Stoga koristim priliku da svim ženama i trkačicama čestitam Dan žena . Zašto sam naveo i trkačice u čestitki ? Zato što je i u sportu žena kroz dugi niz godina bila izložena svojevrsnoj diskriminaciji . Mlađim ljudima je to možda i čudno , jer već dugi niz godina žene su prisutne i sudjeluju u gotovo svim sportovima ( pogotovo olimpijskim ) . Međutim nije uvijek bilo tako .
Atletika je sport koji obuhvaća trkačke , skakačke i bacačke discipline te je kao takva baza za praktički sve druge sportove i igre . Sastavni je dio programa od prvih modernih olimpijskih igara u Ateni 1896 . Od tad je u programu i maratonska utrka kao krunska disciplina . Naravno , u skladu sa tadašnjim razmišljanjima isključivo kao muška disciplina . Čak i u sportu , žene su dugo trebale voditi borbu za ravnopravnost sa svojim muškim kolegama . Danas se uglavnom razlike očituju u visini nagrada na takmičenja . Nekada je i sudjelovanje ženama bilo ograničeno samo na neke discipline koje su valljda bile prikladne za njih .
Što se tiče maratona dugo se smatralo da su duge staze , a naročito maraton prenaporne i opasne za žene zbog njihove fizionomije . Bilo je nekih iznimaka početkom stoljeća , kad su zabilježeni nastupi nekih žena na nekim revijalnim maratonima .
Tako je zabilježen nastup Marie-Louise Ledra na Tour de Paris Maraton 1918. godine u vremenu 5 sati 40 min.
1926. službeno je zabilježen nastup Violet Percy od strane međunarodne atl.federacije kao prvi svjetski rekord u vremenu 3:40:22 .
Međutim to su bili izuzeci koji spadaju u rubriku " vjerovali ili ne " , jer svi veliki svjetski maratoni i međunarodni olimpijski komitet su odbijali nastup žena na svojim takmičenjima .
Najstariji cestovni maraton u Bostonu nije dozvoljavao sudjelovanje ženama sve do 1972. godine . Prije toga je uporno odbijao prihvatiti sudjelovanje žena , što je dovelo do niza incidenata . 1966. godine je Roberta Louise Gibb sakrivena dočekala start utrke pa se priključila ostalim takmičarima i završila utrku .
1967. godine je opet nastupila neslužbeno , ali je to bila godina kad je službeno sa startnim brojem pristupila startu prva žena . Bila je to Katherine Switzer koja se prijavila pod inicijalima K.W. Switzer , pa su organizatori mislili da se radi o muškarcu . Kad je utrka došla do sedmog kilometara član organizacije Jock Sample ju je pokušao nasilno izgurati sa utrke , ali su ga srećom onemogućili njen tadašnji dečko i ostali takmičari koji su se zatekli u blizini . Uprkos tome završila je utrku u vremenu 4:20 ( sat vremena brža je bila Roberta Gibb koja je trčala bez startnog broja ) . Još se niz godina organizacija bostonskog maratona opirala ideji o sudjelovanja žena , do 1972. godine kad su napokon službeno ulkjučene žene u takmičenje i to upravo zalaganjem Jock Sempla .
Što se tiče Olimpijskih igara žene su prvi put nastupile u maratonu 1986. godine u Los Angelesu . Otad su se stvari toliko promjenile da na sadašnjim maratonima gotovo polovica takmičara čine žene . I ne samo na maratoskim utrkama , već i na puno dužim i težim takmičenjima kojih ima sve više i više kao npr. ironman triatloni , ultramaratoni itd.
Za kraj par podataka vezano za žene u maratonu :
- svjetski rekord u maratonu za žene ostvaren u mješovitim utrkama drži
Paula Radcliffe ( Velika Britanija ) sa vremenom 2:15:25 otrčan 13.04.2003. u Londonu
- svjetski rekord u maratonu za žene ostvaren u ženskim utrkama drži
Paula Radcliffe sa vremenom 2:17:42 otrčan 17.04.2005. u Londonu
- olimpijski rekord u maratonu za žene drži Tiki Gelana ( Etiopija )
u vremenu 2:23:07 otrčan 05.08.2012. u Londonu
- hrvatski rekord u maratonu za žene drži Lisa Stublić u vremenu 2:25:44
otrčan 07.04.2013. u Zurichu
Nema komentara:
Objavi komentar