Evo , malo po malo i prošlo je skoro mjesec dana od plitvičkog maratona , a ja nikako da napišem neki novi red . Nekako me uhvatila neka fjaka po tom pitanju . Dani su jako dugi i na red su došle druge stvari koje sam ostavio za proljeće i ljeto . Vrijeme se stabiliziralo i odmah nakon Plitvica sam izvadio brod za redovno održavanje . Čiščenje , brušenje , kitanje i nanošenje novog sloja antivegetativnog premaza na podvodnom djelu trupa prošlo je relativno brzo i bez problema , ali sam zato palubu i nadgrađe trebao pripremiti za farbanje . Boja je od sunca nakon toliko godina prilično ispucala i nisam više mogao odgađati . Trebalo je to detaljno oprati , odmastiti , zakitati i izbrusiti prije nanošenja temeljne i završne boje . U moru bi to vrlo teško mogao napraviti , pa sam maksimalno iskoristio vrijeme dok je brod na suhom . Uzeo sam tjedan godišnjeg koji se poklopio sa praznicima i crnčio po cijele dane oko broda . Ali isplatilo se . Sad sam miran idućih deset godina što se nadvodnog dijela tiče .
Nakon plitvičkog maratona bio sam planirao dva tjedna odmora što se trčanja tiče , ali na kraju nije bilo ništa od toga . Nakon crnčenja po cijele dane oko broda lagano rastrčavanje mi je došlo kao odlična terapija za opuštanje . Jedino sam zbog radova preskočio jednu nedjeljnu dužinu . Uglavnom nakon dva tjedna laganini treninga odlučio sam nastaviti sa treninzima jer bi mi pauza poremetila početak priprema za ljubljanski maraton krajem desetog mjeseca . Prvi mi je cilj bio održati određenu tjednu kilometražu kako bih imao dobru podlogu za prave treninge koji su upravo počeli . Nastupile su i velike vrućine tako da treninge odrađujem navečer ili rano ujutro . Za dužine za sad dolazi u obzir samo šuma rano u jutro , jer se zbog jakog znojenja gubi puno tekućine koja se teško nadoknađuje , a i sunce je prejako pogotovo za moju kožu punu madeža . Da je nastupila sezona kupanja i odmaranja vidi se i po pustoši koja vlada na stadionu ovih dana . Na treningu odavno nije bilo toliko malo ljudi . Osim nešto atletičara iz atletskog kluba kojima sezona takmičenja još traje , gotovo da nema žive duše . Nama koji još uporno dolazimo to ispada super . Mjesta za parking koliko hočeš , a staze su sve nama na raspolaganju . Nikome ne smetaš i nitko nam ne smeta . Divota .
petak, 30. lipnja 2017.
ponedjeljak, 12. lipnja 2017.
Plitvički maraton - nedjelja
Ustajem rano kako bih stigao nešto lagano doručkovati prije utrke . Par feta dvopeka , maslac , med i bijela kava bit će dovoljni . Ne volim opteretit želudac kad je utrka tako rano . Slijedi spremanje za utrku . Vadim dres , hlačice .startni broj , patike ... naizgled je sve tu . Krema za sunčanje . energetski gelovi , pojas za gelove ...pojas , gdje je pojas ? Naravno ostao je u Puli . Kao i hanzaplast za bradavice . Super . Ok jbg. , hanzaplast ću lako nabaviti , ali što sa gelovima . Ove nove hlaćice za trčanje su odlične , ali nemaju nikakav đepić . Jedan gel sam podvukao pod remen od sata , a drugi ću morati držati u ruci . Nakon mazanja kreme za sunce , posjet WC-u i pripreme su gotove . Ispred apartmana se skupljamo i krećemo prema startnoj ravnini . Sunce već nemilice prži i svi se drže hlada . Lagano sam se zagrijao i krenuo prema startu . Do starta je preostalo još desetak minuta , ali već je bila velika gužva pa sam stao dosta iza . Ne volim kad se neki u zadnji trenutak provlače naprijed razgrčući ljude ispred sebe . Ako ti toliko znači bit u prvim redovima dođi ranije pa stani di te volja. Još malo skakutanja na mjestu i utrka je krenula . Trebalo je otrčati lagano kojih tristotinjak metara dok se kolona nije dovoljno razvukla kako bi se mogao uhvatiti neki željeni tempo trčanja.
Prvih osam i pol kilometara je lagana nizbrdica po cesti koja je uglavnom u hladu . Prava pjesma . Trabalo je pripaziti da se ne pretjera u tempu jer nakon toga slijedi prilično teška i duga uzbrdica . Jednostavno sam pustio nogu i trčao bez nekog naprezanja . Osjećao sam se dobro i trčao sa lakoćom . Svako toliko sam morao malo usporavati kako bih ostao u granicama zacrtanog tempa . Na prvoj okrepi uzeo sam samo malo vode i nastavio bez zadržavanja . Putem sam prošao Tomicu koji je na startu bio dosta ispred mene . Nakon osam i po kilometara nizbrdica naglo završava, prelazimo most i počinje duga i lagana uzbrdica . Više nema hlada i toplina se sve više počinje osjećati . Tempo osjetno pada , ali još se može pristojno trčati . Prije desetog kilometra staza oštro skreće sa magistralne ceste u brdo i tu počinje pakao . Strmina je velika i duga , ne vidi joj se kraj . Teško dolazim do daha dok sunce nemilice prži , a noge postaju sve teže . Znoj mi curi niz čelo , ulazi mi u oči , peče i ništa ne vidim . Tempo mi je jako pao i prolaze me sa svih strana . U tom trenutku me pretiče Igor , pozdravlja , ohrabruje i nastavlja dalje . U glavi mi je kao u košnici . Na okrepi uzimam prvi gel uz obilnu količinu vode .Vrtim stotinu scenarija tražeći izlaz iz krize . Pokušavam se smiriti . Ponašam se poput automobila koji posustaje pod opterećenjem na uzbrdici . Ubacujem u nižu brzinu i nastavljam . Skratio sam korak i zadržao željenu frekvenciju trčanja . Poput dizelaša nastavljam laganim tempom uzbrdo bez posustajanja . Nakon otprilike dva kilometra počinjem sustizati većinu onih koji su me preticali na početku