Utrka na Bunarini je prošla i odlučio sam vidjeti što je sa mojim bolom u stopalu . Odmah ujutro u ponedjeljak sam nazvao " fizio " Marjana i dogovorio tretman za utorak . Nije da mi utorak odgovara jer je to dan treninga , ali svi drugi termini su popunjeni do idućeg tjedna pa sam prihvatio . Znači taj dan nema treninga i gotovo . Jedini zajeb je bio taj što sam ja mislio na utorak sutradan , a Marjan na utorak idućeg tjedna . I tako sam se ja lijepo sutradan nacrtao u ambulantu i dobio košaricu . Očito je Marjanu bilo neugodno zbog nesporazuma , pa me ipak nekako ubacio za sutradan . I tako sam ja umjesto na tretman otišao na trening da ne propadne dan bez veze . Prvih par kilometra zagrijavanja osjećao sam malo neugodu u stopalu , ali kako je vrijeme odmicalo nisam više osjećao ništa , pa sam ipak odlučio odraditi 5-6 km u tempu maratona oko 5:20 .Normalno krenuo sam prebrzo i dok sam digao vrijeme preko 5:00 već sam otrčao kilometar , pa sam ipak odlučio otrčati tako do kraja . Kilometar po kilometar i na kraju 5 km u tempu 4:58 bez problema i bolova . Još dva kilometra hlađenja , istezanje i doma . Nisam osjećao nikakve smetnje ni navečer , ali zato ujutro kad ustajanja opet isto . Boli stopalo ,a hvatište tetive na peti kruto i bolno kod savijanja . I tako par minuta dok se noga malo ne razgiba . To me odmah podsjetilo na termin kod kostolomca popodne .
Popodne sam napokon ipak stigao na tretman . Najprije su na red došli listovi koji su još bili tvrdi nakon nedjeljne utrke i jučerašnjeg treninga . Na momente sam mislio da će mi oči iskočiti , ali kao što kaže pjesma " boys don,t cry " , pa sam stisnuo zube i u sebi lagano opsovao sve po spisku . Nakon listova na red je došlo hvatište tetive sa petom i stopalo . U pitanju je lagana upala . Vidi se i lagana oteklina oko gležnja . Kod stopala je koliko sam razumio upaljeno područje metatarzalnih kosti i zahtijeva određeno mirovanje dok se upala ne smiri . Led , masaža , hepan i odmor od treninga . Ja sam onako naivno pitao što znači mirovanje . U sebi sam računao da ću ipak moći lagano , možda i koju dužinu onako s noge na nogu , ali odgovor je bio jasan . Mirovanje znači mirovanje ,ako ne želiš da ti se još pogorša . Ok , shvatio sam. Jebi ga , tjedan do deset dana nebi trebalo baš toliko srozati pripreme za Wings for life u Zadru za dva mjeseca .
I tako sam sutradan ja otišao na stadion . Nema trčanja . Lagano zagrijavanje i nakon toga vježbe za jačanje trbušnih , leđnih i ostalih mišića . To sam u zadnje vrijeme bio zapostavio . Sad kad nema trčanja barem ću to malo nadoknaditi . I tako krenem ja sa vježbanjem , a malo dalje na stazi društvo niže krugove . Gledam i sve im zavidim . Odmah sam se sjetio legendarne scene iz filma " Ko to tamo peva " kad je gledajući seks iz prikrajka Miško ( A. Berček ) kazao ocu ( P.Vujsić ) " i ja bi to tata " , a otac mu na to odgovori " i tata bi sine " .
Nema komentara:
Objavi komentar