Iako ovogodišnju "istarsku zimsku ligu u trčanju" uglavnom preskačem zbog nedjeljnog treninga dužine , ipak sam prošle nedjelje napravio izuzetak i umjesto predviđene dužine odlučio otrčati utrku koje se održala u Rovinju . Prošlogodišnja utrka mi je ostala u lijepom sjećanju zbog ambijenta i odlične organizacije , ali ono što je prevladalo da idem i ove godine je suprugin rođendan koji se poklopio sa danom utrke . I odluka je pala . Nakon kratkog nagovaranja supruga je pristala . Prvo utrka , potom šetnja Rovinjom , a nakon toga kasni obiteljski ručak kod Ondine u Bričancima .
Nedjeljno jutro , nakon buđenja lagani doručak i pripreme za utrku . Dilema je što i kako se odjenuti za utrku . Jutarnje temperature se vrte oko nule , ali dan je sunčan i u podne kad je utrka moglo bi biti prilično toplo . Uzeli smo od svega po malo i krenuli , a konačno ćemo odlučiti pred start . U Rovinj smo stigli na vrijeme da nađemo parking blizu staze i popričamo sa poznanicima . Slabo sunce i hladna lagana tramontana utjecali su na to da smo se prilično dugo trebali zagrijavati i razgibavati . Nikako da nestane onaj osjećaj ukočenosti i tromosti u zglobovima . Kako prolaze godine sve više poprimamo odlike dizelaša . Zagrijavanja traju sve duže i duže . Ali kad krene utrka sve je opet kako treba .Start je bio na nizbrdici tako da su svi krenuli prilično brzo , ali već nakon tristotinjak metara počela je prva uzbrdica i kolona se rastegla . Slijedeća tri kilometara bila su prilično brza jer su uglavnom bila po ravnom ili nizbrdo prema moru . Ja sam se držao na začelju duge kolone koja je slijedila malo iza onih najbržih . Odlučio sam pratiti tempo Irene i Milana koji su objektivno brži od mene pa kud puklo . Računao sam da imam dosta kilometraže u nogama da mogu izdržati tih malo više od šest kilometara u tom tempu . Ipak nakon tri kilometara počele su stalne izmjene laganih uzbrdica i nizbrdica i ja sam lagano počeo zaostajati . Izgubio sam priključak sa tom grupom i počeli su me sustizati drugi trkači . Nekako sam se držao do šestog kilometra koji je bio jedna duga uzbrdica . MIslio sam da nema kraja . Na kraju uzbrdice ostaju tristopedeset metara do cilja . Tu me sustigao Tomica . Pokušao sam ga pratiti i prestić prije cilja , ali ovog puta nije bilo dovoljno snage više . Kako bi rekao moj bivši šef ( lovac ) : jedanput teče brek , jedanput zec . Osjetio se nedostatak intervalnih treninga i tempo dionica koje nisam odradio zbog lošeg vremena . Kad sam prošao ciljem , malo sam se ispuhao i krenuo ususret ženi . Znao sam da će joj biti teško na onoj uzbrdici . Negdje na pola uzbrdice sam je dočekao i ispratio do vrha . Bilo joj je teško , ali nije posustala . Nakon uzbrdice još je uspjela produžiti korak i u sasvim pristojnom tempu završiti utrku . Nakon utrke zakuska . Voće , čaj , fažol , pizza , pivo i vino za ugodno druženje . Ubrzo smo krenuli do rive malo protegnuti noge . Iako je bila nedjelja na preuređenju marine i hotela se radilo punom parom . Malo je bilo neobično šetati Rovinjom po praznoj rivi bez one nesnosne gužve kao po ljeti . Prava uživancija . Kavica u bonaci na suncu , a nakon toga prema Bričancima gdje se polako krčkala janjetina i teletina ispod peke . Kćerke sa obiteljima su stigle i slavlje je moglo početi .
Nema komentara:
Objavi komentar