uzbrdice . Očito su prelako shvatili težinu uzbrdice , ubrzo pukli i prohodali . Na moje veliko iznenađenje prolazim i pored Igora koji je također prohodao . On je ipak za dvije klase bolji trkač od mene , ali neredovito treniranje ( mala djeca ) i vrućina su učinili svoje . To mi daje dodatnu snagu za nastavak . Ubrzo uzbrdica postaje blaža sa više hladovine i korak opet postaje sve lakši . Na putu prema okrepi na petnajstom kilometru razdvajaju se staze za maraton i polumaraton . Maratonci skreću desno još više u brdo . U mislima ih pozdravljam " aj bog dečki , odoh ja na pivo " i nastavljam nizbrdo prema okrepi . Vadim drugi gel ispod remena , uzimam malo vode i nastavljam . Na ravnom dijelu staze me prolazi Antonio . Ovaj puta nije došao biciklom do Plitvica , pa je odmoran i lagano odmiče .Prije mjesec dana je biciklom došao do Zadra i dan poslije otrčao 20 km na Wings for life utrci . Ubrzo smo stigli do posljednje veće nizbrdice i tu sam opet došao na svoje . Čak sam se uspio približiti Antoniu . Preko drvenog mostića smo protrčali za čas i krenuli na posljednju uzbrdicu koja vodi skoro do cilja . Tješim se da je ostalo još manje od četvrtine utrke do kraja . Ide se kroz šumu i debelu hladovinu tako da je trčanje opet ugodno . Na jednom dijelu staze se mimoilazimo sa trkačima koji su iza nas . Mimoilazim se sa Nenadom . Računam da je dobrih minutu - dvije iza mene . Stotinjak metara iza njega idu Igor i Erol . Ako nastavim tako nema šanse da me stignu . Malo po malo i stižem do zadnje okrepe . Uzimam vodu i hodajući idem prema najstrmijem dijelu preostale uzbrdice . Ispijam čašu do dna i nastavljam hodati . Prikupljam zadnje rezerve snage i nakon pedesetak metara krećem opet u trk . Ubrzo hvatam opet svoj ritam i prelazim serpentinu sa koje imam pogled daleko iza sebe . Nikog poznatog na vidiku . Prelazim pokraj znaka za zadnji kilometar i znam da je ubrzo kraj uzbrdice . Ipak mi je dobro došlo jučerašnje rastrčavanje na utrci od 5 km koja je prošla kroz zadnju dionicu polumaratona . Sad točno znam da za stotinjak metara nastupa ravni dio i blaga nizbrdica do cilja . Na nizbrdici ubrzavam koliko mogu . U daljini vidim Miru koja trči prema cilju kako bi me dočekala sa pivom . Zadni zavoj i još stotinjk metara , pedeset , dvadeset , podižem ruku za pozdrav i prolazim preko ciljne ravnine . Gotovo je . Predivan osjećaj . Kao u vicu o Muji koji se pohvalio da je kupio dva droja manje cipele . Kad ga je Haso upitao zar ga ne stišču dok ih nosi , Mujo je odgovorio " je , ali da samo znaš kako je divno kad ih skineš ". A kako je tek dobro leglo hladno pivo , pa još jedno ...A nakon toga odojak uz Velebitsko u Vili Velebita .
Zaključak o plitvičkom maratonu ( polumaratonu ) - brutalno iskustvo koje treba ponoviti .
Prvih osam i pol kilometara je lagana nizbrdica po cesti koja je uglavnom u hladu . Prava pjesma . Trabalo je pripaziti da se ne pretjera u tempu jer nakon toga slijedi prilično teška i duga uzbrdica . Jednostavno sam pustio nogu i trčao bez nekog naprezanja . Osjećao sam se dobro i trčao sa lakoćom . Svako toliko sam morao malo usporavati kako bih ostao u granicama zacrtanog tempa . Na prvoj okrepi uzeo sam samo malo vode i nastavio bez zadržavanja . Putem sam prošao Tomicu koji je na startu bio dosta ispred mene . Nakon osam i po kilometara nizbrdica naglo završava, prelazimo most i počinje duga i lagana uzbrdica . Više nema hlada i toplina se sve više počinje osjećati . Tempo osjetno pada , ali još se može pristojno trčati . Prije desetog kilometra staza oštro skreće sa magistralne ceste u brdo i tu počinje pakao . Strmina je velika i duga , ne vidi joj se kraj . Teško dolazim do daha dok sunce nemilice prži , a noge postaju sve teže . Znoj mi curi niz čelo , ulazi mi u oči , peče i ništa ne vidim . Tempo mi je jako pao i prolaze me sa svih strana . U tom trenutku me pretiče Igor , pozdravlja , ohrabruje i nastavlja dalje . U glavi mi je kao u košnici . Na okrepi uzimam prvi gel uz obilnu količinu vode .Vrtim stotinu scenarija tražeći izlaz iz krize . Pokušavam se smiriti . Ponašam se poput automobila koji posustaje pod opterećenjem na uzbrdici . Ubacujem u nižu brzinu i nastavljam . Skratio sam korak i zadržao željenu frekvenciju trčanja . Poput dizelaša nastavljam laganim tempom uzbrdo bez posustajanja . Nakon otprilike dva kilometra počinjem sustizati većinu onih koji su me preticali na početku uzbrdice . Očito su prelako shvatili težinu uzbrdice , ubrzo pukli i prohodali . Na moje veliko iznenađenje prolazim i pored Igora koji je također prohodao . On je ipak za dvije klase bolji trkač od mene , ali neredovito treniranje ( mala djeca ) i vrućina su učinili svoje . To mi daje dodatnu snagu za nastavak . Ubrzo uzbrdica postaje blaža sa više hladovine i korak opet postaje sve lakši . Na putu prema okrepi na petnajstom kilometru razdvajaju se staze za maraton i polumaraton . Maratonci skreću desno još više u brdo . U mislima ih pozdravljam " aj bog dečki , odoh ja na pivo " i nastavljam nizbrdo prema okrepi . Vadim drugi gel ispod remena , uzimam malo vode i nastavljam . Na ravnom dijelu staze me prolazi Antonio . Ovaj puta nije došao biciklom do Plitvica , pa je odmoran i lagano odmiče .Prije mjesec dana je biciklom došao do Zadra i dan poslije otrčao 20 km na Wings for life utrci . Ubrzo smo stigli do posljednje