kako se odjenuti za utrku . Jutarnje temperature se vrte oko nule , ali dan je sunčan i u podne kad je utrka moglo bi biti prilično toplo . Uzeli smo od svega po malo i krenuli , a konačno ćemo odlučiti pred start . U Rovinj smo stigli na vrijeme da nađemo parking blizu staze i popričamo sa poznanicima . Slabo sunce i hladna lagana tramontana utjecali su na to da smo se prilično dugo trebali zagrijavati i razgibavati . Nikako da nestane onaj osjećaj ukočenosti i tromosti u zglobovima . Kako prolaze godine sve više poprimamo odlike dizelaša . Zagrijavanja traju sve duže i duže . Ali kad krene utrka sve je opet kako treba .Start je bio na nizbrdici tako da su svi krenuli prilično brzo , ali već nakon tristotinjak metara počela je prva uzbrdica i kolona se rastegla  . Slijedeća tri kilometara bila su prilično brza jer su uglavnom bila po ravnom ili nizbrdo prema moru . Ja sam se držao na začelju duge kolone koja je slijedila malo iza onih najbržih . Odlučio sam pratiti tempo Irene i Milana koji su objektivno brži od mene pa kud puklo . Računao sam da imam dosta kilometraže u nogama da mogu izdržati tih malo više od šest kilometara u tom tempu . Ipak nakon tri kilometara počele su stalne izmjene laganih uzbrdica i nizbrdica i ja sam lagano počeo zaostajati . Izgubio sam priključak sa tom grupom i počeli su me sustizati drugi trkači . Nekako sam se držao do šestog kilometra koji je bio jedna duga uzbrdica . MIslio sam da nema kraja . Na kraju uzbrdice ostaju tristopedeset  metara do cilja . Tu me sustigao Tomica . Pokušao sam ga pratiti i prestić prije cilja , ali ovog puta  nije bilo dovoljno snage više . Kako bi rekao moj bivši šef ( lovac ) : jedanput teče brek , jedanput zec . Osjetio se nedostatak intervalnih treninga i tempo dionica koje nisam odradio zbog lošeg vremena . Kad sam prošao ciljem , malo sam se ispuhao i krenuo ususret ženi . Znao sam da će joj biti teško na onoj uzbrdici . Negdje na pola uzbrdice sam je dočekao i ispratio do vrha . Bilo joj je teško , ali nije posustala . Nakon uzbrdice još je uspjela produžiti korak i u sasvim pristojnom tempu završiti utrku . Nakon utrke zakuska  . Voće , čaj , fažol , pizza , pivo i vino za ugodno druženje . Ubrzo smo krenuli do rive malo protegnuti noge . Iako je bila nedjelja na preuređenju marine i hotela se radilo punom parom . Malo je bilo neobično šetati Rovinjom po praznoj rivi bez one nesnosne gužve kao po ljeti . Prava uživancija . Kavica u bonaci na suncu  , a nakon toga prema Bričancima gdje se polako krčkala janjetina i teletina ispod peke . Kćerke sa obiteljima su stigle i slavlje je moglo početi .

srijeda, 1. veljače 2017.

