Temperatura

  Sve što je lijepo obično kratko traje . Tako je i ovaj puta nakon razdoblja lijepog vremena , taman kad se navikneš i misliš da bi moglo potrajati naglo došlo do promjene . Tmurni oblaci su prekrili nebo , vlaga se navukla u sve živo i nije dugo trebalo da krene i kiša . Taman smo završavali trening  u utorak navečer kad je krenulo sipati . Na poslu kao što sam i rekao već u srijedu pola kancelarije je hripalo i bilo pod temperaturom . Pa ti sad ostani zdrav . Normalno navečer 37,8 temperature . Ono što je bilo utješno je da nisam ni kašljao , ni šmrcao , a nije me ništa ni boljelo . Samo sam imao osjećaj da mi je glava kao balon , a  oči su mi bile sjajne i crvene kao albino zecu . Drugi dan temperatura je pala , ali je onaj osjećaj slabine i mučnine i dalje bio prisutan . Uglavnom da ne duljim , ništa od trčanja . Tako je bilo do nedjelje kad sam se napokon opet osjećao normalno . Prognoza je bila da će kišiti tek popodne . Ujutro se napokon pokazalo i sunce . Čim smo to vidjeli odmah smo ja i supruga odlučili preskočiti doručak i zaletit se do lungomara i odraditi trening prije kiše . Dok smo se skidali kod auta već su se počeli skupljati crni oblaci . Najprije smo krenuli lagano do Stoje za zagrijavanje . Na povratku smo stali kod auta i skinuli još odjeće jer je bilo dosta toplo . Na putu prema Verudeli svako toliko bi sreli kojeg trkača , a i šetača je bilo poprilično . Svi su iskoristili mali predah između dviju kiša za malo protegnuti noge na sviježem zraku . Malo sam ubrzao tempo , ali ona viroza ili već šta je bilo je očito ostavilo traga jer sam pri kraju treninga osjećao malo više umora nego inače . Ali osjećaj zadovoljstva na kraju je bio velik . Uspio sam odraditi malo skraćenu dužinu od 16 km točno na vrijeme . Taman sam se presvukao i pokrenuo auto kad je počelo opet kišiti . Mrzim zimu .