veće nizbrdice i tu sam opet došao na svoje . Čak sam se uspio približiti Antoniu . Preko drvenog mostića smo protrčali za čas i krenuli na posljednju uzbrdicu koja vodi skoro do cilja . Tješim se da je ostalo još manje od četvrtine utrke do kraja . Ide se kroz šumu i debelu hladovinu tako da je trčanje opet ugodno . Na jednom dijelu staze se mimoilazimo sa trkačima koji su iza nas . Mimoilazim se sa Nenadom . Računam da je dobrih minutu - dvije iza mene . Stotinjak metara iza njega idu Igor i Erol . Ako nastavim tako nema šanse da me stignu . Malo po malo i stižem do zadnje okrepe . Uzimam vodu i hodajući idem prema najstrmijem dijelu preostale uzbrdice . Ispijam čašu do dna i nastavljam hodati . Prikupljam zadnje rezerve snage i nakon pedesetak metara krećem opet u trk . Ubrzo hvatam opet svoj ritam i prelazim serpentinu sa koje imam pogled daleko iza sebe . Nikog poznatog na vidiku . Prelazim pokraj znaka za zadnji kilometar i znam da je ubrzo kraj uzbrdice . Ipak mi je dobro došlo jučerašnje rastrčavanje na utrci od 5 km koja je prošla kroz zadnju dionicu polumaratona . Sad točno znam da za stotinjak metara nastupa ravni dio i blaga nizbrdica do cilja . Na nizbrdici ubrzavam koliko mogu . U daljini vidim Miru koja trči prema cilju kako bi me dočekala sa pivom . Zadni zavoj i još stotinjk metara , pedeset , dvadeset , podižem ruku za pozdrav i prolazim preko ciljne ravnine . Gotovo je . Predivan osjećaj . Kao u vicu o Muji koji se pohvalio da je kupio dva droja manje cipele . Kad ga je Haso upitao zar ga ne stišču dok ih nosi , Mujo je odgovorio " je , ali da samo znaš kako je divno kad ih skineš ". A kako je tek dobro leglo hladno pivo , pa još jedno ...A nakon toga odojak uz Velebitsko u Vili Velebita .
Zaključak o plitvičkom maratonu ( polumaratonu ) - brutalno iskustvo koje treba ponoviti .
petak, 9. lipnja 2017.
Plitvički maraton - subota
Na zadarskom Wingsu sam se pošteno razvalio , tako da sam cijeli idući tjedan lagano trčkarao i oporavljao se . Drugi tjedan sam krenuo sa normalnim treninzima , ali nikako nisam mogao odraditi zadano . Čim bih malo brže krenuo odmah bih osjećao težinu u kvadricepsima . Nije bilo druge nego posjetit fizioterapeuta i otrpjeti prilično neugodnu masažu . Zadnji tjedan prije Plitvica osjećam da stvari polako dolaze na svoje mjesto . Zadane tempo dionice napokon opet odrađujem kako treba . Sad možemo u Plitvice.
Prema Plitvicama smo krenuli rano ujutro jer nas je u Vili Velebita čekala janjetina za ručak . Cijelim putem smo se borili sa klimom u kombiju koja nije radila kako treba . Po uključenju bi radila kako treba , da bi ubrzo počela puhat topli zrak . A sunce je nemilice pržilo kroz stakla na kombiju . Kratki pljusak neposredno prije Plitvica samo je još povećalo sparinu . Sve se to ubrzo zaboravilo kad je na stol stigla izvrsna janjetina i Velebitsko pivo . Tako sam se napucao da sam jedva disao . Da bih došao k sebi odlučio sam otrčati uz Miru utrku na 5 km . Presvukli smo se i krenuli prema startu . Po putu smo naišli na legendarnu Rosa Motu koja je promotor utrke . Normalno pala je i zajednička fotka .
Na startu je bila tolika gužva da je prvih dvijestotinjak metara proteklo u pravom slalomu pri zaobilaženju i preticanju trkača koji su se šetkali po stazi . Mogli su barem stat na začelje kolone na startu . Nisu mi jasni . Stanu ispred po cijelo širini ceste i onda tapkaju s noge na nogu sporo da sporije ne može . Osmijeh od uha do uha i mašu znanim i neznanim na sve strane . Pa ti prođi ako možeš . Kad se kolona napokon malo razvukla mogli smo uhvatit željeni tempo .Kako je prvih dva kilometra nizbrdica , trčalo se lako pristojnom brzinom . Pogled na sat otkriva tempo 4:47 na prvom kilometru . Za Miru je to vrlo brzo , ali drži tempo bez problema . Na pitanje koliki je tempo odgovaram 5 po kilometru kako se nebi prepala . Njoj se i to činilo prebrzo , ali vidim da ga prati bez problem pa nastavljam u istom ritmu . Nakon okreta počinje uzbrdica . Korak joj postaje teži i tempo pada . Kod okrepne stanice trčim naprijed i čekam je sa vodom . Nastavljamo prema najstrmijem djelu uzbrdice . Trčim usporedo sa njom dajući tempo i bodreći je kako bi izvukla taj najteži dio . Nakon serpentina ulazimo u zadnji kilometar i uzbrdica postaje blaža . Kriza joj je prošla i tempo trčanja opet raste . Zadnjih tristotinjak metara je blaga nizbrdica i uspijeva još ubrzati . Kroz cilj ulazi gotovo u šprintu .
Odmah pita za vrijeme . 28:42 , tempo 5:47 na vrlo teškoj stazi . Mira je presretna rezultatom , a ja sa rastrčavanjem . Sad malo odmora uz finale lige prvaka . Sutra se trči za pravo .
Prema Plitvicama smo krenuli rano ujutro jer nas je u Vili Velebita čekala janjetina za ručak . Cijelim putem smo se borili sa klimom u kombiju koja nije radila kako treba . Po uključenju bi radila kako treba , da bi ubrzo počela puhat topli zrak . A sunce je nemilice pržilo kroz stakla na kombiju . Kratki pljusak neposredno prije Plitvica samo je još povećalo sparinu . Sve se to ubrzo zaboravilo kad je na stol stigla izvrsna janjetina i Velebitsko pivo . Tako sam se napucao da sam jedva disao . Da bih došao k sebi odlučio sam otrčati uz Miru utrku na 5 km . Presvukli smo se i krenuli prema startu . Po putu smo naišli na legendarnu Rosa Motu koja je promotor utrke . Normalno pala je i zajednička fotka .