Vakula je rekao...Promjena plana

  Evo protekao je i prvi mjesec u  2017. godini . Od nove godine je praktički bilo stabilno vrijeme . Pod stabilno mislim na bura , bura , bura i opet bura . Varirala je od olujne do lagane i tako cijeli mjesec . Ne pamtim odavno toliko bure po zimi . Ma barem će pocrkati komarci i ostala gamad . A i pršuti se bolje suše . Temperature su bile uglavnom oko nule , ali ako vjetar nije bio prejak moglo se  lijepo trenirati . Tako sam i treninge radio vodeći računa o buri . Ako je vjetar bio jak trčalo se  po cesti u kakvoj takvoj zavjetrini , a ako je bio lagan na redu je bio stadion . Uspio sam napraviti i par dužina vikendom po jako ugodnom suncu u Medulinu .
   Za razliku od Pule , malo dalje ( naročito u unutrašnjosti ) bilo je svega i svačega . Snježne mećave , sibirske temperature , blokade u prometu itd... Kako prognoze nisu bile baš ohrabrujuće za neko duže vrijeme , počeo sam se dvoumiti u vezi planiranih utrka . Prvotni je plan bio da se spremam za polumaraton na Paliću blizu Subotice koji se treba održati 04.03.17. Iskoristio bih utrku za posjet kunjadi i njenoj porodici u Bajmoku . Međutim kako je prognoza nestabilna , a tamo zna  biti i do metra snijega sa velikom minusom odlučio sam odustati . Ipak je to velika udaljenost i trošak , a trčati po snijegu na npr. - 10 stupnja nije mi ni malo privlačno  , kao ni vožnja po tim uvjetima tamo i natrag. S obzirom da je za većinu bližih utrka rana prijava već istekla , a ni pripreme zbog vremena nisam napravio po planu kako sam zamislio , odlučio sam da će prva veća utrka ove godine biti  "Wings for life " u Zadru početkom svibnja . Morat ću prilagoditi plan priprema prema tom terminu . Za promjenu planiram i Plitvički maraton mjesec dana kasnije . Bile bi to dvije lijepe utrke za mene i ženu . Do tad ću nastupiti samo na utrci zimske lige na Bunarini i na humanitarnoj utrci "Život na dar "na Kamenjaku .
  Nakon Plitvica pripreme za ljubljanski maraton ujesen .
  Prvi dan veljače donio je i promjenu vremena . Kiša idućih tjedan dana . Da popizdiš . Još je i gripa na vrhuncu , a na poslu nas dvadesetak u kancelariji . Pa ti ostani zdrav . Mrzim zimu .

četvrtak, 5. siječnja 2017.

Zima , zima , e pa šta je ?

   Nakon predivne i tople sunčane nedjelje koja je podsjećala na proljeće , zima je u utorak pokazala svoje zube . Jutro je osvanulo vedro kao i prošlih dana , ali još iz kreveta sam čuo kako bura zavija i raznosi stvari po dvorištu . Kratko sam promolio glavu kroz vrata dok sam potjerao kujicu Neru u dvorište da obavi svoje potrebe i brzo se vratio u toplu sobu . Ni Nera se nije dugo zadržala vani . Na brzinu je obavila ono što treba i brzinom munje je opet uletila u svoju košaru.
  Nakon doručka sam morao do grada nešto obaviti . Ni malo mi se nije išlo , ali nisam mogao odgoditi . U gradu je bila prava pustoš . Bura je puhala kao luda i hladno je bilo za popizdit . Na ulici su bili samo oni koji su morali nekim hitnim poslom . Obavio sam na brzinu ono što sam morao i trk nazad doma u toplo . Surfam malo po internetu i svugdje najave i upozorenja za veliko zahlađenje koje nadolazi . Sibir je na vratima kaže Vakula . Panika na svim razinama . I šta sad ?
Ponedjeljkom je bio dan odmora i utorkom je po planu bio trening tempo trčanja . Preskočit ga znači poremetit  program trčanja , a ništa ne garantira da će slijedećih dana biti povoljnije vrijeme . Nakon kratkog razmišljanja sa suprugom sam odlučio da nema odgađanja . Nešto u stilu pjesme iz vrtića :

  Zima , zima , e pa šta je
  ako je zima nije lav .
   Zima , zima , e pa šta je
  ne boji se tko je zdrav .

Čim smo predali unuke , spremili smo se i krenuli prema Valkanama . Za divno čudo , kao što obično bude sa burom  sa zalaskom sunca ona je pala . Nakon zagrijavanja od 3 km na redu je bilo trčanje tempo dionice u dužini od 6 km . Za razliku od stadiona trčanje od Valkana prema Verudeli po raznolikom putu sa dosta dugom uzbrdicom je prilično zahtjevno i teško je održavati zadani tempo . Dodatno je stvar otežalo što smo se dobro obukli u strahu od bure , pa je na kraju bilo i pretoplo . Ali zato je zadovoljstvo bilo još veće kad je trening bio gotov . Zima , zima , e pa šta je ?
  


nedjelja, 1. siječnja 2017.

