Promjenjljivo raspoloženje

    Prvi tjedan nakon viroze je počeo obećavajuće . Vrijeme se opet stabiliziralo , ja sam se osjećao opet dobro i treninzi su se opet mogli vratiti u normalu . Međutim presing na poslu , produženi rad i evo frke sa vremenom za trening . Kad bi napokon bio slobodan  već je bilo kasno za klupski trening na stadionu  , pa sam iduća dva tjedna odradio kasno navečer uglavnom na Lungomaru ili Verudeli . Našlo se tu nešto uzbrdica , malo fartleka i laganog trčanja . Sve je to ok , naročito za brzo vraćanje u formu nakon viroze . Međutim u ovo vrijeme sam već trebao raditi malo jače intervalne treninge i tempo dionice . Ali šta je ,  tu je .  U hodu prilagođavam program priprema novonastaloj situaciji i opet nekako hvatam zalet sa treninzima . Raspoloženje raste , ali ne za dugo . Taman kad trčanje postaje opet lako i zabavno , evo nezgode . Počinjem osjećati tupu bol u prednjem djelu stopala odmah kod prstiju .Ne smeta mi kod samog trčanja jer je sama bol podnošljiva  , ali ipak traje sve skupa već dva tjedna . Jutro nakon trčanja osjećam tupu bol kod hodanja , a kad se malo razgibam gotovo nestane . Nakon slijedećeg treninga opet isto . Primijetio sam da mi je i gležanj malo natekao . Pretpostavljam da je to zbog previše trčanja po asvaltu , ali nažalost to je neminovno po zimi jer zbog kratkog dana ne stignem trčati po šumi . No dobro , dani se polako produžuju pa ću moći malo više u Šijanu po donekle mekšoj podlozi . Još da prođe utrka zimske lige u Puli , pa ću otići do fizioterapeuta Marjana nek malo pogleda o čemu se radi . Desetak dana ću malo lakše trenirati , pa će valjda sve biti ok . A onda pripreme za Zadar i Wings for life u svibnju .