Na startu je bila tolika gužva da je prvih dvijestotinjak metara proteklo u pravom slalomu pri zaobilaženju i preticanju trkača koji su se šetkali po stazi . Mogli su barem stat na začelje kolone na startu . Nisu mi jasni . Stanu ispred po cijelo širini ceste i onda tapkaju s noge na nogu sporo da sporije ne može . Osmijeh od uha do uha i mašu znanim i neznanim na sve strane . Pa ti prođi ako možeš . Kad se kolona napokon malo razvukla mogli smo uhvatit željeni tempo .Kako je prvih dva kilometra nizbrdica , trčalo se lako pristojnom brzinom . Pogled na sat otkriva tempo 4:47 na prvom kilometru . Za Miru je to vrlo brzo , ali drži tempo bez problema . Na pitanje koliki je tempo odgovaram 5 po kilometru kako se nebi prepala . Njoj se i to činilo prebrzo , ali vidim da ga prati bez problem pa nastavljam u istom ritmu . Nakon okreta počinje uzbrdica . Korak joj postaje teži i tempo pada . Kod okrepne stanice trčim naprijed i čekam je sa vodom . Nastavljamo prema najstrmijem djelu uzbrdice . Trčim usporedo sa njom dajući tempo i bodreći je kako bi izvukla taj najteži dio . Nakon serpentina ulazimo u zadnji kilometar i uzbrdica postaje blaža . Kriza joj je prošla i tempo trčanja opet raste . Zadnjih tristotinjak metara je blaga nizbrdica i uspijeva još ubrzati . Kroz cilj ulazi gotovo u šprintu .
subota, 20. svibnja 2017.
Wings for life Zadar - vikend za pet - nedjelja
Unatoč tehno party-u koji se održavao u lokalu točno ispod prozora apartmana , uspio sam zaspati relativno lako . Umor je očito učinio svoje . Spavao sam ko cok do jutra . Probudio sam se uz neki čudan osjećaj . Gotovo se nestvarna činila jutarnja tišina nakon onog derneka od sinoć . Pogledao sam kroz prozor , pokušavajući odgonetnuti kakvo će biti vrijeme za utrku . Nebo je bilo tmurno i tu i tamo bi kapnula koja kap . Ni malo obećavajuće .
Nakon obilnog doručka otišli smo malo prošetat po gradu . Za svaki slučaj ponio sam kišobran . Nije trebao , ali teški crni oblaci prijeteći su i dalje ispunjavali nebo nad Zadrom , a bilo je i dosta hladno . S mora je puhao prilično neugodan maestral . Otišli smo do tržnice , kupili šparuga i vratili smo se do stana . Trebalo se polako spremiti za utrku . Izvadili smo odjeću za trčanje , gelove , pojas za mobitel i ključeve i startne brojeve . Umjesto kreme za sunčanje izvukao sam dodatni dres sa kratkim rukavima jer sam mislio da ću se smrznut u klupskom laganom dresu ( kanotijeri ) . Iako ne volim imat ništa na glavi uzeo sam i šiltericu zbog moguće kiše koja bi mi smetala naočalama . Mira je isto uzela dodatni dres . Na kraju po meni još i najvažnija stvar pred utrku - WC i mogli smo krenuti .
Na ulici smo se priključili nepreglednoj koloni trkača koji su se kretali prema zoni starta . Nekako smo se probili do obale . Malo smo prošvrljali pred šatorima za podizanje startnih brojeva , ali nismo vidjeli nikog poznatog . Krenuli smo prema jugu gdje je bila manja gužva kako bi se malo zagrijali , ali je vjetar bio takav da sam se pobojao da će mi potrgati startni broj sa dresa . Krenuli smo prema platou sa videozidom gdje su nas čekale kćerka i unuka . Odjednom su se oblaci rasčistili i sunce je zasjalo svom snagom . Ubrzo je postalo toplo i sparno . Sva sreća da smo u svoj toj gužvi našli kćerku kojoj smo mogli ostaviti dodatne dresove i kapu , jer bi se inače skuhali . Malo smo se uslikali sa unukom i krenuli u startnu zonu . Došli smo dosta rano pa smo bez problema ušli u drugu startnu zonu koja nam je bila predviđena . Dok je spiker neumorno održavao vedru atmosveru , zone su se polakovih punile . Gotovo četrdeset minuta dok smo čekali start sunce je nesmiljeno pržilo . Sjetio sam se kreme za sunčanje koja je ostala neupotrebljena u sobi . Jbg. kasno je sad za žaljenje .