Prvo godišnje trčanje

   Napokon je glavnina poslova oko kćerkina useljenja gotova i mogu opet većinu slobodnog vremena planirati po mome . Taman zadnjeg dana u godini sam imao zadnji prijevoz teškog namještaja , tako da se u novoj godini mogu vratiti nekom uobičajenom tempu trčanja .
  Već niz godina kao po tradiciji novogodišnje jutro provedem sa suprugom u šetnji medulinskim autokampom . Ove godine smo ga odlučili iskoristiti za prvo godišnje trčanje . Nakon što smo predali unuka koji je kod nas prespavao , brzo smo se spremili i krenuli . Već se bližilo podne i bilo je krasno sunčano vrijeme .
   Parkirali smo ispred ulaza u kamp i krenuli laganim tempom za zagrijavanje . Po putu smo se mimoilazili sa puno šetača i obitelji sa djecom  koji su iskoristili lijep dan za boravak na sviježem zraku . Nakon dva kilometra na poluotoku smo u zavjetrini  odradili malo svežbi za dinamičko istezanje i krenuli dalje . Supruga je više puta bila tu trčala , ali nikad nije prošla cijelu trasu kojom ja obično trčim , a iznosi deset kilometara . Jako je pogodna za trening zimi jer je dosta osunčana i nema blata ni za kišnog vremena . Kružna je , veći dio ide uz samo more , a ima i nešto uzbrdica tako da trčanje nije monotono . Zavisno o zadanoj dužini odradi se jedan , dva ili više krugova . Pogodno je što se svaki put može stati kod auta za okrijepu .
  Danas sam trčao sa suprugom i kako je njen tempo za dužinu dosta sporiji od mog imao sam prilično zanimljiv trening sa dosta izmjena tempa . Dio puta bih otrčao u svom tempu za maraton , pa bih se vratio do supruge i kratko je pratio u njenom tempu , zatim opet par kilometra po svom , pa natrag sa njom . Tako smo otrčali 12 kilometra kad je ona stala , a ja sam nastavio još šest u malo bržem tempu . Nakon toga istezanje i doma na ručak . Super . Ka
d bi barem tako bilo cijele godine .

nedjelja, 25. prosinca 2016.

