I lile su kiše...

   Prošlo je već nekoliko dana od Ljubljanskog maratona i sad kad su se malo slegli dojmovi uhvatio sam malo vremena za napisati nešto o tome .
  Počeo bih sa zadnjih desetak dana prije utrke . Nakon što sam počeo sa smanjivanjem volumena i intenziteta treninga , te završio sa branjem maslina osjećaj trčanja je bio sve bolji . U zadnji tjedan sam ušao prilično odmoran . Da bi otklonio još prisutnu napetost u mišićima posjetio sam Marjana za jednu dobru masažu i sad je ostalo još par lakših treninga do nedjelje . Jedina stvar koja me brinula je bila vremenska prognoza za vikend koja je predviđala puno kiše . U nadi da će se sve to promijeniti  zadnji tjedan sam pratio sve moguće prognoze više nego Vakula i Sijerković zajedno . Kako su se mjenjale prognoze tako se mjenjalo i moje raspoloženje dok napokon nije stigla subota i polazak za Ljubljanu .
   Apartman smo našli u neposrednoj blizini startnih zona . Čim smo se smjestili i ručali krenuli smo podignuti startne pakete i usput kupiti neke sitnice na sajmu trkaće opreme . Na pasta party smo se uputili do prijatelja u Dolu pri Ljubljani . Mira je umjesto kolača napravila Sacher tortu te se druženje na kraju pretvorilo u proslavu mog sutrašnjeg rođendana sa puhanjem svijećica i uz dobru kapljicu . Dobro raspoloženi vratili smo se u apartman i san dočekali uz zvukove kiše koja je počela padati .
   " I lile su kiše na staklene krovove grada ..." uletila mi je misao na prastaru pjesmu Drugog Načina čim sam otvorio oči . Pogled je pao na krovove okolnih zgrada po kojima je lagano sipila kiša . Sumorna neka atmosvera kao da poziva na ostanak u toplini kreveta . " Ako ne stane neću trčati " trgne me Mira iz drijemeža . Ustajemo , doručkujemo , spremamo stvari  i svako malo gledamo kroz prozor , ali nema promjena . Kiši i dalje .Negdje oko 8 sati dok sam stavljao startni broj na dres kiša odjednom staje i Mira se u trenu odlučuje ipak trčati . Na brzinu oblači dres  i trk do startne zone . Ispratio sam start i krenuo se spremiti za svoj polumaraton . Malo sam se premišljao oko izbora patika i na kraju se odučio za stare koje sam nosio još prošle godine i koje su odradile oko 1500 km . Nisam želio upropastiti  nove po ovakvom vremenu , a vjerujem da bi upile više vode od starih što bi svakako više smetalo pri trčanju . Vratio sam se dočekati Mirin ulazak u cilj taman kad je kišica počela opet padati . Ubrzo je naišla i utrčala lagano prestižući nekolicinu trkača pred samim ciljem . Ma vidi ti nju . Ove godine je trčala sama i postigla bolje vrijeme nego prošle godine kad je imala jače treninge .Nakon što je imala velikih problema sa ozljedom odustala je od intenzivnih treninga i dužina većih od 10 km , a ipak je uspjela bez većih napora otrčati brže .Dok smo se vratili do apartmana kiša je već prilično ojačala tako da sam čekao do zadnjeg trenutka za krenuti sa zagrijavanjem  . Trčkarao sam tako oko zgrade hvatajući zaklon pod nadstrešnicama , ali kiša je bila sve jača i krenuo sam u startnu zonu . Zadnjih petnaest minuta do starta stisnut u gomili mogao sam samo skakutati na mjestu , tako da sam se stigao nekako zagrijati tek nakon prvog kilometra utrke . Kiša je stala i ja sam pokušavao uloviti tempo oko 4:45 , što nije bilo nimalo lako zbog gomile sporih trkača koji su se natiskali u prvim zonama . Nakon par kilometara gužva se ipak malo razrijedila tako da sam lako održavao ciljani tempo , ali sad mi je počelo biti toplo na glavi od kape koju stavljam po kiši zbog naočala . Dok sam se premišljao da je skinem opet je počelo lagano kišiti. Nakon petog kilometra uočio sam jednog trkača iz Olimpik Umaga koji je držao tempo koji mi odgovara i odlučio sam ga pratiti . Trčao sam sa lakoćom i svako toliko povukao kad bi on malo usporio . Tako smo došli do desetog kilometra kad sam osjećao da sve teže držim ritam nakon blage uzbrice . Na okrepi sam iscijedio pola gela i nastavio . Slijedećih tri kilometara po ravnom sam opet držao željeni tempo . Usput sam prestigao Irenu koja je trčala maraton i držala malo sporiji tempo . Kratki pozdrav i opet loviti tipa iz Olimpika . Zadnji kilometar prije okrepe na 15. kilometru je blaga uzbrdica i tempo je počeo lagano padati . Umor se počeo osjećati i sa olakšanjem sam dočekao okrepu . Istisnuo sam još jedan gel napola i krenuo dalje . Slijedeća dva kilometra je blaga nizbrdica koju sam naprosto proletio . Kad smo opet ulovili ravne duge dionice još sam uspijevao držati koliko toliko pristojan tempo . Postalo je teško , ali znao sam da je blizu kraj i   držao se dobro do dvadesetog kilometra . Nakon razdvajanja od maratonaca i skretanja u zadnji kilometar  imao sam osjećaj da jako padam u tempu iako je sat pokazivao da i dalje držim tempo ispod 5:00 . Osjećaj je bio grozan . U glavi sam se silio ubrzati , ali noge više nisu reagirale . Poput auta na uzbrdici kad počinje usporavati iako stiščeš gas sve jače . Gotovo je , ostao sam na rezervi . Još sam  i počeo osječati žulj na desnoj nozi . Sa velikim olakšanjem sam dočekao posljednji zavoj i strusio se nizbrdo u cilj zadnjim snagama . Nakon cilja pogled na Garmin i veliko zadovoljstvo . 1:43:00 . Novi osobni rekord . Istina , ciljao sam i malo bolji rezultat , ali po ovim uvjetima ipak nije bilo moguće . Polako sam došao do Mire koja me čekala sa suhim stvarima i krenuo sam do apartmana . Topli tuš i onda trk do cilja dočekivati kolege koji su trčali maraton . Kiša je sipila sve jače dok su u cilj ulazili Ivan , Slaven , Emir , Ljubo i Irena . Naročito je dojmljiv bio Ivanov ulazak . Vidilo se izdaleka da je na izmaku , umor i patnja su se ocrtavali sa svakim korakom , ali nije popuštao . Kao što nije popuštala ni kiša koja je padala sve jače i jače . Ovaj puta nije bilo živosti na trgu kod šatora poslije utrke . Svi su se sklanjali negdje u suho , pa smo se  i ja i Mira vratili u apartman i uz tv proveli večer . A kiša je i dalje uporno lila i lila .