Truba je označila start utrke . Masa se pokrenula i polako su svi krenuli u bijeg od presretača . Nažalost sve je to išlo strahovito teško zbog puno trkača koji su se prošvercali u prvu i na početak druge startne zone i onda nakon starta šetnjom i hodanjem ometali one koji su pokušavali uhvatiti neki brži tempo . Dok su se tako vukli po stazi uspijevali su pričati sa publikom , pozdravljati , zastajkivati zbog fotografiranja itd . Jednostavno ne mogu to shvatiti . To isto su mogli raditi i iz četvrte startne zone , bez da ikome smetaju . Ja isto na utrkama gledam stati čim više naprijed , ali onda i trčim brzo bar dok se ne rasčisti gužva . Ovako sam trčao neku vrstu slaloma između tih statista sigurno više od kilometra . Na momente sam išao i dvije minute sporijim tempom od predviđenog . Uglavnom negdje nakon prvog kilometra gužva se malo prorijedila pa sam mogao ubrzati na željeni tempo . Sunce se i dalje pržilo i zbog velike sparine nakon kiše znoj mi je nenormalno curio niz čelo i kapao po naočalima . Što bi tek bilo da sam mogao krenuti brže . Na početku sam osjećao težinu u nogama , ali malo po malo sve je došlo na svoje . Negdje pri kraju uzbrdice na izlazu iz grada nebo su opet prekrili oblaci i trčanje je postajalo sve lakše i lakše . Svemu tome je pridonio i maestal koji je i dalje puhao . Cijelo sam vrijeme držao tempo oko 4:50 . Malo prije petog kilometra me stigao Igor . Neko vrijeme sam ga pratio i iako je on puno brži trkač od mene , tempo kojim smo išli mi je odgovarao . Mislio sam ga pratiti i dalje ako ne ubrza , ali na okrepnoj stanici sam ga izgubio iz vida . Ja sam kratko stao uzeti malo Red bulla i on je nestao . Nastavio sam dalje istim tempom . Razmišljao sam o tome da mi orijentir za nastavak utrke bude dvanajsti kilometar . Ako ga otrčim u vremenu od prošle godine ili brže ići ću dalje i pokušati otrčati makar sto metara više nego lani . Ako ne pričekati ću Miru . Dok sam tako vrtio misli , kilometri su se nizali u istom tempu . Trčao sam iznenađujućom lakoćom . Još kad se tome pridoda mnoštvo ljudi koji su navijeli cijelim putem , mogu reć da sam upravo uživao u utrci . Nisam odbio ni jedno dijete koje je pokraj ceste pružalo ruku za " daj pet ". Na dvanajstom kilometru vidim da sam malo brži nego prošle godine i nastavljam dalje istim tempom . Na okrepi uzimam gel i vodu . Pijem dosta i nastavljam dalje . Još uvijek trčim lagano i uspijevam držati tempo oko 5:00 . Nižu se duge ravne dionice sa blagim usponima i nizbrdicama . Negdje oko dvadesetog kilometra tempo mi lagano počinje padati . Sad već počinjem osjećati umor u nogama . Na okrepi uzimam opet Red bull i dosta vode . Sad osjećam da sam blizu ponavljanja prošlogodišnje udaljenosti i uspijevam se natjerati opet na tempo oko 5:00 . Kad sam pretrčao 22,2 km ispunio me je osjećaj zadovojstva . Nastavio sam dalje ne mareći više toliko na tempo . Ustvari trčao sam u skladu sa stanjem umora koje sam sad već dosta osjećao . Pokušavao sam opet podignuti tempo , ali više nije išlo . Falio je onaj " klik " u glavi koji te natjera da izvučeš iz mišića i onu rezervu za koju nisi ni znao da je još imaš . Sad me je čitavo vrijeme pratio zvuk razglasa koji je bodrio trkače iz auta koje prethodi presretača . Polako je bio sve bliži i bliži . Prošao sam dvadeset i treći kilometar , a on je još bio iza mene . Kad sam se primakao dvadeset i četvrtom kilometru pomislio sam " pa nečeš me sad stići par metara prije 24. km " i opet sam se uspio natjerati na kratko ubrzanje . Kad sam prošao oznaku 24. km polako sam počeo usporavati .Sto metara više ili manje , sad više nije bilo bitno . Kad je presretač prošao pokraj mene sat je pokazivao 24,31 km ( službeno po presretaču 24,23 ) , a ja sam zadovoljno stao hodati . Do okrepe na dvadeset i petom kilometru sam u laganom joggu stigao veselo čavrljajući sa drugim trkačima . Bio sam neopisivo žedan i kad sam stigao do okrepe nisam nikako mogao ugasiti žeđ . Popio sam možda i litru vode i neke "cole" , a žeđ je i dalje bila prisutna . Usput je dosta puhalo pa me bilo strah da ne pokupim neku upalu jer sam bio skroz mokar od znoja . Nažicao sam jednu ogromnu crnu vreću za smeće , probio rupe za glavu i ruke te navukao je preko glave do koljena . To je bio spas jer me je zaštitilo od vjetra i hladnoće . Sad sam se mogao posvetiti daljnjoj okrepi . Potamanio sam možda kilo naranči . Wow , kako je to bilo osvježavajuće . Tu sam naišao na Igora koji je pretrčao preko dvadeset i šest kilometara i nadmašio ženin rezultat . Da nije uspio kolege bi mu popile krv na slamku . Nazvao sam Miru . Ona je pretrčala 12,7 km . Mogla je i više jer čim je prešla dvanajst ona se zadovoljila time i usporila . Šteta jer je po meni mogla blizu 14 , ali ona je zadovolojna tako i to je ok . Bitno da je uživala .
U prekrcanom autobusu vratili smo se u Zadar . Nakon tuširanja super je legla fritaja sa šparugama i ombolo na teći . Nakon što smo utažili glad krenuli smo do platoa sa videozidom . Sve je bilo puno trkača koji su prepričavali doživljaje sa staze i usput gledali direktan prijenos sa utrka koje su se još vodile po svijetu . Malo po malo i uhvaćeni su bili i posljednji trkači u Milanu i Dohi . Svi su oni bili ispraćeni gromoglasnim aplauzom svih prisutnih na trgu . Poslije proglašenja pobjednika sa zadarske utrke otišli smo do kafića na piće . Vidio sam bocu Velebitskog piva , ali ga više nisu imali . Ponudili su mi Kasačko pivo koje se proizvodi u istoj pivovari i oduševili me sa njime . Poslije dobrog " galopa" idealno je sjelo " kasačko " pivo .
Nakon obilnog doručka otišli smo malo prošetat po gradu . Za svaki slučaj ponio sam kišobran . Nije trebao , ali teški crni oblaci prijeteći su i dalje ispunjavali nebo nad Zadrom , a bilo je i dosta hladno . S mora je puhao prilično neugodan maestral . Otišli smo do tržnice , kupili šparuga i vratili smo se do stana . Trebalo se polako spremiti za utrku . Izvadili smo odjeću za trčanje , gelove , pojas za mobitel i ključeve i startne brojeve . Umjesto kreme za sunčanje izvukao sam dodatni dres sa kratkim rukavima jer sam mislio da ću se smrznut u klupskom laganom dresu ( kanotijeri ) . Iako ne volim imat ništa na glavi uzeo sam i šiltericu zbog moguće kiše koja bi mi smetala naočalama . Mira je isto uzela dodatni dres . Na kraju po meni još i najvažnija stvar pred utrku - WC i mogli smo krenuti .