Zimska liga u Medulinu - lijepo provedeno nedjeljno jutro

   Prošlogodišnja utrka zimske lige u Medulinu ostala mi je u jako lijepom siječanju zbog odlične organizacije , lijepe staze , druženja nakon utrke i lijepog i toplog vremena koje je sve to omogućilo . Zbog toga sam odlučio otrčati u Medulinu i ove godine , iako sam zbog svog programa priprema izbacio većinu utrka zimske lige iz svog plana utrka . Zadnjih par tjedana sam dosta pomagao zetu u sređivanju stana  nakon posla , pa sam već bio malo umoran od svega .  Treninzi trčanja su mi bili dobar ispušni ventil , tako da sam i utrku jedva dočekao .
    Prema Medulinu smo ja i supruga krenuli dosta rano kako bi je stigli prijaviti za utrku . Temperatura je bila toliko niska da je auto bio sav bijel od mraza , pa sam dobrih pet minuta strugao led sa stakla . Kad smo stigli u Medulin već je bilo puno ljudi jer su se održavale dječje utrke . Još je bilo hladno , ali kako se sunce dizalo tako je rasla i temperatura te je bilo sve ugodnije . Skinuli smo se i krenuli sa zagrijavanjem . Malo pomalo i cijela riva se ispunila trkačima koji su se spremali za start . Bilo je puno  ljudi sa strane koji su došli bodriti nekog , a i lijepo vrijeme je sigurno izmamilo dosta ljudi u šetnju uz more . Kad je označen start više od četiristo trkača je nahrupilo prema uskoj stazi koja je vodila kroz autokamp . Trebalo je dobro paziti da se u toj gužvi ne sapleteš u nekog . Tako je bilo negdje do izlaska sa poluotoka nakon nekih dva kilometra kad se kolona priločno rastegnula . Oni brzi su već prilično odmaknuli i ja sam pokušavao dtžati korak na začelju grupe koja je držala još uvijek pristojan tempo . Kad se stiglo do hotela na četvrtom kilometru počela je kratka uzbrdica koju sam odradio sasvim solidno te sam čak pretrčao neke takmičare koji su me bili prestigli malo prije toga . Zadnjih dva kilometra pokušavao sam držati tempo sa njima . Skupila se grupica od desetak ljudi koji su se neprestalno prestizali do samog cilja . Za razliku od prošle godine kad sam kod Mižerije oko petsto metara prije cilja ostao bez snage , ove godine sam uspio držati tempo do kraja . Čak sam uspio ubrzati zadnjih stotinjak metara . Vrijeme desetak sekundi brže nego prošle godine , što je super s obzirom da tek hvatam normalni ritam treninga nakon Ljubljane .Kad sam se malo došao do daha krenuo sam nazad stazom ususret supruzi , koju sam dopratio zadnjih petstotinjak metara do cilja . Otrčala je odlično vrijeme , ali je bila malo razočarana jer je krivo očitala vrijeme na semaforu . Bila je uvjerena da je pisalo  46 minuta , a u stvari je to bilo 31 minut i 46 sekundi . Napredak u odnosu na " Pulsku iksicu"od  prije tri mjeseca je velik . Kad je to skužila gotovo da nije mogla vjerovati .
  Poslije utrke slijedilo je druženje uz jelo i piće . Piva je bilo u izobilju ,  a meni je odlično sjeo i topli grah s obzirom da sam lagano doručkovao pa sam već bio malo i ogladnio . Uživali smo kao gušteri na suncu . Sve u svemu lijepo provedeno nedjeljno jutro . Bilježim se unaprijed i za iduću godinu .

srijeda, 14. prosinca 2016.

dani prehlada i viroza

  Malo pomalo i evo me opet u uobičajenom ritmu treninga .Lagana duga rastrčavanja i fartlek zamjenjuju uzbrdice , tempo dionice i brza ponavljanja . Kilometraža se postupno povećava , pa će ubrzo i intervali doći na red. Slobodno vrijeme mi popunjava sređivanje stana kod kćerke i zeta . Pregrađivanja , gletanja , farbanja , iznošenja , unošenja , demontaže , montaže ... Nikad kraja , a planiraju useliti prije božića . Uglavnom sve bi bilo super samo kad bi bilo neko drugo godišnje doba . Da budem precizniji proljeće ili ljeto . Ova jesen mi lagano ide na živce . Dani su sve kraći , taman ručaš poslije posla i već je mrak .  Kišne i tople dane , preko noći zamijene izuzetno hladni i burni dani . Temperature u 24 sata rastu ili padnu i  za desetak stupnjeva . Čovjek nezna ni kako se obući više . Čas ti je zima ,čas se znojiš . Normalno tako je vrlo teško izbjeći prehladu . Curenje nosa , grlobolja , kihanje i kašljanje je gotovo neizbježno barem jednom u sezoni . I još si dobro prošao jer ako si kurčeve sreće imaš velike šanse pokupiti neku virozu ili gripu koje ovih dana haraju gradom . Na poslu pola ljudi hriplje i kašlje , a kod obje kćerke su svi bili bolesni . Pa ti sad ostani zdrav ako možeš .
    Što se trčanja tiče , treninzi su navečer . Mrak je već odavno i temperature su prilično niske . Ako tome dodamo vlagu u zraku , nije baš ugodan osjećaj u grlu prilikom disanja . Ako je jako niska temperatura ne mogu se normalno izvoditi ni vježbe za jačanje trupa , ni istezanje . Svi gledaju čim prije se obući i otić negdje se utopliti . Po južini je toplije , ali to sa sobom obično nosi kišu . Uglavnom opet ne valja . A prava zima nije kalendarski još ni nastupila . Užas . 

srijeda, 30. studenoga 2016.

