Tapering vrhunca

  Trening u utorak navečer sam dočekao sa velikim nestrpljenjem. Hoće li pokazati da je za teško odrađen trening u nedjelju kriva sparina ili nakupljeni umor . Na trening sam krenuo pun elana , ali je već  zagrijavanje počelo sa malom neugodom zbog kasnog ručka i lagane težine u stomaku . Kad tome dodamo veliku sparinu , znojenje , pojas za mjerenje pulsa  ... ma sve mi je na kraju počelo smetati . Nakon zagrijavanja i istezanja krenuo sam nizati krugove . Bio sam planirao 8 do10 km (zavisno o tome kako se budem osjećao) u tempu polumaratona od 4:50 . Kilometri su se nizali , uspijevao sam se držati zacrtanog tempa , ali trčanje je bilo sve samo ne lako . Tokom šestog kilometra sve sam teže držao tempo , disanje je bilo malo otežano i odlučio sam stati . Odluka je pala . Umjesto da ovaj tjedan bude vrhunac priprema , počinjem sa taperingom . Nema smisla forsirati .Malo ću si korigirati plan za ovaj tjedan i idemo dalje .
   U četvrtak je po planu bilo 6 x 1000 m u Lt tempu sa minutom odmora . Za razliku od utorka sve je štimalo od samog početka . Taman dok sam se zagrijao i istegao , razišla se i gužva na stazi . Klinci iz atletske škole su završili i cijela staza je bila na raspolaganju . Pridružili su mi se Goran i Eda  . Za divno čudo za razliku od utorka trčao sam sa lakoćom i bez problema držao tempo  oko 4:38 . Nakon nekoliko dionica otpao je Goran koji je odlučio u Ljubljani trčati opušteno tako da se ne ubija na treningu . Eda se držala gotovo do kraja , a zadnjih par kilometara nam se pridružio i Silconi koji je onako odmoran sa svojim dugim koracima pripomogao tome da smo zadnjih 600 m otrčali za 4:30 . Raspoloženje se sad vidno popravilo . Koja razlika u odnosu na utorak .