Na ulici smo se priključili nepreglednoj koloni trkača koji su se kretali prema zoni starta . Nekako smo se probili do obale . Malo smo prošvrljali pred šatorima za podizanje startnih brojeva , ali nismo vidjeli nikog poznatog . Krenuli smo prema jugu gdje je bila manja gužva kako bi se malo zagrijali , ali je vjetar bio takav da sam se pobojao da će mi potrgati startni broj sa dresa . Krenuli smo prema platou sa videozidom gdje su nas čekale kćerka i unuka . Odjednom su se oblaci rasčistili i sunce je zasjalo svom snagom . Ubrzo je postalo toplo i sparno . Sva sreća da smo u svoj toj gužvi našli kćerku kojoj smo mogli ostaviti dodatne dresove i kapu , jer bi se inače skuhali . Malo smo se uslikali sa unukom i krenuli u startnu zonu . Došli smo dosta rano pa smo bez problema ušli u drugu startnu zonu koja nam je bila predviđena . Dok je spiker neumorno održavao vedru atmosveru , zone su se polakovih punile . Gotovo četrdeset minuta dok smo čekali start sunce je nesmiljeno pržilo . Sjetio sam se kreme za sunčanje koja je ostala neupotrebljena u sobi . Jbg. kasno je sad za žaljenje .
Truba je označila start utrke . Masa se pokrenula i polako su svi krenuli u bijeg od presretača . Nažalost sve je to išlo strahovito teško zbog puno trkača koji su se prošvercali u prvu i na početak druge startne zone i onda nakon starta šetnjom i hodanjem ometali one koji su pokušavali uhvatiti neki brži tempo . Dok su se tako vukli po stazi uspijevali su pričati sa publikom , pozdravljati , zastajkivati zbog fotografiranja itd . Jednostavno ne mogu to shvatiti . To isto su mogli raditi i iz četvrte startne zone , bez da ikome smetaju . Ja isto na utrkama gledam stati čim više naprijed , ali onda i trčim brzo bar dok se ne rasčisti gužva . Ovako sam trčao neku vrstu slaloma između tih statista sigurno više od kilometra . Na momente sam išao i dvije minute sporijim tempom od predviđenog . Uglavnom negdje nakon prvog kilometra gužva se malo prorijedila pa sam mogao ubrzati na željeni tempo . Sunce se i dalje pržilo i zbog velike sparine nakon kiše znoj mi je nenormalno curio niz čelo i kapao po naočalima . Što bi tek bilo da sam mogao krenuti brže . Na početku sam osjećao težinu u nogama , ali malo po malo sve je došlo na svoje . Negdje pri kraju uzbrdice na izlazu iz grada nebo su opet prekrili oblaci i trčanje je postajalo sve lakše i lakše . Svemu tome je pridonio i maestal koji je i dalje puhao . Cijelo sam vrijeme držao tempo oko 4:50 . Malo prije petog kilometra me stigao Igor . Neko vrijeme sam ga pratio i iako je on puno brži trkač od mene , tempo kojim smo išli mi je odgovarao . Mislio sam ga pratiti i dalje ako ne ubrza , ali na okrepnoj stanici sam ga izgubio iz vida . Ja sam kratko stao uzeti malo Red bulla i on je nestao . Nastavio sam dalje istim tempom . Razmišljao sam o tome da mi orijentir za nastavak utrke bude dvanajsti kilometar . Ako ga otrčim u vremenu od prošle godine ili brže ići ću dalje i pokušati otrčati makar sto metara više nego lani . Ako ne pričekati ću Miru . Dok sam tako vrtio misli , kilometri su se nizali u istom tempu . Trčao sam iznenađujućom lakoćom . Još kad se tome pridoda mnoštvo ljudi koji su navijeli cijelim putem , mogu reć da sam upravo uživao u utrci . Nisam odbio ni jedno dijete koje je pokraj ceste pružalo ruku za " daj pet ". Na dvanajstom kilometru vidim da sam malo brži nego prošle godine i nastavljam dalje istim tempom . Na okrepi uzimam gel i vodu . Pijem dosta i nastavljam dalje . Još uvijek trčim lagano i uspijevam držati tempo oko 5:00 . Nižu se duge ravne dionice sa blagim usponima i nizbrdicama . Negdje oko dvadesetog kilometra tempo mi lagano počinje padati . Sad već počinjem osjećati umor u nogama . Na okrepi uzimam opet Red bull i dosta vode . Sad osjećam da sam blizu ponavljanja prošlogodišnje udaljenosti i uspijevam se natjerati opet na tempo oko 5:00 . Kad sam pretrčao 22,2 km ispunio me je osjećaj zadovojstva . Nastavio sam dalje ne mareći više toliko na tempo . Ustvari trčao sam u skladu sa stanjem umora koje sam sad već dosta osjećao . Pokušavao sam opet podignuti tempo , ali više nije išlo . Falio je onaj " klik " u glavi koji te natjera da izvučeš iz mišića i onu rezervu za koju nisi ni znao da je još imaš . Sad me je čitavo vrijeme pratio zvuk razglasa koji je bodrio trkače iz auta koje prethodi presretača . Polako je bio sve bliži i bliži . Prošao sam dvadeset i treći kilometar , a on je još bio iza mene . Kad sam se primakao dvadeset i četvrtom kilometru pomislio sam " pa nečeš me sad stići par metara prije 24. km " i opet sam se uspio natjerati na kratko ubrzanje . Kad sam prošao oznaku 24. km polako sam počeo usporavati .Sto metara više ili manje , sad više nije bilo bitno . Kad je presretač prošao pokraj mene sat je pokazivao 24,31 km ( službeno po presretaču 24,23 ) , a ja sam zadovoljno stao hodati . Do okrepe na dvadeset i petom kilometru sam u laganom joggu stigao veselo čavrljajući sa drugim trkačima . Bio sam neopisivo žedan i kad sam stigao do okrepe nisam nikako mogao ugasiti žeđ . Popio sam možda i litru vode i neke "cole" , a žeđ je i dalje bila prisutna . Usput je dosta puhalo pa me bilo strah da ne pokupim neku upalu jer sam bio skroz mokar od znoja . Nažicao sam jednu ogromnu crnu vreću za smeće , probio rupe za glavu i ruke te navukao je preko glave do koljena . To je bio spas jer me je zaštitilo od vjetra i hladnoće . Sad sam se mogao posvetiti daljnjoj okrepi . Potamanio sam možda kilo naranči . Wow , kako je to bilo osvježavajuće . Tu sam naišao na Igora koji je pretrčao preko dvadeset i šest kilometara i nadmašio ženin rezultat . Da nije uspio kolege bi mu popile krv na slamku . Nazvao sam Miru . Ona je pretrčala 12,7 km . Mogla je i više jer čim je prešla dvanajst ona se zadovoljila time i usporila . Šteta jer je po meni mogla blizu 14 , ali ona je zadovolojna tako i to je ok . Bitno da je uživala .