Ništa mi ne može ovaj dan pokvarit

  Od ljeta sam praktički sve bio podredio pripremama za prvi maraton . Kako na poslu nisam mogao dobiti više od tjedan dana godišnjeg , pravi odmor nisam imao još od dočeka prošle nove godine . Dovoljno slobodnog vremena za sve obveze , potrebe i želje jednostavno nije bilo dovoljno . Veći dio se popunio pripremama za maraton i normalno obiteljskim druženjima i unucima . Brodom sam ljetos isplovio vrlo malo  , ronio nisam niti jednom , a od proljeća nisam bio na pecanje .  S obzirom da se presing na poslu neće smanjiti u dogledno vrijeme jednostavno sam odlučio malo promijeniti neke planove što se tiče korištenja svog slobodnog vremena . Što se tiče trčanja mislim da se jednostavno pripreme za maratonske utrke te nastupi na utrkama zimske lige ne mogu uskladiti na zadovoljavajući način . To su jednostavno  različite utrke koje zahtijevaju različite pripreme . Nastupi na brojne utrke zimske lige remete ili u najmanju ruku otežavaju pripreme za maratonske dužine . Zbog toga sam odlučio dat prioritet pripremi za proljetne maratone i polumaratone . Na zimskoj ligi ću nastupiti samo u Puli i Medulinu te ću lakše uskladiti treninge dužine preko vikenda sa drugim aktivnostima kao npr .pecanje ili ronjenje .
      U skladu sa tom odlukom preskočio sam prve dvije utrke zimske lige i maraton u Crikvenici . Ovog vikenda sam trening dužine odradio u subotu , pa sam u nedjelju napokon mogao otić sa prijateljima na toliko priželjkivano pecanje . Nakon prošlotjednih sumornih kišnih i vlažnih dana , nedjeljno jutro je napokon osvanulo sunčano . Raspoloženje je odmah bolje . Pripremaju se udice , odabira se odjeća , slaže se sendvič sa pancetom i sirom , dodaje se malo čokolade i voća.  Krećemo prema Medulinu . Na putu pozdravljamo Miru koja upravo trči svoj nedjeljni trening dužine. Sa lakoćom trči sasvim pristojnim tempom . Bravo moja .
     Isplovljavamo . Puše lagani maestral i more je mirno . Nakon što smo se usidrili počinje ribolov . Tko prvi ulovi je pizda . Počinjemo loviti odmah ( nisam prvi ulovio ) male baraje koje odmah i vraćamo u more . Toplo je i ugodno na suncu u zavjetrini od kabine . Vrijeme prolazi u prijateljskom razgovoru i svako toliko dignemo koju ribu pristojne veličine . Struja pojačava i okreće nas bočno prema vjetru . Sunce je već nisko i hladan maestral postaje sve neugodniji pa oblačimo tople jakne i kape . Riba sve slabije jede , a jaka struja nosi udicu sa ješkom sve dalje od broda što još više otežava ribolov . I kad smo već mislili dignut sidro i krenuti na lignje jedna moja dobra reakcija na jedva vidljivo podrhtavanje vrha štapa sve mijenja . Štap se savio kao da sam uhvatio za dno , ali snažno potezanje je odmah otkrilo da je u pitanju riba i to prilično velika . Polako sam motao najlon , svako toliko bih zastao kad bi jače riba potezala , pa onda opet dok nije došla na površinu gdje ju je Remiđo podigao voligom . Lijepa orada od 80 deka . Moj prvi ribolov nakon 9 mjeseci i odmah takva ljepotica . Dalmatinci bi rekli " ko to more platit ". Dok sam je skidao sa udice ruke su mi podrhtavale od uzbuđenja ." Ništa mi neće ovaj dan pokvarit ." ( tbf)