Tjedan nakon humatitarne utrke na Kamenjaku protekao je u ritmu izmjena " trening , oporavak , trening , oporavak " . Vrijeme je bilo uglavnom stabilno i vedro , što se nebi moglo reći za moje raspoloženje . Naime kao što sam već pisao i prošli tjedan bol koja se javlja u stopalu nikako da nestane . U stvari sve je prisutnija . Na treningu sve je ok , da bi po noći i drugi dan prilično smetala . Dan poslije uglavnom dobro , pa nakon treninga opet isto . Počeo sam osjećati i napetost u hvatištu tetive i pete , što me posebno zabrinulo , jer ozljeda ahilove tetive je ono što mi najmanje treba u ovom trenutku. Ma ništa , odlučio sam do utrke na Bunarini posebno pripaziti na treningu da se dobro zagrijem i razgibam te ograničiti treninge na lagao rastrčavanje i tempo dionice . Ništa brzih intervala , uzbrdica i slično . Treba se pripaziti , odraditi utrku i poslije posjetiti fizioterapeuta Marjana kako bi poradili na sanaciji ozljede .
Dan prije utrke sam prebacio brod na novi vez na Bunarini . Bura je derala kao luda , pa sam se prilično namučio . Kad sam završio , nazvao sam Ozrena i pitao treba li pomoć oko pripreme za sutrašnju utrku . Kako nije trebalo , poslijepodne sam kod kćerke odradio napokon silikoniranje prozora i postavljanje bodlji za zaštitu od ptica . To sam joj odavno obećao , ali nikako uhvatiti vremena . A ptičurine seru po prozorskoj klupčici neumorno . Kad sam i to sredio mogao sam odahnuti . Sutrašnji dan je sav po mom izboru .
Ujutro smo se ja i Mira fino naspavali , lagano doručkovali i pomalo se spremili za Bunarinu . U ruksak iz Ljubljane je stalo sve što nam treba za utrku , kolači za čaščenje u drugu torbu i možemo krenuti . Dan kao izmišljen . Sunčan , topao taman koliko treba za trčanje , ma predivno . Na Bunarini su pripreme tekle punom parom . Ozren je uporno pokušavao priključiti sustav za točenje piva na jednu bačvu , pod budnim okom Slavena i Nenada . Baloni za start i cilj su bili montirani , a klinci iz vrtića i škola su se već zagrijavali za svoje utrke . Polako su pristizali i ostali iz kluba i nosili kolače za domjenak poslije utrke . Otišli smo pogledati dječje utrke . Neki su se pripremali sa roditeljima , a malo dalje je grupa iz atletske škole kod Milanovića završavala sa svojim zagrijavanjima . Kad su stigli kćerka sa mužem i malim Noom , otišli smo se presvuć i lagano zagrijavati . Ujutro kad sam ustao malo me boljelo stopalo , pa sam čak mislio odustati od utrkivanja i otrčati lagano sa Mirom , ali kako sam se malo zagrijao bol je nestala i nakon dva kilometra laganog trčkaranja i istezanja sve je bilo ok . Na startu sam stao odmah iza onih najbržih . Volim krenuti malo brže , a tako izbjegnem saplitanje u one spore koji stanu naprijed i stvore pomutnju kad krene utrka . I pored toga što je odmah na startu uzbrdica , utrka je krenula prilično brzo . Do prvog kilometra uspio sam uloviti neki tempo koji bi mi trebao odgovarati do kraja . Gužva se polako razrijedila i mogao sam se usredotočiti napokon samo na svoje trčanje . Pokušavao sam držati priključak sa Irenom i Danijelom . Do četvrtog kilometra je staza bila valovita sa laganim uzbrdicama i nizbrdicama , a onda je uslijedio dosta oštar uspon kod Umbrele do hotela Park . Tempo mi je prilično pao . Nizbrdicu do svjetionika sam iskoristio da dođem malo do daha , a onda lagani uspod , ravno oko Histrie te završni kratki i oštri uspon iznad teniskih terena . Još petsto metara do cilja . Teško je , ali uspijevam produžiti korak prema nizbrdici koja vodi prema cilju . Prije nizbrdice vidim kćerku sa unukom kako čekaju da prođem i navijaju . " Ajmo nono " . Mahnem im u prolazu i krenem prema cilju . Iza sebe čujem nečije korake i teško disanje kako se približvaju . E nećete baš sad , promislim i ubrzam koliko god sam još mogao . Uspio sam ih ostaviti iza sebe . Uletio sam u cilj i krenuo polako nazad ususret Miri usput hvatajući zrak . Trebalo mi je par minuta da dođem k sebi . Lagano sam krenuo ususret trkačima koji su pristizali . Zanimljivo je pratiti ih kako se trse i muče za svaku poziciju iz perspektive nekog tko je to upravo ostavio iza sebe . Na nekih petsto metara od cilja dočekao sam Miru . Upravo je prošla zadnju uzbrdicu , ali vidim da još uvijek savim dobro drži svoj tempo . Pridružujem joj se . Kaže da je ok . Znam da ne može povećati ritam , pa joj savjetujem da malo produži korak i da malo više radi rukama . Na nizbrdici još uspijeva malo ubrzati i ulazi u cilj . Kad je malo došla do daha , kaže da joj nije bila teška utrka . Super .
Nakon što smo se presvukli , odlazimo do platoa sa hranom i pićem . Pizze , kolači , voće , pive ... Svega u izobilju . Malo se družimo uz klopu i pivo . A vrijeme kao izmišljeno . Organizatorima svaka čast . Sve je bilo odlično organizirano i ničeg nije falilo .
Nema komentara:
Objavi komentar