U prekrcanom autobusu vratili smo se u Zadar . Nakon tuširanja super je legla fritaja sa šparugama i ombolo na teći . Nakon što smo utažili glad krenuli smo do platoa sa videozidom . Sve je bilo puno trkača koji su prepričavali doživljaje sa staze i usput gledali direktan prijenos sa utrka koje su se još vodile po svijetu . Malo po malo i uhvaćeni su bili i posljednji trkači u Milanu i Dohi . Svi su oni bili ispraćeni gromoglasnim aplauzom svih prisutnih na trgu . Poslije proglašenja pobjednika sa zadarske utrke otišli smo do kafića na piće . Vidio sam bocu Velebitskog piva , ali ga više nisu imali . Ponudili su mi Kasačko pivo koje se proizvodi u istoj pivovari i oduševili me sa njime . Poslije dobrog " galopa" idealno je sjelo " kasačko " pivo .
srijeda, 17. svibnja 2017.
Wings for life Zadar - vikend za pet - subota
Posljednji tjedan prije utrke protekao je u vidu lakšeg treninga i iščekivanja vikenda . Sami treninzi su protekli bez problema . U utorak malo tempo dionica , a u četvrtak je trebalo otrčati nekih 6 km u tempu maratona . Međutim zbog gužve na stadionu u četvrtak sam trening odradio na asvaltu od stadiona do Stoje preko Lungomara , južnog bulevara do Bunarine i nazad . Na stadionu sam odradio hlađenje i istezanje . Da nebi sve bilo idealno za malo dodatne nervoze pobrinula se bol na donjem dijelu potkoljenice odmah iznad gležnja sa vanjske strane . Odmah me uhvatila panika . Boljelo je malo kod hodanja , a još se nisam ni ohladio .Što će biti sutra , hoće li proći do nedjelje ? Sto takvih pitanja mi se motalo po glavi . Pa di baš zadnji trening , možda se ništa nebi desilo da sam trening odradio na tartanu stadiona ... Jbg. šta je , tu je . Ako bude boljelo , stisnut ću zube i otrčati lagano sa suprugom i barem njoj malo pomoć . Nema odustajanja . Poslije tuširanja , malo sam hladio sa ledom pa izmasirao sa Voltaren gelom . Prilikom masiranja sam na bolnom mjestu osjetio malu kvržicu ( ili se meni barem tako činilo ) i tu sam malo bolje utrljavao gel . Uglavnom da ne duljim ujutro više ništa nije boljelo . Sad se moglo bezbrižno krenuti na put .
Na put smo krenuli ja , Mira , kćerka Martina i unuka . Kćerka je odlučila iskoristiti priliku i posjetiti prijateljicu u Zadru , a usput će svi skupa malo navijati za noniće . Cijelim putem nas je pratilo oblačno i tmurno vrijeme . Točno po prognozi . Iznenadila me je unuka koja je cijeli put do Zadra prošla bez problema . Malo je spavala , malo pjevala i zabavljala se kako samo već može trogodišnje dijete . A kako se tek oduševila kad je vidjela preparirane medvjede , srne , lisice i vepra na odmorištu kod Macole .
U Zadar smo stigli taman kad je počelo kišiti . Odnijeli smo stvari u apartman i krenuli do obale gdje su smješteni šatori od organizacije utrke . Podigli smo startne pakete i malo prošetali do morskih orgulja . Cijelo vrijeme je lagano kišilo , ali to nije omelo mnoštvo turista sa dalekog istoka koji su obilazili znamenitosti po poluotoku i neumorno fotkali mali milijun selfija . Uz sav trud nisam mogao odgonetnuti radi li se o japancima , kinezima ili ... pa sam se sjetio humorističnog članka na nekom portalu gdje ih je netko opisao kao " japanske kineze iz južne Koreje " . Vidljivo su bili impresionirani morskim orguljama , ali je zanimljivo koliko su se vrtili po instalaciji " pozdrav suncu " . Pokušavali su kao i ja dokučiti u čemu je fora oko te instalacije . Na cijeloj toj površini blago je svijetlilo tek nekoliko žaruljica . Čekali su uporno neku promjenu , hodali po tome , klizali ( kišilo je cijelo vrijeme ) , trljali stopalima , kuckali , skakali , ... ali ništa se nije događalo . Unatoč tome uporno su i dalje fotkali . Možda jednog dana gledajući te fotografije otkriju u čemu je štos oko " pozdrava suncu " . Meni i dalje nije jasno . Možda je jednostavno došlo do nekog kvara ili oštećenja pa ne radi kako spada . Na platou pokraj crkve sv. Donata postavljena je pozornica sa velikim video zidom . Uz pratnju matrice je pjevala Indira iz Colonije . Kišica je uporno i dalje lagano padala , pa nije bilo puno ljudi koji to prate , osim naravno turista koji su se i tu fotkali . Otišli smo doma i bacili se u krpe malo odmoriti . Sutra treba trčati .
Na put smo krenuli ja , Mira , kćerka Martina i unuka . Kćerka je odlučila iskoristiti priliku i posjetiti prijateljicu u Zadru , a usput će svi skupa malo navijati za noniće . Cijelim putem nas je pratilo oblačno i tmurno vrijeme . Točno po prognozi . Iznenadila me je unuka koja je cijeli put do Zadra prošla bez problema . Malo je spavala , malo pjevala i zabavljala se kako samo već može trogodišnje dijete . A kako se tek oduševila kad je vidjela preparirane medvjede , srne , lisice i vepra na odmorištu kod Macole .
