Idemo dalje

    Drugi tjedan nakon polumaratona u Ljubljani protiče kroz lagane treninge i oporavak . Iako se osjećam odlično ne želim riskirati ništa . Nema ni potrebe jer nakon Ljubljane nemam neku određenu utrku u planu do proljeća . Zimsku ligu sam otpisao , a šta ću trčati u proljeće tek trebam odlučiti . Još uvijek sam pod dojmom  utrke u Ljubljani . Imao sam cilj otrčati ispod 1:44:00 , za to sam se pripremao i uspio . 1:43:00 , novi osobni i ja zadovoljan , ali ...Opet neki "ali" .      Interesantno kako nam ponekad fali malo više skromnosti . Iako sam osobni popravio za više od minute , početnom oduševljenju se ubrzo pridružio osjećaj blagog ali ipak prisutnog razočaranja . Dugo sam se i naporno pripremao te mislim da sam realno bio spreman za 1 do 2 minuta bolje vrijeme . OK , kiša je prilično ometala trčanje i svi su trčali više manje sporije od svojih mogućnosti .  Prije starta bi odmah potpisao za postignuti rezultat , ali ... ( sad nastupa famozni "ali" ) kud baš 1:43:00 . Kad bi bar bilo 1:42:59 ( odmah se postavlja pitanje " pa gdje sam prosuo taj sekund ? " ) . Ej , JEDAN SEKUND ,  možeš mislit velike razlike . Pri prosječnom istrčanom tempu to ispada oko 3,5 metara razlike . No dobro , taj blagi osjećaj nezadovoljstva je ipak kratko trajao . Kad sve skupa rezimiram mogu biti i više nego zadovoljan  svojom trčanjem i postignutim vremenom . Na utrci sam dao sve od sebe i u datim okolnostima nisam mogao bolje . Treba biti realan i priznati da sam imao dosta sreće jer sam pripreme odradio do kraja bez ozljeda ili drugih nedaća . Na vremenske uvjete  ne mogu utjecati , uostalom ne može uvjek sve biti idealno . Za grešku ulaska u treću startnu zonu umjesto u drugu sam si sam kriv jer nisam dobro gledao pa sam izgubio nešto vremena na obilaženje sporijih trkača . Dobra škola za drugi put . Sve u svemu  na kraju mogu biti i više nego zadovoljan , a za bolji rezultat ima vremena .