U Zadar smo stigli taman kad je počelo kišiti . Odnijeli smo stvari u apartman i krenuli do obale gdje su smješteni šatori od organizacije utrke . Podigli smo startne pakete i malo prošetali do morskih orgulja . Cijelo vrijeme je lagano kišilo , ali to nije omelo mnoštvo turista sa dalekog istoka koji su obilazili znamenitosti po poluotoku i neumorno fotkali mali milijun selfija . Uz sav trud nisam mogao odgonetnuti radi li se o japancima , kinezima ili ... pa sam se sjetio humorističnog članka na nekom portalu gdje ih je netko opisao kao " japanske kineze iz južne Koreje " . Vidljivo su bili impresionirani morskim orguljama , ali je zanimljivo koliko su se vrtili po instalaciji " pozdrav suncu " . Pokušavali su kao i ja dokučiti u čemu je fora oko te instalacije . Na cijeloj toj površini blago je svijetlilo tek nekoliko žaruljica . Čekali su uporno neku promjenu , hodali po tome , klizali ( kišilo je cijelo vrijeme ) , trljali stopalima , kuckali , skakali , ... ali ništa se nije događalo . Unatoč tome uporno su i dalje fotkali . Možda jednog dana gledajući te fotografije otkriju u čemu je štos oko " pozdrava suncu " . Meni i dalje nije jasno . Možda je jednostavno došlo do nekog kvara ili oštećenja pa ne radi kako spada . Na platou pokraj crkve sv. Donata postavljena je pozornica sa velikim video zidom . Uz pratnju matrice je pjevala Indira iz Colonije . Kišica je uporno i dalje lagano padala , pa nije bilo puno ljudi koji to prate , osim naravno turista koji su se i tu fotkali . Otišli smo doma i bacili se u krpe malo odmoriti . Sutra treba trčati .
srijeda, 26. travnja 2017.
Vrhunac
Od uskrsa je evo prošlo deset dana , treninzi se nižu jedan za drugim i za divno čudo bez nikakvih problema . Forma je u očitom usponu i sad bi mi trebalo još dva - tri tjedna da budem skroz spreman . Nažalost , vremena više nema . Za deset dana je " Wings for life " u Zadru i ova zadnja dva tjedna sam u fazi taperinga . Nema više intervala , teških tempo dionica , a i kilometraža se pomalo smanjuje . S jedne strane mi je drago jer osjećam lagani umor , a s druge mi je žao jer na vrhuncu priprema nisam dostigao željenu formu . Nakon Zadra tjedan dan laganih treninga za oporavak i potom desetak dana normalnih treninga pred polumaraton na Plitvicama . Tamo nemam baš nekih pretjeranih očekivanja što se tiče rezultata . Nekompletne pripreme i teška staza ne pružaju previše nade za nešto spektakularno , ali nema veze . Dat ću sve od sebe , pa šta bude . Znam šta me očekuje . Staza je ubitačna , ali i to ima neke čari . Kad se pretrči još je veće zadovoljstvo zbog nastupa . Uostalom priroda je prekrasna i već zbog same te činjenice se isplati nastupiti .U Zadru i Plitvicama će nastupiti i Mira . Marljivo trenira i vjerujem da će i sama biti iznenađena pretrčanom dužinom u Zadru . U Zadru ćemo biti puna dva dana pa ćemo na miru moć malo razgledat grad i odmoriti . A nakon izleta i utrke na Plitvicama mala pauza od trčanja . Treba tijelo malo odmoriti , jer nakon toga počinju pripreme za maraton u Ljubljani .
utorak, 18. travnja 2017.
Kad jaganjci utihnu
Trening dužine je odrađen u subotu ujutro i pripreme za nedjeljni obiteljski ručak su mogle početi . Supruga je preuzela na sebe čiščenje šparuga , pripremu tjesta i izradu kolača ( izbor je pao za promjenu na međ.gibanicu ) , dok je moj zadatak bio priprema i mariniranje mesa . Janjetina je bila domaća , do prije par dana je lamprhala po livadi blizu Jadreški . Lijepo sam je rasjekao i mariniranu spremio u frižider preko noći . Maslinovo ulje , limunov sok , žlica senfa , češnjak , bosiljak ,majčina dušica , lovorov list , ružmarin , kadulja i papar u zrnu su odlična podloga za meso u pećnici . Još kad se pleh dopuni mladim krumpirom , mladim lukom i chery pomidorićima dobiješ kombinaciju za prste polizat . Naravno sve to treba zalit dobrim crnim vinom ( može i pivom ) .
Nedjeljno jutro je svanulo obasjano suncem , ali sa sjevera su prijetili crni oblaci koji su se velikom brzinom približavali . Nisam se ni okrenuo , a već je zarosilo . Srećom kako je brzo došlo tako je i otišlo . Već za par minuta je nebo bilo opet vedro bez i najmanjeg oblaka . Super , točno po prognozi . Sad se moglo sve pripremiti za ručak u dvorištu u hladu kivija .Ubrzo su stigle i kćerke sa obiteljima . Dobra klopa , vesela atmosfera uz razigranu unučad i vrijeme je naprosto proletjelo . U ponedjeljak je smo odlučili otić do stadiona na malo rastrčavanje . Trebalo je ubit malo nakupljenih kalorija od prethodnog dana . Za divno čudo zbog neradnog dana stadion je bio zatvoren , pa smo ušli kroz ogradu i imali sve staze za sebe . Mira je imala po programu dionice od 1000 metara , pa sam je ispratio jer mi taj tempo taman odgovara za lagano rastrčavanje . Na kraju trbušnjaci i istezanje . Odličan kraj dana . Jbg , sutra opet na posao .
Nedjeljno jutro je svanulo obasjano suncem , ali sa sjevera su prijetili crni oblaci koji su se velikom brzinom približavali . Nisam se ni okrenuo , a već je zarosilo . Srećom kako je brzo došlo tako je i otišlo . Već za par minuta je nebo bilo opet vedro bez i najmanjeg oblaka . Super , točno po prognozi . Sad se moglo sve pripremiti za ručak u dvorištu u hladu kivija .Ubrzo su stigle i kćerke sa obiteljima . Dobra klopa , vesela atmosfera uz razigranu unučad i vrijeme je naprosto proletjelo . U ponedjeljak je smo odlučili otić do stadiona na malo rastrčavanje . Trebalo je ubit malo nakupljenih kalorija od prethodnog dana . Za divno čudo zbog neradnog dana stadion je bio zatvoren , pa smo ušli kroz ogradu i imali sve staze za sebe . Mira je imala po programu dionice od 1000 metara , pa sam je ispratio jer mi taj tempo taman odgovara za lagano rastrčavanje . Na kraju trbušnjaci i istezanje . Odličan kraj dana . Jbg , sutra opet na posao .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)